Povežite se sa nama

Izdvojeno

BEOGRAD I MI: Naopaka politika

Objavljeno prije

na

Ćutanje crnogorskih vlasti nastavilo se i nakon što su iz Beograda krajem ove sedmice  stigle slike  koje neodoljivo podsjećaju na slike Srbije devedesetih, iz vremena Slobodana Miloševića. Ali bogami i Crne Gore  Mila Đukanovića.  Stajanje Mandića rame uz rame pored Aleksandra Vučića u izbornom štabu , ostalo je tako , kao jedina slika koju je ovdašnja parlamentarna većina uputila na dešavanja u Beogradu

 

„Neki mediji nastavljaju sa naopakom politikom“, ocijenio je predsjednik parlamenta Andrija Mandić u emisiji Argumenti na RTCG krajem prethodne sedmice, komentarišući svoje prisustvo u izbornom štabu Aleksandra Vučića i kritike na njegov račun tim povodom. Dobro je primijetio predsjednik crnogorskog parlamenta, kritike su bile uglavnom – medijske.  Osim što je premalo reakcija iz aktuelne vlasti stiglo na račun Mandićevog prisustva u izbornom štabu partije na vlasti u drugoj državi,  gotovo nijedna nije upućena zbog činjenice da je Mandić stajao  rame uz rame uz predsjednika države kog optužuju za izborne krađe, policijsku brutalnost, zlupotrebu resursa.. Mandić je u intervjuu na RTCG  ponovio da je podržao prijatelja u Beogradu, ali i da „ SNS i NSD funkcionišu kao sestrinske partije”.

Ćutanje crnogorske vlasti nastavljeno je i nakon što su iz Beograda krajem ove sedmice  stigle slike Srbije koja neodoljivo podsjećaju na slike Srbije devedesetih, iz vremena Slobodana Miloševića. A bogami i Crne Gore  Mila Đukanovića.  A čiji je kreator dugogodišnji vođa Srbije i Mandićeve sestrinske partije, Aleksandar Vučić.  Stajanje Mandića rame uz rame pored Aleksandra Vučića u izbornom štabu, ostalo je tako, kao jedina slika je koju ovdašnja parlamentarna većina uputila na dešavanja u Beogradu.

Protesti koje je organizovala opozicija ispred beogradske skupštine zbog izborne krađe, u nedjelju 24. decembra, završeni su  policijskom brutalnošću. Hapšenjem 27 osoba, koje su potom osumnjičene za izvršenje krivičnih djela – pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja i nasilničko ponašanje.

Policijska akcija pokrenuta je nakon što su na zgradi beogradske skupštine polomljena stakla tokom pokušaja predstavnika opozicije da uđu u parlament, što je je Vučićeva vlast okarakterisala pokušajem „državnog udara“. Opozicija tvrdi da je te incidente izrežirala upravo vlast Aleksandra Vučića.  Koalicija Srbija protiv nasilja (SPN) saopštila je da su incidente na protestu opozicije u Beogradu u nedelju pravili “huligani koje je poslala vlast”.

Komitet pravnika za ljudska prava Yucom saopštio je da je policija sprovela nasilje prema građanima na protestu 24. decembra ispred zgrade Skupštine Beograda, te da je nesrazmjerno koristila sredstva prinude. “Ovakvim postupanjem krše se osnovna prava građana na slobodu i bezbednost, ali i pravo na javno okupljanje”, navodi se u saopštenju. Ta organizacija navela je da nasilje policije dokazuju i snimci na kojima se vidi da po nekoliko policajaca palicama tuče građane koji su protestovali, te da se radi o prekomjernoj upotrebi sile.

Protesti u Srbiji se nastavljaju, u organizaciji Srbije protiv nasilja, studenata te Proglasa, koji je protest najavio za subotu, 30 decembar.

Vučić, po autokratskim oprobanim receptima,  optužuje Zapad da pokušava da destabilizuje Srbiju, odbacujući, pri tom, izvještaje međunarodnih posmatrača o izbornim zloupotrebama.  OEBS-ova Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) dan poslije glasanja 17. decembra saopštila je da su izbore obilježile ozbiljne neregularnosti, zloupotreba javnih sredstava, medijska dominacija predsjednika države Aleksandra Vučića, negativna kampanja i širenje straha.

Dan nakon sukoba ispred Skupštine,  uslijedio je susret Vučića i ruskog ambasadora Bocan Harčenko. „Opozicija je počela proteste, koji su podržani spolja. Vučić je pričao o tome, ne mogu o detaljima, jer su poverljive informacije. Ali on ima neoborive dokaze da je podstrekavanje nereda stiglo sa Zapada“, saopštio je Harčenko nakon susreta.

Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je 24. decembra da je ruska bezbednosna služba “dostavljala podatke” o mogućim incidentima na protestu u Beogradu, i zahvalila im se.

“Evropske političke snage bi morale ozbiljnije da sagledaju sve političke poruke koje dolaze iz Beograda. To je važno zbog budućeg odnosa sa Srbijom. Znam da među državama članicama EU postoje različita stanovišta oko toga, ali mislim veoma je jasno šta se sada u Srbiji događa, a sad je Brisel na potezu”, prokomentarisao je poruke srpskih vlasti europoslanik Klemen Grošelj, koji je bio šef posmatračke misije Evropskog parlamenta (EP) na srpskim izborima. Grošelj je, komentarišući proteste ispred Skupštine grada Beograda, rekao da mu je jasno da je bilo “ubačenih elemenata” i da je na djelu pokušaja skretanja priče sa izbora na priču o navodnoj destabilizaciji države.

Evropska unija (EU)  je nakon protesta poručila  vlastima Srbije da treba da se pozabave žalbama koje se odnose na nepravilnosti izbornog procesa.  Za Vučića je, međutim, stvar jasna. On je ove sedmice ocijenio da  će Republička izborna komisija (RIK) obaviti svoj posao i proglasiti konačne rezultate: „Tokom januara idemo u konstituisanje Skupštine i to je to. Nema tu ništa sporno, niti neke velike filozofije”, poručio je.

I dok Vučić opušteno jede jabuke pred tamošnjom javnošću i glumi ležernost, ruski  ambsador širi zabrinutost  za novu moguću eskalaciju nasilja. On je ove sedmice najavio  kao “veoma opasan period prednovogodišnje i novogodišnje praznike”, odnosno vrijeme kada su zakazani novi protesti u Beogradu.   “Ova situacija bi mogla da se iskoristi za neke aktivnije proteste, može se (iskoristiti) za povratak nasilju. Tako da je situacija veoma krhka”, saopštio je Harčenko .

Analize ruskog ambasadora istovremeno su  jedna od rijetkih vijesti koju prenosi crnogorski portal Borba, za koji se smatra da je blizak bivšem Demokratskom frontu Andrije Mandića. Tu su i tekstovi diskreditacije člana  Socijaldemokratske partije Austrije i Evropskog parlamenta Andreas Šidera, koji je ocijenio da je  neophodna snažnija reakcija EU poslije svega što je viđeno u Beogradu i koji je ocijenio da  izbore  kao u Srbiji “nije nigdje vidio”.  Kao i svi ostali saržaji na ovu temu po ugledu na beogradske tabloide pod kontrolom Vučića. To je valjda taj medijski pristup po Mandićevom ukusu.

Ostali ni riječ. Milojko Spajić nastavlja da ćuti na ovu temu, dok Mandić najavljuje brzu rekonstrukciju Vlade i ulazak njegovih ministara u nju koji će, kako je kazao, izgraditi odnose sa Srbijom kakve zasužuju Crna Gora i Srbija.

“Za nekolika mjeseca nakon Nove godine trebalo bi da uslijedi rekonstrukcija Vlade, vrlo su precizno određena ministarstva koja treba da dobije ZBCG. Očekujem da će naši ministri kada preuzmu dužnost nastaviti da rade ovaj posao koji mi radimo već godinama, ali ne kao opozicija nego kao vlast, da obezbijedimo potpunu stabilnost u Crnoj Gori a potom da izgradimo odnose sa Srbijom kakve zaslužuje i Crna Gora i Srbija”, saopštio je Mandić.

Crnogorski građani na izborima rekli su ne jednom autokrati po Vučićevom liku. Zaslužuju vlast koja će graditi dobre odnose u regionu, ne plješćući autokratama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo