Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: BETONJERKA U SRCU GRADA: Zanijemile državne adrese

Objavljeno prije

na

betonjerka 1

Teško je riječima opisati, ali je još teže shvatiti. U srcu grada, samo nekoliko stotina metara od centra Berana, pod terasama privatnih kuća u Obalskom naselju, godinama nesmetano radi fabrika betona, koja širi nesnosnu opasnu prašinu i buku.

Da stvar bude još teža, betonjerka je ostala da radi i nakon što je 2008. godine izgrađena zaobilaznica pored Lima i glavno gradsko šetalište. Betonjerka za rekreativce znači opasnost od udisanja oblaka prašine na potezu od nekoliko stotina metara, kolika je dužina tog građevinskog pogona pored kojeg prolazi šetalište.

„Nema državne adrese na koju se nijesmo obratili. Institucije, inspekcije i slično. Niko nam nije odgovorio i ne znamo čija je nadležnost da natjera vlasnika betonjerke da je izmjesti s ove lokacije”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Park Petar Labudović.

On napominje da je vjerovatno dobrim dijelom i zbog ovog prljavog pogona grad Berane, uz Pljevlja i Bijelo Polje, svrstan u sjevernu kritičnu zonu kad je riječ o zaštiti životne sredine.

Predsjednik mjesne zajednice kaže kako se malo gde svijetu može vidjeti ovakav primjer nemara prema ljudima i prirodi.

„Ova betonjerka, ili kako je narod naziva separacija, nalazi nam se bukvalno pod prozorima. Građani koji stanuju u neposrednoj blizini niti mogu otvoriti prozore od cementne i druge prašine, niti se odmoriti od buke mašina. Nikoga za to nije briga. Privatnog vlasnika ponajmanje”. Savjet Mjesne zajednice još prije pet godina tražio je da se uklani separacija. Peticiju je potpisao veliki broj građana, ali je inicijativa sve do danas ostala samo mrtvo slovo na papiru”, kaže Labudović.

U Savjetu mjesne zajednice ističu da je neshvatljivo to što niko od nadležnih državnih institucija nije preduzeo potrebne mjere za uklanjanje opasnog zagađivača u centru grada.

„Pitamo dokle će državni inspekcijski organi da tolerišu i prećutkuju bahatost privilegovanih pojedinaca koji ostvaruju profit na štetu građana”, ističe Labudović.

Da je posljednji momenat da nadležne inspekcije zabrane rad betonjerke saglasan je i mještanin Milan Milošević.

Betonjerka se nalazi u neposrednoj blizini njegove kuće, ali je, kako kaže, štetna za čitavu okolinu.

„Građani uzalud ističu da se pored ogromne buke, sa separacije širi velika prašina koja zagađuje čitav prostor u ovom dijelu grada. Iako ovo postrojenje radi suprotno ekološkim pravilima i odredbama Zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini, separacija i dalje nesmetano obavlja svoje djelatnosti. Takođe se pouzdano zna da betonjerka nema dozvolu za rad. Zato ponovo tražimo da nadležni naš zahtjev ozbiljnije uzmu u razmatranje i hitno nalože da se separacija izmjesti na neku drugu lokaciju”, kaže Milošević.

Ono što od nadležnih traže je i to da se na početku obilaznice pored Lima postavi saobraćajni znak kojim će se zabranjivati kretanje teškim kamionima, jer zbog tehničkog rješenja, odnosno male širine, obilaznica ne pruža mogućnost da ovakva vozila saobraćaju njome.

„Na obilaznici, tokom cijelog dana i noći imamo veliki broj šetača i rekreativaca. Zato, zbog bezbjednosnih razloga, od nadležnih službi tražimo da postave saobraćajnu signalizaciju kojom se zabranjuje kretanje teškim kamionima obilaznicom. Postavljanjem signalizacije rad same separacije bio bi blokiran”, smatra Milošević.

Vlasnik separacije je biznismen Žarko Barjaktarović. On se ne oglašava, ali se zato kao spiker u njegovo ime oglasio jedan od nekadašnjih odbornika DPS i kazao da je Barjaktarović spreman da izmjesti separaciju, ali da ga Opština oslobodi komunalnih taksi.

U Opštini Berane kažu kako bi „bilo najbolje da mu se i pogon besplatno premjesti”.

Barjaktarović navodno izmještanje separacije iz centra grada negdje na periferiju uslovljava nizom ustupaka.

„Nas niko neće ucjenjivati, a pogotovu ne neko pod optužnicom Specijalnog tužilaštva zajedno sa još nekoliko lokalnih funkcionera Demokratske partije socijalista iz Berana”, poručili su iz lokalne uprave.

Član Savjeta mjesne zajednice Park, lokalni funkcioner Marko Lalević upozorava da su u Obalskom naselju naročito ugrožena djeca.

„Niko od nas ne insistira da se separacija zatvori. Mi samo tražimo da se ona izmjestiti iz gradskog jezgra i postavi tamo gdje neće nikome smetati, jer svima je jasno da njoj ovdje nije mjesto. Dovoljno je reći da se separacija naslanja na dvorište osnovne škole Vukašin Radunović i na obilaznicu pored Lima koja je postala glavno beransko šetalište”, kaže Lalević.

Iz Savjeta mjesne zajednice Park podsjećaju da se pitanje uklanjanja separacije našlo i kod specijalnog tužioca po još jednom osnovu.

Beranac Ramiz Mujović, koji već tri decenije živi i radi u Sarajevu, podnio je krivične prijave protiv više osoba, među kojima je i biznismen Žarko Barjaktarović, zbog toga što su, kako tvrdi, bez osnova preknjižili osamdeset ari zemljišta njegove pokojne majke.

Mujović tvrdi da u Upravi za nekretnine nema nikakvog traga o tome na koji način su lica protiv kojih je podnio krivične prijave isknjižila imovinu njegove majke.

Prema njegovim riječima, vrijednost zemljišta koje je njegovoj porodici oteto, iznosi skoro milion eura. Taj spor se vodi pred Osnovnim sudom u Beranama.

Separacija s betonjerkom je na ovoj upitnoj lokaciji svojevremeno napravljena kada je bilo znatno manje kuća i kao privremeni rješenje za ispomoć tadašnjem državnom građevinskom preduzeću.

Niko tada nije mogao pretpostaviti da će opstati decenijama, a pogotovu sada, poslije privatizacije ove kompanije i sporova koji se vode u vezi sa dijelom zemljišta na kojem se nalazi.

Betonjerka predstavlja crnu ekološku tačku u susret pregovaračkom poglavlju o zaštiti životne sredine. Isto tako, u kontekstu sporova koji se vode, dobrim dijelom je i test za državu kad je riječ o poglavlju o vladavini prava.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo