Povežite se sa nama

OKO NAS

PROSJAČENJE : Preživljavanje ili kriminal

Objavljeno prije

na

Sa velikom kartonskom kesom kraj nogu djevojčica od desetak godina i njen otac čekaju autobus za Podgoricu. U Tivtu su bili, kaže on, u posjeti njegovoj sestri. ,,Tu živimo”, govori pokazujući prstom ka romskom naselju koje se vidi sa stanice.

,,Uzeo sam sad od nje hranu za bebe, nemam čime da kupim, a imam dijete od dva i po mjeseca kući”, dodaje. Četvoročlanu porodicu uglavnom izdržava obavljajući privatne poslove, ali ga u posljednje vrijeme niko ne zove da rad, objašnjava.

Raspitujući se u kom primorskom gradu ima najviše turista, a najmanje policije, priznaje da novac, uz pomoć dvoje starije djece, nerjetko zarađuje prosjačeći. ,,Meni je teško što moramo tako, ali ne mogu drugačije da im obezbijedim da jedu. Nema posla, a plaćamo i stan 70 eura. Gdje da odemo ako nas iz njega istjeraju?”, žali se tridesetogodišnji otac.

Osim činjenice da je prosjačenje prekršaj, ovakav način zarađivanja predstavlja ugrožavanje dječjih prava, ali u ovom i sličnim slučajevima, siromaštvo ta prava ne poznaje.

Elvis Beriša, izvršni direktor romske organizacije Koračajte sa nama – Phiren amenca, jedan je od aktivista koji se, između ostalog, bore za iskorijenjavanje prosjačenja.

,,Dijete koje prosi nije samo izabralo da bude na ulici i ponižava se, izlaže različitim rizicima, gubi volju za školovanjem, nadu za boljim životom i da ‘gasi’ svoje snove. Jednostavno, ako živi i radi na ulici od svoje druge ili pete godine, kada odraste nema mnogo izbora”, kaže Beriša u razgovoru za Monitor.

U slučaju pripadnika RAE populacije, kada su u pitanju društvo, ali i institucije, još uvijek je prisutan veliki stepen predrasuda i stereotipa da je prosjačenje dio romske tradicije, stil života.

,,Prosjačenje nije tradicija nijednog naroda, prosjačenje je samo krajnje sredstvo na koje se teško odlučuje kada nema drugih načina za preživljavanje”, naglašava Beriša.

Slika prije svega romske, ali i ostale djece koja prose, u balkanskim gradovima postala je nezaobilazna. Navika da svakodnevno gledamo maloljetne djevojčice i dječake koji traže novac uzrokovala je nedostatak empatije i svijesti da smo svjedoci nesretnih djetinjstava bez osnovnih sredstava za zdravo odrastanje.

Izostanak reakcije društva i institucija u rješavanju prije svega uzroka, a ne samo posljedica prosjačenja učinio je da ono postane prihvatljivo.

Dolaskom toplijih dana povećava se i broj onih koji traže milostinju, što je najočiglednije u primorskim gradovima.

Mnogi dolaze sa sjevera i iz zemalja iz okruženja zbog turističke sezone i mogućnosti bolje zarade. Za prosjake često važi pretpostavka da je u pitanju unosan biznis kada je riječ o njihovom načinu zarađivanja. Šta je, međutim, sa djecom koja su, u ovom slučaju, žrtve tog biznisa?

Dokazivanje da se radi o organizovanom eksploatisanju komplikuje činjenica da su najčešće roditelji ti koji djecu navode da prose.

,,Mi smo se interesovali kod policije da li oni imaju saznanja da ova negativna pojava ima elemente organizovanog kriminala, ali nijesmo dobili odgovore. Iz Centra za socijalni rad rekli su nam da oni nemaju takva saznanja već da su to najčešće roditelji koji navode djecu, a koji žive u lošim uslova”, kaže Beriša.

Kroz istraživanje koje je Nacionalna kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima radila prethodnih godina utvrđeno je da su u odnosu na trgovinu ljudima, djeca prosjaci zajedno sa djecom bez roditeljskog staranja najosjetljivija kategorija društva. Prema statističkim podacima za period od 2014. do 2016. godine identifikovano je 38 žrtava trgovine ljudima u obliku radne i seksualne eksploatacije, među kojima su i maloljetnici starosti između 12 i 17 godina. Kroz ovo istraživanje došlo se i do zaključka da oni u najvećem procentu nisu bili svjesni da su eksploatisani, i to, prije svega, od strane roditelja.

,,Zapravo, prošnja na ulicama nije krivično djelo već prekršaj, ali ona otvara vrata krivičnom djelu trgovine ljudima”, kaže za Monitor Zoran Ulama, rukovodilac ove institucije

,,Kada je u pitanju Crna Gora, imamo djecu na ulicama koja obično nisu domicilno stanovništvo, već djeca koja u susret turističkoj sezoni dolaze iz pojedinih zemalja regiona i prose na ulicama”, navodi on. Ističe da je zbog toga Vlada ovlastila Nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima da potpiše nekoliko bilateralnih protokola sa zemljama regiona. Protokoli su dosada potpisani sa Albanijom i Kosovom, a očekuje se i potpisivanje takvog protokola sa Makedonijom i Srbijom. ,,Time smo se obavezali da zajedno radimo na boljoj i kvalitetnijoj identifikaciji potencijalnih žrtva trgovine ljudima, njihovom zbrinjavanju kao i reintegraciji”.

Nepostojanje procjene koliko je na crnogorskim ulicama djece koja zarađuju traženjem milostinje dodatno otežava rješavanje njihovog statusa i utvrđivanje da li u pozadini stoje ljudi koji preko te djece ostvaruju profit.

Osama Kogali, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, ističe da trenutno ne postoje informacije o broju, kao ni o situaciji u kojoj se nalaze djeca koja prose.

,,Treba napraviti sveobuhvatnu analizu kao osnovu za dogovaranje

sistemskih aktivnosti”, preporučuje on. ,,Sistemski odgovor na ovaj problem treba da uključi mjere koje će porodicama pomoći da prekinu začarani krug siromaštva. Takođe, neophodno je raditi na jačanju kapaciteta stručnjaka različitih profila da rade sa porodicama kako bi spriječili da djeca završe na ulici”, kaže.

Međutim, sudeći po broju djece koja prose, očigledno je da u sistemu i institucijama ipak nešto ne funkcioniše.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja ističu da njima predstavlja prepreku u rješavanju ovog problema to što su djeca koja prose najčešće iz porodica sa lošom socijalno-ekonomskom situacijom u kojima roditelji ne rade, i nemaju stalno zaposlenje i primanja.

,,Često nemaju regulisano prebivalište, državljanstvo i pravni status. Takođe postojeće zakonske mjere nemaju željeni efekat i ne predstavljaju trajno rješenje ovog problema”, navode iz Ministarstva.

Možda je rješenje osnaživanje njihovih roditelja i borba protiv siromaštva. To je posao svake vlade.

Crna Gora bez prihvatilišta

Prihvatilišta za ugroženu djecu pružaju svojim korisnicima njegu koja im je uskraćivana, uključujući i upisivanje ili povratak u školu. Ovakve ustanove postoje u regionu, a jedna od njih je i Sigurna dječja kuća u Novom Sadu.

Kroz servis koji se u ovom prihvatilištu pruža, znatno se utiče na smanjenje broja djece na ulici, kao i na njihovu integraciju u društvo i osposobljavanje za drugačije sticanje normalnih uslova za život. U Crnoj Gori još uvijek ne postoji ustanova koja pruža ovakve usluge, a rješenje problema djece na ulici gubi se u nedostatku koordinacije među institucijama.

Na pitanje Monitora da li u Crnoj Gori postoji inicijativa za osnivanjem ovakve ustanove, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kažu da planiraju da u narednom periodu podrže servis prihvatilišta za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju na ulicama.

,,Planiramo da podržimo i servis dnevni boravak za djecu koja prose”, najavljuju.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo