Povežite se sa nama

OKO NAS

PROSJAČENJE : Preživljavanje ili kriminal

Objavljeno prije

na

Sa velikom kartonskom kesom kraj nogu djevojčica od desetak godina i njen otac čekaju autobus za Podgoricu. U Tivtu su bili, kaže on, u posjeti njegovoj sestri. ,,Tu živimo”, govori pokazujući prstom ka romskom naselju koje se vidi sa stanice.

,,Uzeo sam sad od nje hranu za bebe, nemam čime da kupim, a imam dijete od dva i po mjeseca kući”, dodaje. Četvoročlanu porodicu uglavnom izdržava obavljajući privatne poslove, ali ga u posljednje vrijeme niko ne zove da rad, objašnjava.

Raspitujući se u kom primorskom gradu ima najviše turista, a najmanje policije, priznaje da novac, uz pomoć dvoje starije djece, nerjetko zarađuje prosjačeći. ,,Meni je teško što moramo tako, ali ne mogu drugačije da im obezbijedim da jedu. Nema posla, a plaćamo i stan 70 eura. Gdje da odemo ako nas iz njega istjeraju?”, žali se tridesetogodišnji otac.

Osim činjenice da je prosjačenje prekršaj, ovakav način zarađivanja predstavlja ugrožavanje dječjih prava, ali u ovom i sličnim slučajevima, siromaštvo ta prava ne poznaje.

Elvis Beriša, izvršni direktor romske organizacije Koračajte sa nama – Phiren amenca, jedan je od aktivista koji se, između ostalog, bore za iskorijenjavanje prosjačenja.

,,Dijete koje prosi nije samo izabralo da bude na ulici i ponižava se, izlaže različitim rizicima, gubi volju za školovanjem, nadu za boljim životom i da ‘gasi’ svoje snove. Jednostavno, ako živi i radi na ulici od svoje druge ili pete godine, kada odraste nema mnogo izbora”, kaže Beriša u razgovoru za Monitor.

U slučaju pripadnika RAE populacije, kada su u pitanju društvo, ali i institucije, još uvijek je prisutan veliki stepen predrasuda i stereotipa da je prosjačenje dio romske tradicije, stil života.

,,Prosjačenje nije tradicija nijednog naroda, prosjačenje je samo krajnje sredstvo na koje se teško odlučuje kada nema drugih načina za preživljavanje”, naglašava Beriša.

Slika prije svega romske, ali i ostale djece koja prose, u balkanskim gradovima postala je nezaobilazna. Navika da svakodnevno gledamo maloljetne djevojčice i dječake koji traže novac uzrokovala je nedostatak empatije i svijesti da smo svjedoci nesretnih djetinjstava bez osnovnih sredstava za zdravo odrastanje.

Izostanak reakcije društva i institucija u rješavanju prije svega uzroka, a ne samo posljedica prosjačenja učinio je da ono postane prihvatljivo.

Dolaskom toplijih dana povećava se i broj onih koji traže milostinju, što je najočiglednije u primorskim gradovima.

Mnogi dolaze sa sjevera i iz zemalja iz okruženja zbog turističke sezone i mogućnosti bolje zarade. Za prosjake često važi pretpostavka da je u pitanju unosan biznis kada je riječ o njihovom načinu zarađivanja. Šta je, međutim, sa djecom koja su, u ovom slučaju, žrtve tog biznisa?

Dokazivanje da se radi o organizovanom eksploatisanju komplikuje činjenica da su najčešće roditelji ti koji djecu navode da prose.

,,Mi smo se interesovali kod policije da li oni imaju saznanja da ova negativna pojava ima elemente organizovanog kriminala, ali nijesmo dobili odgovore. Iz Centra za socijalni rad rekli su nam da oni nemaju takva saznanja već da su to najčešće roditelji koji navode djecu, a koji žive u lošim uslova”, kaže Beriša.

Kroz istraživanje koje je Nacionalna kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima radila prethodnih godina utvrđeno je da su u odnosu na trgovinu ljudima, djeca prosjaci zajedno sa djecom bez roditeljskog staranja najosjetljivija kategorija društva. Prema statističkim podacima za period od 2014. do 2016. godine identifikovano je 38 žrtava trgovine ljudima u obliku radne i seksualne eksploatacije, među kojima su i maloljetnici starosti između 12 i 17 godina. Kroz ovo istraživanje došlo se i do zaključka da oni u najvećem procentu nisu bili svjesni da su eksploatisani, i to, prije svega, od strane roditelja.

,,Zapravo, prošnja na ulicama nije krivično djelo već prekršaj, ali ona otvara vrata krivičnom djelu trgovine ljudima”, kaže za Monitor Zoran Ulama, rukovodilac ove institucije

,,Kada je u pitanju Crna Gora, imamo djecu na ulicama koja obično nisu domicilno stanovništvo, već djeca koja u susret turističkoj sezoni dolaze iz pojedinih zemalja regiona i prose na ulicama”, navodi on. Ističe da je zbog toga Vlada ovlastila Nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima da potpiše nekoliko bilateralnih protokola sa zemljama regiona. Protokoli su dosada potpisani sa Albanijom i Kosovom, a očekuje se i potpisivanje takvog protokola sa Makedonijom i Srbijom. ,,Time smo se obavezali da zajedno radimo na boljoj i kvalitetnijoj identifikaciji potencijalnih žrtva trgovine ljudima, njihovom zbrinjavanju kao i reintegraciji”.

Nepostojanje procjene koliko je na crnogorskim ulicama djece koja zarađuju traženjem milostinje dodatno otežava rješavanje njihovog statusa i utvrđivanje da li u pozadini stoje ljudi koji preko te djece ostvaruju profit.

Osama Kogali, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, ističe da trenutno ne postoje informacije o broju, kao ni o situaciji u kojoj se nalaze djeca koja prose.

,,Treba napraviti sveobuhvatnu analizu kao osnovu za dogovaranje

sistemskih aktivnosti”, preporučuje on. ,,Sistemski odgovor na ovaj problem treba da uključi mjere koje će porodicama pomoći da prekinu začarani krug siromaštva. Takođe, neophodno je raditi na jačanju kapaciteta stručnjaka različitih profila da rade sa porodicama kako bi spriječili da djeca završe na ulici”, kaže.

Međutim, sudeći po broju djece koja prose, očigledno je da u sistemu i institucijama ipak nešto ne funkcioniše.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja ističu da njima predstavlja prepreku u rješavanju ovog problema to što su djeca koja prose najčešće iz porodica sa lošom socijalno-ekonomskom situacijom u kojima roditelji ne rade, i nemaju stalno zaposlenje i primanja.

,,Često nemaju regulisano prebivalište, državljanstvo i pravni status. Takođe postojeće zakonske mjere nemaju željeni efekat i ne predstavljaju trajno rješenje ovog problema”, navode iz Ministarstva.

Možda je rješenje osnaživanje njihovih roditelja i borba protiv siromaštva. To je posao svake vlade.

Crna Gora bez prihvatilišta

Prihvatilišta za ugroženu djecu pružaju svojim korisnicima njegu koja im je uskraćivana, uključujući i upisivanje ili povratak u školu. Ovakve ustanove postoje u regionu, a jedna od njih je i Sigurna dječja kuća u Novom Sadu.

Kroz servis koji se u ovom prihvatilištu pruža, znatno se utiče na smanjenje broja djece na ulici, kao i na njihovu integraciju u društvo i osposobljavanje za drugačije sticanje normalnih uslova za život. U Crnoj Gori još uvijek ne postoji ustanova koja pruža ovakve usluge, a rješenje problema djece na ulici gubi se u nedostatku koordinacije među institucijama.

Na pitanje Monitora da li u Crnoj Gori postoji inicijativa za osnivanjem ovakve ustanove, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kažu da planiraju da u narednom periodu podrže servis prihvatilišta za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju na ulicama.

,,Planiramo da podržimo i servis dnevni boravak za djecu koja prose”, najavljuju.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo