Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVREMENO PREKINUTO KOPANJE TUNELA ISPOD BJELASICE: Podzemne vode zaustavile mašine

Objavljeno prije

na

Malo je koje gradilište na području kolašinske opštine ikada izazvalo toliko nedoumica, nagađanja, kontroverzi, dezinformacija, pa čak i straha te podsjećanja na apokaliptična proročanstava, kao rekonstrukcija puta od Jezerina do Lubnica. Radovi na toj dionici počeli su prošle godine kao dio projekta puta Berane -Kolašin, a uključuju i probijanje tunela Klisura kroz planinu Bjelasicu. I baš u trenutku kada su se radovi zahuktali, a građani obje opštine obradovali što će za koju godinu saobraćajnica koja ih povezuje preko planine biti znatno skraćena, zaustavljene su mašine. Razlog je, kako su nedavno kazali iz Direkcije za saobraćaj, pojava velike količine vode u središtu Bjelasice. Navodno, dalji radovi u ovom trenutku ugrozili bi živote onih koji rade na tunelu.

Dok se čekalo na to objašnjenje iz Direkcije, Kolašincima je ostalo dosta vremena da nagađaju o razlozima zbog kojih je gradilište opustjelo. U nagađanjima, očigledno, nema mnogo istine, ali to nije spriječilo strah mnogih da voda ispod Bjelasice može napraviti mnogo veću štetu od prekida radova. Tako su se neki prisjetili da je otac Jojil, starješina manastira Ćirilovac, prije više od dvije decenije javnosti postao poznat po „proročanstvu” kako će Kolašin biti potopljen velikim jezerom ispod Bjelasice. Sveštenik nikad nije potvrdio da je zaista dao takvu „prognozu” niti je kasnije takvo nešto ponovio, ali velik je broj Kolašinca koji i danas tvrde da će se tako nešto kad-tad dogoditi.

„Nikada do sada nije pogriješio. Pamtim kada je to rekao, a u nekim novinama su mu se rugali. Šta god da pričaju u Direkciji, jasno je da su radnici otkrili podzemno jezero ispod Bjelasice i da nam se lako može desiti da sva ta voda krene prema Kolašinu. Ne može se protiv prirode i boga, nije trebalo planinu ‘ranjavati’. Sigurna sam da su to i izvođači radova shvatili i sigurno se tu više vraćati neće. Nema ništa od puta prema Beranama ispod planine”, uvjeren je jedan od sagovornika Monitora.

Čak i oni koji ne drže mnogo do riječi oca Jojila, uvjereni su da je država odustala od važnog projekta. Ne može se reći kako to znaju, ali ne kriju strah od toga šta će se dešavati s vodom kojoj su mašine otvorile put ispod planine.

Puta će biti, a radovi će se nastaviti najduže za mjesec, tvrde u Direkciji. Privremno obustavljanje, naglašavaju, ne znači nikako odustajanje od projekta. Količina vode na koju su radnici naišli, prema zvaničnim podacima, iznosi oko 70-80 litara u sekundi na dijelu, gdje je, i inače, složen teren.

Riječi nadležnih nagovještavaju samo dodatne probleme za izvođača, možda i veću cijenu cijelog posla, ne i apokalipsu Kolašina.

„Intenzivno se ispituje teren. Stručnjaci koji rade na projektu ‘pojačani’ su novim. Ta ispitivanja nagovještavaju da je došlo do nekoliko rasjeda koji su unutar zemlje napravili nekoliko vodenih ‘džepova’. Oni se pune podzemnim vodama, koje su obimnije zbog dugog kišnog perioda i otapanja snijega”, kazali su u Direkciji.

Kada se nivo podzemnih voda snizi, naći će način da ili isuše ili zaobiđu tu lokaciju. Moguće je da će radovi za to vrijeme biti nastavljeni sa drugog kraja tunela, od Lubnica, kako se ne bi gubilo vrijeme.

U Direkciji ističu da je izvođač radova, bosanska firma Euro asfalt, pristala da svoje radnike i mehanizaciju premjesti na drugo gradilište u Rožajama dok traju dodatna istraživanja na Bjelasici.

,,Klisura je, inače, ključni objekat na putu Kolašin-Jezerina-Lubnice- Berane. Poznato je da su tuneli najkompleksniji objekti u niskogradnji. Trenutno se, kada je riječ o tunelu ispod Bjelasice, radi o vrlo komlikovanom terenu gdje se primjenjivala metoda „cijevni štit”, koja je inače veoma spora. Očekujemo kad se naiđe na manje kompleksan teren da će tempo biti brži, oko šest metara probijenog tunela dnevno”, pojašnjavaju u Direkciji i podsjećaju da će tunel Klisura, ispod planinskog prevoja biti dugačak 2,8 kilometra. Pored radova na tunelu, planirana je i rekonstrukcia dionice od 14,4 kilometra, uključujući i most dužine 150 metara. Dionica savaladava visinsku razliku od 500 metara, a njenom izgradnjom rastojanje od centra Kolašina do centra Berana iznosiće 38 kilometara. Projekat košta 34,7 milona eura. Do sada je na projektu povezivanja Berana i Kolašina preko Bjelasice, rekonstruisana dionice od Berana do Lubnica (10,3 kilometara) i od Kolašina do Jezerina (devet kilometara).

Uporedo sa strahom od „podzemnog jezera”, Kolašinci su nekim novinarima ovih dana govorili i o strahu od materijala iskopanog iz tunela, koji se trenutno odlaže pored Tare, odnosno šetališta u Sportskoj zoni.

Milidrag Bulatović, bivši savjetnik za malu privredu u lokalnoj upravi, minule sedmice novinarima je kazao da sumnja da je taj materijal radioaktivan, jer potiče iz utrobe Bjelasice koja je vulkanskog porijekla te se mora hitno ispitati.

,,Naravno da sumnjam da je materijal radiokativan, upravo zato što je Bjelasica vulkanskog porijekla. Vrlo je diskutabilan elaborat koji pominju u lokalnoj upravi, jer je pitanje ko ga je naručio, ko ga je radio i koliko je plaćen… Na društveniim mrežama jedan mladić koji se bavi geologijom, takođe je izrazio sumnju da je riječ o radioaktivnom materijalu. Prema tome, situacija nije bezazlena pa neko mora sve da ispita”, kazao je Bulatović.

On je ranije najavljivao i krivične prijave protiv Opštine zbog, kako je objasnio, devastacije prostora pored Tare.

,,To što se materijal iz iskopa tunela Klisura, na putu Kolašin-Berane, odlaže u Sportskoj zoni bez ikavog je lošeg uticaja na životnu sredinu. Odlaganjem materijala postići će se nivelisanje parcela, što će znatno podići kvalitet prostora i pripremiti teren za implementaciju plana”, tvde u kolašinskoj Opštini, napominjući kako se od odlaganja viška prirodnog materijala sa gradilišta, može očekivati samo korist.

,,Ministarstvo pomorstva i saobraćaja zahtijevalo je od Opštine Kolašin definisanje lokacije za odlaganje prirodnog materijala iz iskopa, u vezi s izgradnjom planiranog tunela Klisura. Sarajevsko preduzeće Euro asfalt može odlagati višak prirodnog materijala iz iskopa nastalog u postupku rekonstrukcije puta Berane-Kolašin”, kažu u Opštini.

Najveća šteta od neplanirano geološki komplikovanog terena, jasno je, mogla bi biti kašnjenje radova i mnogo veći troškovi. Kašnjenje zvaničnih informacija, i to je jasno, pretjerano je razbuktalo maštu Kolašinca, a neke i ozbiljno uznemirilo. Dok se čeka da vode ispod Bjelasice oteču i stvore se uslovi za nastavak radova, mogla bi biti nanesena šteta i Tari u koju se uliva rijeka Svinjača, čija pritoka izvire neposredno pored gradilišta.

Naročito, ako se uzme u obzir da je Suza Evrope već poodavno zamućena zbog radova na autoputu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo