Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, MJESNI CENTAR LUBNICE: SMIŠLJENO UNIŠTAVANJE: Put u propast

Objavljeno prije

na

Pod krovom zadružmog doma u Lubnicama nekada su se nalazili otkupna stanica, prodavnica, kafana, pošta i ambulanta. Urušavajući se, malo po malo, danas predstavlja tek ruinu i ruglo nekadašnjeg mjesnog centra, koji je, kao maleni grad, u vrijeme bivše Jugoslavije vrvio od života.

U zadružnom domu, koji je u svakom pogledu bio i nosilac razvoja takozvane Gornjoselske župe, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavaca, Кurikuće i Vuča, radilo je u jednom periodu i do dvadeset radnika.

Danas, kažu, i ne znaju ko je pravi vlasnik. Priča se da je to jedan od lokalnih tajkuna iz Berana. U svakom slučaju, krajnje je vrijeme za sanaciju oronulog objekta.

„Lubničani su svojevremeno uz velike napore i pomoć ‘šire društvene zajednice’ izgradili ovaj objekat. Кasnije je u zadružnom domu, pored ostalih sadržaja, vršen otkup ljekobilja i poljoprivrednih proizvoda, što je lokalnom stanovništvu donosilo znatan dohodak. Tako je cijeli kraj bio vezan za ovaj objekat. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka zadružni dom je zatvoren, da bi sniježne padavine 2011. godine potpuno urušile krov zgrade”, prisjeća se predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

On kaže da je neko ranije kupio zadružni dom za male pare i nakon toga ga prepustio propadanju.

„Ruinirana zgrada u centru Lubnica ne može služiti na čast onima koji su je osudili na propast. To je nedopustivo i bio bi red da se izvrši sanacija ili da se zgrada ustupi nekome ko će je ponovo staviti u funkciju”, kaže predsjednik ove mjesne zajednice.

Raković napominje da izled ovog objekata svjedoči kako je nekadašnje društveno bogatstvo nemilice uništavano, dok su lokalnom stanovništvu nuđena lažna obećanja. „Umjesto da u zgradi seoskog doma danas imamo prerađivačke kapacitete i otkupni centar, ona predstavlja ruglo i opasnost. Očigledno da je neko smišljeno krenuo da uništi i selo i poljoprivredu, ali i naše tradicionalne vrijednosti. Ako se takvim nastojanjima ne stane na kraj, sigurno da nam se ne piše dobro. Tražimo od nadležnih da shvate da sadašnji izgled ovog objekta, koji je pretvoren u zmijarnik, predstavlja društvenu sramotu”.

Iz lokalne vlasti u Beranama navode da je privatizacija u posljednjih dvadesetak godina, po konceptu kojeg je sprovodila Vlada, nanijela neprocjenjivu štetu svim razvojnimn granama, pa i poljoprivredi.

„Poljoprivredne zadruge bile su mali giganti u skoro svim mjesnim centrima. Preko njih se odvijao život. Trgovalo se, stvarao se dohodak. Lokalno stanovništvo je u njima nalazilo zaposlenje. Dolaskom takozvanih biznismena koji su preko noći za male pare pokupovali nešto što su brojne generacije decenijama stvarale, zadruge su izbrisane iz registra živih, dok je zadružna imovina devastirana. Nekadašnje društveno bogatstvo namjerno je uništeno da bi privilegovani pojedinci izvukli dobit. Sve to ukazuje da se u upravljačkim strukturama nalazila jedna neozbiljna družina koja je, uništavanjem zadruga, zadala udarac našim selima, suočenim sa sve prisutnijom migracijom stanovnipštva”, naglašavaju u beranskoj lokalnoj upravi.

Iz resornog Sekretarijata za poljoprivredu tvrde da je poljoprivredna zadruga u Lubnicama, kao i ostale u beranskim mjesnim centrima, namjerno ugašena kako bi se, po unaprijed pripremljenom konceptu, uništilo selo i poljoprivreda.

„Aktuelna crnogorska vlast je imala namjeru da od seljaka napravi siromaha, koga će kasnije lako kupovati uoči svih izbora. Tako su danas u našim selim uzorna gazdinstva postala rijetkost. Ta ista vlast je za početak ugasila poljoprivredne zadruge koje su davale mogućnost individualnim proizvođačima da na lak način plasiraju svoje tržne viškove. Za sve to vrijeme zadružni domovi su se pretvarali u ruine i to naočigled onih koji se hvale kako se iz agrobudžeta izdvajaju ogromna sredstva za pospješivanje poljoprivredne proizvodnje. Time je jednim nedomaćinskim odnosom državnih vlasti uništeno nešto što je moglo da predstvalja realnu razvojnu šansu”, smatraju predstavnici beranske lokalne uprave.

Da su taj proces uništavanja sela pratila izrazito negativna migraciona kretanja, može se lijepo vidjeti urpavo na primjeru Lubnica.

Na prostoru Gornjoslelske župe 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je taj broj znatno manji. Samanjenje stanovništva u srednjem slivu rijeke Bistrice prouzrokovalo je i smanjenje poljoprivredne proizvodnje i desetkovanje stočnog fonda. Broj onih koji se bave tradicionalnim djelatnostima sveden je na minimum.

Osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega četrdesetak učenika. Nekad ih je bilo do četiri stotine. Mještani su saglasni da je slaba infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga društva u cjelini uzrokovala drastičan odliv stanovništva s ovog područja.

„Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama je živio kao pravi mali grad. Imali smo jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta u toku dana. Danas su naša sela mrtva. Ljudi su se, u potrazi za boljim životom, odselili u neke srećnije krajeve. Zato u školskim klupama imamo tako mali broj učenika. Opravdan je strah da će na ovom području ubrzo zagospodariti bijela kuga”, strahuju mještani Lubnica.

U nekada moćni i veliki mjesni centar danas medicinska sestra dolazi samo dva puta mjesečno, dok se pošta rijetko otvara. U selu Kurikuće škola je zatvorena, iako je 1976. godine brojala 40 učenika.

Mještani naglašavaju da se više mlijeka proda u seoskoj prodavnici nego što se pomuze na podučju cjelokupnih Gornjih sela.

Pa ipak, stanovnici Lubnica se nadaju da će nakon izgradnje puta Berane – Кolašin, ljudi početi da se vraćaju i da podbjelasički kraj može zauzeti posebno mjesto na turističkoj mapi.

Valjalo bi podsjetiti da je to onaj bjelasički kraj gdje je Hidroenergija Montenegro dobila koncesije za gradnju hidroelektrana i iz kojih već izvlače milione eura. Od svega toga lokalno stanovništvo imalo je malo koristi. Elektrane su donijele i određene štete zbog uništavanja ribljeg fonda i remećenja prirodnih tokova rijeka.

Pogled na seoski zadružni dom u Lubnicama dovoljan je da se shvati ko ima koristi a ko štete od prirodnih i drugih resursa kojima sada gazduju poznati ili nepoznati tajkuni. To bi se moglo zvati napredno propadanje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo