Da je priča o valorizaciji pririodnih potencijala sjevera kroz oživljavanje planinskih stočarskih naselja daleko od realnosti, najbolje svjedoči činjenica da su naseljeni katuni iz godine u godinu sve malobrojniji, dok su neki potpuno napušteni.

Nepopularan primjer je planina Jelovica, dio masiva Bjelasice, na kojoj je prošle sezone, za razliku od nekih davnih vremena, boravilo svega nekoliko stočara. U katunu Bojavića, na ovoj planini, više i nema stočara, iako ih je sedamdesetih godina prošlog vijeka bilo trideset i pet. U katunu Lazi Zečevića ima još samo jedan stočar, nekada ih je bilo više od dvadeset.

Slično je i u katunima koji pripadaju mještanima Lubnica. Stočare su zamijenili vikendaši i izletnici.

„Od izletnika i vikendaša lokalna zajednica nema nikakve koristi. Oni dođu i odu, a novac ne troše ovdje. Na Jelovici skoro i da nema stočara, a nekada su katuni bili puni domaćina iz više beranskih i andrijevačkih sela”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Prema njegovim riječima, hrana se nije, kao danas, kupovala u prodavnicama, nego se sve, od mesa, do sira i ostalih mliječnih i drugih proizvoda moglo naći kod ovdašnjih proizvođača..

„Više nema snažnih gazdinstva. Ljudi su, zbog nesigurnosti napustili sela. Država nije uradila ništa da pruži podsticaj razvoju stočarstva, a samim tim i seoskog područja”, ističe Raković.

Slično pričaju i mještani Vinicke, čiji su preci od proljeća do kasne jeseni boravili na Jelovici. Svi žale što je došlo do odumiranja stočarske proizvodnje i narušavanja prirodnog sklada na planini.

Navode da je poražavajuće to što država ne nudi nikakve garancije koje bi dale podsticaj za proizvodnju zdrave hrane.

„Da bi se situacija popravila trebalo bi aktivirati prodajna mjesta, gdje bi država garantovala otkup tržnih viškova po prihvatljivim cijenama. Te garancije bi unijele sigurnost kod proizvođača. Tako bi mladi ljudi krenuli da se bave poljoprivredom i stočarstvom a tržištu nudili zdravu hranu”, kaže stanovnik ovog beranskog sela Slobo Zečević.

On ukazuje da seljacima ništa ne znače salonski ministri koji sjede u udobnim kancelarijama daleko od seljaka koji se suočavaju s brojnim nedaćama.

„Oni treba da izađu iz kabineta i dođu do Jelovice. Pored toga, što bi protegli noge, sigurno bi uočili da razvoj stočarstva u ovim krajevim zahtijeva potpuno drugačiji pristup”, kaže Zečević.

Mještani Gornjih sela se nadaju da će izgradnja puta ka Kolašinu bitnije uticati na valorizaciju planinskih potencijala i zaustaviti odseljavanje ljudi.

Apsurdno je to što se u strateškim dokumetima Vlade Crne Gore i Opštine Berane poseban značaj pridaje razvoju stočarstva. I u brojnim studijama naglašava se da ova grana poljoprivrede predstavlja odskočnu dasku za brži prosperitet sjevernog regiona.

Raspoloživi podaci, međutim, kao ovi sa planine Jelovice, ukazuju da je posljednjih decenija sve manje onih koji pokazuju interesovanje da se bave stočarstvom. Na planinama sa stokom iz godine u godinu izdižu samo najuporniji, jer mladi ljudi, očigledno, ne žele da se bave tradicionalnim djelatnostima.

U seoskim mjesnim zajednicama tvrde da se razvoj poljoprivrede i stočarstva ne stimuliše na pravi način. To potvrđuje stočni fond, desetkovan u odnosu na neka ne tako davna vremena.

„Država u posljednje dvije decenije mladim ljudima, koji imaju zemlju i mogićnost da se bave stočarstvom i poljoprivredom dijeli socijale. To je van svake pameti. Na taj način se radno sposobni čovjek pretvara u invalida, umjesto da mu se dodijeli povoljni kredit i garancija da može svoje proizvode prodati na tržištu”, uočava predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.

Sličnog mišljenja je i predsjednik mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović, koji tvrdi da država nije preduzela ništa da stimuliše mlade ljude za rad i život od rada.

„Na ovim prostorima se oduvijek teško živjelo, ali su ljudi imali volju da rade, jer su znali da nemaju drugog izbora. Danas su došla neka druga vremena. Mnogo bolje prolaze oni koji primaju socijale, prodaju drogu i bave se sumnjivim poslovima od onih koji su ostali vjerni selu i poljoprivredi”, kaže Lainović.

On smatra da je država glavni krivac za ovako stanje. „Pojedine planine, kao što je Turija, gdje izdižu stanovnici Vinicke, još nijesu dobile put, a bez dobrih puteva nema ni stočarstva”, naglašava Lainović.

Prema mišljenju predsjednika mjesne zajednice Kaludra Radovana Anđića na smanjenje stočnog fonda u dobroj mjeri uticali su nagli odliv stanovništva i neorganizovani otkup tržnih viškova. On tvrdi da otkup uglavnom obavljaju nakupci i da su proizvođači lišeni potrebne sigurnosti koja bi im davala dodatni stimulans da se time bave.

„Kaludra kao poznati stočarski i voćarski kraj, 1961. godine brojala je 611 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na 267. Danas u Kaludri ima pedesetak stalno naseljenih domaćinstava s oko 150 stanovnika. Nekada su u Kaludri uzorni stočari držali od četiri do šest hiljada ovaca i na stotine krava. Danas se taj broj znatno smanjio iako se Kaludra znatno bolje drži od ostalih sela, jer je na katunu Kaludarske Kape prošlog ljeta bilo hiljadu ovaca”, kaže Anđić.

Desetkovanju stočnog fonda, smatra on, doprinijelo je i ukidanje otkupnih centara, uvoz mesa sa strane i slaba kupovna moć građana.

Stanovnici Mjesne zajednice Dapsiće ističu da je i na Cmiljevici, gdje tradicionalno izdižu mještani iz naselja koja gravitiraju ovom seoskom centru, sve manje stočara, a sve više mještana koji prave vikendice.

Torovi na Cmiljevici su iz godine u godinu sve prazniji. Sve je manje dobrih stočara. Mladi se okreću nekim drugim stvarima. Ali zato je sve više onih koji grade vikendice tamo gdje su njihovi djedovi napasali stoku. Vrijeme će pokazati koliko je to dobro, ali po onome što se da primijetiti takva praksa ne ide uz priču na kojoj se temelji adekvatna valorizacija planinskih potencijala, smatrajuu mještani Dapsića.

Pokušaj spasavanja katuna predstavljao je projekat elektrifikacije planinskih stanova, putem besplatne dodjele solarnih panela.

Ovaj prekogranični projekat Regionalna agencija za razvoj Bjelasice, Prokletija i Komova, čije je sjedište u Beranama, sprovela je prošle godine na katunima na planini Čakor. Uređene su i staze od katuna do katuna za planinski biciklizam.

Ova Agencija nakon toga organizovala je međunarodni sajam zdrave hrane u Beranama, ali za spas sela i planinskih stočarskih naselja trebalo bi još mnogo ovakvih akcija.

Neko će to morati da uradi. Ni turisti sa zapada ne traže kičaste eko katune, već tradicionalna seoska domaćinstva. Evrospka unija u pristupnim pregovorima, kada bude riječ o poljoprivredi, sigurno neće pitati koliko na planinama ima vikendica već koliko ima čobana.

Tufik SOFTIĆ

Komentari