Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE – REKONSTRUKCIJA HOTELA: Podizanje iz pepela

Objavljeno prije

na

hotel

Kultni gradski hotel Berane podiže se iz pepela, dok je ski- centar Lokve ovih dana promijenio vlasnika. Da li je to najava boljih vremena za turističku privredu u ovoj opštini na sjeveru Crne Gore?

Hotel Berane bi, prema obaćanjima novih vlasnika, u novom-starom svjetlu trebalo da zasija nad obalom Lima relativno brzo i to sa četiri zvjezdice i sadržajima kojih za sada nema na sjeveru države. Izvršni direktor firme Betongroup Popović Aleksandar Popović u startu je obećao da će hotel, koji je u vlasništvu te kompanije od prošle godine, poboljšati ponudu grada.

„Naša država se sve više pozicionira na turističkom tržištu Evrope i svijeta kao poželjna turistička destinacija, a ovaj hotel će poboljštati turističku ponudu Berana. Resursi kojima ovaj grad raspolaže nijesu potpuno iskorišćeni i na tome treba raditi. Rekonstrukcijom hotela stvoriće se uslovi za nova radna mjesta i a biće to i pokušaj da se zaustavi iseljavanje, naročito mladih” – kaže Popović.

U ovoj kompaniji ne kriju da su očekivali veću podršku Investiciono razvojnog fonda, u skladu s obećanjima koja su data za ulaganja u hotele na sjeveru države, ali smatraju da će izostanak te podrške samo uticati na rokove, ali ne i na kvalitet radova koji su u punom zamahu.

Dok posmatraju kako odmiču radovi na rekonstrukciji, Beranci sa sjetom govore o vremenu kada je hotel Berane građen i kada je grad na Limu imao desetak hiljada radnika u privredi.

„Vjerovatno da mlađe generacije danas ne znaju da je ovaj hotel građen uporedo s fabrikom celuloze i papira i da je trebalo da bude samački dom za stručnjake sa strane koji su radili u tom industrijskom gigantu na sjeveru države” – prisjeća se posljednji direktor fabrike papira, inženjer Milić Joksimović.

Izgradnja hotela kapaciteta 112 kreveta , počela je davne 1962. godine, a hotel je otvoren u decembru 1964. Hotel Berane bio je prepoznatljiv po velikoj terasi za 350 posjetilaca. Ispod terase je u kasnijem periodu dograđena sala za oko 300 posjetilaca. Uređenje obale i plaže koje je prvobitnim projektom bilo predviđeno nije, nažalost, nikada izvedeno. U okviru hotelskog kompleksa postojao je i auto-kamp koji u najboljim turističkim vremenima nikada nije bio prazan. Sve je to ostalo još samo na razglednicama i u sjećanju starijih generacija.

Uslijedila je tranzicija, propast i privrede i ugostiteljstva i lagano umiranje grada na Limu koje do danas nije zaustavljeno. Hotel je privatizovan, zatvoren, opljačkan, prepušten propadanju i tri puta zapaljen.

“Ja mislim da propast hotela Berane predstavlja sliku i priliku propasti industrije. Sve je u ovom gradu počelo da ide unazad geometrijskom progresijom onog trenutka kada je nakon antibirokratske revolucije zatvorena fabrika celuloze i papira i veliki lanac povezanih firmi. Grad je, kad je riječ o industriji, vraćen čitav vijek unazad” – smatra inženjer Joksimović.

Sada je konačno ozbiljno krenula obnova hotela Berane i njegova dogradnja. Sa sedam hiljada kvadrata prostora ovaj hotel bi jedini na sjeveru trebalo da ima kongresnu salu od pet stotina mjesta. Hotel bi trebalo da ima šest novih apartmana, dok će u suterenu biti bazen sa saunom i turskim kupatilom.

„Terasa nad obalom Lima dijelom će biti zastakljena kako bi mogla da radi tokom čitave godine. Objekat u potpunosti zadržava ambijentalne karakteristike koje je imao ranije i ničim ne narušava prirodni sklad”, –objašnjeno je iz arhitektonskog studija Arhient.

Nakon prelaska hotela Berane u vlasništvo Betongroup početkom prošle godine, okončana je desetogodišnja agonija ovog nekada najsolventijeg turističkog objekta na sjeveru države. Valja se prisjetiti nevesele desetogodišnje odiseje koju je ovaj hotel prošao, prelazeći iz ruke u ruku, od vlasnika do vlasnika. Koliko god to u ovom trenutku bilo manje važno, ne smije se zaboraviti da je hotel Berane nekada bio najvažniji i najbolji objekat istoimenog hotelsko-ugostiteljskog preduzeća. Sve do pljačkaške privatizacije koja je uslijedila 2003. godine.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, tada je privatizovalo nepoznato preduzeće Euroturist GMBH. Oni su u startu imali 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje i svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje ove privatizacije. Bez podrške Fonda za razvoj ova, ko zna kako skupljena družina, ne bi na sjednici akcionara toga marta preuzela upravljanje na sjeveru nekada najjačom ugostiteljskom kompanijom.

Euroturist GMBH je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, otimajući po ulicama, vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, istina minimalno, svega 0,14 procenata preko potrebnih pedeset, ali im više državni fondovi nijesu bili potrebni.

Za društvo okupljeno oko Euroturista, problemi su, međutim, počeli već krajem 2004. godine. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Šlag na tortu bio je nevraćeni kredit Atlasmont banci zbog kojeg je ova banka HTP-u oduzela hotel Berane. Bio je to početak kraja bajke o jednoj uspješnoj privatizaciji.

Kako god bilo, hotel Berane zaslužio je da mu se vrati značaj koji je imao prije nesrećne privatizacije. Koliko i kako je bila organizovana ta pljačkaška privatizacija, na to pitanje odgovor bi trebalo da se da u istrazi državnih organa, policije i tužilaštva. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je još 2009. godine napravila šemu uvezanih osoba i firmi, u kojoj se sve vrti oko firmi Euroturist GMBH iz Berana i Slomonturist iz Bijelog Polja.

Sada je iz dana u dana sve izvjesnije da će se animacijske slike ovog hotela u budućnosti, prikazane na promociji prošle jeseni, pretočiti u realnost. Radovi odmiču, polako ali sigurno.

„Berane će imati hotel u novom sjaju, ali je sasvim izvjesno da ovaj grad više nikada neće imati onoliko hiljada radnika u industriji, šta god nam obećavali u izbornoj godini. U njemu sigurno neće spavati stručnjaci iz inostranstva koji dolaze da rade u beranskim fabrikama”, – kaže inženjer Joksimović.

Dobra vijest koja je ovih dana potvrđena je da je i ski-centar Lokve na planini Cmiljevici, s istoimenim hotelom, promijenio vlasnika. Za sada je poznato da se radi o Berancima koji imaju ozbiljne namjere i da će već sljedeće sezone ski-centru početi da se vraća imidž koji je imao prije privatizacije hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Kada se ski- centar Lokve i hotel Berane izdignu iz pepela, ne treba zaboraviti na „ekipu” koja je sve to dovela do dna. Sjaj zvjezdica ne smije zasjeniti niti izbrisati tragove pljačke.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo