Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE – REKONSTRUKCIJA HOTELA: Podizanje iz pepela

Objavljeno prije

na

Kultni gradski hotel Berane podiže se iz pepela, dok je ski- centar Lokve ovih dana promijenio vlasnika. Da li je to najava boljih vremena za turističku privredu u ovoj opštini na sjeveru Crne Gore?

Hotel Berane bi, prema obaćanjima novih vlasnika, u novom-starom svjetlu trebalo da zasija nad obalom Lima relativno brzo i to sa četiri zvjezdice i sadržajima kojih za sada nema na sjeveru države. Izvršni direktor firme Betongroup Popović Aleksandar Popović u startu je obećao da će hotel, koji je u vlasništvu te kompanije od prošle godine, poboljšati ponudu grada.

„Naša država se sve više pozicionira na turističkom tržištu Evrope i svijeta kao poželjna turistička destinacija, a ovaj hotel će poboljštati turističku ponudu Berana. Resursi kojima ovaj grad raspolaže nijesu potpuno iskorišćeni i na tome treba raditi. Rekonstrukcijom hotela stvoriće se uslovi za nova radna mjesta i a biće to i pokušaj da se zaustavi iseljavanje, naročito mladih” – kaže Popović.

U ovoj kompaniji ne kriju da su očekivali veću podršku Investiciono razvojnog fonda, u skladu s obećanjima koja su data za ulaganja u hotele na sjeveru države, ali smatraju da će izostanak te podrške samo uticati na rokove, ali ne i na kvalitet radova koji su u punom zamahu.

Dok posmatraju kako odmiču radovi na rekonstrukciji, Beranci sa sjetom govore o vremenu kada je hotel Berane građen i kada je grad na Limu imao desetak hiljada radnika u privredi.

„Vjerovatno da mlađe generacije danas ne znaju da je ovaj hotel građen uporedo s fabrikom celuloze i papira i da je trebalo da bude samački dom za stručnjake sa strane koji su radili u tom industrijskom gigantu na sjeveru države” – prisjeća se posljednji direktor fabrike papira, inženjer Milić Joksimović.

Izgradnja hotela kapaciteta 112 kreveta , počela je davne 1962. godine, a hotel je otvoren u decembru 1964. Hotel Berane bio je prepoznatljiv po velikoj terasi za 350 posjetilaca. Ispod terase je u kasnijem periodu dograđena sala za oko 300 posjetilaca. Uređenje obale i plaže koje je prvobitnim projektom bilo predviđeno nije, nažalost, nikada izvedeno. U okviru hotelskog kompleksa postojao je i auto-kamp koji u najboljim turističkim vremenima nikada nije bio prazan. Sve je to ostalo još samo na razglednicama i u sjećanju starijih generacija.

Uslijedila je tranzicija, propast i privrede i ugostiteljstva i lagano umiranje grada na Limu koje do danas nije zaustavljeno. Hotel je privatizovan, zatvoren, opljačkan, prepušten propadanju i tri puta zapaljen.

“Ja mislim da propast hotela Berane predstavlja sliku i priliku propasti industrije. Sve je u ovom gradu počelo da ide unazad geometrijskom progresijom onog trenutka kada je nakon antibirokratske revolucije zatvorena fabrika celuloze i papira i veliki lanac povezanih firmi. Grad je, kad je riječ o industriji, vraćen čitav vijek unazad” – smatra inženjer Joksimović.

Sada je konačno ozbiljno krenula obnova hotela Berane i njegova dogradnja. Sa sedam hiljada kvadrata prostora ovaj hotel bi jedini na sjeveru trebalo da ima kongresnu salu od pet stotina mjesta. Hotel bi trebalo da ima šest novih apartmana, dok će u suterenu biti bazen sa saunom i turskim kupatilom.

„Terasa nad obalom Lima dijelom će biti zastakljena kako bi mogla da radi tokom čitave godine. Objekat u potpunosti zadržava ambijentalne karakteristike koje je imao ranije i ničim ne narušava prirodni sklad”, –objašnjeno je iz arhitektonskog studija Arhient.

Nakon prelaska hotela Berane u vlasništvo Betongroup početkom prošle godine, okončana je desetogodišnja agonija ovog nekada najsolventijeg turističkog objekta na sjeveru države. Valja se prisjetiti nevesele desetogodišnje odiseje koju je ovaj hotel prošao, prelazeći iz ruke u ruku, od vlasnika do vlasnika. Koliko god to u ovom trenutku bilo manje važno, ne smije se zaboraviti da je hotel Berane nekada bio najvažniji i najbolji objekat istoimenog hotelsko-ugostiteljskog preduzeća. Sve do pljačkaške privatizacije koja je uslijedila 2003. godine.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, tada je privatizovalo nepoznato preduzeće Euroturist GMBH. Oni su u startu imali 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje i svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje ove privatizacije. Bez podrške Fonda za razvoj ova, ko zna kako skupljena družina, ne bi na sjednici akcionara toga marta preuzela upravljanje na sjeveru nekada najjačom ugostiteljskom kompanijom.

Euroturist GMBH je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, otimajući po ulicama, vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, istina minimalno, svega 0,14 procenata preko potrebnih pedeset, ali im više državni fondovi nijesu bili potrebni.

Za društvo okupljeno oko Euroturista, problemi su, međutim, počeli već krajem 2004. godine. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Šlag na tortu bio je nevraćeni kredit Atlasmont banci zbog kojeg je ova banka HTP-u oduzela hotel Berane. Bio je to početak kraja bajke o jednoj uspješnoj privatizaciji.

Kako god bilo, hotel Berane zaslužio je da mu se vrati značaj koji je imao prije nesrećne privatizacije. Koliko i kako je bila organizovana ta pljačkaška privatizacija, na to pitanje odgovor bi trebalo da se da u istrazi državnih organa, policije i tužilaštva. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je još 2009. godine napravila šemu uvezanih osoba i firmi, u kojoj se sve vrti oko firmi Euroturist GMBH iz Berana i Slomonturist iz Bijelog Polja.

Sada je iz dana u dana sve izvjesnije da će se animacijske slike ovog hotela u budućnosti, prikazane na promociji prošle jeseni, pretočiti u realnost. Radovi odmiču, polako ali sigurno.

„Berane će imati hotel u novom sjaju, ali je sasvim izvjesno da ovaj grad više nikada neće imati onoliko hiljada radnika u industriji, šta god nam obećavali u izbornoj godini. U njemu sigurno neće spavati stručnjaci iz inostranstva koji dolaze da rade u beranskim fabrikama”, – kaže inženjer Joksimović.

Dobra vijest koja je ovih dana potvrđena je da je i ski-centar Lokve na planini Cmiljevici, s istoimenim hotelom, promijenio vlasnika. Za sada je poznato da se radi o Berancima koji imaju ozbiljne namjere i da će već sljedeće sezone ski-centru početi da se vraća imidž koji je imao prije privatizacije hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Kada se ski- centar Lokve i hotel Berane izdignu iz pepela, ne treba zaboraviti na „ekipu” koja je sve to dovela do dna. Sjaj zvjezdica ne smije zasjeniti niti izbrisati tragove pljačke.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo