Povežite se sa nama

OKO NAS

BARSKE PRIČE IZ PERA NOVINARA MILANA VUJOVIĆA: Ukoričeni oriđinali

Objavljeno prije

na

Vrijeme prolazi neumitno, a sa njim i Barani koji su ga obilježili. O njima znamo od lokalnih šereta i dokoličara koji su pričali i prepričavali dogodovštine, anegdote i šale tih drugačijih, nastale u jednom posebnom trenu. Njih je trebalo zabilježiti i sačuvati od zaborava. Tog posla se latio novinar Milan Vujović. On je to odlučio i zapisati i te priče i ljude – ukoričiti.

Vujović je zaposlen u Radio Baru više od 26 godina. Bio je spiker, novinar, pa urednik Radija i Barskih novina, a sada je urednik emisija “Promenada četvrtkom” i “Elementa evergrina”. Od skoro ima svoj blog na on-line izdanju Vijesti.

Vujović objašnjava da je, u stvari, pokušao da uhvati i ukoriči specifičan barski duh . ” Tu šalu i dobročojstvo kojim su se, s pravom, dičili Barani iz prošlih vremena, a koje sada odumire”, kaže. Dodaje i da je posao na sakupljanju priča bio prije svega, zanimljiv. Ipak, kaže, ne bi izdvajao nijednog od junaka: “Radi se o ljudima različite obrazovne i statusne kategorije. A takozvanim oriđinalima sam mijenjao imena da ne bude neprijatno njihovim porodicama. Jer, ovdje oriđinal više označava nešto posprdno, kao da je u pitanju “šer-budala”, a ne zanimljiv, originalan lik, drugačiji od ostalih.”

Prisjeća se ipak priče koju mu je nedavno ispričao Emin Brkanović: “Dakle, u pitanju je pokajanje u jednoj muslimanskoj kući. Na izjavu saučešća su došle pokojnikove kolege s posla i jedan od njih pita Emina: “Znam da je kod vas običaj da se mrtvac od odra nosi na rukama, u koloni, do mrtvačkih kola. Volio bih da pomognem, bio sam dobar drug s pokojnikom, reci mi gdje je bitno da stanem – bliže pokojniku ili bliže mrtvačkim kolima, lijevo ili desno?”-„Znaš što ti je najbitnije?”-„Što, tako ti Boga?”-„Da nisi u kovčegu (tabutu), a sve ostalo je nebitno!”

Najbolje dogodovštine je, kaže, zapisao i zabilježio u Starom Baru. Voli mir i pitomost Starobarana, jer tamo vrijeme sporije prolazi. “Ljudi mogu po cio dan da sjede, pijuckaju, meze, ništa ne govore i – uživaju, sporazumijevajući se, kad zatreba, očima ili mimikom. Odatle je legendarni učitelj Rade Ivanović. Ne znam nikoga ko je umio da se tako duhovito i bez zazora našali i na sopstveni račun.”

Kako bi nam dočarao starobarski duh, Vujović se prisjeća uglednog trgovca Omera Mustafića iz Zaljeva, koji je držao radnju tekstilne robe u glavnoj (i jedinoj) starobarskoj ulici. Imao je običaj da, kad mu mušterija uđe u radnju, a on procijeni da bi mogla da pazari, vikne momku iz kafane preko puta: „Donesi dvije kafe, ama ha!” Mušterija, obradovana ljubaznošću i „stimom” gazde, odriješi kesu, malo postoji i ode zadovoljna. Naravno, bez popijene kafe. Ono „ha” je, u stvari, značilo „nikad”, a ne „brzo” kako bi se dalo protumačiti, ali je imalo podsticajno dejstvo na mogućeg kupca.

Vrijeme je prošlo, smijenile su se generacije, duh i duhovitost, karakteri običnih ljudi i njihova svakodnevice, tako da se nameće pitanje šta smo dobili a šta izgubili protokom vremena. Milan Vujović rezignirano primjećuje da je “dobro što mi nismo živjeli u njihovo vrijeme, a oni u naše, jer im ništa ne bismo ostavili u nasljeđe: ni suživot ni zemlju – dočekali bi ih posvađani ljudi i prodata zemlja.”

Poručuje da smo izgubili smo ono što nas je činilo građanima. To treba ponovo da naučimo. To je, kako kaže, duh zatvorenosti, nespreman za dijalog sa novim, nepoznatim, drugačijim, koji je veoma prisutan u Crnoj Gori u svim sferama života. “Taj palanački duh, kao vrtlog, proguta gotovo svakog uspješnog pojedinca i izjednači s amorfnim okruženjem. Moglo bi se reći da je palanački duh naš usud”.

U Crnoj Gori je, kaže, sve je kratkog daha. “Nijedna, ili gotovo nijedna akcija za opšte dobro nije zaživjela, od “Ne brže od života”, do toga da se ograniči upotreba duvana. Dovoljno je da pođete automobilom od Bara do Podgorice da vas isprepadaju kamikaze koje ne poštuju ni ograničenje brzine ni punu liniju, kao i da boravite u bilo kojem kafiću, jer svi vonjaju na duvan.”

Primjećuje i da se iz skučenosti i zatvorenosti lako sklizne u nacionalizam, što nikad nije završilo dobrim. “Mnogi misle da im je sve dozvoljeno ako iz sveg glasa pjevaju himnu i drže ruku na srcu dok se intonira. Prvo što sam pomislio kad sam na jednom hotelu na Dan nezavisnosti vidio ogromnu crnogorsku zastavu koja je prekrivala dva sprata, bilo je da su upravo ta dva sprata bespravno izgrađena.”

Vujović poručuje da bi prava umjetnost trebalo da promoviše univerzalne ljudske vrijednosti, da bude svevremena. “Ne vjerujem da je Šekspir imao na umu modelovanje engleskog identiteta kad je pisao svoja genijalna djela koja se vjekovima igraju u pozorištima širom svijeta.”

Barske priče možda neće obići svijet, ali će neki komadi vremena i ljudi koji su obilježili to vrijeme u ovom primorskom gradu, ostati ukoričeni, za one koji požele da ih se sjete.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo