OKO NAS
PARAOLIMPIJSKI ŠAMPION BEZ SIGURNOG KROVA NAD GLAVOM : Čarlijev zakon

Prevaziđi prepreke, ojačaj, postani bolji, nađi način da vratiš zajednici iz koje si potekao tako što ćeš je učiniti podnošljivijom, živi svoju strast – ono što često izgovaramo, živi naš sagovornik Božidar Nikolić – Čarli.
Nikolić je istaknuti sportista iz redova OSI populacije. Paraolimpijski je šampion i starstveni navijač barskih odbojkašica kadetkinja. Dugogodišnji je predsjednik i osnivač NVO Udruženje Paraplegičara. Bio je sekretar Saveza za sport i rekreaciju invalida Bar od 1987. do 2003. godine. Od 1977. godine bori se za prava OSI populacije. Danas se građani pokušavaju izboriti za njegovo pravo na dostojanstven i bezbjedan život. Organizovali su humanitarnu akciju kako bi se ovom pedesetosmogodišnjaku obezbijedio sigurniji krov nad glavom.
Akcija je započela krajem juna. Košarkaški trener Đorđije Pavićević je Čarliju poklonio montažnu kućicu. „Đoko mi je darivao kućicu koja je prvobitno sagrađena za potrebe plažnog bara”Kraljevska plaža”. Ona će biti cijela razmontirana u daskama i dijelovima, a ja ću je montirati zajedno sa majstorima kako meni bude odgovaralo za potrebe stanovanja. Trebaće prozori, lamperija i izolacioni materijal, kao i radna snaga da se sve to montira”, kazao je novinarima Čarli.
Prethodne dvije nedjelje, sem radovima oko kuće, naš sagovornik je bio zauzet i izvještavanjem sa turnira Svjetske odbojkaške lige u Tunisu, na kojoj su učestvovali i naši reprezentativci. To je našeg paraolimpijskog šampiona podsjetilo i na njegove početke, i na prvi članak iz 1982 godine, koji je o njemu izašao na cijeloj stranici nekadašnjeg jugoslovenskog sportskog časopisa Tempo.
Koliko je to bilo nevjerovatno govori i činjenica da su mu ljekari tadašnjom dijagnozom predvidjeli da neće doživjeti tridesetu, a kamoli sve što je uslijedilo. “Nijesam mogao da hodam, govorim, pišem. Prvo su predviđali da ću živjeti sedam godina i da neću biti sposoban da se školujem. Onda su pomjerili na 14 godina, ali su govorili da neću biti sposoban za samostalan život i da neću ni srednju završiti. Konačno su pomjerili na 21 godinu, s tim da neći moći da se dalje školujem i radno osposobim, iako završim srednju!”
Čarli je rođen 1959. u Peći. Kao šestomjesečna beba je obolio od dječje paralize. Roditelji su primijetili da ne može da puzi, niti da pokreće ruke i noge. Ubrzo je počeo sa liječenjem na Institutu Dr Simo Milošević u Igalu, gdje bi ostajao po pola godine. Ostatak godine bi provodio u Andrijevici ili Kolašinu, gdje je i završio osnovnu sškolu.
Roditelji su mu se razveli kada je imao tri godine.”Pripao sam majci do sedme godine, da bi me otac sudski dobio od sedme do jedanaeste godine”. Na kraju se vratio majci. Ipak, najzaslužniji za njegovo odrastanje su bili baba i djed. „Sjećam se odlično mog djeda Jovana i babe Milice – Milje! Djed je bio starina za primjer! Pobožan, pošten, smiren čovjek. A baba Milja je bila velika radnica. Radila je u vešeraju bolnice u Andrijevici, brinula o sedmoro djece, o stoci i imanju. Nosila je kuću na svojim plećima.”
Poslije srednje škole u Baru, želio je da upiše studije književnosti jer je volio poeziju. Ipak je želja da se bavi sportom prevagla. „A biti dobar sportista znači i mnogo odricanja!”, objašnjava Čarli.
Njegova sportska karijera počinje 1980 godine. Najzapaženije rezultate je ostvario u atletici. Dok je hodao, kao sportista-invalid, postao je višestruki prvak Crne Gore u atletskom višeboju, a četiri puta je bio i šampion SFRJ u istoj disciplini. Osvajač je četvrtog mjesta u trci na 400 m, na Olimpijadi invalida u Njujorku 1984. godine. Učestvovao je na deset beogradskih maratona, a 1993. je bio osvajač srebrne medalje u polumaratonu. Nerijetko se takmičio i sa fizički zdravim osobama i ostvarivao sjajne rezultate kao atletski gimnastičar širom bivše Jugoslavije. Pobjednik je i 15 kroseva Politike u Beogradu, u kategoriji invalida, u trci na 2000 metara.
Najvažniji aspekt života našeg sagovornika je, naravno, odbojka. Čarli je postao instruktor, trener i sudija za sjedeću odbojku. Kako objašnjava, ovaj sport se razlikuje od odbojke koju mi treniramo u dvije stvari: teren je duplo manji po dužini i mreža je skoro do zemlje. Bio je član Odbojkaške reprezentacije Crne Gore iz sjedeće odbojke.
Čarlijev životopis je uklesan u razvitak barske ženske odbojke od 1983. kada se pridružuje prvoj generaciji odbojkašica OK Mornar Bar i postaje njihov tehniko. Na tom mjestu ostaje do 1996. Legendarni nastavnik fizičkog vaspitanja Osnovne škole „Anto Đedović” iz Bara Petko Begović je odbojkašku sekciju te škole pretočio u prvi barski i crnogorski ženski odbojkaški klub Mornar. „Iz ove škole su ponikli najbolji odbojkaši i najbolje odbojkašice Bara i Crne Gore u to vrijeme”, objašnjava.
„Ako me pitate zašto odbojka, pa, to je ples ili balet sa loptom koji me oduševljava dok se igra na terenu 18×9 ili na plaži ili bilo gdje! I taj period je bio najljepših šesnaest godina u životu”, završava naš sagovornik.
Međutim, vrijeme prolazi i Čarli se već skoro deceniju nalazi u kolicima. Kretanje mu je ograničeno zbog trostrukog diskusa.Van kuće i dvorišta ne može bez kolica. Ipak ovog čovjeka rijetko da šta ograničava. Bije i dalje svoje bitke i osvaja nove rekorde u izdržljivosti, snalažljivosti i građanskom aktivizmu. Jedno teško djetinjstvo je iznjedrilo inadžiju i hrabrog čovjeka koji se nije predao i, zato, ovaj čovjek može poslužiti svima kao primjer koji treba pratiti i poštovati.
Siguran dom je najmanje što mu se duguje.
Aleksandra DRAGOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VALORIZACIJA SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe
Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.
Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300 hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.
Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.
,,Mi smo negdje od 2013. godine uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.
Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.
,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.
Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.
Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja
„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.
Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.
Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.
Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.
Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.
Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.
,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.
Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.
U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.
„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.
Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.
A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.
Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.
Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.
,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.
Mustafa CANKA
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo