Povežite se sa nama

OKO NAS

GRADSKI PREVOZ U GLAVNOM GRADU: Dobro je dok se kotrlja

Objavljeno prije

na

gradski-saobracaj-podgorica

Za javni prevoz bismo mogli reći da je ogledalo opšteg stanja u društvu – ekonomije, kulture i napretka. Podgorički autobusi stari su i do 40 godina. Nemoguće je naći tačku koja nije prepuna bakterija: na često pocijepanim sjedištima se nalazi debeli sloj prljavštine, po podu su otpaci, a klima naravno – ne postoji.

Još 2010. godine slovenačka firma Omega konsult izabrana je za najboljeg ponuđača na tenderu za izradu studije dugoročnog razvoja javnog gradskog i prigradskog saobraćaja u Podgorici. Za tričavih 150 hiljada eura, oni su odradili posao za koji iz Glavnog grada odnedavno tvrde da je beskoristan. A đe su naše pare završile, to nijesu rekli.

Prošle godine, za izradu nove studije čekali smo novac (sada 300 hiljada eura) od Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj. Tada je rečeno da se problemi gradskog prevoza talože već desetak godina, kao i da red vožnje nije promijenjen još od 2004. godine, iako je stanovništvo Podgorice uvećano za 30 hiljada ljudi. Iz beskorisne studije vrijedne 150 hiljada eura iskoristiće, kažu, samo poneke podatke.

Korisnici javnog prevoza smatraju da bi Glavni grad morao da obezbijedi bolje svojim građanima, jer se trenutno ne radi samo o komforu, nego i o bezbjednosti – pojedini autobusi se jedva i kotrljaju.

Sagovornica sa kojom smo razgovarali prilikom vožnje linijom 6, kaže da je preko deceniju korisnik gradskog prevoza, jer živi u jednom od udaljenijih podgoričkih naselja. Ona smatra da gradski prevoz namjerno ostavljen da propada, i da godinama samo nazaduje. „Kada sam krenula u srednju školu gradski prevoz je za mene postao nužno zlo. Za ovoliko godina korištenja, nikada nijesam primijetila ulaganja u autobuse kojima se vozim svakodnevno”, ističe.

Ona nije zadovoljna ni cijenom karte (0,7 eura) kada uzme u obzir uslove u kojima putuje, iako je to i dalje najjeftiniji način da stigne na odredište. „Nijesam zadovoljna, jer nijedna najosnovnija stavka nije zadovoljena – klime ne postoje ili ne rade, autobusi su pretrpani i zbog zagušljivosti su u ljetnjem periodu često otvorena vrata tokom vožnje, što ugrožava sigurnost putnika. Ne vodi se računa ni o higijeni, smeća ponekad ima i u gomilama”. Naša sagovornica posebno skreće pažnju na problem sa klimama: ljeti je neizdrživo vruće, a zimi je hladno kao da ste napolju. Dakle, za normalno korištenje podgoričkog gradskog prevoza potrebni su idealni vremenski uslovi.

Međutim, nije baš sve negativno. Česti korisnici kao jedinu pohvalu navode da prevoz uglavnom dolazi na vrijeme, a kada se ne pojavi, to znači da se negdje pokvario, jer je star i neispravan. Nije do vozača.

Tek prije dvije godine su postavljene mape gradskog prevoza i na stajalištima označene linije koje tuda prolaze. Čak i nakon tog napretka, sve je i dalje previše konfuzno da bi ga neko ko nije iz Podgorice mogao shvatiti i normalno koristiti. Tada je planirano uvođenje strogih kriterijuma za sve prevoznike koji budu učestvovali u javnom gradskom i prigradskom prevozu – između ostalog, da vozila neće smjeti biti starija od pet godina ili bez klimatizacije. Dobro je to.

Drugi sagovornik, višedecenijski korisnik gradskog prevoza, smatra da je javni prevoz podjednaka obaveza grada i društva: „Higijena je u autobusima očajna, ali zbog toga ne treba kriviti samo prevoznike, već i građane, koji ne vode računa da autobus makar ostave u stanju u kojem su ga našli. Konstantno se ostavljaju karte na sjedištima, a nerijetko je i potpisivanje markerima ili korištenje cigareta. Zatim, na većini čekališta su bile postavljene mape gradskog saobraćaja, ali je veliki broj uništen od strane vandala. To je još jedan u nizu dokaza da Podgorica nije zrela za kvalitetniji i uređeniji javni saobraćaj”.

On smatra da je usluga za cijenu adekvatna, ali ne i da je na nivou gradskog saobraćaja glavnog grada jedne evropske države. „Autobusi mahom dolaze na vrijeme, ali se zbog starosti voznog parka često kvare. Međutim, zamjene se vrlo brzo pronađu, pa to i ne predstavlja neki problem”, kaže.

On kao rješenje ne vidi isključivo investiciju Opštine: „ Smatram da bi pored finansijkih ulaganja trebalo popularizovati javni prevoz, značajno poboljšati uslove i pojačati kontrolu. Samo odgovorno društvo zaslužuje kvalitetne javne sadržaje”.

Vozni park javnog transporta nije kvalitetno obnovljen već decenijama, a problemi koji su sve učestaliji do izražaja najviše dolaze ljeti – higijena se ne održava, klime ne rade, čak se i kombi koji drži prevoznik BLT nedavno zapalio na sred Moskovske ulice. Obnavljanje je hitno potrebno, ili ćemo ubrzo ostati bez gradskog prevoza.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo