Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKA ŠUMARSKA MAFIJA UZOR SICILIJANSKOJ: Sve perfidnije metode pljačke

Objavljeno prije

na

Veliki krug pilane privatnog preduzetnika iz Berana Radomira Anđića zarastao je u korov. Anđić objašnjava da mu je zabranjen pristup državnim šumama i pored toga što je 2011. godine kod Investiciono-razvojnog fonda podigao kredit od pedeset hiljada eura u namjeri da u pilani proširi proizvodnju i uposli nove radnike. Ističe da poslije svega nije u stanju da plaća rate kredita i da je bio prinuđen da potpuno zatvori pilanu.

“Ovim poslom sam počeo da se bavim prije 25 godina. Prije pet godina sam podigao kredit kako bih osavremenio proizvodnju. Tada su mi garantovali da ću iz državnih šuma moći da nabavljam sirovinu. Međutim, od toga nije bilo ništa, jer su svih ovih godina pristup državnim šumama imala samo privilegovana lica i privilegovani koncesionari”, tvrdi Anđić.

On kaže da bi mu pravo na koncesije na samo pet hiljada kubika čamovine omogućilo da pokrene mašine i zaposli četrdeset radnika.

Za razliku od Anđića, većina oštećenih drvoprerađivača ne smije ni da priča javno. Strah i šumarska mafija. Dvije su riječi kojima bi mogla da se ispriča priča o šumama i koncesijama na sjeveru Crne Gore.

Privatni drvoprerađivači sa sjevera objašnjavaju da je računica jasna. Povlašćenim koncesionarima čamove šume se dodjeljuju za 12 do 15 eura po kubiku. Na sječu i vuču potrošiće još toliko. Cijena kubika neobrađenih trupaca prije svega na Kosovu, a potom i u Albaniji i Srbiji, iznosi 110 eura.

Privatnici tvrde da čitava drvna industrija ove susjedne države počiva na sirovini iz Crne Gore, odnosno da je na Kosovu izgrađeno toliko industrijskih pogona za preradu drveta, kao da je u pitanju zemlja najbogatija šumom, mada šume na Kosovu nigdje nema.

„Pođite samo putem preko Kule i spustite se do Peći i vidjećete koliko je samo na tom poptezu izgrađeno fabrika. Sve one su oslonjene na sirovinu iz Crne Gore”, – kažu crnogorski drvoprerađivači.

Neki od njih objašnjavaju da su posljednje mjere kada je uveden porez na izvoz oblovine od trinaest eura po kubiku iz privatnih šuma i dvadeset i pet iz koncesionih, dovele do toga da se preko Kule trenutno izvoz smanji, ali vjeruju da ta mjera neće trajati dugo i da će šumarska mafija tome doskočiti.

„Šumarska mafija u Crnoj Gori ne samo da postoji, nego bi na njenom primjeru, kako je organiozovana da joj se ne uđe u trag, mogla da se uči i sicilijanska. O mafiji na Siciliji sve znamo. Znaju se i imena. O šumarskoj mafiji u Crnoj Gori ništa se ne zna. Zna možda nekoliko ljudi, a oni su loši svjedoci, i dobro je da živu glavu izvuku” , kaže jedan čovjek od struke.

On tvrdi da je šumarska mafija, u smilu u kojem se danas o njoj može govoriti, nastala odvajanjem šumarstva od drvoprerade 1990. godine i da se opasno razvila.

„Ona je od tada do današnjih dana samo rasla, tako da je sada vrlo moćna u državi, i ne može se sa njom lako izaći na kraj. Vrlo su nezgodni. Beskrupulozni. Nagrđuju ne samo šumarstvo i drvopreradu nego i šire. Njima je vrijednost novac, i možete im bilo šta govoriti, kuditi ih ili milovati, njima je svejedno. Samo im nemojte udariti po džepu”, priča sagovornik Monitora.

Prema njegovom mišljenju, vrh mafije treba tražiti u šumarstvu, a koncentričnim krugovima povezan je sve do dna – do krajnjih manipulanata.

„U to kolo uvezani su i pojedinci iz politike, finansijke policije, javne policije, carine, šumskih uprava po gradovima”, kaže ovaj čovjek.

Prema njegovim riječima, sve je u tolikoj mjeri uvezano, da je teško razbiti.

„Ali kada bi se htjelo, to i ne bi bilo tako teško. Treba, recimo, pogledati godišnji etat koji je javni dokument, i uporediti ga s prijavljenom sječom i stanjem na terenu. U praksi, u svakoj državi pljačka je jednačina sa jednom nepoznatom. A ovdje, kod šumarske mafije, su dvije jednačine sa dvije nepoznate. Međutim, dobar matematičar može da dođe do rezultata”, priča ovaj stručnjak.

Privilegovani u šumarstvu, objašnjava on dalje, dobijaju na panju najbolja odjeljenja za po deset eura po kubiku, a mogu odmah da ih prodaju po sedamdeset, i to nerijetko i rade.

„Ima ona narodna – iz šume se niko nije vratio praznih ruku. A oni su stalno u šumi”, dodaje.

Jedan od rijetkih koji je prvi javno, prije mnogo godina, upotrijebljavao termin šumarska mafija, bio je posljednji direktor Gornjeg Ibra, prije uvođenje stečaja, Hasan Kurtagić. On je kazao kako je i stečaj u Gornji Ibar uveo „moćni šumarski lobi da bi spriječio privatizaciju”.

„Gornji Ibar je 1989. preradio 72.000 kubika čamovine, a nakon mog dolaska za direktora mogli smo obezbijediti samo minimum sirovina. Brojke sve govore. Prve godine mog dolaska imali smo 12.000 oblovine, iduće dvije godine, uz moje veliko angažovanje i izvozne aranžmane, po dvadesetak hiljada kubika, da bi u 2001. godini ta količina pala na desetak hiljada, a u 2002. samo na 6.000 kubika trupaca, i to truleži. Možete misliti gdje je završavala ona razlika od 70 do šest hiljada kubika. U privatnim džepovima”, kaže Kurtagić.

On je tada tvrdio i da se crnogorskim šumskim blagom bave na nezakonit način ljudi kojima to najmanje pripada.

“Ljudi koji su shvatili da se u uslovima tranzicije može uraditi mnogo toga nezakonitog, a nikada neće biti sankcionisano. Ljudi koji su vidjeli svoju ličnu istorijsku poziciju da mogu postati bogati preko noći i obezbijediti svoju pra, pra, praunučad. To i čine, ja to neću dokazivati, jer je to vidljivo golim okom”, kaže Kurtagić.

U međuvremenu, mnoga predviđanja ovog čovjeka pokazala su se tačnim. Do ujedinjenja drvoprerade i šumarstva kroz Vladin program revitalizacije nije došlo, i taj program nije uspio, uprkos velikom novcu koji je u njegovu implementaciju uložen. Gornji Ibar je propao. Građevinska mafija uzurpirala je zemljište ovog privrednog giganta u centru Rožaja. Situacija u šumarstvu i u većini drugih gradova u drvopreradi je katastrofalna.

Kurtagić je u razgovoru za Monitor rekao da stoji iza svega što je pričao ranije i da je spreman sve da ponovi.

“Od riječi do riječi. Žao mi je što sam bio u pravu. Volio bih da nijesam. Iako više nijesam u tom poslu, pratim ovu oblast i koliko ja vidim ništa se nije promijenilo osim što su metode pljačke perfidnije. Šume su na upravljanje date ljudima koji ih čuvaju kao zečevi kupus. U susret izborima na jesen šumarske pljačke imaće razmjere kakve do sada nikada nijesu imale”, kaže Kurtagić.

On je svojevremeno tvrdio i da je, nakon glasnije izrečenih stavova o tome da crnogorskim šumama vladaju moćni lobiji, prijećeno i njemu i porodici. Možda upravo zbog sličnih stvari danas nije lako pronaći još nekoga ko bi govorio o šumarskoj mafiji.

“Zovite toga i toga. On je ranije mnogo podataka iznosio, ako ga nijesu slomili. Mafija slama ljude”, kaže jedan od sagovornika Monitora.

Čovjek na koga nas upućuje nije spreman da priča. Nijesu ni mnogi drugi privatnici iz struke. Obično se slamaju na mrvicama u koncesijama. Spremni su na uvo da potvrde da šumarska mafija postoji, ali ne i javno.

U kom pravcu istraživati problem šumarske mafije? Sagovornik s početka priče upućuje na ispitivanje imovine ljudima iz šumarske struke. Neki su bili vrlo siromašni prije nego što su preuzeli poslove u šumarstvu. Danas su među najbogatijim ljudima u Crnoj Gori.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo