Povežite se sa nama

OKO NAS

BAR: SLUŽBA ZAŠTITE I SPASAVANJA BEZ OSNOVNIH USLOVA: Majica, pantalone i to je sve

Objavljeno prije

na

„U Baru često gore automobili. Ja sam za svojih sedam godina u službi ugasio bar dvadesetak. Moj otac, koji je takođe bio vatrogasac i ostavio cijeli radni vijek ovdje, zapamtio je tri ili četiri izgorjela automobila”, kaže naš sagovornik, vatrogasac Nikola Đuranović.

Da bi mogao valjano da radi svoj posao, koji nerijetko uključuje i spašavanje života, Nikoli, ali i drugim vatrogascima, potrebna je nova oprema i alat. To je bio jedan od povoda za štrajk upozorenja koji su nedavno organizovali zaposleni Službe zaštite i spašavanja Bar. Ubrzo im se, dijelom, izašlo u susret, pa su im izmirene dvije, od tri plate, koliko im se dugovalo.

Član Službe zaštite i spašavanja Bar, vatrogasac, predstavnik sindikata ove institucije Bojan Rukavina upoznaje nas s tim šta im je potrebno. „Postoje dvije vrste opreme: radna i zaštitna. Radna se koristi u garaži prilikom redovnih održavanja vozila i prostorija. Problem je što mi radnu opremu koristimo i kada gasimo požare na otvorenom. Ona nema zaštitni faktor od vatre. To je ista ona uniforma koju nose mehaničari, građevinski radnici, ljudi iz Hitne… Majica i pantalone – to nam je oprema… I ona je veoma stara, evo ova moja koliko i moj radni vijek ovdje – gotovo devet godina”.

Da ne bi tako izlazili na teren, traže zaštitnu opremu za požare na otvorenom koja je lagana, sastoji se od mnogo manje materijala, ali ima zaštitni faktor od visokih temperatura. Opština je rekla da će im izaći ususret. Naši sagovornici nisu postavljali rok za nabavku, jer to nije bilo predviđeno budžetom za ovu godinu. „Ukupan budžet predviđen za ovu Službu za 2016. iznosi oko osam hiljada eura. Ova vrsta opreme košta 24.000 eura za sve vatrogasce.” Zato su nam objasnili da su spremni da sačekaju do sljedeće sezone.

Zaštitna oprema za požare u zatvorenom (kuće, stanovi) stara je devet godina. Ona treba da izdrži veće temperature od 800- 900 stepeni. Košta otprilike hiljadu i šesto eura. „S ovom opremom može da se uđe u stan koji gori. Dobra je. To što se u svijetu mijenja svake tri – četiri godine, nije presudno”, konstatuje jedan od vatrogasaca.

Pomak je napravljen, primjećuje Rukavina, samim tim sto je Opština prihvatila njihove zahtjeve i što su obećali da će nešto uraditi. „Dosad nije bilo moguće ni pregovarati o ovim stvarima”.

Razgovarali su i o alatu za razvaljivanje, koji se koristi u slučaju saobraćajnih nezgoda za otvaranje atomobila, razdvajanje lima, provaljivanje vrata, bilo da je u pitanju stan ili vozilo. Naši sagovornici imaju alat koji je star trideset godina, težak i nepomičan i može da radi samo u blizini puta. A već su imali slučajeva da auto sleti i trista metara u provaliju – u takvim okolnostima alat je beskoristan. „Kao fiksiran za požarni kamion, toliko je težak”. Ovaj alat košta od 20.000 do 40.000 eura.

U ovoj stanici radi četrdesetak vatrogasaca-operativaca. Rad se odvija u četiri smjene, koje traju po 12 sati. U svakoj smjeni nalazi se po osam radnika. „Svako od nas ima svoj dio posla. Dobro smo organizovani. Edukujemo se, vježbamo. Entuzijam pomaže da se usavršavamo, učimo, postajemo bolji” , objašnjava Đuranović. Takođe napominje da skoro svi rade još po jedan posao kako bi izdržavali porodice.

Vatrogasci prema zakonu treba da imaju benificirani radni staž, platu uvećanu za 30 posto. Radno vrijeme im je fiskirano i iznosi 176 radnih sati. „Mi imamo mnogo više radnih sati nego što je zakonom predviđeno”, kažu. Samo ovog mjeseca radili su 18 sati prekovremeno. Trenutno tuže Opštinu za neisplaćene sate pred Osnovnim sudom u Baru, dok se prva tužba, koja se odnosila na neisplaćene regrese, već nalazi pred Višim sudom u Podgorici.

Ionako težak posao, nekad umiju da pokvare i novinari prozivkama. „E, vidi gori brdo, nema nikoga, niko požar ne gasi”, piše ponekad u novinama. „A to je nemoguće ponekad ugasiti. Ne možemo svuda stići. Nas je osmoro u smjeni. Šta nas osmoro možemo ako je više požara?” Tada se zovu ljudi koji su možda tek završili dvanaestočasovnu smjenu i krenuli doma.

Tokom ljeta, požara je mnogo više. Ipak najviše je saobraćajnih nesreća, ljudi koji se zaglave u stanu. Često se hvataju zmije. „Ljudi kad ne znaju što će, zovu nas… Skidali smo i mačke, spašavali pse iz poplavljenih podruma, čistili puteve – što nije u opisu našeg posla, ali ko će”. Zimi je manje posla, ali su požari opasniji. Počne grijanje na drva, pale se grijalice koje nisu uključivane godinu dana. Od početka godine su imali oko dvjesta intervencija.

Ovom timu se priključuješ najkasnije sa 25 godina. „Učimo od starijih kolega… Nema škole za ovaj posao. Kreće se od kontejnera, to je inicijacija. Ili, ako je kakav udes da se opere ulica, ništa opasno”. Kako nemaju trening centar ili poligon gdje bi vježbali, iskustvo stiču na terenu sa starijim kolegama. Kasnije, kad se osposobe, vježbaju uglavnom individualno. Razvijena psiho-fizička spremnost se podrazumijeva. „Bolesne nosimo sa petog sprata, ako nema lifta. Kad se ljudi zaglave u stanu ili zaborave ključeve, ulazimo kroz balkone i prozore kako bismo ih oslobodili.To nam je kao trening”, kroz šalu objašnjava Rukavina.

Na pitanje da li se mogu sjetiti nečeg upečatljivog, Đuranović i Rukavina se prisjećaju žene koja je visila dvadeset metara nad provalijom, držeći se za šiblje. To je bilo podno Volujice. Spustili su se konopima, uhvatili je i izvukli. Žena je prošla s lakšim ogrebotinama.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo