Povežite se sa nama

OKO NAS

POLOŽAJ ŽENA U CRNOJ GORI: Diskriminacija kao tradicija

Objavljeno prije

na

Poskupljenje-u-prehrambenim-radnjama

Po zastupljenosti žena u nacionalnom parlamentu, od 17 odsto, Crna Gora zauzima tek 95. mjesto među članicama UN, dok je u regionu ubjedljivo posljednja. Svega četiri odsto žena u Crnoj Gori su vlasnice nekretnina, a 9,6 odsto žena ima sopstveni biznis. Svaka treća žena je pretrpjela neki vid nasilja. Sve to pokazuje da se žene u Crnoj Gori suočavaju sa različitim vidovima diskriminacije.

Ipak, žene danas u preko 60 odsto slučajeva završavaju fakultete, tako da u odnosu na muškarce, u oblasti obrazovanja, one dominiraju, kaže Biljana Pejović, načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. Ona za Monitor ističe kako ovaj vladin resor preduzima sve mjere u cilju sprječavanja rasta stepena diskriminacije u oblasti rodne ravnopravnosti. Ipak, tačno je da su žene u javnom i političkom životu nedovoljno zastupljene, ističe ona.

Na pitanje da li očekuje da će se u narednom periodu poboljšati položaj žena, Pejović kaže da je borba za rodnu ravnopravnost neprestana: „Ne smijemo ignorisati potencijal i kapacitet žena ukoliko želimo demokratsko društvo”.

I Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), za Monitor ističe da su rijetke oblasti života u kojima žene nijesu diskriminisane. Žena najčešće radi najmanje dva posla s punim radnim vremenom – u kući i na radnom mjestu – a povremeno na nekom privremenom neprijavljenom poslu gdje je poslodavac izrabljuje i iskorišćava.

,,Žena je mnogo češće od muškarca zlostavljana u kući. Ona teže pronalazi posao, za isti položaj plaćena je lošije, a sporije napreduje u službi. Tek 30 odsto upravljačkih i 21 odsto direktorskih mjesta u kompanijama i ustanovama zauzimaju žene. Žene rjeđe učestvuju u donošenju važnijih odluka, redovno moraju da izaberu između posla i rađanja, ili bar da odgode proširenje porodice sve dok žele bilo kakvu karijeru. Iako je cijeli život radila, baš kao i suprug, ona je rijetko vlasnica nepokretne imovine”, kaže Raičević.

Istraživanja pokazuju da su žene češće žrtve siromaštva i tranzicije, kao i da su više od muškaraca pogođene smanjenjem zdravstvenih fondova. Ako je za neku utjehu, žene u Crnoj Gori žive čak pet godina duže od muškaraca.

Zakon o ravnopravnosti polova, trebalo bi da bar djelimično unaprijedi položaj žena. Njime se regulišu neke od najkarakterističnijih oblasti života u kojima je žena diskriminisana. Zabranjuju se oglasi za posao u kojima se prave razlike po polu bez opravdanih razloga kao na primjer: ,,potrebna mlada ženska osoba”, ,,potreban direktor”, ,,minimarketu potrebna djevojka za rad”, ,,potrebna žena prijatne spoljašnjosti”.

„U Zakonu se navodi da pripadnost polu ne može da bude smetnja napredovanju na poslu, kao ni da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne smije da bude osnov za otkaz. Kršenje ovih odredaba najčešće se dešava još prilikom razgovora za posao”, kaže Raičević.

U istraživanju SŽK navodi se da je potpisivanje blanko otkaza ,,čest slučaj u praksi čime se poslodavci ‘objezbeđuju’ i mogu da odmah otpuste ženu koja je u drugom stanju”. Navodi se da je uz blanko otkaze uobičajeno i potpisivanje ,,aneksa ugovora o radu” kojim se žena obavezuje da narednih nekoliko godina neće rađati djecu.

,,Trudnoća predstavlja kraj njihovog napredovanja u karijeri, a uskraćuje im se i profesionalno usavršavanje. Od onih koji su dobrovoljno napustili posao iz porodičnih razloga, 80 odsto su žene. Isto tako, 98 odsto osoba koje obavljaju poslove u kući su žene”, objašnjava Raićević.

Stopa nezaposlenosti žena za polovinu je veća od stope nezaposlenosti muškaraca. Najteže pronalaze posao žene starije od 45 godina, domaćice i žene s obrazovanjem u poljoprivredi.

Zakon o ravnopravnosti polova utvrdio je da i muškarci i žene imaju pravo na jednaku zaradu za isti rad. Osim toga, prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu zabranjena je diskriminacija po osnovu pola.

,,Novina je i da će diskriminacija zasnovana na polu u sredstvima javnog informisanja biti kažnjavana, jer su mediji dužni da razvijaju svijest o ravnopravnosti polova. Naizgled, ovaj zakon trebalo bi da da veliki doprinos boljem položaju žena u društvu. Najveći problem jeste što su kazne, najblaže rečeno – sramotno male”, dodaje Raičević.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević u razgovoru za naš list kaže da je diskriminacija žena u Crnoj Gori sasvim očigledna, ali prećutno prihvaćena kako u porodičnim odnosima, tako i u javnoj sferi. „Žene su višestruko opterećene u nastojanju da pomire profesionalni i porodični život, u mnogo većem procentu trpe nasilje – u čak u 95 odsto slučajeva žene su žrtve krivičnih djela nasilja u porodici”.

Ogroman problem predstavlja diskrimancija trudnica i porodilja od strane poslodavaca, na koju inspekcijske službe ne reaguju.

,,Krajnje licemjerno se fingira i briga o majkama kroz famozne naknade, koje od žena prave pasivne subjekte čija je jedina uloga rađanje. Pa čak i tu se pojavljuju problemi sa nestalom i uništenom dokumentacijom žena sa biroa rada”, kaže Maja Raičević.

,,Već 20 godina servise za žene vode i finansiraju malobrojne nevladine organizacije, iako je država tu obavezu davno preuzela shodno međunarodnim konvecijama. O tome svjedoči i posljednja Raspodjela dijela sredstava od igara na sreću nevladinim organizacijama, gdje ni naša organizacija, ni jedino sklonište za žrtve nasilja u Podgorici nijesu dobili ni jedan euro podrške”, dodaje Raičević.

Prijave o kršenju ljudskih prava iz oblasti rodne diskriminacije u Centru za ženska prava dobijaju gotovo svakodnevno. U toku 2015. obratila ima se 131 osoba i sve one su imale neko iskustvo sa rodnom diskriminacijom, dok se ove godine broj klijentkinja povećao.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo