Povežite se sa nama

OKO NAS

POLOŽAJ ŽENA U CRNOJ GORI: Diskriminacija kao tradicija

Objavljeno prije

na

Po zastupljenosti žena u nacionalnom parlamentu, od 17 odsto, Crna Gora zauzima tek 95. mjesto među članicama UN, dok je u regionu ubjedljivo posljednja. Svega četiri odsto žena u Crnoj Gori su vlasnice nekretnina, a 9,6 odsto žena ima sopstveni biznis. Svaka treća žena je pretrpjela neki vid nasilja. Sve to pokazuje da se žene u Crnoj Gori suočavaju sa različitim vidovima diskriminacije.

Ipak, žene danas u preko 60 odsto slučajeva završavaju fakultete, tako da u odnosu na muškarce, u oblasti obrazovanja, one dominiraju, kaže Biljana Pejović, načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. Ona za Monitor ističe kako ovaj vladin resor preduzima sve mjere u cilju sprječavanja rasta stepena diskriminacije u oblasti rodne ravnopravnosti. Ipak, tačno je da su žene u javnom i političkom životu nedovoljno zastupljene, ističe ona.

Na pitanje da li očekuje da će se u narednom periodu poboljšati položaj žena, Pejović kaže da je borba za rodnu ravnopravnost neprestana: „Ne smijemo ignorisati potencijal i kapacitet žena ukoliko želimo demokratsko društvo”.

I Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), za Monitor ističe da su rijetke oblasti života u kojima žene nijesu diskriminisane. Žena najčešće radi najmanje dva posla s punim radnim vremenom – u kući i na radnom mjestu – a povremeno na nekom privremenom neprijavljenom poslu gdje je poslodavac izrabljuje i iskorišćava.

,,Žena je mnogo češće od muškarca zlostavljana u kući. Ona teže pronalazi posao, za isti položaj plaćena je lošije, a sporije napreduje u službi. Tek 30 odsto upravljačkih i 21 odsto direktorskih mjesta u kompanijama i ustanovama zauzimaju žene. Žene rjeđe učestvuju u donošenju važnijih odluka, redovno moraju da izaberu između posla i rađanja, ili bar da odgode proširenje porodice sve dok žele bilo kakvu karijeru. Iako je cijeli život radila, baš kao i suprug, ona je rijetko vlasnica nepokretne imovine”, kaže Raičević.

Istraživanja pokazuju da su žene češće žrtve siromaštva i tranzicije, kao i da su više od muškaraca pogođene smanjenjem zdravstvenih fondova. Ako je za neku utjehu, žene u Crnoj Gori žive čak pet godina duže od muškaraca.

Zakon o ravnopravnosti polova, trebalo bi da bar djelimično unaprijedi položaj žena. Njime se regulišu neke od najkarakterističnijih oblasti života u kojima je žena diskriminisana. Zabranjuju se oglasi za posao u kojima se prave razlike po polu bez opravdanih razloga kao na primjer: ,,potrebna mlada ženska osoba”, ,,potreban direktor”, ,,minimarketu potrebna djevojka za rad”, ,,potrebna žena prijatne spoljašnjosti”.

„U Zakonu se navodi da pripadnost polu ne može da bude smetnja napredovanju na poslu, kao ni da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne smije da bude osnov za otkaz. Kršenje ovih odredaba najčešće se dešava još prilikom razgovora za posao”, kaže Raičević.

U istraživanju SŽK navodi se da je potpisivanje blanko otkaza ,,čest slučaj u praksi čime se poslodavci ‘objezbeđuju’ i mogu da odmah otpuste ženu koja je u drugom stanju”. Navodi se da je uz blanko otkaze uobičajeno i potpisivanje ,,aneksa ugovora o radu” kojim se žena obavezuje da narednih nekoliko godina neće rađati djecu.

,,Trudnoća predstavlja kraj njihovog napredovanja u karijeri, a uskraćuje im se i profesionalno usavršavanje. Od onih koji su dobrovoljno napustili posao iz porodičnih razloga, 80 odsto su žene. Isto tako, 98 odsto osoba koje obavljaju poslove u kući su žene”, objašnjava Raićević.

Stopa nezaposlenosti žena za polovinu je veća od stope nezaposlenosti muškaraca. Najteže pronalaze posao žene starije od 45 godina, domaćice i žene s obrazovanjem u poljoprivredi.

Zakon o ravnopravnosti polova utvrdio je da i muškarci i žene imaju pravo na jednaku zaradu za isti rad. Osim toga, prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu zabranjena je diskriminacija po osnovu pola.

,,Novina je i da će diskriminacija zasnovana na polu u sredstvima javnog informisanja biti kažnjavana, jer su mediji dužni da razvijaju svijest o ravnopravnosti polova. Naizgled, ovaj zakon trebalo bi da da veliki doprinos boljem položaju žena u društvu. Najveći problem jeste što su kazne, najblaže rečeno – sramotno male”, dodaje Raičević.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević u razgovoru za naš list kaže da je diskriminacija žena u Crnoj Gori sasvim očigledna, ali prećutno prihvaćena kako u porodičnim odnosima, tako i u javnoj sferi. „Žene su višestruko opterećene u nastojanju da pomire profesionalni i porodični život, u mnogo većem procentu trpe nasilje – u čak u 95 odsto slučajeva žene su žrtve krivičnih djela nasilja u porodici”.

Ogroman problem predstavlja diskrimancija trudnica i porodilja od strane poslodavaca, na koju inspekcijske službe ne reaguju.

,,Krajnje licemjerno se fingira i briga o majkama kroz famozne naknade, koje od žena prave pasivne subjekte čija je jedina uloga rađanje. Pa čak i tu se pojavljuju problemi sa nestalom i uništenom dokumentacijom žena sa biroa rada”, kaže Maja Raičević.

,,Već 20 godina servise za žene vode i finansiraju malobrojne nevladine organizacije, iako je država tu obavezu davno preuzela shodno međunarodnim konvecijama. O tome svjedoči i posljednja Raspodjela dijela sredstava od igara na sreću nevladinim organizacijama, gdje ni naša organizacija, ni jedino sklonište za žrtve nasilja u Podgorici nijesu dobili ni jedan euro podrške”, dodaje Raičević.

Prijave o kršenju ljudskih prava iz oblasti rodne diskriminacije u Centru za ženska prava dobijaju gotovo svakodnevno. U toku 2015. obratila ima se 131 osoba i sve one su imale neko iskustvo sa rodnom diskriminacijom, dok se ove godine broj klijentkinja povećao.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašić

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSVJETA: Škripi sa izborom novih direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako zakonski rok od mjesec dana za imenovanje direktora polako curi, mnoge škole još nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Najnoviji dopis Ministarstva unio je dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti

 

Završena je školska godina. U čak 12 škola đacima nema kod da izda svjedočanstva jer u njima nema direktora. Naime, njima su istekli polugodišnji v.d. imandati, a Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) još uvijek nije imenovalo nove.

Iz ovog ministarstva najavljuju da će sve biti riješeno u najskorijem roku – nastavnička vijeća će morati da sačekaju izbor vršilaca dužnosti direktora. „Izborom novih vršilaca dužnosti, koji će na sebe preuzeti obaveze svojih prethodnika, MPNКS će se potruditi da dodjela svjedočanstava ne kasni u odnosu na druge škole“, obećavaju iz resora Vesne Bratić.

Ministarka Bratić najavila je depolitizaciju školstva, smjene partijskih, uglavnom DPS kadrova, i onih koji su na direktorskim foteljama bili po nekoliko mandata, čak deceniju ili duže.

„Imenovanje novih direktora javnih ustanova izvršiće se, bez izuzetka, u skladu sa zakonom i bez partijske knjižice u konkursnoj dokumentaciji“, izjavila je u Parlamentu Bratić. Poručila je i da oni koji su radili po zakonu mogu mirno da spavaju ukoliko su politička i sva druga angažovanja držali dalje od vaspitanja i obrazovanja.

Skupštinska većina je krajem maja usvojila izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako je najavljeno, biti legalizovana smjena više oko 500 direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića.

Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna. Predviđa da se u roku od mjesec dana izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da s njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu.

Sindikat prosvjete Podgorice predložio je da se rok za imenovanje direktora vaspitno-obrazovnih ustanova produži na pola godine, uz neophodno preciziranje uloga školskih odbora i nastavničkog vijeća.

Kako je inicijalni motiv bio da se smijene direktori koji su školu zloupotrebljavali u političke svrhe i nezakonito donosili odluke, predstavnici aktiva direktora škola pozvali su da se novi čelnici škola razrješavaju i biraju na osnovu rada i učinka. Ističu da su mnogi od njih na polovini mandata, a pojedini i pred penzijom, i da strahuju za svoje radno mjesto. Poručuju da neće biti nijemi i neće ćutati ako budu neosnovano smijenjeni.

Iako rok od mjesec dana polako curi, mnoge škole još uvije nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Škole su nedavno dobile dopis Ministarstva koji je unio dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća škola, odnosno upravnih odbora vrtića, traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti direktora ustanova. Kasnije je iz Ministarstva objašnjeno da ovo mišljenje nije obavezujuće.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I KONCESIJE: Isto i nakon 30. avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Andrijevice, preko Plava pa do Berana i svih sjevernih opština, drvoprerađivači ističu da se ne osjeća promjena vlasti i da šumama i dalje gazduju stari koncesionari

 

Mještani Andrijevice i sela Trešnjevo, Slatina i Zabrđe, okupljeni oko nevladinog udruženja Vodovod Čeoča glava, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama krivičnu prijavu protiv koncesionara šuma, preduzeća Boj komerc, odnosno vlasnika Dragana Bojovića. Oni traže da Tužilaštvo reaguje jer je Bojović u zoni sanitarne zaštite, u mjestu Rujišta na planini Gradišnici, posjekao više hiljada kubika čamovine i ugrozio izvorišta seoskih vodovoda.

U krivičnoj prijavi terete i pojedine radnike Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica, kao i još jedan broj pojedinaca koji su učestvovali u povredi zone sanitarne zaštite.

Mještani su ODT u Beranama priložili mapu zone sanitarne zaštite, kao i fotografije sa terena na kojima se vide posljedice sječe. Podsjetili su da je Elaborat o zoni sanitarne zaštitite vodovoda Trešnjevo urađen dvije godine ranije, kao i da su prošle godine sa njim upoznati i Uprava za šume i koncesionar Bojović.

Jedan od mještana Miloš Čukić, objašnjava da je u zoni sanitarne zaštite posječeno oko osam stotina kubika čamoviine, ali napominje da će se prave razmjere i sječe i štete znati kada stručnjaci izađu na teren i izvrše vještačenje.

„Tužilaštvo smo upoznali i sa činjenicom da je zonu sanitarne zaštite, prema zapisniku inženjera Nikole Spahića, još trebalo proširiti, s obzirom na to da se njome obuhvata sedam izvorišta iz kojih se pravi kaptaža za vodovod Trešnjevo” – kaže Čukić.

Prema njegovim riječima, ovim neodgovornim činom koncesionara ugroženo je vodosnabdijevanje za stotinu domaćinstava u podnožju planine Gradišnice.

Mještani su o svemu obavijestili i Područno odjeljenje Uprave za šume i zatražili da i oni utvrde odgovornost za pričinjenu štetu.

„Mi ne želimo da oštetimo koncesionara. Uprava za šume je njemu morala da obezbijedi drugo odjeljenje za sječu, u zamjenu za ovo koje se od prošle godine našlo u zoni zaštite. Ali, mislimo da je koncesionar ovo svjesno uradio, jer je posljednja godina koncesije, pa grabi što se ugrabiti može” – kaže Čukić.

Nakon što su predali krivičnu prijavu, mještani Trešnjeva i susjednih sela su napravili blokadu na planini Gradišnici i zabranili dalju sječu, ali i odvoz već posječenih stabala na tom području.

„Blokadu ćemo držati sve dok se svi nadležni državni organi ne izjasne o ovome što se dogodilo. Treba da se zna da uprkos kadrovskim promjenama nije došlo do zaustavljanja haotičnog stanja u šumama” – kaže Čukić.

Mještanima ovih sela nije prvi put da blokiraju puteve na planini Gradišnici. Oni su prije dvije godine to učinili tvrdeći da koncesionari, ali isto tako i šumokradice i nesavjesni pojedinci, transportujući balvane teškim kamionima, konstantno uništavaju put ka izletištu i ljetovalištu na planini Gradišnici, čiju je izgradnju finansirala Evropska unija.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo