Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELO POLJE: REVITALIZACIJA NEKADAŠNJEG IZLETIŠTA KISELE VODE: Od izbora do izbora

Objavljeno prije

na

2-izvor

Na završetak projekta istražno-eksploatacione bušotine na Kiselim vodama, Bjelopoljci čekaju dvanaest godina. Za to vrijeme od projekta koji je najavljivan kao razvojna šansa grada pod Obrovom ostala je samo bušotina.

Nekad omiljeno izletište Bjelopoljaca i putnika namjernika Kisele vode sada ,,krase” gomile smeća. Čitav prostor gdje je nekada dominirao restoran Brskovo s nadaleko čuvenim domaćim specijalitetima pretvoren je u stjecište pasa lutalica, pacova, mačaka i uginulih životinja i prava je sreća, kažu mještani, što do sada nije došlo do zaraze, s obzirom na to da se u blizini nalaze domaćinstva.

Istraživanje izvora termo-mineralne vode, koje je od tog prostora trebalo da napravi banju, stalo je, a lokalna opozicija optužuje vladajuću Demokratsku partiju socijalista za još jedan propali projekat, koji je služio, kako kažu, samo za politički marketing. Iz Opštine tvrde da se stalo zbog manjka novca ali da će se potraga za termomineralnim izvorima nastaviti naredne godine.

Kako je taj projekat bio od državnog značaja, za istraživanja termalnih voda Vlada je 2004. godine, potrošila 230.000 eura. Tadašnji lokalni čelnici nijesu krili oduševljenje darežljivošću Vlade i njavili su da će i Opština izdvojiti isto toliko.

,,Stručnjaci s Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, u saradnji s kompetentnim kolegama iz Podgorice, smatraju da na dubini između 400 i 500 metara postoje termalne tople i mineralne vode i ugljen-dioksid. Ukoliko se ustanovi da postoje termalne vode temperature veće od 45 stepeni, to bi ovo područje opredijelilo za banjsko-klimatsko lječilište. Te vode bi se istovremeno mogle koristiti i za buduću toplanu, čime bi grad i kompletna industrija imali osigurano grijanje. Taj prostor bi, takođe, mogao da bude izazov za sve one, koji žele da investiraju u visoki turizam”, najavljivao je tadašnji predsjednik Opštine Tarzan Milošević.

Nedovršena ,,istraživačka avantura” DPS-a, istina, imala je potporu u sličnim poduhvatima s polovine prošlog vijeka. Istraživanja mineralnih voda u tom dijelu bjelopoljske opštine počela su daleke 1954. godine. To je rađeno u okviru regionalnih studijskih proučavanja, a detaljnija ispitivanja rađena su 1957. zatim 1966, 1969. i 1982. godine. Institut za medicinsku hidrologiju iz Beograda 1956. godine uradio je detaljnija bušenja i fizičko-hemijske analize vode. Geološko kartiranje terena izvela je ekipa Zavoda za geološka istraživanja Crne Gore 1962. godine i tada je urađena osnovna geološka karta.

Za potrebe prostornog plana opštine mr Petko Bošković je 1985. godine uradio studiju Razvoj i perspektiva turizma u opštini Bijelo Polje. Tom studijom predviđeno je da se, nakon završenih bušenja i kompletnih istraživanja, pristupi izgradnji sportsko-rekreativnog i banjsko-klimatskog centra u rejonu Nedakusa, gdje se nalaze Kisele vode.

Očekivali su se povoljni rezultati, te da će se pored mineralne vode (30 milona litara godišnje), pojaviti, na projektovanoj dubini do 500 metara, i termalna voda.

Od svega, međutim, nije bilo ništa, a DPS je, kažu iz opoziicije, mnoge izbore dobila na tom nikad dovršenom projektu ,,bušotina”.

,,Ostala je rupa na tom prostoru koji je bio omiljeno izletište Bjelopoljaca, a ostala je i poduboka rupa u lokalnom budžetu. Ako se na osnovu tog elaborata znalo da se termalne vode nalaze na dubini od 400-500 metara, kako je onda rađeno s mašinama koje nikako tu dubinu ne mogu da dosegnu. Izvođači radova i oni koji su osmislili čitav projekat, oličeni u direktoru vladajuće partije, svjesno su i namjerno suludo trošili novac poreskih obveznika”, tvrde u Građanskom pokretu URA.

U Opštini kažu da se od istraživanja termalnih voda i izgradnje toplane koja bi grijala grad te banjsko-klimatsko lječilišta nije odustalo, a razlog prekida projekta je nedostatak para. Obećavaju nastavak naredne godine.

,,Rezultati u tom momentu nisu bili zadovoljavajući, pa je napravljen aneks jednog projekta u saradnji s Rudarsko-geološkim fakultetom. Smatra se da tamo treba dodatno bušiti do nekih 750-800 metara da bi se našla voda od 36 stepeni, što je nekakav minimalni uslov da bi se radila eksploatacija termalnih voda i u narednom periodu ćemo se potruditi da nastavimo taj projekat”, tvrde u bjelopoljskoj lokalnoj upravi.

Prije nego što nastave projekat, kažu u opštini, biće formirana radna grupa koja će uraditi novi elaborat. Iz vladajućeg DPS-a otvaraju mogućnost da još jednom tokom predizborne kampanje obećaju Bjelopoljcima ,,kule i gradove”. Mještani Nedakusa prisjećaju se kako je to nekada bilo.

Pamte kada je izgrađen savremeni restoran pored same „narodne česme, ali i prelijepi ambijent okružen livadama, potočićem i šumom koji je ,,tjerao” putnike da skrenu sa 200 metara udaljene magistrale Prijepolje-Bijelo Polje i predahnu.

,,Nestale su i kilometarske kolone automobila iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Restoran je pretvoren u deponiju, a nema više ni narodnog veselja koje je do prije dvadesetak godina organizovano na ovom mjestu”, kažu neki mještani.

Na Kisele vode niko više ne dolazi da se odmara i uživa. Rijetki su i oni koji svrate da napune bocu kisele vode s izvora. Čak i oko tog izvora svuda je smeće.

Opozicija i mještani su u više navrata putem medija upućivali apel nadležnim iz vodoprivrede i pozivali inspektore da obiđu vodoizvorište, na-lože uklanjanje smeća i spasu izvorište od bahatog ponašanja i nebrige nad-ležnih, ali i od neodgovornih građana. Pozivali su i nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine ,,da dođu, zabilježe i snime ruglo i spriječe ekološku katastrofu koja je već godinama redovno stanje na Kiselim vodama”. Traže i da se konačno utvrdi koliko je tačno novca za izvođenje radova, odnosno bušenje, dosad potrošeno.

Nadležni do sada nijesu reagovali iako nije učinjeno ništa ni na valorizaciji i zaštiti više mineralnih izvora u Bijelom Polju. Inače, na potezu od Čeoča do Dobrinje postoji dvadesetak izvora čiste mineralne vode i nijedan nije zaštićen.

Ipak, na zvaničnom sajtu lokalne Turističe organizacije svi oni, uključujući i onaj u Nedakusima, predstavljeni su kao ,,aduti” bjelopoljske turističe ponude.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo