Povežite se sa nama

OKO NAS

PUT SLAVKA VUČIĆEVIĆA, DIREKTORA REGIONALNOG CENTRA POŠTE BAR: Obična radna biografija, neobičnog čovjeka

Objavljeno prije

na

Slavko Vučićević ima 54 godine i živi u Baru, gdje je i rođen. Oženjen je, otac je dvije ćerke. Završio je Pravni fakultet u Podgorici. Položio pravosudni ispit i postao advokat. Prvi posao je dobio u advokatskoj kancelariji Ljuba Bjelojevića. „Radeći u ovoj kancelariji stekao sam sliku društva koja će se kasnije drastično promijeniti”. Čovjek za koga je radio je na godišnjem nivou i do sto klijenata zastupao bez nadoknade. „To je bio visok stepen humanosti, koji sam ja rijetko gdje kasnije sreo”, primjećuje. Taj način rada je oblikovao i našeg sagovornika.

Početkom ‘91. Vučićević postaje sekretar radne jedinice PTT–a Bar. Sem što se bavio poslovima vezanim za administraciju, imao je i generalno punomoćje da zastupa ovo preduzeće pred sudom, i to u slučajevima koji će uslijediti nešto kasnije, i iz kojih će kompanija koju je zastupao izaći kao pobjednik.

Kada je počeo sa radom ova organizacija je imala 109 radnika. „Taj period, do odvajanja Telekoma, obilježila su druženja, poštovanje, sinergija, kvalitetan rad, odgovornost”. Vrijeme je nosilo probleme, situacije kojima se trebalo prilagođavati i na koje je trebalo djelovati.

U periodu od ‘99. do 2001, pošto se Telekom odvojio od Pošte Crne Gore, dolazi i do spora između ove dvije kompanije. Pošti su nametnute obaveze, za koje je Vučićević dokazao da su nezakonite. „Na taj način je Pošta uštedjela i do 60 hiljada eura na godišnjem nivou”. Ipak značajniji je onaj iz 2005. koji je vođen između Pošte s jedne strane i Uprave za nekretnine i Opštine Bar s druge strane. „Tada je vođen upravni spor, gdje sam kao zastupnik, dokapitalizovao poštu za oko tri miliona eura”. Slučaj koji je njegov prethodnik okarakterisao kao izgubljen, se vodio oko imovine na placu od pet hiljada metara kvadratnih, koji je poslije tri godine vraćen Pošti.

Marta 2015. ovaj čovjek postaje direktor Regionalnog Centra Pošta Bar. Pod njegovom jurisdikcijom se nalazi i Ulcinj.

Sasvim običnu biografiju neobičnom čini činjenica da je ovom čovjeku invalidsko-penziona komisija nedavno utvrdila 85 do 100 odsto invalidnosti. Poslije pada sa motora koji se desio 29. novembra ‘94, sanirano je ono što je bilo najočiglednije: slomljena ruka, lice, čašica koljena. „Lom hrskavice između drugog i trećeg pršljena nije ni primjećen”. To će ga učiniti nepokretnim pune tri godine. Odbijaće i porodicu i voljene od sebe. Rođenje jedne, a zatim i druge djevojčice, pokreće ovog čovjeka iz mrtvila i samosažaljenja. Počinje da se bavi advokaturom. Uz pomoć nekoliko drugova koji ga voze i odvoze sa ročišta, drže mu torbu, papire, do trenutka kada je bio sposoban da sve to obavlja sam – prošlo je puno vremena.

Udruženje paraplegičara Bar je formirano radi pomoći osobama sa invaliditetom, kao i radi borbe za prava koja su neophodna da bi ova grupa građana vodila život dostojan čovjeka. Vučićević se odnedavno nalazi i na njenom čelu.

„Osobe sa invaliditetom u Baru su ili prepuštene sebi, ili brizi porodice. Bar je arhitektonski nepistupačan. Jedna pristupna rampa je skoro završena u zgradi Opštine. Do danas nema obilježenih parkinga za vozila osoba sa invaliditetom. Bar je prva opština koja je donijela Zakon o socijalnom stanovanju, ali još nijedan stan nije gotov”. Osmišljavaju se strategije i donose akta i to sve samo deklarativno”, rezignirano primjećuje predsjednik ovog Udruženja Slavko Vučićević.

Zato u Udruženju, koje broji 72 člana, pomažu oko invalidnine, prava na njegu, kupovine aparata za domaćinstvo, vaučera za kupovinu u supermarketima. Ovo udruženje ne čine samo ljudi koji su socijalno ugroženi. Ima uspješnih preduzetnika, intelektualaca, zanatlija, sposobnih pojedinaca i žele da to stave u prvi plan, kako ljudi u Opštini, ne bi mislili o njima kao onima koji „vazda nešto traže”. Žele samo ono što je zakonom definisano. Žele mobilnost, kao i da postanu aktivni članovi zajednice.

Trenutno su aktivni na dva projekta. Ova NVO ima odličnu saradnju sa Caritasom Barske nadbiskupije. Sa njima realizuju Ipa projekat prekogranične saradnje. Nosilac je Caritas, a Udruženje paraplegičara Bar je partner.

Option projekat, na kome radi naš sagovornik, podrazumijeva usklađenost pravne regulative sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom – tj. propisa koji se tiču prava osoba sa invaliditetom sa posebnim osvrtom na Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Taj zakon se primjenjuje, ali imaju niz primjedbi. Jedna od glavnh je funkcionisanje fonda. Sredstva koja se ubiraju od posebnog doprinosa, koji uplaćuju poslodavci zbog nezapošljavanja osoba sa invaliditetom – su dostigla iznos od oko 40 miliona eura. Znaju da je oko dva miliona namjenski potrošeno. Znaju da se ta sredstva nalaze u budžetu. Ali kako se raspolaže tim novcem, nije im poznato.

Takođe ovim zakonom je utvrđeno da se iz ovog fonda tj. budžeta, poslodavcu omogući da refundira platu zaposlenog u vrijednosti od 75 posto bruto zarade, ako je zaposleni osoba čija vrsta i stepen invalidnosti premašuju 50 posto. Takodje iz ovog fonda poslodavac može da refundira i platu za asistenta zaposlene osobe sa invaliditetom.

„To me podstaklo da pokrenem sopstvenu kategorizaciju pred invalidsko-penzijskom komisijom u Baru. Sada mi je utvrđena invalidnost od 85 posto. Upravo je Pošta Crne Gore zbog toga podnijela zahtjev za subvencioniranje moje zarade. Ta prava je definisao ovaj zakon koji smo maloprije spomenuli.”

Drugi projekat, pod nazivom Uklonimo barijere, razvijajmo svoje potencijale se fokusira na održavanje radionica i edukaciju u izradi suvenira pomoću plastelina, gline, keramike, tehnikom dekupaža. Pošto polaznici često imaju problema sa ograničenom pokretljivošću, ove vrste djelatnosti se mogu obavljati u kućnom okruženju, tamo gdje će se oni osjećati udobno. Na taj način jedan broj članova je uspio da se probije na tržište i postane prepoznat.

Sa udruženjima paraplegičara iz Podgorice i Kotora su uložili napore da se naprave karte i vodiči, koje će omogućiti osobama sa invaliditetom da vide gdje mogu boraviti i kretati se bez prepreka. Bilo je potrebno ukazati na pristupačnost svih objekata u Crnoj Gori. Udruženje paraplegičara Kotor je to uradilo na lokalnom nivou.

Ova organizacija vrši pritisak i na JP Morsko dobro kako bi prilagodili prilaze plažama, ali i inventar ovoj grupi građana. No za to slabo da ima sluha. Napravili su i spot u kome pitaju Morsko dobro za čije dobro. „Za nas imaju odgovore koji nemaju nikakvu težinu”. Akcenat je stavljen i na činjenicu da osobe sa invaliditetom nisu prepoznate kao osobe kojima je potrebno banjsko liječenje i to treba promijeniti.

Vučićević samatra da bi Opština trebala da sprovede prilagođavanje javnih preduzeća u njenoj nadležnosti, omogući beneficije, smanji komunalije, oslobodi od plaćanja nekih taksi, zahtjeva. Mogla bi i da osmisli socijalne programe. „Konačno da počne s primjenom Zakona o socijalnom stanovanju”.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo