Povežite se sa nama

OKO NAS

NASILJE I FIZIČKO KAŽNJAVANJE DJECE: Znanjem protiv tradicije

Objavljeno prije

na

Kažnjavanje djece je, kažu tradicionalno, sastavni dio roditeljskog vaspitanja, a različiti oblici kažnjavanja primjenjuju se i danas. Roditelji ponekad koriste fizičku kaznu kao vaspitnu metodu ili način disciplinovanja za neprimjerena ponašanja djece.

U istraživanju sprovedenom 2013. godine u realizaciji Ipsos-a preovladava mišljenje da je vaspitanje djece u Crnoj Gori blago i liberalno (63 odsto ispitanih) ali i da bi ga trebalo pooštriti, budući da je za 42 odsto anketiranih takav odnos prema djeci previše blag. Čak 40 odsto stanovništva koje je učestvovalo u ispitivanju vjeruje da je tradicionalni, strogi metod vaspitanja najbolji.

,,Zakonske odredbe predviđaju neke kazne za roditelje koji fizički kažnjavaju djecu, a pitanje je koje su to kazne i još važnije je pitanje šta se dešava i kakva se postupanja dešavaju kada neko prijavi roditelja”, kaže Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelji u razgovoru za Monitor. ,,Tome će se takođe u narednom periodu posvetiti posebna pažnja, ali ujedno i obezbjeđivanju servisa podrške roditeljima”.

Mihailović ističe da će njihove buduće aktivnosti sa nevladinim i međunarodnim organizacijama biti usmjerene na roditelje i na pomoć njima u vidu stručnih savjeta o vaspitanju i odgajanju djece. ,,Prvo moramo kao društvo raditi na preventivi i na podršci, a tek onda na kažnjavanju, mada to često kod nas nije slučaj.”

Iz Udruženja poručuju da su psiholozi i pedagozi ti koji nam objašnjavaju šta i kako treba da radimo i šta je dobro odnosno loše za razvoj djece kada imamo neodumice ili nijesmo sigurni kako da postupimo. ,,Ono što je jasno u posljednje vrijeme je da su svi puni savjeta i predloga, novih/starih modela i načina vaspitavanja, ali da nedostaje konkretne podrške onda kada je najviše treba. “

U razgovoru ističe da su tokom petogodišnjeg rada dobili svega par prijava fizičkog kažnjavanja djece koje su proslijedili na odgovarajuće institucije.

,,Kod nas trenutno, da mi znamo, ne postoji program koji bi pomogao roditeljima da ne koriste nasilje kao način disciplinovanja djece kao ni bilo koji drugi program podrške roditeljima i djeci. Vjerujemo da će se to u narednom periodu promijeniti a mi ćemo na tome raditi”, kaže Mihailović, ,,Mi ne mislimo da se država – bar do sada – sa dovoljno pažnje bavila ovom problematikom i roditeljima uopšte u mjeri u kojoj je potrebno obezbijediti podršku porodici. Zakone je najlakše usvojiti ali ih treba prilagoditi nama, našoj sredini a zatim i primijeniti”.

Evo kako to izgleda u istraživanju s početka ovog teksta. Za 41 odsto anketiranih fizička kazna je potpuno neprihvatljiva dok veća polovina ispitanika (53 odsto) misli da je ona ipak ponekad opravdana, a ukoliko se primjenjuje trebalo bi to činiti do uzrasta od 10 do, eventualno, 15 godina. Ovakav stav prema fizičkoj kazni može se objasniti sopstvenim iskustvom, objašnjavaju u Ipsosu rezultat istraživanja, budući da polovina ispitanika smatra da je ona od fizičkih kazni u djetinjstvu imala pozitivan uticaj na njih.

Istraživanje pokazuje da većina građana Crne Gore smatra da je država dužna da reaguje u slučajevima nasilja i da odnos roditelja prema djeci nije privatna stvar već da o tome mora društvo da vodi računa. I pored ovakvih stavova, smatra se da društvo ne osuđuje u dovoljnoj mjeri nasilje u porodici.

Radmila Stupar – Đurišić, psihološkinja, u razgovoru za Monitor ističe da zakon ne može bitnije uticati na izmjenu ponašanja.

,,Zakoni su slovo na papiru koje ima značenje onda kada za nešto budete javno prozvani, optuženi, osumnjičeni ili kako to već ide u pravu”, ističe Stupar-Đurišić uvjerena da u našem okruženju mnogi i danas vjeruju kako je batina iz raja izašla.

,,Vjerujem da mnogi roditelji koriste tjelesno kažnjavanje u svrhu vaspitanja djece a to rade jer najiskrenije misle da je taj metod odličan i funkcionalan za njihovo dijete. Žao mi je što mnogi ne žele da čuju kada im se govori da su u velikoj zabludi”.

Đurišić ističe da postoji toliko drugih načina da se djeca vaspitaju. Samo se treba potruditi da, ako ne svi oni a ono makar neki od njih stignu do roditelja prije nego što oni pri vaspitanju djece posegnu za ,,tradicionalnim sredstvima”.

,,Želim da vjerujem da će izmjene i dopune porodičnog zakona uticati na to da roditelji shvate da bi vaspitali svoje dijete treba da porade da vaspitaju sebe i svojim primjerom po principu učenja putem uviđanja vaspitavaju svoje dijete”, zaključuje Stupar-Đurišić.

Istraživanje Ipsos-a pokazuje da je najlakše otkriti fizičke oblike nasilja, dok je najteže detektovati slučajeve mentalnog i seksualnog nasilja. Dominantan stav je da država i društvo ne reaguju adekvatno u slučajevima nasilja nad djecom. To smatra dvije trećine anketiranih.

Gotovo svaki građanin Crne Gore (95 odsto) bi prijavio slučaj nasilja nad djecom ukoliko bi za njega saznao. Institucije kome bi se obratili su prije svih policija (86 odsto) i centar za socijalni rad (43 odsto). Manje od polovine ispitanika(44 odsto) zna da u centrima za socijalni rad postoje 24-časovna dežurstva i telefon na koji se mogu prijaviti slučajevi nasilja u porodici i nasilja nad djecom.

Tabu – seksualno zlostavljanje

Gotovo svaki deseti građanin Crne Gore poznaje dijete ili odraslu osobu koja je kao dijete bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Ipak, svijest o prisutnosti seksualnog zlostavljanja u Crnoj Gori je niska – svega 30 odsto populacije priznaje, odnosno, zna da ovaj problem postoji. Dominira mišljenje da seksualno nasilje nad djecom vrše odrasle osobe, a veći procenat ispitanika vjeruje da su u pitanju djetetu poznate osobe (52%) prije nego nepoznate (21%). Ispitanici (64 odsto) smatraju da su djevojčice generalno češće žrtve ovog oblika nasilja, dok svega tri odsto anketiranih građana vjeruje da žrtve mogu biti i dječaci. Kada bi saznali za slučaj seksualnog zlostavljanja djeteta, gotovo svi anketirani stanovnici Crne Gore bi ga prijavili i to uglavnom policiji (86 odsto) ili centru za socijalni rad (35 odsto).

Nasilje u školi

Prema istraživanju IPSOS-a svaki treći anketirani zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina smatra da postoje grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja: siromašni, djeca sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine kao i oni fizički slabiji. Dječaci su, smatra se, češće žrtve vršnjačkog nasilja u školi (to smatra 35 odsto anketiranih), dok 39 odsto ispitanika smatra da su djevojčice i dječaci podjednako izloženi vršnjačkom nasilju.

Konačno, velika većina ispitanika (92 odsto) vjeruje da su najčešći nasilnici u školi druga djeca , odnosno vršnjaci ili učenici starijih razreda. Iskustva anketiranih ukazuju da ponašanje nastavnika u školama u Crnoj Gori nije zasnovano isključivo na poštovanju i uvažavanju učenika, već da se barem ponekad primjenjuju i vikanje, vrijeđanje i udaranje učenika, od čega je najučestalije vikanje. Više od četvrtine anketiranih (28 odsto) vjeruje da „nastavnici u određenim situacijama moraju upotrebljavati metode poput vikanja na učenike, kažnjavanja pa čak i vrijeđanja i udaranja, kako bi ih smirili i naučili nečemu!?”

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo