Povežite se sa nama

OKO NAS

NASILJE I FIZIČKO KAŽNJAVANJE DJECE: Znanjem protiv tradicije

Objavljeno prije

na

Kažnjavanje djece je, kažu tradicionalno, sastavni dio roditeljskog vaspitanja, a različiti oblici kažnjavanja primjenjuju se i danas. Roditelji ponekad koriste fizičku kaznu kao vaspitnu metodu ili način disciplinovanja za neprimjerena ponašanja djece.

U istraživanju sprovedenom 2013. godine u realizaciji Ipsos-a preovladava mišljenje da je vaspitanje djece u Crnoj Gori blago i liberalno (63 odsto ispitanih) ali i da bi ga trebalo pooštriti, budući da je za 42 odsto anketiranih takav odnos prema djeci previše blag. Čak 40 odsto stanovništva koje je učestvovalo u ispitivanju vjeruje da je tradicionalni, strogi metod vaspitanja najbolji.

,,Zakonske odredbe predviđaju neke kazne za roditelje koji fizički kažnjavaju djecu, a pitanje je koje su to kazne i još važnije je pitanje šta se dešava i kakva se postupanja dešavaju kada neko prijavi roditelja”, kaže Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelji u razgovoru za Monitor. ,,Tome će se takođe u narednom periodu posvetiti posebna pažnja, ali ujedno i obezbjeđivanju servisa podrške roditeljima”.

Mihailović ističe da će njihove buduće aktivnosti sa nevladinim i međunarodnim organizacijama biti usmjerene na roditelje i na pomoć njima u vidu stručnih savjeta o vaspitanju i odgajanju djece. ,,Prvo moramo kao društvo raditi na preventivi i na podršci, a tek onda na kažnjavanju, mada to često kod nas nije slučaj.”

Iz Udruženja poručuju da su psiholozi i pedagozi ti koji nam objašnjavaju šta i kako treba da radimo i šta je dobro odnosno loše za razvoj djece kada imamo neodumice ili nijesmo sigurni kako da postupimo. ,,Ono što je jasno u posljednje vrijeme je da su svi puni savjeta i predloga, novih/starih modela i načina vaspitavanja, ali da nedostaje konkretne podrške onda kada je najviše treba. “

U razgovoru ističe da su tokom petogodišnjeg rada dobili svega par prijava fizičkog kažnjavanja djece koje su proslijedili na odgovarajuće institucije.

,,Kod nas trenutno, da mi znamo, ne postoji program koji bi pomogao roditeljima da ne koriste nasilje kao način disciplinovanja djece kao ni bilo koji drugi program podrške roditeljima i djeci. Vjerujemo da će se to u narednom periodu promijeniti a mi ćemo na tome raditi”, kaže Mihailović, ,,Mi ne mislimo da se država – bar do sada – sa dovoljno pažnje bavila ovom problematikom i roditeljima uopšte u mjeri u kojoj je potrebno obezbijediti podršku porodici. Zakone je najlakše usvojiti ali ih treba prilagoditi nama, našoj sredini a zatim i primijeniti”.

Evo kako to izgleda u istraživanju s početka ovog teksta. Za 41 odsto anketiranih fizička kazna je potpuno neprihvatljiva dok veća polovina ispitanika (53 odsto) misli da je ona ipak ponekad opravdana, a ukoliko se primjenjuje trebalo bi to činiti do uzrasta od 10 do, eventualno, 15 godina. Ovakav stav prema fizičkoj kazni može se objasniti sopstvenim iskustvom, objašnjavaju u Ipsosu rezultat istraživanja, budući da polovina ispitanika smatra da je ona od fizičkih kazni u djetinjstvu imala pozitivan uticaj na njih.

Istraživanje pokazuje da većina građana Crne Gore smatra da je država dužna da reaguje u slučajevima nasilja i da odnos roditelja prema djeci nije privatna stvar već da o tome mora društvo da vodi računa. I pored ovakvih stavova, smatra se da društvo ne osuđuje u dovoljnoj mjeri nasilje u porodici.

Radmila Stupar – Đurišić, psihološkinja, u razgovoru za Monitor ističe da zakon ne može bitnije uticati na izmjenu ponašanja.

,,Zakoni su slovo na papiru koje ima značenje onda kada za nešto budete javno prozvani, optuženi, osumnjičeni ili kako to već ide u pravu”, ističe Stupar-Đurišić uvjerena da u našem okruženju mnogi i danas vjeruju kako je batina iz raja izašla.

,,Vjerujem da mnogi roditelji koriste tjelesno kažnjavanje u svrhu vaspitanja djece a to rade jer najiskrenije misle da je taj metod odličan i funkcionalan za njihovo dijete. Žao mi je što mnogi ne žele da čuju kada im se govori da su u velikoj zabludi”.

Đurišić ističe da postoji toliko drugih načina da se djeca vaspitaju. Samo se treba potruditi da, ako ne svi oni a ono makar neki od njih stignu do roditelja prije nego što oni pri vaspitanju djece posegnu za ,,tradicionalnim sredstvima”.

,,Želim da vjerujem da će izmjene i dopune porodičnog zakona uticati na to da roditelji shvate da bi vaspitali svoje dijete treba da porade da vaspitaju sebe i svojim primjerom po principu učenja putem uviđanja vaspitavaju svoje dijete”, zaključuje Stupar-Đurišić.

Istraživanje Ipsos-a pokazuje da je najlakše otkriti fizičke oblike nasilja, dok je najteže detektovati slučajeve mentalnog i seksualnog nasilja. Dominantan stav je da država i društvo ne reaguju adekvatno u slučajevima nasilja nad djecom. To smatra dvije trećine anketiranih.

Gotovo svaki građanin Crne Gore (95 odsto) bi prijavio slučaj nasilja nad djecom ukoliko bi za njega saznao. Institucije kome bi se obratili su prije svih policija (86 odsto) i centar za socijalni rad (43 odsto). Manje od polovine ispitanika(44 odsto) zna da u centrima za socijalni rad postoje 24-časovna dežurstva i telefon na koji se mogu prijaviti slučajevi nasilja u porodici i nasilja nad djecom.

Tabu – seksualno zlostavljanje

Gotovo svaki deseti građanin Crne Gore poznaje dijete ili odraslu osobu koja je kao dijete bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Ipak, svijest o prisutnosti seksualnog zlostavljanja u Crnoj Gori je niska – svega 30 odsto populacije priznaje, odnosno, zna da ovaj problem postoji. Dominira mišljenje da seksualno nasilje nad djecom vrše odrasle osobe, a veći procenat ispitanika vjeruje da su u pitanju djetetu poznate osobe (52%) prije nego nepoznate (21%). Ispitanici (64 odsto) smatraju da su djevojčice generalno češće žrtve ovog oblika nasilja, dok svega tri odsto anketiranih građana vjeruje da žrtve mogu biti i dječaci. Kada bi saznali za slučaj seksualnog zlostavljanja djeteta, gotovo svi anketirani stanovnici Crne Gore bi ga prijavili i to uglavnom policiji (86 odsto) ili centru za socijalni rad (35 odsto).

Nasilje u školi

Prema istraživanju IPSOS-a svaki treći anketirani zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina smatra da postoje grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja: siromašni, djeca sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine kao i oni fizički slabiji. Dječaci su, smatra se, češće žrtve vršnjačkog nasilja u školi (to smatra 35 odsto anketiranih), dok 39 odsto ispitanika smatra da su djevojčice i dječaci podjednako izloženi vršnjačkom nasilju.

Konačno, velika većina ispitanika (92 odsto) vjeruje da su najčešći nasilnici u školi druga djeca , odnosno vršnjaci ili učenici starijih razreda. Iskustva anketiranih ukazuju da ponašanje nastavnika u školama u Crnoj Gori nije zasnovano isključivo na poštovanju i uvažavanju učenika, već da se barem ponekad primjenjuju i vikanje, vrijeđanje i udaranje učenika, od čega je najučestalije vikanje. Više od četvrtine anketiranih (28 odsto) vjeruje da „nastavnici u određenim situacijama moraju upotrebljavati metode poput vikanja na učenike, kažnjavanja pa čak i vrijeđanja i udaranja, kako bi ih smirili i naučili nečemu!?”

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo