Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKA SOLANA, OPET: NADA IZ PIRANA: Ministrovo prosvjetljenje

Objavljeno prije

na

Čudo su metafore, rekao bi direktor Vijesti Željko Ivanović. A tek putovanja, nova saznanja, širenje vidika. Samo jedna posjeta solani u Piranu, u Sloveniji, bila je dovoljna da se prosvijetli ministar održivog razvoja i turizma Crne Gore Branimir Gvozdenović.

On je, nakon što se upoznao s procesom proizvodnje soli u Piranu, s bazena te solane poručio kako bi već tokom ove godine, u mogućoj mjeri, trebalo pokrenuti ovakve aktivnosti u Solani u Ulcinju. „Primjer proizvodnje soli na najtradicionalniji način, koji je zastupljen u piranskoj solani, daje nam za pravo da se nadamo da će već ove godine biti moguće obnoviti proizvodnju soli u Ulcinju, u količinama u skladu s trenutnim mogućnostima. Takođe, ohrabreni smo ovim što smo vidjeli, jer na duplo manjem prostoru nego što je ulcinjska Solana, jednako uspješno funkcionišu proizvodnja soli, proizvodnja kozmetičkih i ljekovitih preparata, zdravstveni turizam i park prirode”, saopštio je Gvozdenović.

Samo oni koji ništa ne znaju o procesu proizvodnje slanih kristala i odnosu crnogorske Vlade u kontinuitetu prema ovom prostoru, mogu vjerovati u ove ministrove mantre. Da je volje i spremnosti, prethodno je trebalo osposobiti za rad pumpe, puniti bazene morskom vodom u martu i aprilu, pa da mjesecima traje nadzirani proces kondenzacije kako bi sredinom avgusta počela berba soli. Koje nema već treću godinu zaredom, što se nikada nije desilo u istoriji tog preduzeća, osnovanog 1934. .

Nevjerovatno, iako i ministar Gvozdenović iz Pirana poručuje da se radi o „jednostavnom proizvodnom procesu”. Tačnije, najjednostavnijem: so se u bazenima kristališe, uz pomoć sunca i vjetra. Sve prirodno, a so ekološka, zdrava i naša! Nekada su se za nju ratovi vodili.

Dok upućuju slatkorječive poruke javnosti, Vlada i Ministarstvo na čijem je čelu Gvozednović, ne odustaju od starih planova za prostor Solane, u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Na sjednici Savjetodavnog tijela za Solanu, održanoj krajem prošle sedmice u Podgorici, obrađivači Prostornog plana posebne namjene za obalno područje (PPPNOP) i Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Ulcinja saopštili su da su na tom području predvidjeli izgradnju 200 ležaja. Obrađivač oba plana je Republički zavod za urbanizam i projektovanje, a naručilac posla Gvozednovićevo Ministarstvo. I to je jedinstven slučaj: Ulcinj je jedina opština u državi kojoj PUP izrađuje Vlada. Rad na tom dokumentu traje punih sedam godina.

Primjetno je da se kako vrijeme odmiče smanjuje broj kreveta predviđenih na Solani: od nekadašnjih 1.500 sada se došlo na 200. Međutim, svi predstavnici iz opštine Ulcinj bili su jedinstveni u stavu i na sjednici tog savjetodavnog tijela da ne treba biti turističkih kapaciteta na Solani.

,,Solana treba da bude zaštićena, da proizvodi so i da ima ekonomske benefite, ali ne i turističke kapacitete. U tome su složni svi u Ulcinju: političke stranke, civilni sektor, ekolozi”, kazali su prisutni Ulcinjani, pozdravljajući istovremeno predlog obrađivača da bude Spomenik prirode. Odrednica koja je stajala u Nacrtu Prostornog plana države iz 2008. godine, a koja je potom preko noći promijenjena kada je taj najvažniji državni akt, poslije Ustava, proslijeđen državnom parlamentu na usvajanje postajući – gradsko-građevinsko područje.

Četiri godine kasnije, glasanjem u toj istoj Skupštini, ranija odluka je promijenjena. U čitav slučaj uključila se Evropska unija i njezine institucije, međunarodne organizacije koje se bave zaštitom priorde i ptica, jer je Solana značajna na svjetskom nivou. Vlast se našla u čudu i pretrpjela je neviđenu blamažu zbog svog odnosa prema ovom jedinstvenom prostoru i sistematskom uništavanju najstarije ulcinjske kompanije. Došlo se do toga da će od ispunjavanja obaveza prema Solani zavisiti otvaranje jednog od najvažnijih poglavlja u pregovorima s EU (27, koje se odnosi na životnu sredinu), odnosno da će od toga zavisiti brzina puta prema Briselu.

Evropljani se ne mogu načuditi kako Vlada Crne Gore, odnosno Gvozdenovićevo Ministarstvo, već više od godinu dana odbija da ispuni obavezu koje je samo potpisalo: da uputi inicijativu da Solana bude upisana u Ramsarsko područje zaštićenih močvarnih staništa. Od devet kriterijuma za upis na ovu listu, Solana ispunjava čak šest. A dovoljan je samo jedan.

I to je razumljivo: u Vladi odlično znaju da bi nakon toga svaka pomisao o gradnji turističkih kapaciteta i betoniranja Solane bila nemoguća. Trebalo bi krenuti u neku novu priču.

Ko zna: možda je Gvozdenović doista u Piranu, na krajnjem sjeveru Jadrana, shvatio kakve su ogromne mogućnosti Solane. Još, kada Slovenci, kako su obećali, uskoro dođu u Ulcinj. Pa kada se još jednom „razmijene iskustava po pitanju korišćenja finansijskih mogućnosti pretpristupnih fondova EU, koje je Piranska solana u velikoj mjeri iskoristila”.

I poznati ornitolog Borut Rubinič navodi da sve solane na Mediteranu uspješno rade. ,,Samo ulcinjska ne proizvodi so već tri godine i posluje s gubicima”, dodaje ovaj slovenački ekolog, koji je nedavno na Solani otkrio novu vrstu ptica za Crnu Goru, širokokljunu sprutku (Limicola falcinellus).

Ta rijetka gnjezdarica sjevera Evrope gnijezdi se na ugroženim tresetištima Skandinavije, a zimuje u južnoj i jugoistočnoj Africi, praktično migrirajući više od pola planete i pripada grupi najizdržljivijih letača.

,,Podatak o prisustvu ove vrste na ulcinjskoj Solani samo potvrđuje važnost ovog lokaliteta, kao migratorne stanice za odmor i hranjenje brojnih vrsta ptica”, saopšteno je iz Centra za proučavanje ptica (CZIP).

Katnić: Istražujemo privatizaciju solane

Specijalni državni tužilac Milorad Katnić rekao je da je u toku istraga o privatizaciji Solane u Ulcinju. On je, odgovarajući na pitanje poslanika u Skupštini Crne Gore Dritana Abazovića, rekao da Tužilaštvo vrši vještačenja, traži određenu dokumentaciju od državnih organa, izjašnjenje da li je u procesu privatizacije plaćena ekonomska cijena. Prema njegovim riječima, pored materijalnog važan je efekat zaštite biodiverziteta tog područja. ,,Sve će to biti saopšteno javnosti u određenom trenutku”, dodao je tužilac Katnić.

Mustafa CANKA

ULCINJSKA SOLANA, OPET: NADA IZ PIRANA: Ministrovo prosvjetljenje

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo