Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, RESTAURACIJA SREDNJOVJEKOVNE PANCIRNE KOŠULJE: Profesija bez granica

Objavljeno prije

na

Srednjovjekovna pancirna košulja neprocjenjive vrijednosti, koja se čuva u Polimskom muzeju u Beranama, skoro u potpunosti je nedavno rekonstruisana, zahvaljujući dvojici stranih eksperata koji su o svom trošku boravili u ovom gradu i radili taj osjetljivi i važan posao

 

Srednjovjekovna pancirna košulja neprocjenjive vrijednosti, koja se čuva u Polimskom muzeju u Beranama, skoro u potpunosti je nedavno rekonstruisana, zahvaljujući dvojici stranih eksperata koji su o svom trošku boravili u ovom gradu i radili taj osjetljivi i važan posao.

Monitoru su u ovoj kulturnoj ustanovi objasnili da je to druga restauracija ove košulje, od kada je ona u vlasništvu Polimskog muzeja, ali da je sada konačno dobila svoj prvobitni izgled.

„Pancirna košulja, ili varežnjača, kako je drugi naziv za nju, nalazila se na našem sajtu, i tu je primijetio i za nju se zainteresovao istoričar i specijalista sa srednji vijek iz Austrije Sebastijan Volk. On je stupio sa nama u kontakt i izrazio želju da dođe u Berane i vidi u kakvom stanju. Tako je sve počelo“ – priča kustos Polimskog muzeja Slobodan Obradović.

Prema njegovim riječima, Volk je odmah vidio da se radi o izuzetnom primjerku, sa oklopom, odnosno tijelom, kapuljačom i preklopom za zaštitu lica.

„Smatrajući da se radi o rijetkoj i izuzetnoj pancirnoj košulji, on je, potom, stupio u kontakt sa profesorom i specijalistom za srednjovjekovno oružje u Amsterdamu Martinom Vajhovenom. Njih dvojica su se ponudili da, isto tako o svom trošku, dođu u Berane i da pokušaju da rade na njenoj restauraciji“ – priča Obradović.

Da će priča dobiti svoj epilog, potvrdilo se kada su dvojica stranih eksperata ljetos, zaista, stigli u Berane, i zatim izvjesno vrijeme, strpljivo ugrađujući nedostajuće alke u različitim bojama, stvorili sliku prvobitnog izgleda pancirne košulje.

„Trebalo je da vidite sa koliko su strpljenja i ljubavi prema poslu oni to radili. Provodili su vrijeme klečeći na patosu i povezujući alku po alku. U završnoj fazi smo obezbijedili lutku, navukli joj košulju, i tako su posao doveli do kraja. Takvu posvećenost poslu ja do sada nisam vidio. Pazite, oni su o svom trošku došli i boravili u Beranama, i sve to radili bez ikakve nadoknade“ – kaže Obradović.

Strani eksperti su u početku vjerovali da se radi o artefaktu iz desetog vijeka, ali su tokom restauracije utvrdili da je, ipak, riječ o nešto kasnijem periodu, odnosno petnaestom vijeku i dobu Osmanlija na ovim prostorima.

Poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac kaže da je zanimljiva i priča o tome kako je o košulja pronađena.

„Pronađena je 1936. godine, i dugo se nalazila u privatnom posjedu jedne porodice iz sela Donja Ržanica kod Berana. U literaturi je najprije opisano da je pronađena u pećini Minas, u blizini ovog sela. Budući da sam ja istraživao ovu pećinu i utvrdio da se radi o bronzanom dobu, isključili smo mogućnost da košulja potiče odatle. Vjerovatnija je druga priča, i saznanja da kojih smo mi došli, a to je da je košulja pronađena na padini Tumbarica, kod Donje Ržanice, u blizini seskog vodovoda u Alugama“ – kaže Lutovac.

Kustosu Obradoviću je poznata i priča koja ide u prilog drugoj verziji pronalaska vrijedne pancirne košulje.

„Svojevremeno mi je nekadašnji potpredsjednik opštine Berane, sada pokojni dr Strahinja Asović, pričao o tome kako je košulju pronašao njegov djed, i da je dugo stajala u metalnom sanduku na tavanu seoske kuće. Kao dječak, Strahinja se negdje u školi, na času istorije pohvalio pred profesorom da njegov djed čuva pancirnu košulju. Kada mu profesor nije povjerovao, on je donio u školu. Tako je pancirna košulja ugledala svjetlo dana i počelo je interesovanje za nju“ – tvrdi Obradović.

Polimski muzej je iste godine kada je formiran, 1955. godine, otkupio košulju, i njena prva restauracija obavljena je nešto kasnije u Vojnom muzeju u Srbiji. Takva je sačuvana do u skorije vrijeme, kao jedan od najvrednijih eksponata istorijske zbirke Polimskog muzeja.

U muzejskom kartonu, pod brojem 163, zapisano je da je košulja izrađena od čeličnih žica, nitovana, da je kapuljača dosta oštećena, kao i da se dosta oštećenja vidi na tijelu. Njena težina je 14 kilograma, a dužina 124 centimetra.

Izlagana je na izložbi „Oružje u Crnoj Gori kroz vjekove“ u Podgorici 2016. godine, a prvi put je široj javnosti predstavio i publikovao Pavle Mijović 1980. godine, u svojoj knjizi „Umjetničko blago Crne Gore“.

„Vjerovatno da bi košulja i dalje bila u stanju u kakvom smo je mi čuvali, da se nijesu pojavili stručnjaci iz Holandije i Austrije. Njima, možemo slobodno reći, dugujemo neizmjernu zahvalnost zbog toga što su došli u Berane i, strpljivo radeći, alku po alku, vratili joj autentičan prvobitni izgled“ – kaže direktorica Polimskog muzeja Violeta Folić.

Sagovornici Monitora ističu da su tokom boravka stranih eksperata imali izvanredno iskustvo, i da su oni izrazili želju da se opet vrate u Berane, i nastave istraživački rad u za njima najbliskijoj oblasti, vezano za srednji vijek.

„Arheologija je, pokazalo se i na ovom primjeru, profesija koja ne poznaje granice, a arheolozi ljudi koji su spremni da zbog ljubavi prema poslu kojim se bave, ne pitajući koliko će ih to koštati vlstitog novca, dođu u neko maleno mjesto na Balkanu i rade posao kao da su u svom dvorištu ili u svojoj kući“ – kaže arheolog Lutovac.

Polimski muzej u Beranama predstavlja odavno regionalnu kulturnu ustanovu. U njemu se čuvaju izuzetno vrijedni eksponati, od najranijih tragova života kulture na ovim prostorima, do novije istorije.

Arheolozi i drugi eksperti Polimskog muzeja naglašavaju da Polimlje predstavlja izuzetan arheloški potencijal i prostor, koji je zahvaljujući njihovom entuzijazmu i višedecenijskom radu, u dobroj mjeri istražen.

Dolazeći bez ikakvog interesa u Berane i strpljivo radeći na restauraciji srednjovjekovne pancirne košulje, strani eksperti su nam održali lekciju ne samo iz arheologije i kulturologije, već i iz savremenog shvatanja svijeta kao globalnog sela, koji je daleko od vještačkih etničkih i svakavih drugih ograda podignutih na Balkanu.

                                                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo