Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN BAJIĆ, ANALITIČAR I KOLUMNISTA: Opasno Dodikovo junačenje

Objavljeno prije

na

Provjereni borac za građanska prava, osnivač i prvi predsjednik Naše stranke u BiH, Bojan Bajić, dugo se izdvaja iz monotonije folklorne politike i birokratizovanog „euro žargona”. To ga je preporučilo da baš u ovim danima, iznese mišljenje o najnovijih događajima u BIH. MONITOR:Da li vas je iznenadila izjava Milorada Dodika da će odložiti najavljivani referendum?
BAJIĆ: Ne. Niti jedan potez Milorada Dodika me ne može iznenaditi jer nije baš najjasnije koja je njegova politika. Iznenadilo bi me na primjer da je Tači odustao od proglašenja nezavisnosti Kosova, jer su ciljevi i strategija bili jasni i transparentni. Kod Dodika je sve varijabilno, sve se i hoće i neće.

Javnost nije sigurna da li on radi na nezavisnosti Republike Srpske ili ne, da li on stvarno ili samo retorički negira BIH. Da li je pokrenuo priču o referendumu o sudu i tužilaštvu samo zato što nije ostvario obećanja iz 2006.godine o referendumu o nezavisnosti, pa se time pokušavaju ,,zamazati oči” biračima, ili je u pitanju skretanje pažnje javnosti sa korumpiranog sistema i loše ekonomske situacije u RS?

Nije jasno da li treba slijediti njegove izjave o tome da je protiv bilo kakve diskriminacije ili rasističku izjavu da mu neće suditi sudije muslimani, da li vjerovati pismu koje je uputio SB UN o poštivanju međunarodnog subjektiviteta BiH ili one izjave o tome da će se BiH raspasti i da će RS biti nezavisna. Da li vjerovati izjavi kad je za Radovana Karadžića rekao da je bitanga ili njegovoj izjavi da je Karadžićev SDS napravio RS i da je to velika istorijska stvar koju treba poštovati? Koji je stvarno njegov stav u vezi Srebrenice kada je jednom u Sarajevu prije podne izjavio da je bio genocid, a posle podne na Palama rekao da genocida u Srebrenici nije bilo?

Ključno pitanje za Dodika je: Znamo li šta i gdje hoćemo da budemo za pet i 10 godina? On taj odgovor nema, jer je on tipični balkanski političar koji inteligenciju koristi isključivo za taktiku od situacije do situacije. I za Miloševića se svojevremeno tvrdilo da je odličan taktičar, ali taktiziranje bez vizije i strategije se pretvori u najobičnije petljanje uz pogubne posljedice.

MONITOR: Kako se dogodilo da Dodik od najave referenduma o nezavisnosti stigne do referendumskog pitanja o BIH institucijama?
BAJIĆ: Tako što je Dodik shvatio da u srpskoj javnosti RS najbolje prolaze antimuslimanski i antizapadni stavovi koji su putem propagande u zadnjih 20 godina sasvim solidno ukorijenjeni među biračima. Sve što pričate u tom pravcu donosi glasove. E, sad, nakon što je Dodik shvatio da lažno obećanje o nezavisnosti u jednom trenutku može donijeti pobjedu na izborima, ali se već u sljedećem može ‘odbiti od glavu’ jer neće biti ispunjeno, onda je Dodik pristupio proizvodnji raznih simulacija u pravcu nezavisnosti. Tako da Dodik uz pomoć režimskih medija već godinama diže veliku prašinu oko raznih kvazi referendumskih tema, kako bi priskrbio status mučenika koji daje sve od sebe da se to ostvari, ali eto bjelosvjetska urota to ne dozvoljava.

Referendum o BH institucijama je farsa, koja će za rezultat imati dodatnu indoktrinaciju javnosti od koje će Dodik profitirati, ali ova je situacija jasan signal SAD-u i EU da se nakon pet godina pasivnosti ponovo trebaju uključiti u pospremanje nereda u BiH.

MONITOR:Iz Beograda izgleda da je Dodik jedan od najvažnijih ljudi u Srbiji. Desimir Tošić i Zoran Đinđić su mislili da je uticaj Srba van Srbije uvijek bio velik u srpskoj istoriji ali i 90-tih.Vi ste skoro napisali da će Tadiću uskoro Dodik postati smetnja?
BAJIĆ: Zoran Đinđić je u novembru 1989. godine napisao nešto i o drugoj strani te medalje: ”…važnu ulogu počinju da igraju Srbi izvan Srbije. Oni se, po definiciji, nalaze u istom agregatnom stanju kao i njihova ‘centralna masa’ i u različitom u odnosu na svoje vlastito okruženje. Već u ratovima sa Turskom u drugoj polovini 19. vijeka beogradski političari računaju sa aktiviranjem Srba izvan Srbije, ali po pravilu ne vodeći računa o tome šta će se sa njima desiti u slučaju da zajednički poduhvat doživi neuspjeh… u škripcu ostaje inicijator ‘velikog oslobađanja’, ali, još više nego on, u škripcu ostaju Srbi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.”

Ove Zoranove riječi su doživjele ostvarenje kroz srpsku propast u Hrvatskoj i Kosovu, te dijelovima BiH kao što su Sarajevo ili Mostar. Dodikovo ponašanje se danas ne razlikuje mnogo od ponašanja srpskih političara iz 90-tih, tako da se plašim da Zoranovo predviđanje može biti još preciznije, a time još tužnije ostvareno u godinama koje dolaze. Ako primijetimo i činjenicu da politička elita Srbije sve češće opravdava poraze 90-tih kroz ,,dobijanje” RS, te sve prisutniji manipulativni ruski uticaj u BiH, ali bez bilo koje realne poluge moći da utiče na zbivanja, onda imamo razlog a za veliku zabrinutost. Ako Tadiću Dodik već nije smetnja, onda nešto nije u redu sa Tadićem.

MONITOR: Podnijeli ste ostavku na mjesto predsjednika Naše stranke, zbog loših izbornih rezultata. Šta ste iz njih zaključili?
BAJIĆ: Naučio sam da bosanskoj zavrzlami nisam dorastao. Shvatio sam onu izjavu Meše Selimovića: ,,Tamo gdje prestaje logika, tu počinje Bosna”. Vidio sam da logiku straha nije lako prevladati. Podnio sam ostavku kako bih otvorio prostor da neko sposobniji i pametniji od mene nastavi politiku normalizacije odnosa među ljudima. BIH je divna zemlja, ima dobre ljude, samo smo dugo vremena živjeli bez demokratskog državnog okvira i valjda se izgubili u svemu tome. Znam da svaka promjena znači proces, zato se nadam da je i moj politički angažman jedna kockica pozitivnog procesa, a ne kraj nade da društvo jednog dana može živjeti u stvaralačkoj atmosferi, a ne u intenzivnom i konstantnom strahu.

MONITOR: Kako vidite ulogu tzv. međunarodne zajednice?
BAJIĆ: U zadnjih 5 godina, naročito nakon propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006. međunarodna zajednica je odlučila da pusti stvari u BiH da se same dešavaju. U tom vakuumu a po starom srpskom običaju, raspojasao se Milorad Dodik.

Otvaranjem krize oko aktuelnog referenduma, koja je došla čak do UN-a, Dodik je uspio da ujedini relevantne igrače međunarodne zajednice u ocjeni da je RS remetilački faktor. Time je čak uspio da skine pažnju sa krize u Federaciji BiH i svu negativnu energiju preusmjeri na RS. Kažem relevantne, a u slučaju BiH su to SAD i EU, što kroz NATO baze u zemlji, što kroz EU integracije. Rusija nije relevantan igrač jer ne posjeduje ni jednu stvarnu polugu moći u BiH. Kad bi bilo ,,stani-pani”, ruski predsjednik ne bi imao kuda da proleti avionom do Republike Srpske, a da to nije vazdušni prostor NATO pakta. Svaka zabluda RS o nekakvoj ruskoj zaštiti je štetna, a konfrontacija sa SAD i EU je samoubilački potez.

MONITOR: Kako procjenjujete ponašanje Bakira Izetbegovića koji je donio jedan drugačiji ton u Predsjedništo BIH?
BAJIĆ: Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić baštine soft pristup u retorici i ponašanju, a po ugledu na njihovog uzora Aliju Izetbegovića. U tom smislu je izbacivanje Harisa Silajdžića iz igre jednim dijelom relaksiralo scenu, jer je Siladžić bio dio problema, a ne dio rješenja.

U periodu 2006 – 2010. se s pravom moglo reći da su Silajdžić i Dodik zajednički zatrovali scenu zapaljivom retorikom i da su situaciju više puta dovodili do usijanja. Više nema Silajdžića na sceni, a Dodik nije prestao da bude faktor destabilizacije. On je ostao bez sparing partnera sa bošnjačke strane, pa je odlučio da se malo ,,zakači” sa svjetskim silama. Prosto ne mogu da vjerujem kako nas Dodik postupno uvodi u scenario po principu ,,Milan Martić”, a da mu većina i dalje aplaudira.

MONITOR: Izgleda da Turska želi da se vrati na Balkan. Nedavno je bio i simbolički sastanak u Karađorđevu. Turska je svima na Balkanu potrebna, prije svega zbog investicija i ekonomskog prestiža koji ni u svjetskim dimenzijama nije mali?
BAJIĆ: Turska se nema šta vraćati na Balkan, ona nikad sa Balkana nije ni otišla. Makar kad je riječ o mentalitetu, navikama i rezonima. Srbi nisu ni svjesni u kolikoj su mjeri ostali Osmanlije u kulturološkom smislu.

U političkom smislu se lako može vratiti na Balkan minimalno kroz muslimansko stanovništvo, baš kao i Rusija kroz pravoslavno, ali u ekonomskom smislu će uloga Turske rasti u svim balkanskim zemljama.

Mi smo na žalost ostali zarobljeni u starim kategorijama vjerskih ratova i takvih savezništava, a zaboravljamo da će u narednom periodu Beograd i Ankara postati međusobno važniji partneri, od bočnih veza koje imaju s Banjalukom i Sarajevom.

Stranci, ipak, bolji

MONITOR: Dodik je izuzetno nezadovoljan visokim međunarodnim predstavnicima za BIH. Kako Vi vidite njihov doprinos stabilizaciji prilika u BIH i da li su Bonska ovlašćenja najbolje rješenje?
BAJIĆ: Još nije vrijeme da se povuku Bonska ovlašćenja, a razumljivo je zašto Dodiku smetaju međunarodni visoki predstavnici, jer diktatorskom mentalitetu smeta kad postoji neko iznad. Mislim da je u svakom slučaju za građane bolje da konačne poluge moći drži neki pristojni i lijepo vaspitani stranac, koji pored svih mana makar nije krvoločan kao naši lideri iz 90-tih, ili ovi sadašnji koji ih veličaju. Uz sve pluseve i minuse djelovanja visokih predstavnika, njihov doprinos normalizaciji stanja za obične ljude je nemjerljiv. Sve što je dobro za ‘malog’ čovjeka je došlo kroz djelovanje i pritisak međunarodne zajednice, od vraćanja imovine i poštovanja privatne svojine, preko uvođenja kakvih-takvih standarda u raznim oblastima života do dobijanja bezviznog režima. Sve zbog čega ispašta obični mali čovjek u BiH dolazi od korumpiranih, nacionalističkih i lažno posvađanih vjersko-etničkih političkih elita.

Potrebna jasnija poruka Srbije

MONITOR: Kako vidite ulogu Hrvatske i Srbije koje su garanti sprovođenja Dejtonskog sporazuma?
BAJIĆ: Da su Hrvatska i Srbija bile miroljubive zemlje na početku 90-tih, do rata u BiH ne bi ni došlo. Zbog toga je valjda i predviđeno da budu garanti Dejtonskog sporazuma. Hrvatska politika nakon Tuđmana je jasno stavila do znanja bosanskim Hrvatima da svoja prava traže u okviru BiH, ali mislim da bi Srbija trebala takođe da ovu poruku jasnije i odlučnije prenese Srbima u BiH, jer većina običnih ljudi se i dalje nada u neko buduće pripajanje Srbiji. Ovo sjedenje na dvije stolice, obično na kraju rezultira gubitkom obje, pa bi odlučan pozitivan stav Srbije prema BiH bio više nego poželjan. Tadićeve izjave su dobre s vremena na vrijeme, ali su često relativizovane nekim drugim postupcima, tako da suštinski niko relevantan iz Beograda Srbima u BiH nije nedvosmisleno i iskreno stavio do znanja da im se državna kuća za „vijek i vjekov” zove BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo