Provjereni borac za građanska prava, osnivač i prvi predsjednik Naše stranke u BiH, Bojan Bajić, dugo se izdvaja iz monotonije folklorne politike i birokratizovanog „euro žargona”. To ga je preporučilo da baš u ovim danima, iznese mišljenje o najnovijih događajima u BIH. MONITOR:Da li vas je iznenadila izjava Milorada Dodika da će odložiti najavljivani referendum?
BAJIĆ: Ne. Niti jedan potez Milorada Dodika me ne može iznenaditi jer nije baš najjasnije koja je njegova politika. Iznenadilo bi me na primjer da je Tači odustao od proglašenja nezavisnosti Kosova, jer su ciljevi i strategija bili jasni i transparentni. Kod Dodika je sve varijabilno, sve se i hoće i neće.
Javnost nije sigurna da li on radi na nezavisnosti Republike Srpske ili ne, da li on stvarno ili samo retorički negira BIH. Da li je pokrenuo priču o referendumu o sudu i tužilaštvu samo zato što nije ostvario obećanja iz 2006.godine o referendumu o nezavisnosti, pa se time pokušavaju ,,zamazati oči” biračima, ili je u pitanju skretanje pažnje javnosti sa korumpiranog sistema i loše ekonomske situacije u RS?
Nije jasno da li treba slijediti njegove izjave o tome da je protiv bilo kakve diskriminacije ili rasističku izjavu da mu neće suditi sudije muslimani, da li vjerovati pismu koje je uputio SB UN o poštivanju međunarodnog subjektiviteta BiH ili one izjave o tome da će se BiH raspasti i da će RS biti nezavisna. Da li vjerovati izjavi kad je za Radovana Karadžića rekao da je bitanga ili njegovoj izjavi da je Karadžićev SDS napravio RS i da je to velika istorijska stvar koju treba poštovati? Koji je stvarno njegov stav u vezi Srebrenice kada je jednom u Sarajevu prije podne izjavio da je bio genocid, a posle podne na Palama rekao da genocida u Srebrenici nije bilo?
Ključno pitanje za Dodika je: Znamo li šta i gdje hoćemo da budemo za pet i 10 godina? On taj odgovor nema, jer je on tipični balkanski političar koji inteligenciju koristi isključivo za taktiku od situacije do situacije. I za Miloševića se svojevremeno tvrdilo da je odličan taktičar, ali taktiziranje bez vizije i strategije se pretvori u najobičnije petljanje uz pogubne posljedice.
MONITOR: Kako se dogodilo da Dodik od najave referenduma o nezavisnosti stigne do referendumskog pitanja o BIH institucijama?
BAJIĆ: Tako što je Dodik shvatio da u srpskoj javnosti RS najbolje prolaze antimuslimanski i antizapadni stavovi koji su putem propagande u zadnjih 20 godina sasvim solidno ukorijenjeni među biračima. Sve što pričate u tom pravcu donosi glasove. E, sad, nakon što je Dodik shvatio da lažno obećanje o nezavisnosti u jednom trenutku može donijeti pobjedu na izborima, ali se već u sljedećem može ‘odbiti od glavu’ jer neće biti ispunjeno, onda je Dodik pristupio proizvodnji raznih simulacija u pravcu nezavisnosti. Tako da Dodik uz pomoć režimskih medija već godinama diže veliku prašinu oko raznih kvazi referendumskih tema, kako bi priskrbio status mučenika koji daje sve od sebe da se to ostvari, ali eto bjelosvjetska urota to ne dozvoljava.
Referendum o BH institucijama je farsa, koja će za rezultat imati dodatnu indoktrinaciju javnosti od koje će Dodik profitirati, ali ova je situacija jasan signal SAD-u i EU da se nakon pet godina pasivnosti ponovo trebaju uključiti u pospremanje nereda u BiH.
MONITOR:Iz Beograda izgleda da je Dodik jedan od najvažnijih ljudi u Srbiji. Desimir Tošić i Zoran Đinđić su mislili da je uticaj Srba van Srbije uvijek bio velik u srpskoj istoriji ali i 90-tih.Vi ste skoro napisali da će Tadiću uskoro Dodik postati smetnja?
BAJIĆ: Zoran Đinđić je u novembru 1989. godine napisao nešto i o drugoj strani te medalje: ”…važnu ulogu počinju da igraju Srbi izvan Srbije. Oni se, po definiciji, nalaze u istom agregatnom stanju kao i njihova ‘centralna masa’ i u različitom u odnosu na svoje vlastito okruženje. Već u ratovima sa Turskom u drugoj polovini 19. vijeka beogradski političari računaju sa aktiviranjem Srba izvan Srbije, ali po pravilu ne vodeći računa o tome šta će se sa njima desiti u slučaju da zajednički poduhvat doživi neuspjeh… u škripcu ostaje inicijator ‘velikog oslobađanja’, ali, još više nego on, u škripcu ostaju Srbi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.”
Ove Zoranove riječi su doživjele ostvarenje kroz srpsku propast u Hrvatskoj i Kosovu, te dijelovima BiH kao što su Sarajevo ili Mostar. Dodikovo ponašanje se danas ne razlikuje mnogo od ponašanja srpskih političara iz 90-tih, tako da se plašim da Zoranovo predviđanje može biti još preciznije, a time još tužnije ostvareno u godinama koje dolaze. Ako primijetimo i činjenicu da politička elita Srbije sve češće opravdava poraze 90-tih kroz ,,dobijanje” RS, te sve prisutniji manipulativni ruski uticaj u BiH, ali bez bilo koje realne poluge moći da utiče na zbivanja, onda imamo razlog a za veliku zabrinutost. Ako Tadiću Dodik već nije smetnja, onda nešto nije u redu sa Tadićem.
MONITOR: Podnijeli ste ostavku na mjesto predsjednika Naše stranke, zbog loših izbornih rezultata. Šta ste iz njih zaključili?
BAJIĆ: Naučio sam da bosanskoj zavrzlami nisam dorastao. Shvatio sam onu izjavu Meše Selimovića: ,,Tamo gdje prestaje logika, tu počinje Bosna”. Vidio sam da logiku straha nije lako prevladati. Podnio sam ostavku kako bih otvorio prostor da neko sposobniji i pametniji od mene nastavi politiku normalizacije odnosa među ljudima. BIH je divna zemlja, ima dobre ljude, samo smo dugo vremena živjeli bez demokratskog državnog okvira i valjda se izgubili u svemu tome. Znam da svaka promjena znači proces, zato se nadam da je i moj politički angažman jedna kockica pozitivnog procesa, a ne kraj nade da društvo jednog dana može živjeti u stvaralačkoj atmosferi, a ne u intenzivnom i konstantnom strahu.
MONITOR: Kako vidite ulogu tzv. međunarodne zajednice?
BAJIĆ: U zadnjih 5 godina, naročito nakon propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006. međunarodna zajednica je odlučila da pusti stvari u BiH da se same dešavaju. U tom vakuumu a po starom srpskom običaju, raspojasao se Milorad Dodik.
Otvaranjem krize oko aktuelnog referenduma, koja je došla čak do UN-a, Dodik je uspio da ujedini relevantne igrače međunarodne zajednice u ocjeni da je RS remetilački faktor. Time je čak uspio da skine pažnju sa krize u Federaciji BiH i svu negativnu energiju preusmjeri na RS. Kažem relevantne, a u slučaju BiH su to SAD i EU, što kroz NATO baze u zemlji, što kroz EU integracije. Rusija nije relevantan igrač jer ne posjeduje ni jednu stvarnu polugu moći u BiH. Kad bi bilo ,,stani-pani”, ruski predsjednik ne bi imao kuda da proleti avionom do Republike Srpske, a da to nije vazdušni prostor NATO pakta. Svaka zabluda RS o nekakvoj ruskoj zaštiti je štetna, a konfrontacija sa SAD i EU je samoubilački potez.
MONITOR: Kako procjenjujete ponašanje Bakira Izetbegovića koji je donio jedan drugačiji ton u Predsjedništo BIH?
BAJIĆ: Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić baštine soft pristup u retorici i ponašanju, a po ugledu na njihovog uzora Aliju Izetbegovića. U tom smislu je izbacivanje Harisa Silajdžića iz igre jednim dijelom relaksiralo scenu, jer je Siladžić bio dio problema, a ne dio rješenja.
U periodu 2006 – 2010. se s pravom moglo reći da su Silajdžić i Dodik zajednički zatrovali scenu zapaljivom retorikom i da su situaciju više puta dovodili do usijanja. Više nema Silajdžića na sceni, a Dodik nije prestao da bude faktor destabilizacije. On je ostao bez sparing partnera sa bošnjačke strane, pa je odlučio da se malo ,,zakači” sa svjetskim silama. Prosto ne mogu da vjerujem kako nas Dodik postupno uvodi u scenario po principu ,,Milan Martić”, a da mu većina i dalje aplaudira.
MONITOR: Izgleda da Turska želi da se vrati na Balkan. Nedavno je bio i simbolički sastanak u Karađorđevu. Turska je svima na Balkanu potrebna, prije svega zbog investicija i ekonomskog prestiža koji ni u svjetskim dimenzijama nije mali?
BAJIĆ: Turska se nema šta vraćati na Balkan, ona nikad sa Balkana nije ni otišla. Makar kad je riječ o mentalitetu, navikama i rezonima. Srbi nisu ni svjesni u kolikoj su mjeri ostali Osmanlije u kulturološkom smislu.
U političkom smislu se lako može vratiti na Balkan minimalno kroz muslimansko stanovništvo, baš kao i Rusija kroz pravoslavno, ali u ekonomskom smislu će uloga Turske rasti u svim balkanskim zemljama.
Mi smo na žalost ostali zarobljeni u starim kategorijama vjerskih ratova i takvih savezništava, a zaboravljamo da će u narednom periodu Beograd i Ankara postati međusobno važniji partneri, od bočnih veza koje imaju s Banjalukom i Sarajevom.
Stranci, ipak, bolji
MONITOR: Dodik je izuzetno nezadovoljan visokim međunarodnim predstavnicima za BIH. Kako Vi vidite njihov doprinos stabilizaciji prilika u BIH i da li su Bonska ovlašćenja najbolje rješenje?
BAJIĆ: Još nije vrijeme da se povuku Bonska ovlašćenja, a razumljivo je zašto Dodiku smetaju međunarodni visoki predstavnici, jer diktatorskom mentalitetu smeta kad postoji neko iznad. Mislim da je u svakom slučaju za građane bolje da konačne poluge moći drži neki pristojni i lijepo vaspitani stranac, koji pored svih mana makar nije krvoločan kao naši lideri iz 90-tih, ili ovi sadašnji koji ih veličaju. Uz sve pluseve i minuse djelovanja visokih predstavnika, njihov doprinos normalizaciji stanja za obične ljude je nemjerljiv. Sve što je dobro za ‘malog’ čovjeka je došlo kroz djelovanje i pritisak međunarodne zajednice, od vraćanja imovine i poštovanja privatne svojine, preko uvođenja kakvih-takvih standarda u raznim oblastima života do dobijanja bezviznog režima. Sve zbog čega ispašta obični mali čovjek u BiH dolazi od korumpiranih, nacionalističkih i lažno posvađanih vjersko-etničkih političkih elita.
Potrebna jasnija poruka Srbije
MONITOR: Kako vidite ulogu Hrvatske i Srbije koje su garanti sprovođenja Dejtonskog sporazuma?
BAJIĆ: Da su Hrvatska i Srbija bile miroljubive zemlje na početku 90-tih, do rata u BiH ne bi ni došlo. Zbog toga je valjda i predviđeno da budu garanti Dejtonskog sporazuma. Hrvatska politika nakon Tuđmana je jasno stavila do znanja bosanskim Hrvatima da svoja prava traže u okviru BiH, ali mislim da bi Srbija trebala takođe da ovu poruku jasnije i odlučnije prenese Srbima u BiH, jer većina običnih ljudi se i dalje nada u neko buduće pripajanje Srbiji. Ovo sjedenje na dvije stolice, obično na kraju rezultira gubitkom obje, pa bi odlučan pozitivan stav Srbije prema BiH bio više nego poželjan. Tadićeve izjave su dobre s vremena na vrijeme, ali su često relativizovane nekim drugim postupcima, tako da suštinski niko relevantan iz Beograda Srbima u BiH nije nedvosmisleno i iskreno stavio do znanja da im se državna kuća za „vijek i vjekov” zove BiH.
Nastasja RADOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice