Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN BAJIĆ, ANALITIČAR I KOLUMNISTA: Opasno Dodikovo junačenje

Objavljeno prije

na

Provjereni borac za građanska prava, osnivač i prvi predsjednik Naše stranke u BiH, Bojan Bajić, dugo se izdvaja iz monotonije folklorne politike i birokratizovanog „euro žargona”. To ga je preporučilo da baš u ovim danima, iznese mišljenje o najnovijih događajima u BIH. MONITOR:Da li vas je iznenadila izjava Milorada Dodika da će odložiti najavljivani referendum?
BAJIĆ: Ne. Niti jedan potez Milorada Dodika me ne može iznenaditi jer nije baš najjasnije koja je njegova politika. Iznenadilo bi me na primjer da je Tači odustao od proglašenja nezavisnosti Kosova, jer su ciljevi i strategija bili jasni i transparentni. Kod Dodika je sve varijabilno, sve se i hoće i neće.

Javnost nije sigurna da li on radi na nezavisnosti Republike Srpske ili ne, da li on stvarno ili samo retorički negira BIH. Da li je pokrenuo priču o referendumu o sudu i tužilaštvu samo zato što nije ostvario obećanja iz 2006.godine o referendumu o nezavisnosti, pa se time pokušavaju ,,zamazati oči” biračima, ili je u pitanju skretanje pažnje javnosti sa korumpiranog sistema i loše ekonomske situacije u RS?

Nije jasno da li treba slijediti njegove izjave o tome da je protiv bilo kakve diskriminacije ili rasističku izjavu da mu neće suditi sudije muslimani, da li vjerovati pismu koje je uputio SB UN o poštivanju međunarodnog subjektiviteta BiH ili one izjave o tome da će se BiH raspasti i da će RS biti nezavisna. Da li vjerovati izjavi kad je za Radovana Karadžića rekao da je bitanga ili njegovoj izjavi da je Karadžićev SDS napravio RS i da je to velika istorijska stvar koju treba poštovati? Koji je stvarno njegov stav u vezi Srebrenice kada je jednom u Sarajevu prije podne izjavio da je bio genocid, a posle podne na Palama rekao da genocida u Srebrenici nije bilo?

Ključno pitanje za Dodika je: Znamo li šta i gdje hoćemo da budemo za pet i 10 godina? On taj odgovor nema, jer je on tipični balkanski političar koji inteligenciju koristi isključivo za taktiku od situacije do situacije. I za Miloševića se svojevremeno tvrdilo da je odličan taktičar, ali taktiziranje bez vizije i strategije se pretvori u najobičnije petljanje uz pogubne posljedice.

MONITOR: Kako se dogodilo da Dodik od najave referenduma o nezavisnosti stigne do referendumskog pitanja o BIH institucijama?
BAJIĆ: Tako što je Dodik shvatio da u srpskoj javnosti RS najbolje prolaze antimuslimanski i antizapadni stavovi koji su putem propagande u zadnjih 20 godina sasvim solidno ukorijenjeni među biračima. Sve što pričate u tom pravcu donosi glasove. E, sad, nakon što je Dodik shvatio da lažno obećanje o nezavisnosti u jednom trenutku može donijeti pobjedu na izborima, ali se već u sljedećem može ‘odbiti od glavu’ jer neće biti ispunjeno, onda je Dodik pristupio proizvodnji raznih simulacija u pravcu nezavisnosti. Tako da Dodik uz pomoć režimskih medija već godinama diže veliku prašinu oko raznih kvazi referendumskih tema, kako bi priskrbio status mučenika koji daje sve od sebe da se to ostvari, ali eto bjelosvjetska urota to ne dozvoljava.

Referendum o BH institucijama je farsa, koja će za rezultat imati dodatnu indoktrinaciju javnosti od koje će Dodik profitirati, ali ova je situacija jasan signal SAD-u i EU da se nakon pet godina pasivnosti ponovo trebaju uključiti u pospremanje nereda u BiH.

MONITOR:Iz Beograda izgleda da je Dodik jedan od najvažnijih ljudi u Srbiji. Desimir Tošić i Zoran Đinđić su mislili da je uticaj Srba van Srbije uvijek bio velik u srpskoj istoriji ali i 90-tih.Vi ste skoro napisali da će Tadiću uskoro Dodik postati smetnja?
BAJIĆ: Zoran Đinđić je u novembru 1989. godine napisao nešto i o drugoj strani te medalje: ”…važnu ulogu počinju da igraju Srbi izvan Srbije. Oni se, po definiciji, nalaze u istom agregatnom stanju kao i njihova ‘centralna masa’ i u različitom u odnosu na svoje vlastito okruženje. Već u ratovima sa Turskom u drugoj polovini 19. vijeka beogradski političari računaju sa aktiviranjem Srba izvan Srbije, ali po pravilu ne vodeći računa o tome šta će se sa njima desiti u slučaju da zajednički poduhvat doživi neuspjeh… u škripcu ostaje inicijator ‘velikog oslobađanja’, ali, još više nego on, u škripcu ostaju Srbi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.”

Ove Zoranove riječi su doživjele ostvarenje kroz srpsku propast u Hrvatskoj i Kosovu, te dijelovima BiH kao što su Sarajevo ili Mostar. Dodikovo ponašanje se danas ne razlikuje mnogo od ponašanja srpskih političara iz 90-tih, tako da se plašim da Zoranovo predviđanje može biti još preciznije, a time još tužnije ostvareno u godinama koje dolaze. Ako primijetimo i činjenicu da politička elita Srbije sve češće opravdava poraze 90-tih kroz ,,dobijanje” RS, te sve prisutniji manipulativni ruski uticaj u BiH, ali bez bilo koje realne poluge moći da utiče na zbivanja, onda imamo razlog a za veliku zabrinutost. Ako Tadiću Dodik već nije smetnja, onda nešto nije u redu sa Tadićem.

MONITOR: Podnijeli ste ostavku na mjesto predsjednika Naše stranke, zbog loših izbornih rezultata. Šta ste iz njih zaključili?
BAJIĆ: Naučio sam da bosanskoj zavrzlami nisam dorastao. Shvatio sam onu izjavu Meše Selimovića: ,,Tamo gdje prestaje logika, tu počinje Bosna”. Vidio sam da logiku straha nije lako prevladati. Podnio sam ostavku kako bih otvorio prostor da neko sposobniji i pametniji od mene nastavi politiku normalizacije odnosa među ljudima. BIH je divna zemlja, ima dobre ljude, samo smo dugo vremena živjeli bez demokratskog državnog okvira i valjda se izgubili u svemu tome. Znam da svaka promjena znači proces, zato se nadam da je i moj politički angažman jedna kockica pozitivnog procesa, a ne kraj nade da društvo jednog dana može živjeti u stvaralačkoj atmosferi, a ne u intenzivnom i konstantnom strahu.

MONITOR: Kako vidite ulogu tzv. međunarodne zajednice?
BAJIĆ: U zadnjih 5 godina, naročito nakon propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006. međunarodna zajednica je odlučila da pusti stvari u BiH da se same dešavaju. U tom vakuumu a po starom srpskom običaju, raspojasao se Milorad Dodik.

Otvaranjem krize oko aktuelnog referenduma, koja je došla čak do UN-a, Dodik je uspio da ujedini relevantne igrače međunarodne zajednice u ocjeni da je RS remetilački faktor. Time je čak uspio da skine pažnju sa krize u Federaciji BiH i svu negativnu energiju preusmjeri na RS. Kažem relevantne, a u slučaju BiH su to SAD i EU, što kroz NATO baze u zemlji, što kroz EU integracije. Rusija nije relevantan igrač jer ne posjeduje ni jednu stvarnu polugu moći u BiH. Kad bi bilo ,,stani-pani”, ruski predsjednik ne bi imao kuda da proleti avionom do Republike Srpske, a da to nije vazdušni prostor NATO pakta. Svaka zabluda RS o nekakvoj ruskoj zaštiti je štetna, a konfrontacija sa SAD i EU je samoubilački potez.

MONITOR: Kako procjenjujete ponašanje Bakira Izetbegovića koji je donio jedan drugačiji ton u Predsjedništo BIH?
BAJIĆ: Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić baštine soft pristup u retorici i ponašanju, a po ugledu na njihovog uzora Aliju Izetbegovića. U tom smislu je izbacivanje Harisa Silajdžića iz igre jednim dijelom relaksiralo scenu, jer je Siladžić bio dio problema, a ne dio rješenja.

U periodu 2006 – 2010. se s pravom moglo reći da su Silajdžić i Dodik zajednički zatrovali scenu zapaljivom retorikom i da su situaciju više puta dovodili do usijanja. Više nema Silajdžića na sceni, a Dodik nije prestao da bude faktor destabilizacije. On je ostao bez sparing partnera sa bošnjačke strane, pa je odlučio da se malo ,,zakači” sa svjetskim silama. Prosto ne mogu da vjerujem kako nas Dodik postupno uvodi u scenario po principu ,,Milan Martić”, a da mu većina i dalje aplaudira.

MONITOR: Izgleda da Turska želi da se vrati na Balkan. Nedavno je bio i simbolički sastanak u Karađorđevu. Turska je svima na Balkanu potrebna, prije svega zbog investicija i ekonomskog prestiža koji ni u svjetskim dimenzijama nije mali?
BAJIĆ: Turska se nema šta vraćati na Balkan, ona nikad sa Balkana nije ni otišla. Makar kad je riječ o mentalitetu, navikama i rezonima. Srbi nisu ni svjesni u kolikoj su mjeri ostali Osmanlije u kulturološkom smislu.

U političkom smislu se lako može vratiti na Balkan minimalno kroz muslimansko stanovništvo, baš kao i Rusija kroz pravoslavno, ali u ekonomskom smislu će uloga Turske rasti u svim balkanskim zemljama.

Mi smo na žalost ostali zarobljeni u starim kategorijama vjerskih ratova i takvih savezništava, a zaboravljamo da će u narednom periodu Beograd i Ankara postati međusobno važniji partneri, od bočnih veza koje imaju s Banjalukom i Sarajevom.

Stranci, ipak, bolji

MONITOR: Dodik je izuzetno nezadovoljan visokim međunarodnim predstavnicima za BIH. Kako Vi vidite njihov doprinos stabilizaciji prilika u BIH i da li su Bonska ovlašćenja najbolje rješenje?
BAJIĆ: Još nije vrijeme da se povuku Bonska ovlašćenja, a razumljivo je zašto Dodiku smetaju međunarodni visoki predstavnici, jer diktatorskom mentalitetu smeta kad postoji neko iznad. Mislim da je u svakom slučaju za građane bolje da konačne poluge moći drži neki pristojni i lijepo vaspitani stranac, koji pored svih mana makar nije krvoločan kao naši lideri iz 90-tih, ili ovi sadašnji koji ih veličaju. Uz sve pluseve i minuse djelovanja visokih predstavnika, njihov doprinos normalizaciji stanja za obične ljude je nemjerljiv. Sve što je dobro za ‘malog’ čovjeka je došlo kroz djelovanje i pritisak međunarodne zajednice, od vraćanja imovine i poštovanja privatne svojine, preko uvođenja kakvih-takvih standarda u raznim oblastima života do dobijanja bezviznog režima. Sve zbog čega ispašta obični mali čovjek u BiH dolazi od korumpiranih, nacionalističkih i lažno posvađanih vjersko-etničkih političkih elita.

Potrebna jasnija poruka Srbije

MONITOR: Kako vidite ulogu Hrvatske i Srbije koje su garanti sprovođenja Dejtonskog sporazuma?
BAJIĆ: Da su Hrvatska i Srbija bile miroljubive zemlje na početku 90-tih, do rata u BiH ne bi ni došlo. Zbog toga je valjda i predviđeno da budu garanti Dejtonskog sporazuma. Hrvatska politika nakon Tuđmana je jasno stavila do znanja bosanskim Hrvatima da svoja prava traže u okviru BiH, ali mislim da bi Srbija trebala takođe da ovu poruku jasnije i odlučnije prenese Srbima u BiH, jer većina običnih ljudi se i dalje nada u neko buduće pripajanje Srbiji. Ovo sjedenje na dvije stolice, obično na kraju rezultira gubitkom obje, pa bi odlučan pozitivan stav Srbije prema BiH bio više nego poželjan. Tadićeve izjave su dobre s vremena na vrijeme, ali su često relativizovane nekim drugim postupcima, tako da suštinski niko relevantan iz Beograda Srbima u BiH nije nedvosmisleno i iskreno stavio do znanja da im se državna kuća za „vijek i vjekov” zove BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo