Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN BAJIĆ, ANALITIČAR I KOLUMNISTA: Opasno Dodikovo junačenje

Objavljeno prije

na

Provjereni borac za građanska prava, osnivač i prvi predsjednik Naše stranke u BiH, Bojan Bajić, dugo se izdvaja iz monotonije folklorne politike i birokratizovanog „euro žargona”. To ga je preporučilo da baš u ovim danima, iznese mišljenje o najnovijih događajima u BIH. MONITOR:Da li vas je iznenadila izjava Milorada Dodika da će odložiti najavljivani referendum?
BAJIĆ: Ne. Niti jedan potez Milorada Dodika me ne može iznenaditi jer nije baš najjasnije koja je njegova politika. Iznenadilo bi me na primjer da je Tači odustao od proglašenja nezavisnosti Kosova, jer su ciljevi i strategija bili jasni i transparentni. Kod Dodika je sve varijabilno, sve se i hoće i neće.

Javnost nije sigurna da li on radi na nezavisnosti Republike Srpske ili ne, da li on stvarno ili samo retorički negira BIH. Da li je pokrenuo priču o referendumu o sudu i tužilaštvu samo zato što nije ostvario obećanja iz 2006.godine o referendumu o nezavisnosti, pa se time pokušavaju ,,zamazati oči” biračima, ili je u pitanju skretanje pažnje javnosti sa korumpiranog sistema i loše ekonomske situacije u RS?

Nije jasno da li treba slijediti njegove izjave o tome da je protiv bilo kakve diskriminacije ili rasističku izjavu da mu neće suditi sudije muslimani, da li vjerovati pismu koje je uputio SB UN o poštivanju međunarodnog subjektiviteta BiH ili one izjave o tome da će se BiH raspasti i da će RS biti nezavisna. Da li vjerovati izjavi kad je za Radovana Karadžića rekao da je bitanga ili njegovoj izjavi da je Karadžićev SDS napravio RS i da je to velika istorijska stvar koju treba poštovati? Koji je stvarno njegov stav u vezi Srebrenice kada je jednom u Sarajevu prije podne izjavio da je bio genocid, a posle podne na Palama rekao da genocida u Srebrenici nije bilo?

Ključno pitanje za Dodika je: Znamo li šta i gdje hoćemo da budemo za pet i 10 godina? On taj odgovor nema, jer je on tipični balkanski političar koji inteligenciju koristi isključivo za taktiku od situacije do situacije. I za Miloševića se svojevremeno tvrdilo da je odličan taktičar, ali taktiziranje bez vizije i strategije se pretvori u najobičnije petljanje uz pogubne posljedice.

MONITOR: Kako se dogodilo da Dodik od najave referenduma o nezavisnosti stigne do referendumskog pitanja o BIH institucijama?
BAJIĆ: Tako što je Dodik shvatio da u srpskoj javnosti RS najbolje prolaze antimuslimanski i antizapadni stavovi koji su putem propagande u zadnjih 20 godina sasvim solidno ukorijenjeni među biračima. Sve što pričate u tom pravcu donosi glasove. E, sad, nakon što je Dodik shvatio da lažno obećanje o nezavisnosti u jednom trenutku može donijeti pobjedu na izborima, ali se već u sljedećem može ‘odbiti od glavu’ jer neće biti ispunjeno, onda je Dodik pristupio proizvodnji raznih simulacija u pravcu nezavisnosti. Tako da Dodik uz pomoć režimskih medija već godinama diže veliku prašinu oko raznih kvazi referendumskih tema, kako bi priskrbio status mučenika koji daje sve od sebe da se to ostvari, ali eto bjelosvjetska urota to ne dozvoljava.

Referendum o BH institucijama je farsa, koja će za rezultat imati dodatnu indoktrinaciju javnosti od koje će Dodik profitirati, ali ova je situacija jasan signal SAD-u i EU da se nakon pet godina pasivnosti ponovo trebaju uključiti u pospremanje nereda u BiH.

MONITOR:Iz Beograda izgleda da je Dodik jedan od najvažnijih ljudi u Srbiji. Desimir Tošić i Zoran Đinđić su mislili da je uticaj Srba van Srbije uvijek bio velik u srpskoj istoriji ali i 90-tih.Vi ste skoro napisali da će Tadiću uskoro Dodik postati smetnja?
BAJIĆ: Zoran Đinđić je u novembru 1989. godine napisao nešto i o drugoj strani te medalje: ”…važnu ulogu počinju da igraju Srbi izvan Srbije. Oni se, po definiciji, nalaze u istom agregatnom stanju kao i njihova ‘centralna masa’ i u različitom u odnosu na svoje vlastito okruženje. Već u ratovima sa Turskom u drugoj polovini 19. vijeka beogradski političari računaju sa aktiviranjem Srba izvan Srbije, ali po pravilu ne vodeći računa o tome šta će se sa njima desiti u slučaju da zajednički poduhvat doživi neuspjeh… u škripcu ostaje inicijator ‘velikog oslobađanja’, ali, još više nego on, u škripcu ostaju Srbi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.”

Ove Zoranove riječi su doživjele ostvarenje kroz srpsku propast u Hrvatskoj i Kosovu, te dijelovima BiH kao što su Sarajevo ili Mostar. Dodikovo ponašanje se danas ne razlikuje mnogo od ponašanja srpskih političara iz 90-tih, tako da se plašim da Zoranovo predviđanje može biti još preciznije, a time još tužnije ostvareno u godinama koje dolaze. Ako primijetimo i činjenicu da politička elita Srbije sve češće opravdava poraze 90-tih kroz ,,dobijanje” RS, te sve prisutniji manipulativni ruski uticaj u BiH, ali bez bilo koje realne poluge moći da utiče na zbivanja, onda imamo razlog a za veliku zabrinutost. Ako Tadiću Dodik već nije smetnja, onda nešto nije u redu sa Tadićem.

MONITOR: Podnijeli ste ostavku na mjesto predsjednika Naše stranke, zbog loših izbornih rezultata. Šta ste iz njih zaključili?
BAJIĆ: Naučio sam da bosanskoj zavrzlami nisam dorastao. Shvatio sam onu izjavu Meše Selimovića: ,,Tamo gdje prestaje logika, tu počinje Bosna”. Vidio sam da logiku straha nije lako prevladati. Podnio sam ostavku kako bih otvorio prostor da neko sposobniji i pametniji od mene nastavi politiku normalizacije odnosa među ljudima. BIH je divna zemlja, ima dobre ljude, samo smo dugo vremena živjeli bez demokratskog državnog okvira i valjda se izgubili u svemu tome. Znam da svaka promjena znači proces, zato se nadam da je i moj politički angažman jedna kockica pozitivnog procesa, a ne kraj nade da društvo jednog dana može živjeti u stvaralačkoj atmosferi, a ne u intenzivnom i konstantnom strahu.

MONITOR: Kako vidite ulogu tzv. međunarodne zajednice?
BAJIĆ: U zadnjih 5 godina, naročito nakon propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006. međunarodna zajednica je odlučila da pusti stvari u BiH da se same dešavaju. U tom vakuumu a po starom srpskom običaju, raspojasao se Milorad Dodik.

Otvaranjem krize oko aktuelnog referenduma, koja je došla čak do UN-a, Dodik je uspio da ujedini relevantne igrače međunarodne zajednice u ocjeni da je RS remetilački faktor. Time je čak uspio da skine pažnju sa krize u Federaciji BiH i svu negativnu energiju preusmjeri na RS. Kažem relevantne, a u slučaju BiH su to SAD i EU, što kroz NATO baze u zemlji, što kroz EU integracije. Rusija nije relevantan igrač jer ne posjeduje ni jednu stvarnu polugu moći u BiH. Kad bi bilo ,,stani-pani”, ruski predsjednik ne bi imao kuda da proleti avionom do Republike Srpske, a da to nije vazdušni prostor NATO pakta. Svaka zabluda RS o nekakvoj ruskoj zaštiti je štetna, a konfrontacija sa SAD i EU je samoubilački potez.

MONITOR: Kako procjenjujete ponašanje Bakira Izetbegovića koji je donio jedan drugačiji ton u Predsjedništo BIH?
BAJIĆ: Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić baštine soft pristup u retorici i ponašanju, a po ugledu na njihovog uzora Aliju Izetbegovića. U tom smislu je izbacivanje Harisa Silajdžića iz igre jednim dijelom relaksiralo scenu, jer je Siladžić bio dio problema, a ne dio rješenja.

U periodu 2006 – 2010. se s pravom moglo reći da su Silajdžić i Dodik zajednički zatrovali scenu zapaljivom retorikom i da su situaciju više puta dovodili do usijanja. Više nema Silajdžića na sceni, a Dodik nije prestao da bude faktor destabilizacije. On je ostao bez sparing partnera sa bošnjačke strane, pa je odlučio da se malo ,,zakači” sa svjetskim silama. Prosto ne mogu da vjerujem kako nas Dodik postupno uvodi u scenario po principu ,,Milan Martić”, a da mu većina i dalje aplaudira.

MONITOR: Izgleda da Turska želi da se vrati na Balkan. Nedavno je bio i simbolički sastanak u Karađorđevu. Turska je svima na Balkanu potrebna, prije svega zbog investicija i ekonomskog prestiža koji ni u svjetskim dimenzijama nije mali?
BAJIĆ: Turska se nema šta vraćati na Balkan, ona nikad sa Balkana nije ni otišla. Makar kad je riječ o mentalitetu, navikama i rezonima. Srbi nisu ni svjesni u kolikoj su mjeri ostali Osmanlije u kulturološkom smislu.

U političkom smislu se lako može vratiti na Balkan minimalno kroz muslimansko stanovništvo, baš kao i Rusija kroz pravoslavno, ali u ekonomskom smislu će uloga Turske rasti u svim balkanskim zemljama.

Mi smo na žalost ostali zarobljeni u starim kategorijama vjerskih ratova i takvih savezništava, a zaboravljamo da će u narednom periodu Beograd i Ankara postati međusobno važniji partneri, od bočnih veza koje imaju s Banjalukom i Sarajevom.

Stranci, ipak, bolji

MONITOR: Dodik je izuzetno nezadovoljan visokim međunarodnim predstavnicima za BIH. Kako Vi vidite njihov doprinos stabilizaciji prilika u BIH i da li su Bonska ovlašćenja najbolje rješenje?
BAJIĆ: Još nije vrijeme da se povuku Bonska ovlašćenja, a razumljivo je zašto Dodiku smetaju međunarodni visoki predstavnici, jer diktatorskom mentalitetu smeta kad postoji neko iznad. Mislim da je u svakom slučaju za građane bolje da konačne poluge moći drži neki pristojni i lijepo vaspitani stranac, koji pored svih mana makar nije krvoločan kao naši lideri iz 90-tih, ili ovi sadašnji koji ih veličaju. Uz sve pluseve i minuse djelovanja visokih predstavnika, njihov doprinos normalizaciji stanja za obične ljude je nemjerljiv. Sve što je dobro za ‘malog’ čovjeka je došlo kroz djelovanje i pritisak međunarodne zajednice, od vraćanja imovine i poštovanja privatne svojine, preko uvođenja kakvih-takvih standarda u raznim oblastima života do dobijanja bezviznog režima. Sve zbog čega ispašta obični mali čovjek u BiH dolazi od korumpiranih, nacionalističkih i lažno posvađanih vjersko-etničkih političkih elita.

Potrebna jasnija poruka Srbije

MONITOR: Kako vidite ulogu Hrvatske i Srbije koje su garanti sprovođenja Dejtonskog sporazuma?
BAJIĆ: Da su Hrvatska i Srbija bile miroljubive zemlje na početku 90-tih, do rata u BiH ne bi ni došlo. Zbog toga je valjda i predviđeno da budu garanti Dejtonskog sporazuma. Hrvatska politika nakon Tuđmana je jasno stavila do znanja bosanskim Hrvatima da svoja prava traže u okviru BiH, ali mislim da bi Srbija trebala takođe da ovu poruku jasnije i odlučnije prenese Srbima u BiH, jer većina običnih ljudi se i dalje nada u neko buduće pripajanje Srbiji. Ovo sjedenje na dvije stolice, obično na kraju rezultira gubitkom obje, pa bi odlučan pozitivan stav Srbije prema BiH bio više nego poželjan. Tadićeve izjave su dobre s vremena na vrijeme, ali su često relativizovane nekim drugim postupcima, tako da suštinski niko relevantan iz Beograda Srbima u BiH nije nedvosmisleno i iskreno stavio do znanja da im se državna kuća za „vijek i vjekov” zove BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo