Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Nepotizam je najopasnija korupcija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Terorizam i organizovani kriminal trenutno su jedna od najaktuelnijih tema u svijetu. Jedni tvrde da je Al Kaida mrtva, drugi da počinje novi, opasniji teror – fanatici će bez vođe praviti još veće užase? GRAHOVAC: Terorizma je bilo uvijek od nastanka država pa do danas, samo su se načini i dimenzije njegovog djelovanja mijenjali. Buduća teroristička djejstva treba posmatrati u sljedećem kontekstu: globalizacija je čovječanstvu donijela sve ono što su današnja političko-pravna, demokratska i tehničko-tehnološka dostignuća. Ali, ona je donijela i ono što se može nazvati nus pojavama prethodno rečenog. Organizovani kriminal i korupcija su tipična nus pojava globalizacije, i već danas imaju transnacionalne razmjere. Mafije su vojska organizovanog kriminala, koja je ustrojena po najrigidnijim vojnim pravilima. Imaju svoje ,,generalštabove”, operativne jedinice, kažnjeničke formacije i strogu vojničku hijerarhiju. Na terorizam ne treba više gledati tradicionalno, kao na kažnjavanje neistomišljenika iz ideoloških, religijskih ili političkih razloga. Terorizam danas sve više postaje jedan oblik ,,biznisa”.

MONITOR: Kako to praktično izgleda?
GRAHOVAC: Organizovani kriminal i korupcija danas postaju gornje geopolitičko sredstvo. Nadmašili su čak i nuklearni faktor, koji je to bio decenijama. Organizovani kriminal i korupcija će u budućnosti biti težišni proizvođači i ratova i terorizma.

MONITOR: Zašto?
GRAHOVAC: Zato što je rat uvijek bio, a u budućnosti će biti sve više, najjači biznis za određene političko-klanovske krugove, ili za multinacionalne kompanije. Kada se teroristički akt desi, uvijek ga prate tri stanja: zbunjenost vlasti, prepadnutost građana i neizvjesnost budućnosti. Upravo su to ona stanja koja su bogomdan ambijent za djelovanje mafija u njihovom ,,biznisu”. Iz toga proizilazi da će mafije, kao vojska organizovanog kriminala, u budućnosti biti težišni proizvođači i terorizma i ratova.

MONITOR: Koja su društva u najvećoj opasnosti od toga?
GRAHOVAC: To su ona društva u kojima nije osnažena vladavina prava u svim oblastima čovjekove potrebe. Vladavina prava je ono kada čovjekovo pravo i potrebu štite državne i društvene institucije. Tada su te institucije čovjekov zaštitnik. Ali, ako su institucije neotporne na korupciju onda one nijesu čovjekov zaštitnik nego su njegov nasilnik. A korupcija je uvijek osnova za organizovani kriminal. Udruženi postaju generator i terorizma i ratova. Da zaključim, nedemokratski režimi, gdje korupcija predstavlja način življenja, su najveći rizik, ne samo za svoju državu i njezine građane, nego postaju transnacionalni rizik. Iz ugla običnog građanina nema velike razlike između autokratskih ili diktatorskih režima i Al Kaide.

MONITOR: Koja korupcija je najopasnija?
GRAHOVAC: Svaka je veoma opasna, ali dvije su posebno opake i lako se detektuju. Prva, i najopasnija korupcija, je nepotizam. Nepotizam je u suštini najveća politička korupcija, a to se još nedovoljno ozbiljno shvata. Pojednostavljeno rečeno, to je ona korupcija koja se u Crnoj Gori poima tek kao kumovsko-rođačka veza. Druga korupcija po opasnosti se ogleda u neotpornosti izabranih i imenovanih osoba na određenim funkcijama, na kumovsko-rođačko-političku kombinatoriku. U Crnoj Gori imamo čak i ministre i pomoćnike ministara koji nikada ništa nijesu uradili ili postigli u svojoj struci, nauci, ili u privredi. Proizilazi da je političko-partijska korupcija jedan od najtežih oblika korupcije. Njezino raščišćavanje, po pravilu, se teško može sprovesti bez revolucionarnih metoda.

MONITOR: Kakvo je bezbjednosno stanje na Zapadnom Balkanu, da li su mogući novi sukobi, na primjer zbog BiH ili Kosova?
GRAHOVAC: Međudržavni sukobi, kao klasični oblici rata, na Zapadnom Balkanu su završeni. Ali, možda bi pitanje ,,Zašto na Zapadnom Balkanu preko dvije decenije traje političko-bezbjednosna pat pozicija bez izglednog izlaska iz nje”, bilo pitanje koje zahtijeva odgovor sa pravom dijagnozom. Moj odgovor, a i čvrst stav, je – zato što je na Zapadnom Balkanu decenijama izjednačena snaga država i paradržava. Znamo ko čini države, ali je nedovoljno poznato ko čini paradržave. To su oni državni i politički dužnosnici koji su, uz vršenje državnih funkcija, vrlo bliski sa ljudima iz organizovanog kriminala. Oni su uspjeli uspostaviti paralelne sisteme u skoro svim oblastima kojima se bavi država: u zdravstvu, školstvu, ekonomiji, bezbjednosnoj oblasti, a posebno u medijima. Sistem duplih igrača je kancer i država i društava Zapadnog Balkana. Brisel na jeziku, Moskva u srcu, oči u tuđem dvorištu, a ruka u tuđem džepu, osnovna je karakteristika duplih igrača. Zbog svega toga Zapadni Balkan je u velikom, velikom riziku.

MONITOR: Koliko je organizovani kriminal uzeo maha i Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kada u nekoj državi postoji i minimum organizovanog kriminala, odgovorna vlast sve diže na uzbunu. Kada od zvaničnika čujete ocjenu da organizovanog kriminala ima taman toliko koliko i u drugim sredinama, to je najpouzdaniji indikator da je baš taj zvaničnik ili diletant za državnu politiku, ili je u mreži organizovanog kriminala. Ove dvije ocjene daju najbolji odgovor na vaše pitanje. Mislim da je Crna Gora, po ovom pitanju, u veoma velikom riziku i ponovo napominjem da organizovani kriminal i korupcija uvijek idu zajedno.

MONITOR: Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović pohvalio se ovih dana velikim uspjesima policije tvrdeći da je Crna Gora jedna od najsigurnijih zemalja u regionu…
GRAHOVAC: Da je stanje čak i bolje od rečenog, kada od zvaničnika čujete hvalisanje o rezultatima, u odgovornoj vlasti, on je trenutno zreo za smjenu sa dužnosti. A ko li će ovdje koga smijeniti kada se svi hvališu. Kada poslije nekog ubistva u Crnoj Gori policija poturi ,,pouzdanu informaciju” da je u vezi sa tim sve jasno, znajte da to ubistvo sigurno neće biti rasvijetljeno. Epiloga za više ratnih zločina, za decenijski organizovani kriminal i korupciju i za više nerasvijetljenih ubistava još uvijek nema. A epiloga nema jer bi se u rasvjetljavanju slučajeva došlo do saznanja da postoji odgovornost i nekih ljudi u blizini vrha vlasti. To je najbolji pokazatelj ko suštinski ima vlasništvo nad državnim institucijama.

MONITOR: I ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović pohvalio se na skupu direktora nacionalnih institucija i agencija za borbu protiv korupcije u Jugoistočnoj Evropi da je Crna Gora na tom planu ostvarila značajan napredak.
GRAHOVAC: Već sam objasnio. Ako nekakvog napretka ima, onda se on ogleda u hrabrosti građana da traže raščišćavanje nagomilanih problema. Ali, u Crnoj Gori ima još jedan problem. Još se ne shvata da vođenje jedinstvene državne politike ne isključuje iznošenje različitih stavova o mnogim pitanjima. Naime, različitost stavova ne ugrožava jedinstvenu državnu politiku. Naprotiv, osnažuje je. U Crnoj Gori imamo inverziju koja se ogleda kroz javno iznošenje jednoumlja o različitim pitanjima od strane zvaničnika, a očigledno je da nedostaje jedinstvo u vođenju državne politike. Paradržavno djelovanje još uvijek ugrožava državnu politiku. SDP-u nije ostalo još mnogo vremena da kaže istorijsko NE. Ako SDP ima vlastitu političko-partijsku ideologiju, logično je da građani od njega očekuju da zaustavi organizovani kriminal i korupciju. Radnici i seljaci u Crnoj Gori još nemaju zaštitnika niti u jednoj partiji, a upravo se od socijal-demokrata očekuje da oni budu njihov zaštitnik. Posebno da ih zaštiti od arogantnih i osionih moćnika DPS.

MONITOR: Šta mislite o suprostavljenim stavovima vlasti i opozicije u vezi akcije Balkanski ratnik?
GRAHOVAC: Sve afere će dobiti epilog. Bilo bi dobro da se do epiloga dođe baš ovdje kroz institucije Crne Gore. Ako to ne uradi ova vlast, to će uraditi neka buduća. I ništa neće zastariti. Po ugled Crne Gore i njezinih građana bi bilo najgore ako sva ta raščišćavanja uradi neko iz okruženja. Nažalost, to postaje izgledno.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najteže promijeniti u Crnoj Gori da bi ispunila uslove za evropske integracije?
GRAHOVAC: Svaka država, aspirant za EU, će ispuniti uslove samo onda kada građani shvate da, ama baš svaku vlast, treba često, a najkasnije nakon četiri godine, mijenjati, kako bi vlast uvijek bila službenik države. U protivnom, određeni klan te iste vlasti će postati vlasnik te države, a njezini građani će zauvijek ostati njihove prepadnute sluge. Upravo je to Rubikon koji će se morati preći da bi ušli u svijet demokratskih društava. Stoljetni sistemski proizvodi ovdje su: idolatrija, udvorištvo i doušništvo. Svaka vlast je to koristila kao svoj najjači rekvizit vladanja. Takva vlast se, po pravilu, gadi na sopstveni narod, a dio građana je zaljubljen baš u nju takvu. Do suicida. Da li DPS vlast podjednako cijeni i uvažava sve građane Crne Gore? Ne, oni vole samo građane iz centralnog spiska DPS, a koji su svrstani u tri rubrike: ,,članovi”, ,,sigurni glasači” i ,,potencijalni glasači”. Svi ostali su im teret koji preziru

Dupli igrači

MONITOR: Podsjetili ste prije neki dan da ste savjetovali premijeru Lukšiću da se zahvali na daljim uslugama Milanu Roćenu, Veselinu Veljoviću, Ranki Čarapić, Vesni Medenici i Boru Vučiniću. Zašto baš njima?
GRAHOVAC: Prije pet godina u ovom listu, baš Vama, dao sam intervju u kome sam pozvao Vujanovića, Marovića i Maraša da podnesu ostavke zbog istih stvari o kojima danas govorimo. Danas je svima sve jasno da ih je i prije moje prozivke trebalo posmjenjivati sa svih dužnosti. Zbog njihove izražene strasti za vlašću, oni su tada mene i tužili i sudili. Epilog je logičan – ja i dalje živim na slobodi, a oni žive u neslobodi i u strahu od suđenja. Samo ih strast za vlašću još drži. Dupli igrači su tradicionalni crnogorski problem. Ja nikada nikoga nijesam prozvao radi prozivke. Vrijeme je najbolje potvrdilo da je to uvijek bilo sa dubokim razlogom. Pored ovih koje ste pomenuli još sam neke prozvao. Za nekoliko godina ja ću i dalje živjeti u slobodi, a prozvani će, siguran sam, tumarati u nekoj od nesloboda ili u dezerterstvu, i čekaće suđenje. Zbog toga moje stavove treba prvenstveno shvatati kao dobronamjerne savjete i državi i prozvanim.

VCG treba rasformirati

MONITOR: Da li je išta primijenjeno od Vaših ideja o tome kako treba da izgleda Vojska Crne Gore ?
GRAHOVAC: Malo šta je primijenjeno, ali ih je vrijeme počelo prisiljavati pa se sada muče, a neće javno da priznaju. Ovako formirana vojska je neodrživ sistem po svim relevantnim pitanjima. Vojsci, u kojoj vojnici, kroz institucije i javno, traže spas i zaštitu od samovolje svojih komandanata i šefova, nema spasa. Ona postaje, ne zaštitnik, nego rizik po sopstvenu državu i samu sebe. Pošto država nema snage da posmjenjuje sa dužnosti takve šefove i komandante onda Vojsku Crne Gore treba što prije rasformirati. Pitanje je ko će to da uradi. Neka naredna, ali odgovorna vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo