Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Nepotizam je najopasnija korupcija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Terorizam i organizovani kriminal trenutno su jedna od najaktuelnijih tema u svijetu. Jedni tvrde da je Al Kaida mrtva, drugi da počinje novi, opasniji teror – fanatici će bez vođe praviti još veće užase? GRAHOVAC: Terorizma je bilo uvijek od nastanka država pa do danas, samo su se načini i dimenzije njegovog djelovanja mijenjali. Buduća teroristička djejstva treba posmatrati u sljedećem kontekstu: globalizacija je čovječanstvu donijela sve ono što su današnja političko-pravna, demokratska i tehničko-tehnološka dostignuća. Ali, ona je donijela i ono što se može nazvati nus pojavama prethodno rečenog. Organizovani kriminal i korupcija su tipična nus pojava globalizacije, i već danas imaju transnacionalne razmjere. Mafije su vojska organizovanog kriminala, koja je ustrojena po najrigidnijim vojnim pravilima. Imaju svoje ,,generalštabove”, operativne jedinice, kažnjeničke formacije i strogu vojničku hijerarhiju. Na terorizam ne treba više gledati tradicionalno, kao na kažnjavanje neistomišljenika iz ideoloških, religijskih ili političkih razloga. Terorizam danas sve više postaje jedan oblik ,,biznisa”.

MONITOR: Kako to praktično izgleda?
GRAHOVAC: Organizovani kriminal i korupcija danas postaju gornje geopolitičko sredstvo. Nadmašili su čak i nuklearni faktor, koji je to bio decenijama. Organizovani kriminal i korupcija će u budućnosti biti težišni proizvođači i ratova i terorizma.

MONITOR: Zašto?
GRAHOVAC: Zato što je rat uvijek bio, a u budućnosti će biti sve više, najjači biznis za određene političko-klanovske krugove, ili za multinacionalne kompanije. Kada se teroristički akt desi, uvijek ga prate tri stanja: zbunjenost vlasti, prepadnutost građana i neizvjesnost budućnosti. Upravo su to ona stanja koja su bogomdan ambijent za djelovanje mafija u njihovom ,,biznisu”. Iz toga proizilazi da će mafije, kao vojska organizovanog kriminala, u budućnosti biti težišni proizvođači i terorizma i ratova.

MONITOR: Koja su društva u najvećoj opasnosti od toga?
GRAHOVAC: To su ona društva u kojima nije osnažena vladavina prava u svim oblastima čovjekove potrebe. Vladavina prava je ono kada čovjekovo pravo i potrebu štite državne i društvene institucije. Tada su te institucije čovjekov zaštitnik. Ali, ako su institucije neotporne na korupciju onda one nijesu čovjekov zaštitnik nego su njegov nasilnik. A korupcija je uvijek osnova za organizovani kriminal. Udruženi postaju generator i terorizma i ratova. Da zaključim, nedemokratski režimi, gdje korupcija predstavlja način življenja, su najveći rizik, ne samo za svoju državu i njezine građane, nego postaju transnacionalni rizik. Iz ugla običnog građanina nema velike razlike između autokratskih ili diktatorskih režima i Al Kaide.

MONITOR: Koja korupcija je najopasnija?
GRAHOVAC: Svaka je veoma opasna, ali dvije su posebno opake i lako se detektuju. Prva, i najopasnija korupcija, je nepotizam. Nepotizam je u suštini najveća politička korupcija, a to se još nedovoljno ozbiljno shvata. Pojednostavljeno rečeno, to je ona korupcija koja se u Crnoj Gori poima tek kao kumovsko-rođačka veza. Druga korupcija po opasnosti se ogleda u neotpornosti izabranih i imenovanih osoba na određenim funkcijama, na kumovsko-rođačko-političku kombinatoriku. U Crnoj Gori imamo čak i ministre i pomoćnike ministara koji nikada ništa nijesu uradili ili postigli u svojoj struci, nauci, ili u privredi. Proizilazi da je političko-partijska korupcija jedan od najtežih oblika korupcije. Njezino raščišćavanje, po pravilu, se teško može sprovesti bez revolucionarnih metoda.

MONITOR: Kakvo je bezbjednosno stanje na Zapadnom Balkanu, da li su mogući novi sukobi, na primjer zbog BiH ili Kosova?
GRAHOVAC: Međudržavni sukobi, kao klasični oblici rata, na Zapadnom Balkanu su završeni. Ali, možda bi pitanje ,,Zašto na Zapadnom Balkanu preko dvije decenije traje političko-bezbjednosna pat pozicija bez izglednog izlaska iz nje”, bilo pitanje koje zahtijeva odgovor sa pravom dijagnozom. Moj odgovor, a i čvrst stav, je – zato što je na Zapadnom Balkanu decenijama izjednačena snaga država i paradržava. Znamo ko čini države, ali je nedovoljno poznato ko čini paradržave. To su oni državni i politički dužnosnici koji su, uz vršenje državnih funkcija, vrlo bliski sa ljudima iz organizovanog kriminala. Oni su uspjeli uspostaviti paralelne sisteme u skoro svim oblastima kojima se bavi država: u zdravstvu, školstvu, ekonomiji, bezbjednosnoj oblasti, a posebno u medijima. Sistem duplih igrača je kancer i država i društava Zapadnog Balkana. Brisel na jeziku, Moskva u srcu, oči u tuđem dvorištu, a ruka u tuđem džepu, osnovna je karakteristika duplih igrača. Zbog svega toga Zapadni Balkan je u velikom, velikom riziku.

MONITOR: Koliko je organizovani kriminal uzeo maha i Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kada u nekoj državi postoji i minimum organizovanog kriminala, odgovorna vlast sve diže na uzbunu. Kada od zvaničnika čujete ocjenu da organizovanog kriminala ima taman toliko koliko i u drugim sredinama, to je najpouzdaniji indikator da je baš taj zvaničnik ili diletant za državnu politiku, ili je u mreži organizovanog kriminala. Ove dvije ocjene daju najbolji odgovor na vaše pitanje. Mislim da je Crna Gora, po ovom pitanju, u veoma velikom riziku i ponovo napominjem da organizovani kriminal i korupcija uvijek idu zajedno.

MONITOR: Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović pohvalio se ovih dana velikim uspjesima policije tvrdeći da je Crna Gora jedna od najsigurnijih zemalja u regionu…
GRAHOVAC: Da je stanje čak i bolje od rečenog, kada od zvaničnika čujete hvalisanje o rezultatima, u odgovornoj vlasti, on je trenutno zreo za smjenu sa dužnosti. A ko li će ovdje koga smijeniti kada se svi hvališu. Kada poslije nekog ubistva u Crnoj Gori policija poturi ,,pouzdanu informaciju” da je u vezi sa tim sve jasno, znajte da to ubistvo sigurno neće biti rasvijetljeno. Epiloga za više ratnih zločina, za decenijski organizovani kriminal i korupciju i za više nerasvijetljenih ubistava još uvijek nema. A epiloga nema jer bi se u rasvjetljavanju slučajeva došlo do saznanja da postoji odgovornost i nekih ljudi u blizini vrha vlasti. To je najbolji pokazatelj ko suštinski ima vlasništvo nad državnim institucijama.

MONITOR: I ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović pohvalio se na skupu direktora nacionalnih institucija i agencija za borbu protiv korupcije u Jugoistočnoj Evropi da je Crna Gora na tom planu ostvarila značajan napredak.
GRAHOVAC: Već sam objasnio. Ako nekakvog napretka ima, onda se on ogleda u hrabrosti građana da traže raščišćavanje nagomilanih problema. Ali, u Crnoj Gori ima još jedan problem. Još se ne shvata da vođenje jedinstvene državne politike ne isključuje iznošenje različitih stavova o mnogim pitanjima. Naime, različitost stavova ne ugrožava jedinstvenu državnu politiku. Naprotiv, osnažuje je. U Crnoj Gori imamo inverziju koja se ogleda kroz javno iznošenje jednoumlja o različitim pitanjima od strane zvaničnika, a očigledno je da nedostaje jedinstvo u vođenju državne politike. Paradržavno djelovanje još uvijek ugrožava državnu politiku. SDP-u nije ostalo još mnogo vremena da kaže istorijsko NE. Ako SDP ima vlastitu političko-partijsku ideologiju, logično je da građani od njega očekuju da zaustavi organizovani kriminal i korupciju. Radnici i seljaci u Crnoj Gori još nemaju zaštitnika niti u jednoj partiji, a upravo se od socijal-demokrata očekuje da oni budu njihov zaštitnik. Posebno da ih zaštiti od arogantnih i osionih moćnika DPS.

MONITOR: Šta mislite o suprostavljenim stavovima vlasti i opozicije u vezi akcije Balkanski ratnik?
GRAHOVAC: Sve afere će dobiti epilog. Bilo bi dobro da se do epiloga dođe baš ovdje kroz institucije Crne Gore. Ako to ne uradi ova vlast, to će uraditi neka buduća. I ništa neće zastariti. Po ugled Crne Gore i njezinih građana bi bilo najgore ako sva ta raščišćavanja uradi neko iz okruženja. Nažalost, to postaje izgledno.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najteže promijeniti u Crnoj Gori da bi ispunila uslove za evropske integracije?
GRAHOVAC: Svaka država, aspirant za EU, će ispuniti uslove samo onda kada građani shvate da, ama baš svaku vlast, treba često, a najkasnije nakon četiri godine, mijenjati, kako bi vlast uvijek bila službenik države. U protivnom, određeni klan te iste vlasti će postati vlasnik te države, a njezini građani će zauvijek ostati njihove prepadnute sluge. Upravo je to Rubikon koji će se morati preći da bi ušli u svijet demokratskih društava. Stoljetni sistemski proizvodi ovdje su: idolatrija, udvorištvo i doušništvo. Svaka vlast je to koristila kao svoj najjači rekvizit vladanja. Takva vlast se, po pravilu, gadi na sopstveni narod, a dio građana je zaljubljen baš u nju takvu. Do suicida. Da li DPS vlast podjednako cijeni i uvažava sve građane Crne Gore? Ne, oni vole samo građane iz centralnog spiska DPS, a koji su svrstani u tri rubrike: ,,članovi”, ,,sigurni glasači” i ,,potencijalni glasači”. Svi ostali su im teret koji preziru

Dupli igrači

MONITOR: Podsjetili ste prije neki dan da ste savjetovali premijeru Lukšiću da se zahvali na daljim uslugama Milanu Roćenu, Veselinu Veljoviću, Ranki Čarapić, Vesni Medenici i Boru Vučiniću. Zašto baš njima?
GRAHOVAC: Prije pet godina u ovom listu, baš Vama, dao sam intervju u kome sam pozvao Vujanovića, Marovića i Maraša da podnesu ostavke zbog istih stvari o kojima danas govorimo. Danas je svima sve jasno da ih je i prije moje prozivke trebalo posmjenjivati sa svih dužnosti. Zbog njihove izražene strasti za vlašću, oni su tada mene i tužili i sudili. Epilog je logičan – ja i dalje živim na slobodi, a oni žive u neslobodi i u strahu od suđenja. Samo ih strast za vlašću još drži. Dupli igrači su tradicionalni crnogorski problem. Ja nikada nikoga nijesam prozvao radi prozivke. Vrijeme je najbolje potvrdilo da je to uvijek bilo sa dubokim razlogom. Pored ovih koje ste pomenuli još sam neke prozvao. Za nekoliko godina ja ću i dalje živjeti u slobodi, a prozvani će, siguran sam, tumarati u nekoj od nesloboda ili u dezerterstvu, i čekaće suđenje. Zbog toga moje stavove treba prvenstveno shvatati kao dobronamjerne savjete i državi i prozvanim.

VCG treba rasformirati

MONITOR: Da li je išta primijenjeno od Vaših ideja o tome kako treba da izgleda Vojska Crne Gore ?
GRAHOVAC: Malo šta je primijenjeno, ali ih je vrijeme počelo prisiljavati pa se sada muče, a neće javno da priznaju. Ovako formirana vojska je neodrživ sistem po svim relevantnim pitanjima. Vojsci, u kojoj vojnici, kroz institucije i javno, traže spas i zaštitu od samovolje svojih komandanata i šefova, nema spasa. Ona postaje, ne zaštitnik, nego rizik po sopstvenu državu i samu sebe. Pošto država nema snage da posmjenjuje sa dužnosti takve šefove i komandante onda Vojsku Crne Gore treba što prije rasformirati. Pitanje je ko će to da uradi. Neka naredna, ali odgovorna vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo