Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Nepotizam je najopasnija korupcija

Objavljeno prije

na

uob-Grahovac-Blagoje002

MONITOR: Terorizam i organizovani kriminal trenutno su jedna od najaktuelnijih tema u svijetu. Jedni tvrde da je Al Kaida mrtva, drugi da počinje novi, opasniji teror – fanatici će bez vođe praviti još veće užase? GRAHOVAC: Terorizma je bilo uvijek od nastanka država pa do danas, samo su se načini i dimenzije njegovog djelovanja mijenjali. Buduća teroristička djejstva treba posmatrati u sljedećem kontekstu: globalizacija je čovječanstvu donijela sve ono što su današnja političko-pravna, demokratska i tehničko-tehnološka dostignuća. Ali, ona je donijela i ono što se može nazvati nus pojavama prethodno rečenog. Organizovani kriminal i korupcija su tipična nus pojava globalizacije, i već danas imaju transnacionalne razmjere. Mafije su vojska organizovanog kriminala, koja je ustrojena po najrigidnijim vojnim pravilima. Imaju svoje ,,generalštabove”, operativne jedinice, kažnjeničke formacije i strogu vojničku hijerarhiju. Na terorizam ne treba više gledati tradicionalno, kao na kažnjavanje neistomišljenika iz ideoloških, religijskih ili političkih razloga. Terorizam danas sve više postaje jedan oblik ,,biznisa”.

MONITOR: Kako to praktično izgleda?
GRAHOVAC: Organizovani kriminal i korupcija danas postaju gornje geopolitičko sredstvo. Nadmašili su čak i nuklearni faktor, koji je to bio decenijama. Organizovani kriminal i korupcija će u budućnosti biti težišni proizvođači i ratova i terorizma.

MONITOR: Zašto?
GRAHOVAC: Zato što je rat uvijek bio, a u budućnosti će biti sve više, najjači biznis za određene političko-klanovske krugove, ili za multinacionalne kompanije. Kada se teroristički akt desi, uvijek ga prate tri stanja: zbunjenost vlasti, prepadnutost građana i neizvjesnost budućnosti. Upravo su to ona stanja koja su bogomdan ambijent za djelovanje mafija u njihovom ,,biznisu”. Iz toga proizilazi da će mafije, kao vojska organizovanog kriminala, u budućnosti biti težišni proizvođači i terorizma i ratova.

MONITOR: Koja su društva u najvećoj opasnosti od toga?
GRAHOVAC: To su ona društva u kojima nije osnažena vladavina prava u svim oblastima čovjekove potrebe. Vladavina prava je ono kada čovjekovo pravo i potrebu štite državne i društvene institucije. Tada su te institucije čovjekov zaštitnik. Ali, ako su institucije neotporne na korupciju onda one nijesu čovjekov zaštitnik nego su njegov nasilnik. A korupcija je uvijek osnova za organizovani kriminal. Udruženi postaju generator i terorizma i ratova. Da zaključim, nedemokratski režimi, gdje korupcija predstavlja način življenja, su najveći rizik, ne samo za svoju državu i njezine građane, nego postaju transnacionalni rizik. Iz ugla običnog građanina nema velike razlike između autokratskih ili diktatorskih režima i Al Kaide.

MONITOR: Koja korupcija je najopasnija?
GRAHOVAC: Svaka je veoma opasna, ali dvije su posebno opake i lako se detektuju. Prva, i najopasnija korupcija, je nepotizam. Nepotizam je u suštini najveća politička korupcija, a to se još nedovoljno ozbiljno shvata. Pojednostavljeno rečeno, to je ona korupcija koja se u Crnoj Gori poima tek kao kumovsko-rođačka veza. Druga korupcija po opasnosti se ogleda u neotpornosti izabranih i imenovanih osoba na određenim funkcijama, na kumovsko-rođačko-političku kombinatoriku. U Crnoj Gori imamo čak i ministre i pomoćnike ministara koji nikada ništa nijesu uradili ili postigli u svojoj struci, nauci, ili u privredi. Proizilazi da je političko-partijska korupcija jedan od najtežih oblika korupcije. Njezino raščišćavanje, po pravilu, se teško može sprovesti bez revolucionarnih metoda.

MONITOR: Kakvo je bezbjednosno stanje na Zapadnom Balkanu, da li su mogući novi sukobi, na primjer zbog BiH ili Kosova?
GRAHOVAC: Međudržavni sukobi, kao klasični oblici rata, na Zapadnom Balkanu su završeni. Ali, možda bi pitanje ,,Zašto na Zapadnom Balkanu preko dvije decenije traje političko-bezbjednosna pat pozicija bez izglednog izlaska iz nje”, bilo pitanje koje zahtijeva odgovor sa pravom dijagnozom. Moj odgovor, a i čvrst stav, je – zato što je na Zapadnom Balkanu decenijama izjednačena snaga država i paradržava. Znamo ko čini države, ali je nedovoljno poznato ko čini paradržave. To su oni državni i politički dužnosnici koji su, uz vršenje državnih funkcija, vrlo bliski sa ljudima iz organizovanog kriminala. Oni su uspjeli uspostaviti paralelne sisteme u skoro svim oblastima kojima se bavi država: u zdravstvu, školstvu, ekonomiji, bezbjednosnoj oblasti, a posebno u medijima. Sistem duplih igrača je kancer i država i društava Zapadnog Balkana. Brisel na jeziku, Moskva u srcu, oči u tuđem dvorištu, a ruka u tuđem džepu, osnovna je karakteristika duplih igrača. Zbog svega toga Zapadni Balkan je u velikom, velikom riziku.

MONITOR: Koliko je organizovani kriminal uzeo maha i Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Kada u nekoj državi postoji i minimum organizovanog kriminala, odgovorna vlast sve diže na uzbunu. Kada od zvaničnika čujete ocjenu da organizovanog kriminala ima taman toliko koliko i u drugim sredinama, to je najpouzdaniji indikator da je baš taj zvaničnik ili diletant za državnu politiku, ili je u mreži organizovanog kriminala. Ove dvije ocjene daju najbolji odgovor na vaše pitanje. Mislim da je Crna Gora, po ovom pitanju, u veoma velikom riziku i ponovo napominjem da organizovani kriminal i korupcija uvijek idu zajedno.

MONITOR: Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović pohvalio se ovih dana velikim uspjesima policije tvrdeći da je Crna Gora jedna od najsigurnijih zemalja u regionu…
GRAHOVAC: Da je stanje čak i bolje od rečenog, kada od zvaničnika čujete hvalisanje o rezultatima, u odgovornoj vlasti, on je trenutno zreo za smjenu sa dužnosti. A ko li će ovdje koga smijeniti kada se svi hvališu. Kada poslije nekog ubistva u Crnoj Gori policija poturi ,,pouzdanu informaciju” da je u vezi sa tim sve jasno, znajte da to ubistvo sigurno neće biti rasvijetljeno. Epiloga za više ratnih zločina, za decenijski organizovani kriminal i korupciju i za više nerasvijetljenih ubistava još uvijek nema. A epiloga nema jer bi se u rasvjetljavanju slučajeva došlo do saznanja da postoji odgovornost i nekih ljudi u blizini vrha vlasti. To je najbolji pokazatelj ko suštinski ima vlasništvo nad državnim institucijama.

MONITOR: I ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović pohvalio se na skupu direktora nacionalnih institucija i agencija za borbu protiv korupcije u Jugoistočnoj Evropi da je Crna Gora na tom planu ostvarila značajan napredak.
GRAHOVAC: Već sam objasnio. Ako nekakvog napretka ima, onda se on ogleda u hrabrosti građana da traže raščišćavanje nagomilanih problema. Ali, u Crnoj Gori ima još jedan problem. Još se ne shvata da vođenje jedinstvene državne politike ne isključuje iznošenje različitih stavova o mnogim pitanjima. Naime, različitost stavova ne ugrožava jedinstvenu državnu politiku. Naprotiv, osnažuje je. U Crnoj Gori imamo inverziju koja se ogleda kroz javno iznošenje jednoumlja o različitim pitanjima od strane zvaničnika, a očigledno je da nedostaje jedinstvo u vođenju državne politike. Paradržavno djelovanje još uvijek ugrožava državnu politiku. SDP-u nije ostalo još mnogo vremena da kaže istorijsko NE. Ako SDP ima vlastitu političko-partijsku ideologiju, logično je da građani od njega očekuju da zaustavi organizovani kriminal i korupciju. Radnici i seljaci u Crnoj Gori još nemaju zaštitnika niti u jednoj partiji, a upravo se od socijal-demokrata očekuje da oni budu njihov zaštitnik. Posebno da ih zaštiti od arogantnih i osionih moćnika DPS.

MONITOR: Šta mislite o suprostavljenim stavovima vlasti i opozicije u vezi akcije Balkanski ratnik?
GRAHOVAC: Sve afere će dobiti epilog. Bilo bi dobro da se do epiloga dođe baš ovdje kroz institucije Crne Gore. Ako to ne uradi ova vlast, to će uraditi neka buduća. I ništa neće zastariti. Po ugled Crne Gore i njezinih građana bi bilo najgore ako sva ta raščišćavanja uradi neko iz okruženja. Nažalost, to postaje izgledno.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najteže promijeniti u Crnoj Gori da bi ispunila uslove za evropske integracije?
GRAHOVAC: Svaka država, aspirant za EU, će ispuniti uslove samo onda kada građani shvate da, ama baš svaku vlast, treba često, a najkasnije nakon četiri godine, mijenjati, kako bi vlast uvijek bila službenik države. U protivnom, određeni klan te iste vlasti će postati vlasnik te države, a njezini građani će zauvijek ostati njihove prepadnute sluge. Upravo je to Rubikon koji će se morati preći da bi ušli u svijet demokratskih društava. Stoljetni sistemski proizvodi ovdje su: idolatrija, udvorištvo i doušništvo. Svaka vlast je to koristila kao svoj najjači rekvizit vladanja. Takva vlast se, po pravilu, gadi na sopstveni narod, a dio građana je zaljubljen baš u nju takvu. Do suicida. Da li DPS vlast podjednako cijeni i uvažava sve građane Crne Gore? Ne, oni vole samo građane iz centralnog spiska DPS, a koji su svrstani u tri rubrike: ,,članovi”, ,,sigurni glasači” i ,,potencijalni glasači”. Svi ostali su im teret koji preziru

Dupli igrači

MONITOR: Podsjetili ste prije neki dan da ste savjetovali premijeru Lukšiću da se zahvali na daljim uslugama Milanu Roćenu, Veselinu Veljoviću, Ranki Čarapić, Vesni Medenici i Boru Vučiniću. Zašto baš njima?
GRAHOVAC: Prije pet godina u ovom listu, baš Vama, dao sam intervju u kome sam pozvao Vujanovića, Marovića i Maraša da podnesu ostavke zbog istih stvari o kojima danas govorimo. Danas je svima sve jasno da ih je i prije moje prozivke trebalo posmjenjivati sa svih dužnosti. Zbog njihove izražene strasti za vlašću, oni su tada mene i tužili i sudili. Epilog je logičan – ja i dalje živim na slobodi, a oni žive u neslobodi i u strahu od suđenja. Samo ih strast za vlašću još drži. Dupli igrači su tradicionalni crnogorski problem. Ja nikada nikoga nijesam prozvao radi prozivke. Vrijeme je najbolje potvrdilo da je to uvijek bilo sa dubokim razlogom. Pored ovih koje ste pomenuli još sam neke prozvao. Za nekoliko godina ja ću i dalje živjeti u slobodi, a prozvani će, siguran sam, tumarati u nekoj od nesloboda ili u dezerterstvu, i čekaće suđenje. Zbog toga moje stavove treba prvenstveno shvatati kao dobronamjerne savjete i državi i prozvanim.

VCG treba rasformirati

MONITOR: Da li je išta primijenjeno od Vaših ideja o tome kako treba da izgleda Vojska Crne Gore ?
GRAHOVAC: Malo šta je primijenjeno, ali ih je vrijeme počelo prisiljavati pa se sada muče, a neće javno da priznaju. Ovako formirana vojska je neodrživ sistem po svim relevantnim pitanjima. Vojsci, u kojoj vojnici, kroz institucije i javno, traže spas i zaštitu od samovolje svojih komandanata i šefova, nema spasa. Ona postaje, ne zaštitnik, nego rizik po sopstvenu državu i samu sebe. Pošto država nema snage da posmjenjuje sa dužnosti takve šefove i komandante onda Vojsku Crne Gore treba što prije rasformirati. Pitanje je ko će to da uradi. Neka naredna, ali odgovorna vlast.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo