Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN ELEK, zamjenik direktora Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku: Kina se zbog Srbije neće sukobiti sa Zapadom

Objavljeno prije

na

Globalnoj političkoj krizi Balkan se čini kao minorni problem za koji više niko nema strpljenja

 

MONITOR: Uokviru Berlinskog procesa, u Berlinu su pet premijera i jedna premijerka potpisali tri sporazuma koja se tiču slobode kretanja, visokoškolskog obrazovanja, zajedničkog tržišta. Ipak, premijerka Srbije je u izjavi novinarima kritikovala EU da ne poštuje ranije dogovore i sporazume, a da „tjera“ Srbiju da potpisuje nove. Kako to da razumijemo?

ELEK: Brnabić je očigledno želela da skrene pažnju na sporazume iz briselskog dijaloga Beograda i Prištine, budući da se Berlinski proces događao u trenutku tenzija na severu Kosova u toku pre-registracije tablica. Međutim, ovu njenu izjavu treba tumačiti i u širem kontekstu pokušaja podrivanja uticaja i uloge EU u Srbiji, ali i na Balkanu.U drugoj izjavi koju je dala ovim povodom, pomenula je i da ovakvi sporazumi nisu nešto novo, podsećajući da je ista stvar već urađena u okviru inicijative „Otvoreni Balkan“, u kojoj su, uz Srbiju, Albanija i Severna Makedonija, dok Crna Gora trenutno razmatra da li da se pridruži. Ovi pokušaji, nažalost, daju rezultate, budući da je podrška građana Srbije članstvu u EU u slobodnom padu.

MONITOR: Ursula fon der Lajen je kazala da će, još javno neobjelodanjeni francusko-njemački prijedlog o odnosima Kosova i Srbije, biti „uklopljen“ u Briselski sporazum. Kako i razumijete ovaj potez EU?

ELEK: Nakon dugog posredovanja od strane EU sa ciljem da Beograd i Priština postignu konačni sporazum o normalizaciji odnosa, deluje da su se Evropljani uozbiljili i rešili da ovaj proces privedu kraju. Iako predlog nije objavljen, deluje da može biti korak ka rešavanju problema. Nakon što je predlog predstavljen Beogradu i Prištini i zvanično uključen u Briselski dijalog, obe strane su se načelno saglasile i poslale odgovore koji se trenutno razmatraju. Deluje da se Evropi žuri da trajno postavi odnose Srbije i Kosova na zdravije temelje sa ciljem da se izbegne destabilizacija regiona iznutra, ali svakako imajući u vidu i potencijalnu ulogu Rusije koja bi napretkom u dijalogu izgubila deo uticaja. Pitanje je u kojoj meri, u ovako napetoj situaciji, ovaj predlog može da bude usvojen. I EU je izgubila dosta uticaja, Beograd i Priština se ne obaziru na poruke koje dolaze od evropskih zvaničnika. Uloga SAD u ovoj situaciji je ključna i ostaje da se vidi koliko efekata će imati pritisci iz Vašingtona.

MONITOR: Šarl Mišel, predsjednik Evropskog savjeta, govorio je o „geopolitičkoj neophodnosti i geopolitičkoj šansi“ koju predstavljaju pomenuta tri sporazuma među zemljama ZB. Da li je to rezultat strateškog promišljanja o budućnosti Evrope ili tek posljedica rata koji se vodi u Ukrajini?

ELEK: Sporazumi u okviru Berlinskog procesa nisu direktna posledica rata, jer su pregovori trajali oko dve godine i deo su Zajedničkog regionalnog tržišta. Oni jesu deo strateškog pristupa EU koji ima prema Balkanu, ali nije jasna veza između evropske perspektive i ovog procesa.

Izgleda i da je Berlin uvideo šta su bili propusti u ranijoj fazi, pa su na poslednjem samitu potegnuta i pitanja kako povećati lokalno vlasništvo nad ovom inicijativom. Ovo bi bio ključni pokazatelj poboljšanja odnosa u regionu, to da nakon više dve decenije sukoba i zapaljive retorike, balkanski lideri sami uvide koristi saradnje i rade na njoj bez posredovanja i pritisaka zapadnih zemalja.

MONITOR: I od Srbije i od Kosova zatraženo je da se o njemačko- francuskom predlogu sprorazuma izjasne. Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić je izjavio da Srbiji taj prijedlog ne odgovara jer podrazumijeva da je Kosovo država. Može li se dogoditi, kao u vrijeme pregovora u Rambujeu i Kleberu 1999, da jedna strana pristane a druga ne, i kakve bi, ovog puta, mogle biti posljedice?

ELEK: Uprkos ovakvim izjavama Dačića, koje su pre svega za domaću javnost, Srbija nije zvanično odbila predlog. Iako sam načelno protiv netransparentnih dogovora, kakav je bio i Briselski sporazum iz 2014. koji ovih dana „umire“ pred našim očima na severu Kosova, deluje da je ovo jedini način da se osigura pristanak obe strane. Dobra stvar non-pejpera je to što je to neformalni predlog koji se menja, upravo da bi se izbeglo jednostrano odbijanje i da se osigura pristanak obe strane, nakon čega bi mogao biti objavljen. Ili, tek kada se bude postigao kompromis koji bi načelno bio prihvatljiv i za Beograd i za Prištinu, o njemu ćemo moći da saznamo više. Šta god da bude dogovoreno, ta rešenja moraju se predstaviti građanima Srbije i Kosova. Ako smo išta naučili iz pregovora u prethodnih 10 godina, to je da održivost bilo kojih rešenja zavisi od učešća javnosti i načina na koji se o njima komunicira.

MONITOR: Vučić je nekoliko dana prije slanja odgovora na predlog, rekao da bi trebalo vidjeti da li se može izvući nešto više od onoga što se u prijedlogu nudi. Može li ovakva „diplomatija“ doživjeti diplomatski i politički fijasko ili su Srbija, Srbi i Vučić za Brisel ali i za Vašington, u postojećoj globalnoj političkog krizi, postali važniji nego što su to bili?

ELEK: Situacija je  obrnuta, u globalnoj političkoj krizi Balkan se čini kao minorni problem za koji više niko nema strpljenja. Pritisci idu u pravcu toga da se otvorena pitanja što pre reše, idealno uz integraciju regiona u EU. Otuda ova partija pokera između Kurtija i Vučića, u kojoj su ulog prava srpske zajednice na Kosovu, deluje kao igra na sve ili ništa. Ni jednoj ni drugoj strani ne odgovara da se stvari reše, jer je bavljenje rešavanjem pitanja odnosa mnogo lukrativnije od postizanja samog rešenja. Da dam primer: obojici više odgovara da se u nedogled sastaju sa visokim zvaničnicima i razgovaraju o tablicama i sličnim tehničkim problemima.

Ovo im daje međunarodni legitimitet, ali i ogroman prostor za manipulaciju za unutarpolitičke potrebe i dobijanje izbora. Dakle, jedino političkim elitama normalizacija odnosa ne ide naruku, dok je neophodna nama građanima.

MONITOR: I EU i SAD traže i od Kosova i od Srbije da poštuju ono što je dogovoreno. MIP Rusije je saopštio da Zapad gura situaciju na Kosovu ka direktnom sukobu, a srpski zvaničnici nižu sastanke sa ambasadorkom Kine u Beogradu. Opoziciona Narodna stranka traži ponovo da Vučić piše Vladimiru Putinu i Si Đipingu da garantuju da će vetom u SB UN spriječiti ulazak Kosova u UN. Šta bi htjeli ovi akteri i „posmatrači“ najnovijeg čina kosovske drame?

ELEK: Uloga EU i SAD u dijalogu Beograda i Prištine je u najvećoj meri svima jasna. S druge strane, uloga Rusije i Kine je manje razumljiva, pre svega u vezi sa njihovim odnosom sa Beogradom. Rusija je godinama glavni partner Srbije koja je mogla da računa na podršku Moskve u Savetu bezbednosti u vezi sa Kosovom. Ova podrška dolazila je uz veliku cenu, poput monopola nad energetskim tržištem i neusaglašavanja Srbije sa spoljnom politikom EU, posebno nakon ruske agresije na Ukrajinu. Ovaj odnos se polako menja, sa izolacijom Rusije, iako Beograd i dalje insistira na sedenju na dve stolice. Uloga Kine predstavlja taktički zaokret Beograda i desila se tokom pandemije korone, kada je ova zemlja izašla na prvo mesto u istraživanjima javnog mnjenja kao država sa najpozitivnijim uticajem u Srbiji. Ovo je posledica retorike srpskih lidera, koji su govorili o tome kako je evropska solidarnost mrtva i da Srbija za pomoć može da računa jedino na Kinu. Međutim Kina, iako stalna članica SB, nije spremna na sukob sa Zapadom zarad podrške Srbiji. Stoga deluje da Beograd pokušava da pokaže mišiće na međunarodnoj sceni kupujući podršku partnera, ali je uloga Rusije i dalje na prvom mestu. Otuda i uporno odbijanje Srbije da se usaglasi sa sankcijama Rusiji.

 

Berlinski proces ne vodi neizbježno ka članstvu u EU

MONITOR: Za mjesec će se održati sastanak EU – Zapadni Balkan u Tirani. Da li je toliko interesovanje za „integrativnu zajedničku budućnost“ ZB, kako je istakao Šulc, neka vrsta „kontrolnog pritiska“ EU nad ovim dijelom Evrope ili pokazatelj spremnosti da se zemlje ZB „urgentnije“ priključe EU?

ELEK: Berlinski proces je od početka bio inicijativa koja, pre svega, doprinosi povezivanju i saradnji u regionu Zapadnog Balkana, ali bez namere da zameni proces proširenja. Stoga, iako komplementaran proširenju, ne vodi neizbežno ka članstvu. Iako postoji pojačan interes za proširenje nakon ruske agresije na Ukrajinu, to još uvek nije dalo rezultate. Dakle, reforme se nisu ubrzale, pa čak ni u onim oblastima koje su prioriteti, niti se može predvideti kada bi EU mogla da primi makar neke od zemalja Zapadnog Balkana. Deluje da EU i zemlje članice pre svega žele da očuvaju svoje prisustvo i angažman u ovom delu sveta, u strahu od destabilizacije i spoljnih uticaja trećih zemalja. Međutim, nedostaje im vizija kako bi evropski Balkan izgledao i, još važnije, kako da do takvog Balkana dođemo. Evropska politička zajednica, ideja francuskog predsednika Makrona, predstavlja jedan od načina da se Balkan približi Evropi, ali ni ona nema članstvo u EU kao cilj.

 

Srbija nema načina da vojno interveniše na Kosovu

MONITOR: Izlasku Srba iz kosovskih institucija prethodilo je „skidanje“ dronova koji su, kako je javno saopšteno, nadlijetali vojne objekte kod Raške. Podignuti i migovi, a danas smo saznali i da je rebalansom budžeta, dio za Vojsku Srbije udvostručen. Sada je drama na sjeveru Kosova. U takvoj situaciji nije nemoguće da dođe do incidenta pa i sukoba? 

ELEK: Nažalost, situacija oko Kosova je iz dana u dan eskalirala lošim potezima obe strane, a delovalo je kao skoro pa lični sukob dva lidera sa ciljem da se vidi ko će prvi da popusti. U toj partiji pokera, u svakoj sledećoj ruci ulozi su se podizali a, kada dođe vreme da se pokažu karte, videće se da su obe strane zapravo blefirale. Srbija ne može niti ima načina da vojnim sredstvima interveniše, budući da su na Kosovu NATO snage i to bi vodilo u rat sa alijansom, koji je Srbija već jednom izgubila. Beograd sasvim dobro to zna, ali i dalje insistira na demonstraciji vojne sile za unutrašnje potrebe.

Cela priča oko naoružavanja Srbije i o tome kako se radi na vojnom jačanju sa ciljem agresije na susede zapravo je preterivanje. Kako je istraživanje Beogradskog centra za bezbednosnu politiku pokazalo, retko gde u regionu ima dugoročnog planiranja ulaganja u odbranu i često je po sredi sklapanje ugovora o nabavkama po ad-hoc sistemu. Postoji velika diskrepanca između inicijalnih zakona o budžetu i stvarnih rashoda, a najveća je u Srbiji, dok je svim državama neophodan veći stepen transparentnosti kada je reč o rashodima sa ciljem da se izbegnu upravo ovakvi utisci u javnosti. Ono što je najvažnije, građani u regionu ovu igru dobro razumeju, i većina nema straha od izbijanja novih sukoba.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo