Povežite se sa nama

OKO NAS

NEPRILAGOĐENOST SAOBRAĆAJNE INFRASTRUKTURE OSI: ,,Normalnost” diskriminacije

Objavljeno prije

na

Saobraćajna infrastruktura na sjeveru je, u velikoj mjeri, nesavladiva barijera za osobe sa invaliditetom. Na papiru, gotovo sve opštine imaju mjere kojima se planira poboljšanje takvog stanja.  U praksi, minulih godina napravljeni su tek sitni pomaci

 

Saobraćajna infrastruktura na sjeveru u velikoj mjeri je potpuno neprilagođena osobama sa  invaliditeom (OSI), zaključak je nedavno objavljene analize,  u okviru projekta Imam pravo da se krećem. Tako, na primjer, u Bijelom Polju, u kojem je, prema posljednjim zvaničnim podacima,  oko 14 odsto osoba sa smetnjama u kretaju,  samo jedna raskrsnica ima adekvatan prilaz za OSI. U Beranama, od 25 raskrsnica, čak 20 nema spušteni prilaz.

NVO Multimedial Montenegro (MMNE), koja je realizovala taj projekat, posebnu pažnju je usmjerila, kako kažu, ,,na mapiranje kritičnih tačaka pristupačnosti u ta dva grada”.  Zatim je i napravljen predlog poboljšanja uslova pristupačnosti OSI u saobraćaju. No, stanje je slično, a nerijetko i gore,  i u ostalim opštinama na sjeveru.

U planiranju saobraćaja u Kolašinu,  nije se mnogo vodilo računa ni o pješacima,  ni o OSI. Tako u brojnim ulicama van gradskog centra nijesu izvedeni trotoari. Stanje je neznatno bolje u najužem gradskom jezgru. Do mnogih ustanova OSI ne mogu bez pomoći. ,,U samom centru grada postoje trotoari, ali  su oni na najvećem broju mjesta od kolovoza  odvojeni kanalima za odvod atmosferske kanalizacije. To predstavlja veliku barijeru ili rizik prilikom kretanja, a naročito za OSI. Za njih i dalje postoje brojne prepreke u pogledu pristupačnosti. Još uvijek ima ustanova ispred kojih nedostaju pristupne rampe, dok nagibi na trotarima ili ne postoje ili zahtijevaju poboljšanje”, kažu u kolašinskoj Opštini.

U mnogim opštinama na sjeveru trotoari su najčešće bez ukošenih ivičnjaka, čime je dodatno otežano kretanje osobama sa invaliditetom. Dodatan problem je i nepropisno parkiranje automobila. Iako u mnogim opštinama postoje zvanično usvojeni  pravilnici o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i osoba sa invaliditetom, oni su godinama ,,mrtvo slovo na papiru”. Neprilagođenost gradskih sredina OSI, konstatovane su i  u strateškim planovima Rožaja, Andrijevice, Pljevalja, Plava…

,,Pristupačnost i dostupnost javnog saobraćaja i usluga je jedno od osnovnih prava osoba sa invaliditetom, garantovano međunarodnim, i domaćim propisima”,  objašnjava za Monitor Željko Đukić, direktor NVO MMNE. ,,Pristupačnost saobraćaja obuhvata više segmenata: pristupačnost svih sredstava javnog prevoza, pristupačnost objekata u službi saobraćaja (stanice, aerodromi, luke…), potom, javnih površina i prostora (trotoari, raskrsnice, stajališta, peroni, pristaništa, odnosno obale)… Ono se tretira na istoj ravni garancija kao što je pristupačnost fizičkog okruženja, komunikacija i tehnologija”.

Đukić kaže  da je zaštita lica sa invaliditetom  jedan od važnih elemenata društveno-razvojne, ekonomske i, prije svega, socijalne politike. Iz NVO MMNE podsjećaju da je pristupačnost i dostupnost javnog saobraćaja i usluga jedno od osnovnih prava osoba sa invaliditetom  garantovano međunarodnim  i domaćim propisima. ,,Ta se prava  odnose na sve OSI, koje imaju dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili senzorna oštećenja. Ti problemi, u sadejstvu sa različitim barijerama, mogu otežati puno i efektivno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. OSI, posebno one sa oštećenim vidom, svakodnevno na postojećoj saobraćajnoj infrastrukturi, nailaze na niz prepreka i barijera, koje im onemogućavaju samostalno i bezbjedno kretanje. Trotoari se često koriste kao parking mesta, što osobe sa oštećenim vidom i druge OSI primorava da stupe na kolovoz kako bi ih zaobišli. I to je samo jedan od primjera izazova koje ih svakodnevno dočekaju van kuće”, objašnjava sagovornik Monitora.

On kaže da je ,,u  današnjem svijetu,  dostojanstven život praktično nezamisliv bez prava na slobodno kretanje”. Da bi se to ljudsko pravo ostvarilo, podsjeća Đukić, neophodno je prije svega obezbijediti pristupačnost saobraćaja OSI.  Koliko se na tome radi, podsjeća Đukić, dovoljno govori činjenica da ,,cjelokupna saobraćajna infrastruktura nije prilagođena i namijenjena osobama sa raznim vrstama invaliditeta”.

Ravnopravnost u saobraćaju – Aktivniji i dostojanstveniji život lica sa invaliditetom, naziv je analize, rađene prije dvije godine, koja potvrđuje Đukićeve riječi. Tu analizu uradile su NVO Sjeverna zemlja i Ekvivalent, uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava. U tom dokumentu je konstatovano da ,,crnogorski pravni okvir u oblasti zaštite od diskriminacije, po osnovu invaliditeta, u oblasti saobraćaja,  nije usklađen s odredbama Konvencije UN-a o pravima OSI, nego čak, u većini pojedinačnih prava i obaveza OSI, odnose reguliše suprotno ovom međunarodnom ugovoru”.

U studiji se, dodatno, konstatuje: ,,O ovom problemu se ne govori u dovoljnoj mjeri. Ovo upravo zbog toga što i same OSI i članovi njihovih porodica mnoge oblike diskriminacije u ovoj oblasti smatraju normalnim…”.

Za potrebe tog projekta  sprovedeno je i istraživanje sa OSI iz 15 crnogorskih gradova. Na pitanje da li u svom gradu mogu samostalno i nesmetano da se kreću kao pješaci, 29,6 odsto  ispitanika je odgovorilo ,,ne, jer ima mnogo barijera i okruženje nije pristupačno”. Oko  40 odsto je odgovorilo ,,djelimično, samo na određenim relacijama”. Oko dvije trećine ispitanika kojima je potreban parking na parking mjestima namijenjenim za OSI, nisu mogli da se parkiraju više od tri puta.

Čak 65 odsto učesnika u anketi kazali su da ne mogu, u potpunosti, da koriste autobusku stanicu u svom gradu. Četvrtina ispitanika nijesu mogli da ostvare pravo na javni autobuski prevoz zbog nepristupačnosti autobuske stanice u gradovima van njihovog prebivališta. Oko 60 odsto ispitanika nijesu mogli ostvariti pravo na dostojanstveno korišćenje auto-taksi prevoza. Samo svaki sedmi ispitanik može nesmetano da koristi željezničku stanicu u svom gradu. Sa druge strane, skoro petina ispitanika je bila spriječena da dobije uslugu prevoza zbog nepristupačnosti neke druge željezničke stanice.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo