Povežite se sa nama

Izdvojeno

NAKON DOSELJAVANJE RUSA I UKRAJINACA: Sve više njemaca živi na crnogorskom primorju

Objavljeno prije

na

Decenijama su su ljudi iz Crne Gore išli su na „privremeni rad” u Njemačku. I najčešće ostajali tamo da žive. U posljednje vrijeme dešava se obnut proces. Crna Gora, posebno Ulcinj i Bar, su sve interesantniji za život Njemcima

 

Hans Fischer i njegova supruga Gisela kupili su nedavno kuću u ulcinjskom Štoju, praktično na pjeni od mora. Time je ostvaren san ovog bračnog para iz Hamburga da penzionerske dane provode u svom domu, na obalama Mediterana.

Kako kažu, odlučili su se za Ulcinj jer su ovdje nekada ljetovali. „Život je ovdje znatno jeftiniji, nekako smo slobodniji, jer su mjere tokom pandemije u Njemačkoj bile mnogo oštrije. I svaki dan se kupamo. Evo i početkom novembra su idealne temperature vazduha i mora, posebno za nas koji dolazimo sa sjevera Njemačke”, kaže Hans navodeći da mu sve ovo liči na raj.

Tako nešto je i prije više od više od pet vjekova tvrdio njemački putopisac Arnold von Harf. On je 1497. godine putovao od Venecije prema Aleksandriji i dalje ka Svetoj zemlji, na hodočašće, i nekoliko dana je boravio u Ulcinju. Sa svog putovanja zabilježio je, njemačkom ortografijom, 26 riječi, 8 fraza i nazive brojeva na albanskom od 1 do 10, 100 i 1.000. Taj mali albansko-njemački rječnik prvi put je objavljen 1860. godine u Kelnu. Jedna ulica danas u Ulcinju nosi ime Arnolda fon Harfa.

Njemci su od sredine sedamdesetih pa sve do početka rata na području bivše Jugoslavije, punih 25 godina, bili najčešći gosti u Ulcinju. „Kada kažemo zlatno doba našeg turizma, onda mislimo na taj period koji su oblježili Njemci”, kaže ulcinjski hroničar i poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

Ovaj profesor njemačkog jezika ističe da su tada u Ulcinju gotovo svi mještani znali da se sporazumijevaju na njemačkom. Tradicija učenja njemačkog u ulcinjskim školama se nastavlja. Već godinama je, na primjer, u Ulcinju je od strane njemačke Vlade angažovan profesor Thomas Kumer, koji radi u ulcinjskoj srednjoj školi „Bratstvo-jedinstvo”. Mnogi mladi Ulcinjani su zbog odličnog znanja njemačkog jezika dobili stipendije vlade u Berlinu i studirali u toj državi.

Izgleda da je sada u toku suprotan proces. U ulcinjskim školama upisano je ove godine nekoliko mladih Njemaca. Istovremeno u Osnovnoj školi u Pečuricama, u centru Mrkojevića, plodnoj župi između Bara i Ulcinja, upisano ih je 10. Treba napomenuti da u toj vaspitno-obrazovnoj ustanovi nastavu pohađa još 12 učenika iz drugih zemalja, prije svega iz Rusije i Ukrajine.

Većina Njemaca na našem Primorju najradije kupuje gotove kuće ili stanove, jer se plaše birokratije i eventualnih problema u gradnji u zemlji čiji jezik većinom ne znaju.

Vjerovatno najzaslužnija osoba za njihov dolazak je Michael Bader, Njemac koji već 16 godina živi u Utjehi (Bušat), prekrasnoj uvali na putu od Ulcinja prema Baru. On ima lijepu kuću i izdaje apartmane, koji su puni gotovo tokom cijele godine. Michael je u čitavom ovom periodu najbolji promoter Crne Gore na njemačkom govornom tržištu, od 100 miliona ljudi, koje uz Njemačku uključuje Austriju, najveći dio Švajcarske i Lihtenštajn.

„Prošlog mjeseca je na njemačkoj državnoj televiziji emitovan promotivni film o Crnoj Gori u trajanju od 90 minuta. To je gledalo nekoliko miliona ljudi i odmah nakon toga mi je stiglo mnogo poruka od osoba koje su gledale film i koji su odlučili da dođu u Crnu Goru. U tom pravcu moramo više da radimo”, kaže popularni Michael Montenegro, koji dodaje da najviše potencijala za privlačenje Njemaca ima Ulcinj.

Njemci ne kupuju nekretnine samo na obali mora, već i u zaleđu. Oni žele mir i zelenilo, pa je to dovelo i do rasta cijena nekretnina. „Zbog crnogorskog Zakona o strancima, oko 200 Njemaca je otvorilo firme, kako bi mogli da ovdje borave duže od 90 dana. Mislim da je nužno to izmijeniti”, smatra Bader.

Navodeći razloge zašto se Njemci sve više odlučuju da život nastave u Crnoj Gori, on osim onih ekonomske prirode, posebno navodi pandemiju korona virusa.  „Mjere protiv pandemije su u Njemačkoj bile mnogo strože nego u Crnoj Gori”, kaže on. „Ljudi žele slobodu, da ne nose stalno maske, da nema velikih ograničenja kada odlaze u prodavnice. Ljudi se osjećaju kao da su u zatvoru, a toga u Crnoj Gori nema. Tu su i prirodne ljepote ove države, naravno”.

Iako Njemac, Bader kaže da se osjeća kao Crnogorac. „Ja ovdje živim, govorim naš jezik, crnogorski jezik osjećam kao svoj, ali ipak, imam njemački pasoš”, kazao je Bader koji je na stalnom boravku u Crnoj Gori. Tu kombinaciju ocjenjuje dobrom jer, kako napominje, može uvijek poći u Njemačku i vratiti se u Crnu Goru.

Među onima koji su posebno rado viđeni u Ulcinju je bivša njemačka ambasadorka u Crnoj Gori Gudrun Elisabeth Steinacker. Zbog njenih velikih zasluga za očuvanje i zaštitu Solane, uskoro će Skupština opštine donijeti odluku da ona bude proglašena počasnom građankom Ulcinja.

 

Karisma će raditi cijele godine, gosti uglavnom Njemci

Nakon rekordne ljetnje sezone u kojoj se tražio krevet više, vrata Azul Beach Montenegro by Karisma, kompleksa na početku ulcinjske Velike plaže, će prvi put biti otvorena tokom cijele godine.

PR menadžerka ovog rizorta Aleksandra Đakonović kaže da sezona i dalje traje i da su turisti uglavnom Njemci.

Osim za strane goste u Azul Beach Montenegro by Karisma su pripremili pakete i za goste iz susjednih zemalja.

Trenutno u Azulu boravi oko 350 turista. „Gosti su prezadovoljni ljepotama Ulcinja, a i ovo prekrasno vrijeme nam ide naruku”, kaže Aleksandra Đakonović.

 

Mustafa CANKA

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo