Povežite se sa nama

INTERVJU

BOLE BOŠKOVIĆ, KOMPOZITOR I AUTOR FILMOVA: Vrijeme šunda, od muzike do politike

Objavljeno prije

na

Šund i hiperprodukcija nijesu samo obilježje muzičke, nego prije svega  političke scene! U ovako suludnim vremenima prvenstveno se finansiraju isplative političke platforme, stranački projekti, a koga je briga za tamo neke projekte iz sfere kulture

 

MONITOR: Na Dan državnosti, 13. jula, izdata je prva crnogorska LP ploča – Dobro jutro Crna Goro, sa vaše četiri kompozicije. Kako je došlo do realizacije?

BOŠKOVIĆ: Jedan moj prijatelj sa ravnoga Cetinja je rekao: „Ko danas nije poludio, taj nije normalan“! U vremenu političke nestabilnosti u zemlji, agresije Rusije na Ukrajinu i neviđene ekonomske krize, pandemije korona virusom, koja još uvijek nije utihnula, i svih ostalih pošasti koje pritiskaju crnogorsko društvo, krenuti u realizaciji prve crnogorske LP ploče je najblaže rečeno hrabar potez! Kako to uvijek kod nas biva, proradila je „crnogorska veza“. Zvala me moja bliska rođaka i pitala da li sam voljan da se vidim sa momcima iz Montenegro Records-a u vezi neke „važne teme“.

Tako sam upoznao Borisa Burića, izvršnog direktora pomenute NVO, koji je došao sa idejom o realizaciji prve crnogorske LP ploče koja bi bila sa mojim kompozicijama. Nakon rekordno kratkog vremena, u aprilu je potpisan ugovor, a simbolično za Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, zvanično je i izašao ovaj projekat. Ovom prilikom  iskazujem i poštovanje Borisu i njegovoj družini na upornosti i istrajnosti u realizaciji ovog prvijenca jer iz ličnog iskustva znam da je biti začetnik i realizovati bilo koju ideju u Crnoj Gori skoro pa Sizifov posao. Neformalno udruženje kolekcionara LP ploča u Podgorici postoji od 2015, a NVO Gramofonske ploče Crna Gora – Montenegro Records registrovana je 2018. Od nastanka do danas organizuju okupljanje kolekcionara, berze ploča, audio sajmove, kulturne večeri, ali i promocije knjiga i LP ploča.

Da to ne bi bila klasična crnogorska rabota i da svaka podrška ostaje samo na riječima, ja kao autor svih komozicija ustupio sam besplatno moja autorska prava kako bi došlo do realizacije ovog projekta. Prva crnogorska LP ploča je štampana u Soveniji, idejno rješenje za omot je uradio Branko Gazdić, fotografija je autorstvo Gavrila Boškovića, a štampa omota je rađena u Srbiji. Na ploči se nalaze četiri kompozicije: A strana: 01 – Dobro jutro Crna Goro, 02 – Bitka na Vučijem dolu, B strana: 01 – Doclea, 02 – Beška (Laku noć Crna Goro).

MONITOR: Koliko je teško u Crnoj Gori objaviti muziku, makar to bila i ploča?

BOŠKOVIĆ: U Crnoj Gori, kao što vidite, težina pritiska sa svih strana. Po mom mišljenju, najteže je naše neznanje i pizma i zato smo tu đe smo.

Pod pojmom neznanja podvodim i nekulturu, neodgovornost, kolektivnu amneziju društva, ali i elementarnu političku nepismenost. Dovoljno je da pogledate ko na koji način i kako, posredno ili neposredno upravlja našim životima, čast malom broju izuzetaka! Šund i hiperprodukcija nijesu samo obilježje muzičke, nego prije svega  političke scene! U ovako suludnim vremenima prvenstveno se finansiraju isplative političke platforme, stranački projekti, a koga je briga za tamo neke projekte iz sfere kulture. U svijetu danas vinil ulazi na velika vrata i značajan je broj audiofila koji kupuju LP ploče. Ovaj projekat vidim i kao mali crnogorski doprinos izvršnog producenta Montenegro Records-a svjetskom pokretu audiofilizma.

MONITOR: Veteran ste na crnogorskoj muzičkoj sceni. Kako ocjenjujete današnje stanje u ovoj oblasti? Prepoznajete li neke mlade nade i kako bi im se moglo pomoći?

BOŠKOVIĆ: Iskreno, više se bavim realizacijom dokumentarnih filmova, televizijskih serijala, pogotovo danas, ali po spotu Dobro jutro Crna Goro koji je godinama bio najavna i odjavna špica Jutarnjeg programa TVCG, po mnogim albumima i samostanim CD-ovima instrumentalno-ambijentalne muzike, publika me uglavnom svrstava u red muzičkih kompozitora.

Svako vrijeme ima i svoju muziku, preko koje se direktno oslikava  kompletna  situacija u tom društva. Muzika koju danas slušaju naši mlađani direktno utiče i na njihovo ponašanje. Današnje vrijeme iz ove oblasti, uglavnom karakteriše hiperprodukcija neke muzike koja se više ne može nazvati ni trashom, niti repom, ni turbo folkom, ali u čiji se nekvalitet utkalo sve ono što nas, nažalost, čini danas ovakvim kakvim jesmo. Ta pojava truje mnoge generacije i između ostalog zato imate i toliko obilje nasilja, neukusa i netolerancije na svakom polju.

Nedostaje nam kvalitetnih autorskih projekata. Ne zaboravimo da su iz Crne Gore potekli i projekti Dragoljuba Đuričića, Milorada Šobića, Bate Kostića,  Ramba Amadeusa, Kneza, Sergeja, ali tu su i Šule Jovović, Leo Đokaj, Saša Tamindžić, Gospoda Glembajevi

MONITOR: Pored muzike radite i dokumentarne filmove. Koji projekat je aktuelan?

BOŠKOVIĆ: Potpisao sam oko dvadesetak dokumentarnih filmova inspirisanih crnogorskom istorijom, prirodnim ljepotama, ljudima i događajima koji su vezani  sa Crnom Gorom. Nedavno sam finalizovao i film Ja Marija Gabriela, unuka kraljice Jelene Savojske, u kojem glavni lik Marija Gabriela, kćerka zadnjeg italijanskog kralja Umberta II i belgijske princeze Marije Zozel, priča o svojoj babi, crnogorskoj princezi i italijanskoj kraljici Jeleni Savojskoj.

Uz veliki broj autentičnih fotografija iz porodičnog albuma Marije Gabrijele, originalne i krajnje nadahnute priče o Jeleni Savojskoj otkrivamo malo znane strane ličnosti „italijanske majke“ kako su je iz poštovanja zvali njeni podanici. Snimatelj je Dejan Vlahović – propratni tekst je čitala Ratka Pavlović, a scenario, režiju i muziku potpisuje moja malenkost.

Ubrzo se nadam i finalizaciji još jednog dokumentarca Lacus Labeatis (in memorias). Klasični dokumentarac o Skadarskom jezeru, mjestu đe i danas caruju legende i bajke o Vojislavljevicima, Balšićima, Crnojevićima i Petrovićima. Mjestu đe se sve ono što se čini nemoguće i nestvarnim, učini moguće i stvarnim – Mesopotamiji Crne Gore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo