Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOCUMENTE-CENTRA ZA SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU IZ ZAGREBA: Nema pobjednika u najnovijem srpsko-hrvatskom diplomatskom incidentu

Objavljeno prije

2 godine

na

Najbolje rezultate u podsticanju suočavanja vezujem uz djelovanje nezavisnih medija i građansko angažovanje, u kontekstu procesa evropskih integracija. No plaši me nevoljnost i sve manji interes EU za proširenje

 

MONITOR:Ponovo se intenziviraju međusobne optužbe Srbije i Hrvatske povodom odbijanja Hrvatske vlade da predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću dozvoli da, kako on tvrdi, privatno posjeti Jasenovac. Ima li pobjednika u ovom ,,diplomatskom” incidentu?

TERŠELIČ: Nema. Sve dok ne postane normalno priznavanje patnje stradalih i prihvaćanje činjenica o stradalima s različitih strana ratova, što uključuje i žrtve jasenovačkog logora i sve stradale zbog ustaškog režima, svi smo na gubitku. Hrvatsku i Srbiju ali i druga post-jugoslavenska društva još opterećuju nezavršeni ratovi i nepriznate žrtve. Posebno su iscrpljujući prijepori oko sudbine ubijenih i nestalih koje neki političari i dalje koriste za stjecanja političkih poena. Žao mi je što se zbog loših međudržavnih odnosa pitanje posjete Spomen-području Jasenovac od strane predstavnika Republike Srbije nije dogovorilo tiho i dostojanstveno, s pijetetom prema ubijenima. U uzavreloj atmosferi narušenih regionalnih odnosa i neprekidne politizacije žrtava, posjeta predsjednika Srbije ne može biti privatna. Neophodno ju je pažljivo planirati. No za dogovaranje izgleda nema volje.

MONITOR: Neki posmatrači smatraju da su  odnosi Srbije i Hrvatske, u posljednjih deset godina, veoma nazadovali. Kada se radi o nestalima i suđenjima za ratne zločine pred nacionalnim sudovima, koji su dometi saradnje?

TERŠELIČ: Nema dvojbe, odnosi su zategnuti, uz česta pogoršanja i rijetka zatopljenja. Zlatno doba u kojem su tadašnji predsjednici Josipović i Tadić s pijetetom obilazili mjesta stradanja su iza nas. No puno znači da su takva iskustva izgradnje povjerenja bila moguća. Vjerujem da će s  nekim drugim političkim garniturama biti moguće ponovo raditi iskorake prema priznanju svih žrtava, a zašto ne, prema katarzi.

Regionalna suradnja  nikad nije bila gora. To je i glavni razlog zašto je u Hrvatskoj trend suđenja u odsutnosti u predmetima ratnih zločina i dalje dominantan;  zabilježen je isključivo u kaznenim postupcima koji se provode protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi/JNA. U izvještajnom razdoblju, na razini četiri nadležna suda 41 od 59 (70%) kaznenih postupaka provedeno je protiv nedostupnih optuženika. Tijekom 2020. kao i 2021. u odsutnosti je suđeno 86% nekadašnjih pripadnika srpskih paravojnih formacija/JNA.  Od 44 kaznena postupka, suđenja u odsutnosti provedena su u 32 (73%) postupka tijekom 2020., dok je 2021. od 42 kaznena postupka, njih 29 (69%) vođeno protiv nedostupnih pripadnika srpskih paravojnih formacija/JNA koji su uglavnom prebivali na teritoriju Republike Srbije. Da se regionalna suradnja normalizira većini okrivljenika  moglo bi se suditi u zemlji boravišta.

No teško je reći je li više zabrinjavaju odnosi sa Srbijom ili sa Bosnom i Hercegovinom.

MONITOR: Kako gledate na podizanje tužbi protiv četiri pilota RH kojim ih je Više tužilaštvo u Beogradu optužilo za smrt trinaestoro ljudi jer su je, kako se navodi, izazvali gađajući izbegičke kolone tokom Oluje 1995-e, a kako na reagovanje hrvatskog vrha? 

TERŠELIČ: Svi bi se ratni zločini trebali istražiti. Kolona je nedvojbeno raketirana. Pošto je izostalo pravovremeno postupanje pravosuđa Hrvatske, u Documenti smo pozdravili najavu podizanja optužnica. Pozvali smo nadležne institucije da što prije dogovore u kojoj zemlji će se nastaviti postupak. Ukoliko optužnica bude potvrđena, zalažemo se za suđenje u prisutnosti optuženika u Hrvatskoj. Ne protivimo se univerzalnoj nadležnosti sudova, ni u Srbiji ni u bilo kojoj drugoj zemlji, jer je njena svrha onemogućavanje nekažnjivosti i obavezivanje zemalja na postupanje prema počiniteljima svih kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

Documenta je još 2012. godine upozoravala da je zločin počinjen i nije istražen. Najava tužiteljstva Republike Srbije posljedica je nevoljnosti hrvatskih vlasti i pravosuđa da se temeljito istraže sve okolnosti ovih događaja i da se eventualna kaznena odgovornost za njih nedvojbeno utvrdi. Podsjetimo, zločin se dogodio 7. kolovoza 1995. godine oko 10h u selu Bravsko u susjednoj Bosni i Hercegovini, kada je živote izgubilo 9 osoba, od toga četvoro djece, dok je veći broj osoba ranjeno.

Toga dana su dva nadzvučna aviona tipa MIG-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, 30-ak kilometara duboko u unutrašnjosti BiH gađali kolonu civila iz južne Like i sjeverne Dalmacije, koji su tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja u strahu napustili svoje domove.

MONITOR: Da li je objašnjenje o ,,dominaciji istorijskog revizionizma” u državama nastalim od SFRJ dovoljno objašnjenje za masovni nedostatak saosjećanja za žrtve ,,na drugoj strani”? 

TERŠELIČ: Svakako nije. Bojim se da su revizionizam i nedostatak suosjećanja svjetski fenomen koji iziskuje dodatna znanstvena istraživanja i ustrajno poticanje individualnih i društvenih procesa kritičnog sagledavanja teškog nasljeđa prošlosti.

MONITOR: Da li su procesi ,,suočavanja sa prošlošću” i ,,istine i pomirenja” dugi i neizvjesni?

TERŠELIČ: Društveni i institucionalni procesi suočavanja s prošlošću dugo traju i iziskuju dugogodišnji angažman svih aktera. Nije dostatan angažman zainteresiranih. Najteže je za prava svih stradalih pridobiti one koji nisu zainteresirani, poput političara koji skupljaju podršku birača kroz zastupanje isključivog nacionalizma. Baš ti političari nisu imali razumijevanja za inicijativu za REKOM i nisu podržali ustanovljenje regionalne komisije u kojoj bi žrtve progovorile o stradanjima. Pitam se kad će ti političari izgubiti potporu u svojim zemljama. Najbolje rezultate u poticanju suočavanja vezujem uz  djelovanje nezavisnih medija i građansko angažiranje, u kontekstu procesa europskih integracija. No plaši me nevoljnost i sve manji interes EU za proširenje.

 

Tek ćemo vidjeti koliko je Haški tribunal uticao na naša društva

MONITOR: Haški tribunal sada funkcioniše kao ,,rezidualni mehanizam”. Kako ocjenjujete njegov doprinos procesima ,,pravde i pomirenja”? 

TERŠELIČ: Tribunal je dao prevažan doprinos utvrđivanju činjenica i učinkovitijem procesuiranju ratnih zločina, ne samo kroz pravomoćno okončana suđenja u Hagu nego i kroz poticanje procesuiranja zločina u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. No tek ćemo vidjeti koliko je dugoročno utjecao  na naša društva. Izazov prihvaćanja činjenica o zločinima danas je veći nego što je bio prije desetak godina. Kad bi svi uvažili činjenice utvrđene van razumne sumnje, od genocida u Srebrenici nadalje, imali bismo puno manje problema i više prostora za razvoj. Teško je reći hoće li političke stranke koje se takmiče za glasove sve zabrinutijih birača, zastrašenih perspektivom globalne recesije, povesti u tom smjeru. U Europi potresenoj ratom u Ukrajini, suočenom s višestrukim krizama, ne bi smjeli ponovo krenuti putem isključivanja drugoga. Na nama je da tražimo što kreativnije načine predstavljanja mračnih strana naše povijesti kao i tradicije građanskog otpora, u nadi da će vrijednosti solidarnosti i nenasilja postati centralne za nove generacije.

 

Istoričari iz Hrvatske i Srbije uveliko se slažu oko broja ubijenih u Jasenovcu, neki političari manipulišu

MONITOR:  Zašto je Jasenovac i danas dnevno-politička tema?

TERŠELIČ: Velik je problem da neki političari još manipuliraju brojem ubijenih mada se povjesničari  iz Hrvatske i Srbije uvelike slažu oko broja ubijenih u koncentracijskom logoru Jasenovac te obližnjim logorima u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški. Istraživači Spomen-područja Jasenovac prikupili su imena i podatke za 83.145 žrtava. U KL Jasenovac umoreno je  39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 dijete do četrnaest godina starosti. Među žrtvama najbrojniji su Srbi, a slijede, Romi, Židovi, Hrvati, Bošnjaci… Neki  političari iz Srbije i RS u Bosni i Hercegovini ignoriraju i trud istraživača Spomen-područja Jasenovac i najobimniji popis žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, koji je na osnovi Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata, 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ. Taj popis sadrži imena 597. 323 žrtve. Ukupan broj žrtava s tog poimeničnog potpisa manji je od broja koji još stoji zapisan na spomeniku u Donjoj Gradini. Taj je spomenik nad masovnim grobnicama svojevremeno posjetio tadašnji predsjednik Boris Tadić.

Puno je problema i u Hrvatskoj. Od 2016. predstavnici židovskih, srpskih, i antifašističkih organizacija u manjoj ili većoj  mjeri su bojkotirali službenu, državnu komemoraciju, jer se ne slažu s vladinom politikom nečinjenja, zanemarivanja Spomen-područja Jasenovac te propuštanja pravovremenog reagiranja na dnevnopolitičke događaje vezane uz relativizaciju i revitalizaciju ustaštva. Vrlo je problematično i što Vlada RH ne podupire inicijativu Koordinacije židovskih općina RH za zabranu ustaškog pozdrava i znakovlja. Nedavno smo organizirali spomen okupljanje povodom obilježavanja 80. godišnjice. Naime, 10. srpnja 1942. godine, Diana Budisavljević je sa suradnicima došla na prostor logora Stara Gradiška kako bi pokušala pomoći i spasiti djecu iz logora. Skup u spomen na tisuće preminule i tisuće spašene djece suorganizirali smo Documenta, JUSP Jasenovac i Srpsko narodno vijeće uz podršku općine Stara Gradiška. Naše su prijatelje iz svijeta šokirale porušene zgrade i kula u nekadašnjem ustaškom logoru Stara Gradiška. Kćer nekadašnjih zatočenika logora nije mogla vjerovati da se ni ne pokušava konzervirati i obnoviti jedini dio Spomen-područja u kom stoje ostaci građevina iz vremena Drugog svjetskog rata. Pošto je riječ o tvrđavi koju su počeli graditi u 18. stoljeću, koja je prvo korištena za obranu a kasnije kao zatvor i logor, pa ponovo kao zatvor za političke zatvorenike u SFRJ, svakom je razumnom jasno da bi tu mogli stvoriti obrazovni centar relevantan za posjetitelje ne samo iz Hrvatske i regije, već iz cijele Europe. No projekt obnove samo je jednom podnesen EU. Tada nije prihvaćen jer je nedostajala studija utjecaja na okoliš. Vlada RH više nikad nije pripremila sličnu aplikaciju.

Ipak treba naglasiti i postupnu normalizaciju odnosa prema nasljeđu Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Posebno bih naglasila obraćanja najviših predstavnika vladinih institucija na godišnjim komemoracijama u Spomen-području Jasenovac te govor koji je premijer Plenković održao na otvaranju izložbe „Ako tebe zaboravim…“ u veljači 2020. koja je uz stradanja u logoru istrebljenja Auschwitzu prikazala i sudbinu logoraša ustaških i fašističkih logora. Nakon predugih odgađanja HRT je prikazao TV seriju „Nezavisna država Hrvatska“. Hrvoje Klasić priprema novu TV seriju o partizanima pa se nadam da ćemo vidjeti i nju. Važno je i da je nedavno u Zagrebu otkriven Spomenik žrtvama holokausta i ustaškog terora.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

20 sati

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

20 sati

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

20 sati

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo