Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOCUMENTE-CENTRA ZA SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU IZ ZAGREBA: Nema pobjednika u najnovijem srpsko-hrvatskom diplomatskom incidentu

Objavljeno prije

na

Najbolje rezultate u podsticanju suočavanja vezujem uz djelovanje nezavisnih medija i građansko angažovanje, u kontekstu procesa evropskih integracija. No plaši me nevoljnost i sve manji interes EU za proširenje

 

MONITOR:Ponovo se intenziviraju međusobne optužbe Srbije i Hrvatske povodom odbijanja Hrvatske vlade da predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću dozvoli da, kako on tvrdi, privatno posjeti Jasenovac. Ima li pobjednika u ovom ,,diplomatskom” incidentu?

TERŠELIČ: Nema. Sve dok ne postane normalno priznavanje patnje stradalih i prihvaćanje činjenica o stradalima s različitih strana ratova, što uključuje i žrtve jasenovačkog logora i sve stradale zbog ustaškog režima, svi smo na gubitku. Hrvatsku i Srbiju ali i druga post-jugoslavenska društva još opterećuju nezavršeni ratovi i nepriznate žrtve. Posebno su iscrpljujući prijepori oko sudbine ubijenih i nestalih koje neki političari i dalje koriste za stjecanja političkih poena. Žao mi je što se zbog loših međudržavnih odnosa pitanje posjete Spomen-području Jasenovac od strane predstavnika Republike Srbije nije dogovorilo tiho i dostojanstveno, s pijetetom prema ubijenima. U uzavreloj atmosferi narušenih regionalnih odnosa i neprekidne politizacije žrtava, posjeta predsjednika Srbije ne može biti privatna. Neophodno ju je pažljivo planirati. No za dogovaranje izgleda nema volje.

MONITOR: Neki posmatrači smatraju da su  odnosi Srbije i Hrvatske, u posljednjih deset godina, veoma nazadovali. Kada se radi o nestalima i suđenjima za ratne zločine pred nacionalnim sudovima, koji su dometi saradnje?

TERŠELIČ: Nema dvojbe, odnosi su zategnuti, uz česta pogoršanja i rijetka zatopljenja. Zlatno doba u kojem su tadašnji predsjednici Josipović i Tadić s pijetetom obilazili mjesta stradanja su iza nas. No puno znači da su takva iskustva izgradnje povjerenja bila moguća. Vjerujem da će s  nekim drugim političkim garniturama biti moguće ponovo raditi iskorake prema priznanju svih žrtava, a zašto ne, prema katarzi.

Regionalna suradnja  nikad nije bila gora. To je i glavni razlog zašto je u Hrvatskoj trend suđenja u odsutnosti u predmetima ratnih zločina i dalje dominantan;  zabilježen je isključivo u kaznenim postupcima koji se provode protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi/JNA. U izvještajnom razdoblju, na razini četiri nadležna suda 41 od 59 (70%) kaznenih postupaka provedeno je protiv nedostupnih optuženika. Tijekom 2020. kao i 2021. u odsutnosti je suđeno 86% nekadašnjih pripadnika srpskih paravojnih formacija/JNA.  Od 44 kaznena postupka, suđenja u odsutnosti provedena su u 32 (73%) postupka tijekom 2020., dok je 2021. od 42 kaznena postupka, njih 29 (69%) vođeno protiv nedostupnih pripadnika srpskih paravojnih formacija/JNA koji su uglavnom prebivali na teritoriju Republike Srbije. Da se regionalna suradnja normalizira većini okrivljenika  moglo bi se suditi u zemlji boravišta.

No teško je reći je li više zabrinjavaju odnosi sa Srbijom ili sa Bosnom i Hercegovinom.

MONITOR: Kako gledate na podizanje tužbi protiv četiri pilota RH kojim ih je Više tužilaštvo u Beogradu optužilo za smrt trinaestoro ljudi jer su je, kako se navodi, izazvali gađajući izbegičke kolone tokom Oluje 1995-e, a kako na reagovanje hrvatskog vrha? 

TERŠELIČ: Svi bi se ratni zločini trebali istražiti. Kolona je nedvojbeno raketirana. Pošto je izostalo pravovremeno postupanje pravosuđa Hrvatske, u Documenti smo pozdravili najavu podizanja optužnica. Pozvali smo nadležne institucije da što prije dogovore u kojoj zemlji će se nastaviti postupak. Ukoliko optužnica bude potvrđena, zalažemo se za suđenje u prisutnosti optuženika u Hrvatskoj. Ne protivimo se univerzalnoj nadležnosti sudova, ni u Srbiji ni u bilo kojoj drugoj zemlji, jer je njena svrha onemogućavanje nekažnjivosti i obavezivanje zemalja na postupanje prema počiniteljima svih kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

Documenta je još 2012. godine upozoravala da je zločin počinjen i nije istražen. Najava tužiteljstva Republike Srbije posljedica je nevoljnosti hrvatskih vlasti i pravosuđa da se temeljito istraže sve okolnosti ovih događaja i da se eventualna kaznena odgovornost za njih nedvojbeno utvrdi. Podsjetimo, zločin se dogodio 7. kolovoza 1995. godine oko 10h u selu Bravsko u susjednoj Bosni i Hercegovini, kada je živote izgubilo 9 osoba, od toga četvoro djece, dok je veći broj osoba ranjeno.

Toga dana su dva nadzvučna aviona tipa MIG-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, 30-ak kilometara duboko u unutrašnjosti BiH gađali kolonu civila iz južne Like i sjeverne Dalmacije, koji su tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja u strahu napustili svoje domove.

MONITOR: Da li je objašnjenje o ,,dominaciji istorijskog revizionizma” u državama nastalim od SFRJ dovoljno objašnjenje za masovni nedostatak saosjećanja za žrtve ,,na drugoj strani”? 

TERŠELIČ: Svakako nije. Bojim se da su revizionizam i nedostatak suosjećanja svjetski fenomen koji iziskuje dodatna znanstvena istraživanja i ustrajno poticanje individualnih i društvenih procesa kritičnog sagledavanja teškog nasljeđa prošlosti.

MONITOR: Da li su procesi ,,suočavanja sa prošlošću” i ,,istine i pomirenja” dugi i neizvjesni?

TERŠELIČ: Društveni i institucionalni procesi suočavanja s prošlošću dugo traju i iziskuju dugogodišnji angažman svih aktera. Nije dostatan angažman zainteresiranih. Najteže je za prava svih stradalih pridobiti one koji nisu zainteresirani, poput političara koji skupljaju podršku birača kroz zastupanje isključivog nacionalizma. Baš ti političari nisu imali razumijevanja za inicijativu za REKOM i nisu podržali ustanovljenje regionalne komisije u kojoj bi žrtve progovorile o stradanjima. Pitam se kad će ti političari izgubiti potporu u svojim zemljama. Najbolje rezultate u poticanju suočavanja vezujem uz  djelovanje nezavisnih medija i građansko angažiranje, u kontekstu procesa europskih integracija. No plaši me nevoljnost i sve manji interes EU za proširenje.

 

Tek ćemo vidjeti koliko je Haški tribunal uticao na naša društva

MONITOR: Haški tribunal sada funkcioniše kao ,,rezidualni mehanizam”. Kako ocjenjujete njegov doprinos procesima ,,pravde i pomirenja”? 

TERŠELIČ: Tribunal je dao prevažan doprinos utvrđivanju činjenica i učinkovitijem procesuiranju ratnih zločina, ne samo kroz pravomoćno okončana suđenja u Hagu nego i kroz poticanje procesuiranja zločina u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. No tek ćemo vidjeti koliko je dugoročno utjecao  na naša društva. Izazov prihvaćanja činjenica o zločinima danas je veći nego što je bio prije desetak godina. Kad bi svi uvažili činjenice utvrđene van razumne sumnje, od genocida u Srebrenici nadalje, imali bismo puno manje problema i više prostora za razvoj. Teško je reći hoće li političke stranke koje se takmiče za glasove sve zabrinutijih birača, zastrašenih perspektivom globalne recesije, povesti u tom smjeru. U Europi potresenoj ratom u Ukrajini, suočenom s višestrukim krizama, ne bi smjeli ponovo krenuti putem isključivanja drugoga. Na nama je da tražimo što kreativnije načine predstavljanja mračnih strana naše povijesti kao i tradicije građanskog otpora, u nadi da će vrijednosti solidarnosti i nenasilja postati centralne za nove generacije.

 

Istoričari iz Hrvatske i Srbije uveliko se slažu oko broja ubijenih u Jasenovcu, neki političari manipulišu

MONITOR:  Zašto je Jasenovac i danas dnevno-politička tema?

TERŠELIČ: Velik je problem da neki političari još manipuliraju brojem ubijenih mada se povjesničari  iz Hrvatske i Srbije uvelike slažu oko broja ubijenih u koncentracijskom logoru Jasenovac te obližnjim logorima u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški. Istraživači Spomen-područja Jasenovac prikupili su imena i podatke za 83.145 žrtava. U KL Jasenovac umoreno je  39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 dijete do četrnaest godina starosti. Među žrtvama najbrojniji su Srbi, a slijede, Romi, Židovi, Hrvati, Bošnjaci… Neki  političari iz Srbije i RS u Bosni i Hercegovini ignoriraju i trud istraživača Spomen-područja Jasenovac i najobimniji popis žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, koji je na osnovi Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata, 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ. Taj popis sadrži imena 597. 323 žrtve. Ukupan broj žrtava s tog poimeničnog potpisa manji je od broja koji još stoji zapisan na spomeniku u Donjoj Gradini. Taj je spomenik nad masovnim grobnicama svojevremeno posjetio tadašnji predsjednik Boris Tadić.

Puno je problema i u Hrvatskoj. Od 2016. predstavnici židovskih, srpskih, i antifašističkih organizacija u manjoj ili većoj  mjeri su bojkotirali službenu, državnu komemoraciju, jer se ne slažu s vladinom politikom nečinjenja, zanemarivanja Spomen-područja Jasenovac te propuštanja pravovremenog reagiranja na dnevnopolitičke događaje vezane uz relativizaciju i revitalizaciju ustaštva. Vrlo je problematično i što Vlada RH ne podupire inicijativu Koordinacije židovskih općina RH za zabranu ustaškog pozdrava i znakovlja. Nedavno smo organizirali spomen okupljanje povodom obilježavanja 80. godišnjice. Naime, 10. srpnja 1942. godine, Diana Budisavljević je sa suradnicima došla na prostor logora Stara Gradiška kako bi pokušala pomoći i spasiti djecu iz logora. Skup u spomen na tisuće preminule i tisuće spašene djece suorganizirali smo Documenta, JUSP Jasenovac i Srpsko narodno vijeće uz podršku općine Stara Gradiška. Naše su prijatelje iz svijeta šokirale porušene zgrade i kula u nekadašnjem ustaškom logoru Stara Gradiška. Kćer nekadašnjih zatočenika logora nije mogla vjerovati da se ni ne pokušava konzervirati i obnoviti jedini dio Spomen-područja u kom stoje ostaci građevina iz vremena Drugog svjetskog rata. Pošto je riječ o tvrđavi koju su počeli graditi u 18. stoljeću, koja je prvo korištena za obranu a kasnije kao zatvor i logor, pa ponovo kao zatvor za političke zatvorenike u SFRJ, svakom je razumnom jasno da bi tu mogli stvoriti obrazovni centar relevantan za posjetitelje ne samo iz Hrvatske i regije, već iz cijele Europe. No projekt obnove samo je jednom podnesen EU. Tada nije prihvaćen jer je nedostajala studija utjecaja na okoliš. Vlada RH više nikad nije pripremila sličnu aplikaciju.

Ipak treba naglasiti i postupnu normalizaciju odnosa prema nasljeđu Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Posebno bih naglasila obraćanja najviših predstavnika vladinih institucija na godišnjim komemoracijama u Spomen-području Jasenovac te govor koji je premijer Plenković održao na otvaranju izložbe „Ako tebe zaboravim…“ u veljači 2020. koja je uz stradanja u logoru istrebljenja Auschwitzu prikazala i sudbinu logoraša ustaških i fašističkih logora. Nakon predugih odgađanja HRT je prikazao TV seriju „Nezavisna država Hrvatska“. Hrvoje Klasić priprema novu TV seriju o partizanima pa se nadam da ćemo vidjeti i nju. Važno je i da je nedavno u Zagrebu otkriven Spomenik žrtvama holokausta i ustaškog terora.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo