Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT, OSNIVAČ SKUPŠTINE SLOBODNE SRBIJE: Srbija je preplavljena tužnim slikama

Objavljeno prije

na

Eksperti za zaluđivanje i medijsku hipnozu su sve uradili da hipnotisani građani stvarno pomisle da su oni koji su učestvovali aktivno na strani SNS-a, koji su se zbog toga obogatili i postali moćni, dobili i lože na stadionu i zaštitu na sudu, a uzgred, protivnike poubijali, baš protiv onog koji ih je stvorio

 

MONITOR: Rekli ste nedavno da će afera „Belivuk i organizovani kriminal“, za razliku od mnogih ranijih, imati sudski epilog. Ako do toga dođe, može li se očekivati da pravosuđe u odlukama bude nezavisno?

PRELEVIĆ: Kad god se u Srbiji napravi koalicija socijalista i radikala, kao što je to danas slučaj, pojavi se u okviru političke grupacije paravojna formacija sastavljena od navijača i narko-dilera.Tako je bilo za vreme Slobodana Miloševića, setite se Čumeta i Zemunskog klana, tako je i danas sa Belivukom. Nije bila tajna ni onda ni sada da su u organizaciji i jačanju paravojne grupe aktivno učestvovali predstavnici države. Ovih dana je otvorena jedna grupa Partizanovih navijača koja je imala političku podršku preko generalnog sekretara Vlade, očigledno sa najvišeg političkog mesta u zemlji. Ta grupa je finasirana od strane vlasti, omogućeni su joj uticajni poslovi, pomagala je vlastima prilikom svih izbornih procesa tako što je uterivala strah građanima „na slobodnim i poštenim“ izborima. Takva grupa postoji i u Crvenoj zvezdi, a postoji i u Jovanjici, kao i u fudbalskom klubu Vojvodina, kao i u nekim nižerazrednim klubovima.

Sasvim sigurno će neko iz Belivukove ekipe biti osuđen i sasvim sigurno istraga neće krenuti ni ka njihovim prijateljima – političarima u Srbiji, ni ka njihovim prijateljima po biznisu, u Crnoj Gori. Verujem da je tužilac za organizovani kriminal Crne Gore Katnić u pravu kad je rekao da je Belivuk poslat u Crnu Goru da bude ubijen, a što su prozrele crnogorske službe bezbednosti i vratile Belivuka u partijski inkubator.

MONITOR:  U Srbiji se dugo spinuje da se priprema obračun unutar SNS. Predsjednik Vučić često najavljuje da će se postaviti pitanja odgovornosti istaknutih funkcionera Partije, a Nebojšu Stefanovića je na mjestu ministra policije zamijenio Aleksandrom Vulinom. Može li se Vučić „odreći“ onih koji su sa njim stvarali partiju od 700.000 članova i dijelili odluke van očiju javnosti?

PRELEVIĆ: Već dugo postoje sukobi u SNS-u između istaknutih funkcionera partije. Trenutno je to napad na Nebojšu Stefanovića i na njemu bliske ljude. Taj napad bi bio direktniji i žešći da ne postoje snimci prisluškivanih razgovora. Jedan drugome mogu odlučiti o glavi, a interes za profitom ih spaja da do obračuna ne dođe. Teško je tu sa sigurnošću predvideti epilog, ali je potpuno sigurno da ni u SNS-u nisu svi spremni da jednako odgovaraju za štete Srbiji koje se mere milijardama evra. Nisu svi u Jovanjici (narko-plantaži), nisu svi ni pajtosi sa Belivukom. Različiti su im kontakti u obaveštajnim strukturama u inostranstvu. Jedan je Bog u pokušaju, drugi je Juda u pokušaju. Ali taj biblijski zaplet ne mora da ima i biblijski rasplet. Videćemo ko će biti razapet, a ne isključujem mogućnost da to budu oba. Sledbenika neće biti. Oni će biti zauzeti gledanjem rialiti programa ili dnevnika u kome će moći da vide kako se baš u Hrvatskoj teško živi.

MONITOR: Godinama  s vremena na vrijeme, vrh države upozorava na pripremu atentata na Aleksandra Vučića. Vučić se u režimskim medijima  predstavlja kao Đinđić, a klan oko Belivuka kao Zemunski. Kao neko ko je u jesen 2000. pokrenuo akciju POSKOK u vezi sa nizom političkih ubistava, kako vam izgleda ovo „asociranje“?

PPRELEVIĆ: Od kad je Vučić došao na vlast, sebe predstavlja kao žrtvu. On se obogatio, mi smo osiromašili i sve smo dalje od EU, a on tako bogat je baš žrtva. Njega hoće da ubiju stranci, domaći, hoće da mu dođu glave opozicija i njegovi. Ciljaju ga Amerikanci i Albanci, pa Crnogorci i Rusi i naravno Hrvati. Rado bi ga ubili i njegovi navijači, ali i Kokezini. Svi hoće da ga ubiju, a njega je uspeo da sačuva jedino ministar policije Nebojša Stefanović, a taj mu je i najveći neprijatelj.

Njegova sličnost sa Zoranom jeste što su osuđeni za ubistvo Zorana uglavnom radikali, što je Šešelj pobegao u Hag najavljujući šta će da se desi, što je Toma Nikolić jasno rekao da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom, što su okrivljeni rekli s kim je igrao šah u Surčinu i što je Vučić tada bio radikal. Vučića sa Zoranom veže i grupa Đinđićevih bliskih saradnika, poznatih po tezi da je svaka ideologija koja njima puni džepove dobra za iznuđene i fanatizovane Srbe.

MONITOR: Prije nekoliko dana se u vijestima TV sa nacionalnom frekvencijom pojavio otac jednog od mladića za koje se pretpostavlja da su žrtve Belivikuve grupe, i izjavom doveo u vezu novinarski istraživački tim KRIK sa Belivukom, što je izazvalo više protesta kolega i novinarskih udruženja.

PRELEVIĆ: Cela istraga se bazira na tome da je Vučić žrtva budućeg atentata, jer samo tako može da postoji otklon Vučićev od Belivukove ekipe. Zato je u središtu izveštavanja bio snajper, kojim je navodno trebalo da bude izvršen atentat. Eksperti za zaluđivanje i medijsku hipnozu su sve uradili da hipnotisani građani stvarno pomisle da su oni koji su učestvovali aktivno na strani SNS-a, koji su se zbog toga obogatili i postali moćni, koji su dobili i lože na stadionu i zaštitu na sudu, a uzgred, protivnike poubijali, baš protiv onog koji ih je stvorio. No, pojavio se profesor Vladimir Vuletić iz Partizana, sve objasnio dovodeći u vezu aktuelnog sekretara Vlade i baš tu ekipu „navijača“. Više su oni navijali za SNS nego za Partizan, kao i predsednik društva Partizan, bivši prijatelj Mire Marković i Slobodana Miloševića, a sada vlasnik nedeljnika Pečat, Milorad Vučelić. Svi novinski spinovi su pali posle izjava Vladimira Vuletića. Odjedanput Vladimir Vuletić postade moralna nakaza, a KRIK jedna od najhrabrijih istraživačkih kuća u Srbiji, koja je o vezama Belivuka i SNS-a pisala još 2015. godine, postade saradnik organizovanog kriminala.

Tako je to u Srbiji, u kojoj je potrebna izričita hrabrost da bi se bavili novinarstvom. Ovaj besmisleni spin su dohvatili medijski plaćenici, ne bi li pomogli u očuvanju vlasti, od koje se i sami gade.

MONITOR: Šta očekujete  od ovog drugog pokušaja EU da se dođe do dogovora prihvatljivog za opoziciju u Srbiji koja je u priličnoj konfuziji. Da li je potrebno i moguće i da od strane EU u tome učestvuje neko sa više ličnog autoriteta i mogućnosti da pruži  ponudu koja se „ne može odbiti“?

PRELEVIĆ: EU je zabavljena svojim problemima i ne bavi se ni Srbijom ni Crnom Gorom. U Srbiji nije otvoreno ni jedno poglavlje već 14 meseci. Naš ministar spoljnih poslova ide u posetu vladici Hrizostomu u Bosnu. Ni Top lista nadrealista nije ovoliko bila duhovita kao vlast u Srbiji. Srbija je preplavljena tužnim slikama. Građani umiru od muke i od korone, a vlast to predstavlja kao da građani umiru od smeha. To je stvarnost slobodnih medija i uticaja EU u Srbiji. Tanja Fajon nam mnogo smeta, svi u okruženju ugrožavaju Srbiju, a mi smo najbolji u svemu. Skupština slobodne Srbije će nastaviti da okuplja sve odgovorne ljude, da se usprotivimo zlu koje tera našu decu iz sopstvene zemlje. Srbija je u Prvom svetskom ratu svoju pobedu platila sa 50 posto muških glava. Crna Gora, na Mojkovcu: jesu li svi ti časni ljudi i ratovali protiv carevine da bi i najpametnija deca završila u Beču? Upravo to bi se desilo i da nisu ratovali. Srbi su pobedili Austrougare, ali su, istorijski gledano, uvek teško izlazili na kraj sa sopstvenim ološem.

MONITOR: Kada su u avgustu tri opozicione koalicije u Crnoj Gori odnijele tijesnu pobjedu nad DPS-om, u Srbiji se govorilo da je to dobar model i za Srbiju. Sada crnogorski premijer Zdravko Krivokapić mora da se ograđuje od Demokratskog fronta kojeg je, mada kao nezavisan, predvodio. Kako se vama to čini, ima li „dobrog modela“?

PRELEVIĆ: Impresivna je pobeda tri opozicione koalicije u avgustu prošle godine. Nisu oni pobedili DPS, nego su pobedili i DPS i policentrični malignitet u svakoj instituciji i mafije i donatore i neprofesionalne medije i kupljene glasove. Istorijska odgovornost pobednika je da ne dozvoli da se prethodni sistem vrati. Oni mogu da pridobiju najpametnije i najsposobnije građane, da razgrade sistem zla i izgrade sistem po meri građana Crne Gore. Nikad više ne treba da se vrati na političku scenu neko ko će izbore dobijati na sukobu Srba i Crnogoraca, niti na sukobu Srba i Srba. Sposobni moraju prosvećivati nesposobne, moraju reorganizovati zemlju i omogućiti da građani mogu živeti od sopstvenog rada, a ne od donacija i krađe. Retko koja zemlja na malom prostoru ima takve lepote. Građani Crne Gore su oštroumni ljudi, ali svoju pamet i svoj život ne treba da daju ni političarima, ni Škaljarima i Kavčanima, već svojim potomcima. Zdravko Krivokapić je pametan i umeren čovek. On bi, po meni, morao da profiliše sopstvenu političku opciju, da radi na profilisanju budućih lidera evopske Crne Gore. Njemu je u ruke pala mnogo veća odgovornost i obaveza od jednog mandata na mestu premijera. Ima mnogo nepravdi koje je prethodni režim učinio i mogao bi da deo svog vremena iskoristi u ispravljanju tih nepravdi.

 

Zaštitnici mafijašnih  klanova nedodirljivi

MONITOR: Dugo se govori o obračunima kotorskih klanova – Kavačkog i Škaljarskog i njima pridruženih grupa, na teritoriji Srbije. Sada se pominje da je ta „hobotnica“ stigla i u RS. Koliko su političke oligarhije i moćni pojedinci namjerili da se međusobno i regionalno obračunaju preko ovih istraga, hapšenja i eventualnih sudskih procesa?

PRELEVIĆ: Niti su pripadnici Kavačkog klana isključivo Kavčani, niti su pripadnici Škaljarskog klana stanovnici dela Kotora koji se zove Škaljari. Pripadnici i jednog i drugog klana su naša deca kojima je omogućeno da kroz kriminal žive na način na koji to nije moguće poštenim radom ni u Srbiji ni u Crnoj Gori. Nijedan od tih klanova ne bi postojao da neko nije zažmurio, primio pare, omogućio, smatrao da ih može kreditirati ili od njih imati bilo kakve koristi. Taj maligni biznis se širi bez obzira na nacionalnost i obuhvata stanovnike više kontinenata. Kao i prethodni veliki klan, koji je imao svoje ljude i u Španiji i u Sloveniji i u Latinskoj Americi, a pre svega u vladama Srbije i Crne Gore. Kada te mafije ojačaju i novcem potkupe bezbednosne službe i političke stranke, onda na neki način kupuju državu. Ti koji su kupljeni se sa njima, prirodno, nikada neće obračunati ili će se obračunati tako da mafiju najmanje košta. Nažalost, kada bi se pokrenule stvarne istrage, kako se to radi u Italiji ili nekim drugim državama, znam i siguran sam da bi se pronašli njihovi zaštitnici u državnoj strukturi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo