Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT, OSNIVAČ SKUPŠTINE SLOBODNE SRBIJE: Srbija je preplavljena tužnim slikama

Objavljeno prije

na

Eksperti za zaluđivanje i medijsku hipnozu su sve uradili da hipnotisani građani stvarno pomisle da su oni koji su učestvovali aktivno na strani SNS-a, koji su se zbog toga obogatili i postali moćni, dobili i lože na stadionu i zaštitu na sudu, a uzgred, protivnike poubijali, baš protiv onog koji ih je stvorio

 

MONITOR: Rekli ste nedavno da će afera „Belivuk i organizovani kriminal“, za razliku od mnogih ranijih, imati sudski epilog. Ako do toga dođe, može li se očekivati da pravosuđe u odlukama bude nezavisno?

PRELEVIĆ: Kad god se u Srbiji napravi koalicija socijalista i radikala, kao što je to danas slučaj, pojavi se u okviru političke grupacije paravojna formacija sastavljena od navijača i narko-dilera.Tako je bilo za vreme Slobodana Miloševića, setite se Čumeta i Zemunskog klana, tako je i danas sa Belivukom. Nije bila tajna ni onda ni sada da su u organizaciji i jačanju paravojne grupe aktivno učestvovali predstavnici države. Ovih dana je otvorena jedna grupa Partizanovih navijača koja je imala političku podršku preko generalnog sekretara Vlade, očigledno sa najvišeg političkog mesta u zemlji. Ta grupa je finasirana od strane vlasti, omogućeni su joj uticajni poslovi, pomagala je vlastima prilikom svih izbornih procesa tako što je uterivala strah građanima „na slobodnim i poštenim“ izborima. Takva grupa postoji i u Crvenoj zvezdi, a postoji i u Jovanjici, kao i u fudbalskom klubu Vojvodina, kao i u nekim nižerazrednim klubovima.

Sasvim sigurno će neko iz Belivukove ekipe biti osuđen i sasvim sigurno istraga neće krenuti ni ka njihovim prijateljima – političarima u Srbiji, ni ka njihovim prijateljima po biznisu, u Crnoj Gori. Verujem da je tužilac za organizovani kriminal Crne Gore Katnić u pravu kad je rekao da je Belivuk poslat u Crnu Goru da bude ubijen, a što su prozrele crnogorske službe bezbednosti i vratile Belivuka u partijski inkubator.

MONITOR:  U Srbiji se dugo spinuje da se priprema obračun unutar SNS. Predsjednik Vučić često najavljuje da će se postaviti pitanja odgovornosti istaknutih funkcionera Partije, a Nebojšu Stefanovića je na mjestu ministra policije zamijenio Aleksandrom Vulinom. Može li se Vučić „odreći“ onih koji su sa njim stvarali partiju od 700.000 članova i dijelili odluke van očiju javnosti?

PRELEVIĆ: Već dugo postoje sukobi u SNS-u između istaknutih funkcionera partije. Trenutno je to napad na Nebojšu Stefanovića i na njemu bliske ljude. Taj napad bi bio direktniji i žešći da ne postoje snimci prisluškivanih razgovora. Jedan drugome mogu odlučiti o glavi, a interes za profitom ih spaja da do obračuna ne dođe. Teško je tu sa sigurnošću predvideti epilog, ali je potpuno sigurno da ni u SNS-u nisu svi spremni da jednako odgovaraju za štete Srbiji koje se mere milijardama evra. Nisu svi u Jovanjici (narko-plantaži), nisu svi ni pajtosi sa Belivukom. Različiti su im kontakti u obaveštajnim strukturama u inostranstvu. Jedan je Bog u pokušaju, drugi je Juda u pokušaju. Ali taj biblijski zaplet ne mora da ima i biblijski rasplet. Videćemo ko će biti razapet, a ne isključujem mogućnost da to budu oba. Sledbenika neće biti. Oni će biti zauzeti gledanjem rialiti programa ili dnevnika u kome će moći da vide kako se baš u Hrvatskoj teško živi.

MONITOR: Godinama  s vremena na vrijeme, vrh države upozorava na pripremu atentata na Aleksandra Vučića. Vučić se u režimskim medijima  predstavlja kao Đinđić, a klan oko Belivuka kao Zemunski. Kao neko ko je u jesen 2000. pokrenuo akciju POSKOK u vezi sa nizom političkih ubistava, kako vam izgleda ovo „asociranje“?

PPRELEVIĆ: Od kad je Vučić došao na vlast, sebe predstavlja kao žrtvu. On se obogatio, mi smo osiromašili i sve smo dalje od EU, a on tako bogat je baš žrtva. Njega hoće da ubiju stranci, domaći, hoće da mu dođu glave opozicija i njegovi. Ciljaju ga Amerikanci i Albanci, pa Crnogorci i Rusi i naravno Hrvati. Rado bi ga ubili i njegovi navijači, ali i Kokezini. Svi hoće da ga ubiju, a njega je uspeo da sačuva jedino ministar policije Nebojša Stefanović, a taj mu je i najveći neprijatelj.

Njegova sličnost sa Zoranom jeste što su osuđeni za ubistvo Zorana uglavnom radikali, što je Šešelj pobegao u Hag najavljujući šta će da se desi, što je Toma Nikolić jasno rekao da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom, što su okrivljeni rekli s kim je igrao šah u Surčinu i što je Vučić tada bio radikal. Vučića sa Zoranom veže i grupa Đinđićevih bliskih saradnika, poznatih po tezi da je svaka ideologija koja njima puni džepove dobra za iznuđene i fanatizovane Srbe.

MONITOR: Prije nekoliko dana se u vijestima TV sa nacionalnom frekvencijom pojavio otac jednog od mladića za koje se pretpostavlja da su žrtve Belivikuve grupe, i izjavom doveo u vezu novinarski istraživački tim KRIK sa Belivukom, što je izazvalo više protesta kolega i novinarskih udruženja.

PRELEVIĆ: Cela istraga se bazira na tome da je Vučić žrtva budućeg atentata, jer samo tako može da postoji otklon Vučićev od Belivukove ekipe. Zato je u središtu izveštavanja bio snajper, kojim je navodno trebalo da bude izvršen atentat. Eksperti za zaluđivanje i medijsku hipnozu su sve uradili da hipnotisani građani stvarno pomisle da su oni koji su učestvovali aktivno na strani SNS-a, koji su se zbog toga obogatili i postali moćni, koji su dobili i lože na stadionu i zaštitu na sudu, a uzgred, protivnike poubijali, baš protiv onog koji ih je stvorio. No, pojavio se profesor Vladimir Vuletić iz Partizana, sve objasnio dovodeći u vezu aktuelnog sekretara Vlade i baš tu ekipu „navijača“. Više su oni navijali za SNS nego za Partizan, kao i predsednik društva Partizan, bivši prijatelj Mire Marković i Slobodana Miloševića, a sada vlasnik nedeljnika Pečat, Milorad Vučelić. Svi novinski spinovi su pali posle izjava Vladimira Vuletića. Odjedanput Vladimir Vuletić postade moralna nakaza, a KRIK jedna od najhrabrijih istraživačkih kuća u Srbiji, koja je o vezama Belivuka i SNS-a pisala još 2015. godine, postade saradnik organizovanog kriminala.

Tako je to u Srbiji, u kojoj je potrebna izričita hrabrost da bi se bavili novinarstvom. Ovaj besmisleni spin su dohvatili medijski plaćenici, ne bi li pomogli u očuvanju vlasti, od koje se i sami gade.

MONITOR: Šta očekujete  od ovog drugog pokušaja EU da se dođe do dogovora prihvatljivog za opoziciju u Srbiji koja je u priličnoj konfuziji. Da li je potrebno i moguće i da od strane EU u tome učestvuje neko sa više ličnog autoriteta i mogućnosti da pruži  ponudu koja se „ne može odbiti“?

PRELEVIĆ: EU je zabavljena svojim problemima i ne bavi se ni Srbijom ni Crnom Gorom. U Srbiji nije otvoreno ni jedno poglavlje već 14 meseci. Naš ministar spoljnih poslova ide u posetu vladici Hrizostomu u Bosnu. Ni Top lista nadrealista nije ovoliko bila duhovita kao vlast u Srbiji. Srbija je preplavljena tužnim slikama. Građani umiru od muke i od korone, a vlast to predstavlja kao da građani umiru od smeha. To je stvarnost slobodnih medija i uticaja EU u Srbiji. Tanja Fajon nam mnogo smeta, svi u okruženju ugrožavaju Srbiju, a mi smo najbolji u svemu. Skupština slobodne Srbije će nastaviti da okuplja sve odgovorne ljude, da se usprotivimo zlu koje tera našu decu iz sopstvene zemlje. Srbija je u Prvom svetskom ratu svoju pobedu platila sa 50 posto muških glava. Crna Gora, na Mojkovcu: jesu li svi ti časni ljudi i ratovali protiv carevine da bi i najpametnija deca završila u Beču? Upravo to bi se desilo i da nisu ratovali. Srbi su pobedili Austrougare, ali su, istorijski gledano, uvek teško izlazili na kraj sa sopstvenim ološem.

MONITOR: Kada su u avgustu tri opozicione koalicije u Crnoj Gori odnijele tijesnu pobjedu nad DPS-om, u Srbiji se govorilo da je to dobar model i za Srbiju. Sada crnogorski premijer Zdravko Krivokapić mora da se ograđuje od Demokratskog fronta kojeg je, mada kao nezavisan, predvodio. Kako se vama to čini, ima li „dobrog modela“?

PRELEVIĆ: Impresivna je pobeda tri opozicione koalicije u avgustu prošle godine. Nisu oni pobedili DPS, nego su pobedili i DPS i policentrični malignitet u svakoj instituciji i mafije i donatore i neprofesionalne medije i kupljene glasove. Istorijska odgovornost pobednika je da ne dozvoli da se prethodni sistem vrati. Oni mogu da pridobiju najpametnije i najsposobnije građane, da razgrade sistem zla i izgrade sistem po meri građana Crne Gore. Nikad više ne treba da se vrati na političku scenu neko ko će izbore dobijati na sukobu Srba i Crnogoraca, niti na sukobu Srba i Srba. Sposobni moraju prosvećivati nesposobne, moraju reorganizovati zemlju i omogućiti da građani mogu živeti od sopstvenog rada, a ne od donacija i krađe. Retko koja zemlja na malom prostoru ima takve lepote. Građani Crne Gore su oštroumni ljudi, ali svoju pamet i svoj život ne treba da daju ni političarima, ni Škaljarima i Kavčanima, već svojim potomcima. Zdravko Krivokapić je pametan i umeren čovek. On bi, po meni, morao da profiliše sopstvenu političku opciju, da radi na profilisanju budućih lidera evopske Crne Gore. Njemu je u ruke pala mnogo veća odgovornost i obaveza od jednog mandata na mestu premijera. Ima mnogo nepravdi koje je prethodni režim učinio i mogao bi da deo svog vremena iskoristi u ispravljanju tih nepravdi.

 

Zaštitnici mafijašnih  klanova nedodirljivi

MONITOR: Dugo se govori o obračunima kotorskih klanova – Kavačkog i Škaljarskog i njima pridruženih grupa, na teritoriji Srbije. Sada se pominje da je ta „hobotnica“ stigla i u RS. Koliko su političke oligarhije i moćni pojedinci namjerili da se međusobno i regionalno obračunaju preko ovih istraga, hapšenja i eventualnih sudskih procesa?

PRELEVIĆ: Niti su pripadnici Kavačkog klana isključivo Kavčani, niti su pripadnici Škaljarskog klana stanovnici dela Kotora koji se zove Škaljari. Pripadnici i jednog i drugog klana su naša deca kojima je omogućeno da kroz kriminal žive na način na koji to nije moguće poštenim radom ni u Srbiji ni u Crnoj Gori. Nijedan od tih klanova ne bi postojao da neko nije zažmurio, primio pare, omogućio, smatrao da ih može kreditirati ili od njih imati bilo kakve koristi. Taj maligni biznis se širi bez obzira na nacionalnost i obuhvata stanovnike više kontinenata. Kao i prethodni veliki klan, koji je imao svoje ljude i u Španiji i u Sloveniji i u Latinskoj Americi, a pre svega u vladama Srbije i Crne Gore. Kada te mafije ojačaju i novcem potkupe bezbednosne službe i političke stranke, onda na neki način kupuju državu. Ti koji su kupljeni se sa njima, prirodno, nikada neće obračunati ili će se obračunati tako da mafiju najmanje košta. Nažalost, kada bi se pokrenule stvarne istrage, kako se to radi u Italiji ili nekim drugim državama, znam i siguran sam da bi se pronašli njihovi zaštitnici u državnoj strukturi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo