Povežite se sa nama

OKO NAS

MOJKOVAČKE DILEME OKO OTVARANJA NOVOG RUDNIKA CINKA, OLOVA I BAKRA: Ekonomija ili ekologija

Objavljeno prije

na

Dio Mojkovčana najavljeno pokretanje rudnika  aosocira na ekološke problem i ugroženo zdravlje. Tome ih je, tvrde, naučilo iskustvo

 

Kompanija Tara Resource najavila je da će u pokretanje rudnika u Mojkovcu  uložiti 150 milona eura. Otkupili su  koncesiono pravo 2018. godine i, kako su saopštili, unaprijedili projekat dodatnim bušenjem, tehničkim i studijama zaštite životne sredine. U toku je  izrada  kapitalnog rudarskog projekta, kao i procjena uticaja na životnu sredinu. Poslije toga očekuju dobijanje odobrenja, dozvole i saglasnosti za eksploataciju.

Investicija se   odnosi se na otvoreni kop i novo postrojenje za preradu rude. Takođe, kako su najavili iz Tara Resources, i “novo jalovište udaljeno od grada”.  Obećali su i 450 novih radnih mjesta. U februaru kompanija je uputila Vladi zahtjev za proširenje eksploatacionog zahvata na područje Tvrdog potoka, na granici Nacionalnog parka Biogradska gora. Taj potok se uliva u Bjelojevićku rijeku, a ona u Taru. Podnožje je budućeg Ski centra Žarki.

Zahtjev Tara Resources skinut je sa dnevnog reda Vlade, ali to nije  umirilo dio Mojkovčana. Reagovali su ekspresnim prikupljanjem potpisa  za peticiju protiv otvaranja rudnika. Istovremeno, investitoru i novoj Vladi  poslali su i poruku  sa  bilborda postavljenog na ulazu u grad. Natpis Jalovište, rudnik, bolesti trebalo je, objašnjavaju u tom gradu, da upozori na posljedice koje čekaju Mojkovčane ukoliko dozvole otvaranje rudnika.

U Opštini tvrde da su investitore  dočekali  domaćinski, kao sve one koji donose nove ideje. Međutim, ostala je jaka rezerva prema otvaranju rudnika, to jest nepoznanicama kako tačno taj projekat treba da se realizuje. “Investitorove namjere su bile da jalovište smjesti na samoj granici zone NP Biogradska gora, a praktično u podnožje budućeg ski centra i regionalnog puta Mojkovac – Berane. A dodak tome su i otvoreni kopovi na površinama koji se mjere stotinama hektara… Svi ekonomski efekti koje je proizveo bivši rudnik koji je imao i jamsko vađenje rude nijesu bili približni onome što je utrošeno u djelimično saniranje posledica  starog jalovišta”, kazali su Monitoru iz kabineta predsjednika Opštine Ranka Mišnića. Napominju da se stiče utisak da menadžment kompanije Tara Resources svojom strategijom “nije sinhronizovan sa strategijom opštine, države i međunarodnim standarda”. U Mišnićevom kabinetu naglašavaju da im je prioritet  očuvana životna sredina i zdravlja građana, uz održiv ekonomski razvoj.

“Ovih dana se navršava deset godina od sanacije crne ekološke bombe koja je bila u našem gradu i mi umjesto da slavimo, bojimo da li će ponovnim otvaranjem rudnika trajno biti uništen naš grad. Nećemo novo groblje u gradu i životima ćemo braniti Bjelasicu. Je li na pomolu nova ekološka katastrofa koja prijeti građanima Mojkovca? To ćemo  saznati tek kad se  i ako se oglase oni koji stoje iza firme  koja planira da otvori rudnik” saopštili su nedavno iz neformalnog udruženja građana koje se protivi otvranju rudnika. Mojkovčani okupljeni oko te ideje tvrde da su već obavijestili UNESCO i još nekoliko institucija. Poručuju i da će biti istrajni da zaštite životnu sredinu i svoje zdravlje “od svih pogubnih projekata”.

Reagovali su i iz opozicije.  U Liberalnoj partiji taj projekat nazvali su “novim grobljem ispod Bjelasice” i “rudnikom smrti”. Tvrde  da taj projekat ne smije biti relizovan.  “Umjesto planiranog napretka i progresa, Mojkovac  bi zahvatila rijeka mulja i otrova olova, cinka i drugih teških metala. To nećemo i ne smijemo dozvoliti”, saopštio je potpredsjednik Liberalne partije Jovo Rabrenović.

Iz mojkovačkih partija  koje sada čine vlast na državnom nivou  izbjegavaju da se zvanično izjasne o planiranom projektu, ali i o stavu svojih sugrađana. Nezvanično, napominju da treba sačekati da struka i nauka kažu činjenice  o uticaju tog projeta na životnu sredinu.  Upozoravaju da se uzmu u obzir ekonomski efekti otvranja rudnika, odnosno,  stvaranja mogućnosti za nova radna mjesta “u opustošenom Mojkovcu”.

Slično je, početkom marta, kazala i predsjednica  Upravnog odbora NP Crne Gore Marina Jočić. Prema njenim riječima, ukoliko investitor može da garantuje da neće ugrožavati životnu sredinu,  onda projekta nije sporan.  “Najveća mudrost i u životu i u upravljanju je naći pravu mjeru. Činjenica je da su građanima Mojkovca potrebna nova radna mjesta i novi proizvodni pogoni. Da li je to baš rudnik cinka nijesam sigurna,  s obzirom na lokaciju na kojoj se nalazi, ali mislim da takvi problemi postoje svugdje u svijetu i da postoje tehnološki načini da se riješi taj problem”, izjavila je ona.

Predstavnici Vlade i kompanije Tara Resources razgovarali su sredinom prošle sedmice o planiranoj investiciji i benefitima projekta. Kako je saopšteno, sastanak je bio posvećen i mogućim negativnim uticajima, sa fokusom na zaštitu životne sredine i kulturno-istorijsko bogatstvo lokacije. “Analizirana su različita rješenja i dogovoreno da Tara Resources dodatno razmotri sugestije koje su njihovi predstavnici dobili tokom sastanka od predstavnika Vlade, o čemu će, vrlo brzo, resorna ministarstva uključena u projekat biti informisana. Sve u cilju pronalaženja najboljeg rješenja za lokalnu zajednicu, Crnu Goru i strateškog investitora”, saopštili su iz  Ministarstva kapitalnih investicija.

Generalni menadžer rudnika Brskovo, Ričard Bofli ranije je kazao da  planirani rudnik  ima potencijal da bude jedan od vodećih rudnika toga tipa na Balkanu i značajan novi rudnik cinka u Evropi. Uglavnom će proizvoditi koncentrate cinka, kao i olova i bakra, koji sadrže srebro. “Zalažemo se za primjenu  najviših standarda ekološke i socijalne održivosti. Početak projekta uključuje i sanaciju trenutnih uticaja na životnu sredinu proisteklih iz bivših rudarskih operacija. Svi radovi koji se izvode dizajnirani su u skladu sa najvišim evropskim standardima i najboljom industrijskom praksom”, rekao  je on.

Pri planiranju lokacije, tvrde iz švajcarske kompanije, “najveći prioritet je stavljen na ublažavanje uticaja na životnu sredinu”. Zahvaljujući tome, kažu, “projekat neće imati uticaja” na rijeku Taru, NP Biogradska gora, niti na turističke aktivnosti planirane oko Mojkovca, uključujući i Ski centar Žarski. “Po završetku projekta, lokacija će doživjeti sveobuhvatnu restauraciju i pejzažnu sanaciju sadnjom zelenila i stabala. Svi koraci koje preduzimamo,  radi dobijanja ekološke i operativne dozvole predviđeni su crnogrskim zakonom i strogo se poštuju”, tvrde iz Tara Resources.

Priča je tek počela.

 

(Ne)zaboravljeni regionalni problem

Rudnik olova i cinka Brskovo radio je od 1976. do 1991. godine. Zapošljavao je blizu 700 radnika.

Za vrijeme rada rudnika na prostoru  bivšeg jalovišta deponovano je oko 2,5 miliona tona toksičnog otpada prosječne dubine 12 metara. U zvaničnoj Studiji o kvalitetu životne sredine za Mojkovac  iz 1990. godine piše da čestice mulja iz jalovišta sadrže visoke koncentracije gvožđa, cinka, olova, arsena, antimona i žive. U studiji je navedeno da je količina deponovanog mulja dovoljna da trajno uništi živi svijet u rijeci Tari.

U novembru 1992. godine stručni tim iz Ženeve konstatovao je da jalovište najhitnije treba sanirati. Jalovište je do sanacije važilo za regionalni ekološki problem. Više miliona eura vrijedan projekat sanacije završen je prije deset godina.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo