Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLADA JOŠ NIJE RASKINULA KONCESIJE ZA MALE ELEKTRANE U REČINAMA I KRALJSKIM BARAMA: Obećanja zamijenilo ćutanje

Objavljeno prije

na

Mještani kolašinskih sela razočarani su nečinjenjem Vlade. Oni ponovo traže raskid koncesionih ugovora. Ukoliko se to ne desi, najavljuju nastavak protesta započetih prošlog ljeta

 

Vodotoci u selima Kraljske Bare i Rečine nijesu se našli među onima za koje je Vlada, krajem prošle godine, raskinula koncesione ugovore za gradnju malih hidroelektrana (mHE). U ta dva sela mještani su lani, mjesecima, protestovali i sprečavali koncesionare da završe započete radove na cjevovodima i postrojenjima. Organizovali su danonoćne straže na gradilištima, a zbog verbalnih sukoba sa koncesionarima, u Rečinama je više puta intervenisala policija.

Nezadovoljni mještani su tada imali i podršku predstavnika aktuelne parlamentarne većine, ali i brojna obećanja da će, nakon konstituisanja nove vlasti, njihove nevolje biti riješene. Sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović i nekolicima aktuelnih poslanika čak su govorili na okupljanjima mještana.

„Buduća vlast treba da raskine sve koncesione ugovore i zabrani gradnju malih hidroelektrana“, kazao je Abazović, u septembru, u Barama Kraljskim. „Ako tako ne bude, ne bilo ni Vlade… Mi smo već pokrenuli jednu inicijativu prema Zelenima  u Evropskom parlamentu da pomognu u izradi dokumenta koji bi trebalo da ide u suzbijanje gradnje mHE… Svaka gradnja mHE je korupcija sama po sebi…“, rekao je on tada.

Sadašnji poslanik Demokrata Vladimir Martinović rekao je mještanima Rečina da se od nove vlasti očekuje da dosljedno sprovede reforme koje od njih traži Evropska unija. „Poglavlja koja su ključna u procesu integrisanja naše države u društvu evropskih naroda su 23 i 24, a takođe i poglavlje 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Dakle, neko mora odgovarati za sve dozvole i dokumentaciju koju je izdao investitorima širom Crne Gore, koji su devastirali našu prirodu, šume i rijeke. Moram naglasiti da se u Barama Kraljskim ne brani samo Ljubaštica, Crnja i Čestogaz, kao na Skrbuši rijeka Skrbuša. Već su sve te rijeke glavne pritoke naše suze Evrope, naše Tare. Tako da je sve ovo zapravo odbrana rijeke Tare koju svi zajedno branimo i koju ćemo, u to sam siguran, odbraniti“, obećao je on u oktobru.

Sada, mjesecima nakon konstituisanja nove vlasti, Vlada ćuti. Tako, barem,  tvrde u Rečinama i Kraljskim Barama. Zbog toga su nedavno iz ta dva sela ponovo u Podgoricu poslali stare zahtjeve a, potom, i nove urgencije. Traže što hitnije raskidanje koncesionih ugovora i poništavanje građevinskih dozvola za mHE na Čestogazu, Crnji i Ljubaštici u Kraljskim Barama i Rečinskoj rijeci u Rečinama.

Mještani Kraljskih Bara urgenciju su poslali premijeru Zdravku Krivokapiću, Abazoviću te ministarstvima ekologije i prostornog planiranja, ekonomije i kapitalnih investicija. Dostavilu su, tvrde, i Vladi i javnosti dovoljno dokaza o nezakonitostima vezanim za projekte mHE u tom selu. Na vodotocima Čestogaz, Crnja i Ljubaštica male elektrane je namjeravala da gradi podgorička firma Dekar. Koncesija joj je izdata 2008. a građevinske dozvole 2009. godine. Rok za završetak radova na objektima ističe krajem ove godine.

Kako objašnjava predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Kraljske Bare Milovan Labović zahtjevi su nadležnima predati početkom februara. Potom je  mještanima upućen poziv za sastanaka.

„Predstavnici MZ Rečine i mi 11. februara sastali smo se sa predstavnicima ministarstava ekologije i prostornog planiranja i ekonomije i kapitalnih investicija. Prošlo je više od mjesec, a mi nijesmo dobili povratnu informaciju, pa smo bili prinuđeni da pošaljemo i urgencije, kojima smo dopunili pređešnje zahtjeve. Još jednom obavještavamo crnogorsku javnost i nadležne da nemamo namjeru da odustanemo od odbrane svojih rijeka. To je za mještane preduslov za opstanak na ovom prostoru. Zato tražimo raskid koncesionog ugovora. Smatramo da Vlada ima dovoljno argumenata za to“, kaže Labović za Monitor.

Još tokom protesta mještani su upozoravali da je Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za mHE rađen prije skoro 10 godina. Kako su objasnili „u tom dokumentu se ne navodi nulto stanje, flora i fauna su obrađeni samo na nepune dvije strane“. Takođe,  Elaborat  je pisan samo za sliv vodotoka Crnja, kome ne pripadaju rječice Ljubaštica i Crni potok. Uz to, mještani kažu da su na terenu cijevi većeg prečnika, nego što je dokumentacijom za mHE dozvoljeno.

Minule sedmice  u Ministarstvo kapitalnih investicija stigao je i zahtjev za raskid koncesije za mHE Skrbuša, koja se gradi na Rečinskoj rijeci.  U Rečinama kažu da je i dalje većina mještana i vlasnika imanja „čija budućnost zavisi od rijeke protiv izgradnje ove mHE“.

S druge strane desetine njihovih komšija podržavaju namjeru firme Hiydro logistics da gradi mHE. Koncesionar je obećao „brojne benefite za selo“, ukoliko se obezbijedi većinska podrška za gradnju. Iz Hiydro logistics tvrde da im je namjera da više miliona ulože u putnu infrastrukturu sela, a obećali su i gradnju vodenice, mostova…

„Budućnost sela i povratak mladih upravo zavisi od ove rijeke i nema razvoja sela ukoliko i ovu rijeku stave u cijevi“, kažu u Rečinama. Napominju i da će biti prinuđeni da ponovo organizuju proteste i blokade ukoliko Vlada ne raskine koncesioni ugovor. „Ukoliko ne dođe do raskida ugovora osjećaćemo se  prevarenima, jer je nova parlamentarna većina u više navrata obećavala da će zaustaviti izgradnju mHE“, rekli su nam u Rečinama.

Predsjednik te MZ Predrag Šćepanović najavljuje da će, ukoliko ne budu raskinuti koncesioni ugovori, mještani „opet svoju budućnost braniti protestima i svim raspoloživim demokratskim sredstvima“. On od ministra Mladena Bojanića očekuje da preispita na koji je način data koncesija i kako su dobijene građevinske dozvole za Rečinsku rijeku.

Iz oba sela strahuju da će radovi na mHE biti nastavljeni čim snijeg okopni.

Krajem prošle godine Vlada je zaključila je da su se stekli uslovi za raskid koncesija o izgradnji malih hidroelektrana na vodotocima Raštak, Ljeviška i Reževića rijeka.

„Zaključivši da su se, zbog neizvršavanja ugovornih obaveza koncesionara, stekli uslovi za raskid ugovorā o izgradnji mHE na tim vodotocima, Vlada je zadužila Ministarstvo kapitalnih investicija da preduzme potrebne aktivnosti i sprovede procedure u tom pravcu. Usvojena je i Informacija o predlozima za rješavanje statusa ugovora o koncesiji kojima je predviđena izgradnja malih hidroelektrana na vodotocima Đuričkoj rijeci sa pritokama, Komarači, Murinskoj, Bistrici i Bukovici… Koncesionarima za izgradnju mHE na vodotocima Komarača i Murinska rijeka Vlada je odredila primjeren rok za izvršenje ugovornih obaveza. U slučaju neizvršenja bilo koje od obaveza biće pokrenuta procedura raskida ugovorā o koncesiji“,  saopštili su u decembru prošle godine iz Vlade.

Prema podacima iz novembra 2019. godine iz Crnogorskog operatora tržišta električne energije (COTEE) koji otkupljuje struju iz malih hidroelektrana, građani su, kroz subvencije, platili gotovo 32 miliona eura za struju proizvedenu u mHE i vjetroelektrani Krnovo.

Prethodna Vlada potpisala je koncesione ugovore za izgradnju 85 mHE.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo