Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Bušenje jedne rupe da bi se druga zakrpila, odsustvo je vizije

Objavljeno prije

10 mjeseci

na

Bušenje našeg Jadrana je samo naša odluka. Naši resursi su u našim rukama, zavise od nas i od našeg znanja. Ljudi iz ministarstava, koje smo platili da se bave zaštitom životne sredine, zastupaju interese kompanije koja je 2020. imala 208 izliva nafte, od kojih je uspjela da sanira samo 39

 

MONITOR: Treba li Crnoj Gori još jedno istražno bušenje nafte u podmorju?

IKOVIĆ: Sigurno je da ćemo zbog potrage za naftom imati ekološke gubitke. U ovom trenutnku niko ne zna da li nafte ima, i ako je ima  ne znamo o kojim količinama se radi. Politička klasa nam nameće bušenje Jadrana kao korak ka ekonomskom blagostanju, a sve što imaju je pretpostavka da taj resurs postoji. To je isto kao kada bi zidali vodenicu ili kopali bunar i kad iskopate i ozidate shvatite da to mjesto nema vodu.

Šta ako se pokaže da nafte ima, recimo, za nekoliko desetina miliona eura prihoda za državu godišnje? Ako Vlada ima odgovor na to – onda ga nije dala javnosti. Da li je to vrijedno ugrožavanja turizma, privredne grane koja godišnje donosi čak 1,1 milijardu eura? Nafta je industrija 19. vijeka i  sve više izlazi iz upotrebe, a mi ulazimo u njeno istraživanje. Upotreba nafte opada, što će dovesti do pada njene cijene, pa iako je pronađemo, nećemo imati od nje veliku korist. Srednjoročne trendove, u današnje vrijeme, nije lako predvidjeti, ali se pretpostavljaju. Ako uzmemo u obzir da se razvija industrija električnih automobila i da su akcije proizvođača Tesla za godinu porasle za čak 20 puta, vrlo je lako pretpostaviti da ta budućnost neće doći 2056. godine, već mnogo ranije. Današnje projekcije govore da će 2050. godine svako drugo vozilo biti na električni pogon. Potpisnici smo Pariskog sporazuma, pa bi trebalo da prestanemo sa upotrebom fosilnih goriva do 2050. godine. Ovo su samo neki od razloga zašto ne treba da bušimo Jadran. Na kraju, moći ćemo da se pohvalimo da smo jedina zemlja Jadrana bez naftnih platformi.

MONITOR: Utisci nakon neuspjelog sastanka sa predstavnicima Ministarstva kapitalnih investicija?

IKOVIĆ: Prethodno ministarvo nas je zvalo u 5 do 12, a novo u 12 i 5. Bušenje je počelo, a sastanak je bio dva dana prije toga. Zašto o tome nismo razgovarali makar u decembru?

Očigledno da smo pozvani kako bismo prhvatili stav da će nam, čim nađemo naftu, teći med i mlijeko. Prvo se ministarstvo branilo da je ugovor potpisan i da će , ukoliko se raskine, Crna Gora  izgubiti međunarodni ugled, a  morati i da plati štetu oko 100 miliona eura. Zar nije gubljenje ugleda ako prva, ustavom deklarisana ekološka država, ide na crpljenje nafte i gasa i pokreće prevaziđenu, prljavu industriju? Osim toga, raskid takvog ugovora ne može se porediti po bruci sa zapljenom kokaina na brodu sa sve crnogorskim državljanima. I, zar nije veći ,,penal” gubitak turističkog potencijala i broja posjetilaca od troškova raskida ugovora?

Nijedan višemilionski projekat u Crnoj Gori nije dao obećano blagostanje građanima. Od takvih projekata, pojedinci su se bogatili preko noći, a lokalna zajednica je postajala sve siromašnija. Tipičan primjer su objekti iz oblasti energetike, zbog kojih su nam  godišnje povećani računi za struju za oko 150 eura.

Neargumentovane stavove Minstarstva nismo mogli prihvatiti, zbog čega nam je sugerisano – ako ste nezadovoljni, napuštite sastanak. To smo i uradili.

Nova vlast je na te pozicije došla i zato jer su građani kritikovali lošu praksu prethodne. Oni su prigrlili tu istu praksu i javno joj odaju priznanje. Takav pristup mora da se mijenja – odmah. Oni su naši službenici, koje izdašno plaćamo. Nama treba i da podnose račune.

MONITOR: Hoćemo li ovo pitanje moći da riješimo sa  EU partnerima?

IKOVIĆ: Bušenje našeg Jadrana je samo naša odluka. Naši resursi su u našim rukama, zavise od nas i od našeg znanja. Interesantno je da ljudi iz ministarstava, koje smo platili da se bave zaštitom životne sredine, zastupaju interese kompanije koja je 2020. imala 208 izliva nafte, od kojih je uspjela da sanira samo 39.

MONITOR: Vlada Hrvatske je 2016, iste godine kada je bivša vlast u Crnoj Gori potpisala ugovore o koncesiji za naftu i gas, raskinula čak pet takvih ugovora i napustila tender nad 13 blokova za istražne radnje i proglasila zone zaštite brojnih morskih područja… Kakva je praksa u državama Evrope? 

IKOVIĆ: To što pojedine evropske zemlje imaju hiljade bušotina ne opravdava Crnu Goru da ide istim putem, pogotovo ako znamo da zasniva svoju turističku ponudu na prirodnoj ljepoti i originalnoj obali. Čitavi Jadran ima 1.827 bušotina, od čega Hrvatska 167, Crna Gora 4, a ostale Italija. Ne zaboravimo da su to zemlje sa ogromnim teritorijalnim resursima uz more, dok mi imamo biser sa manje od 300 kilometara obale. Čak i da stavimo ekologiju po strani, oni i da naprave grešku, mogu to ekonomski da prežive – mi taj luksuz nemamo.

Zanimljivo,  kompanija Eni, koja je dobila dozvolu za eksploataciju nafte, ovog je  mjeseca sa partnerom CDP Equity lansirala projekat investiranja u solarnu energiju i vjetroparkove u Italiji, na koji će u narednih pet godina potrošiti 800 miliona eura. Na njihovom zvaničnom sajtu, predviđaju stagniranje proizvodnje nafte i gasa u 2025, pa će postepeno da smanjuju njihovu proizvodnju. Ako investitor zna u kom pravcu se trendovi razvijaju, trebalo bi i Vlada Crne Gore.

MONITOR: Nadležni ističu da bi država Crna Gora morala da plati ogromne penale u slučaju raskida ugovora sa koncesionarom. Postoji li bezbolniji način da se izađe iz ovog posla?

IKOVIĆ: Bolje je spriječiti nego liječiti. Treba li da podsjetim koliko nas je koštalo gašenje avio-kompanije, pa se Vlada ipak odlučila za taj korak? Procijenila je da je taj trošak manji.

Ako znamo problematiku svih naših kapitalnih projekata, koji se zasnivaju na neutemeljenim i krivotvorenim podacima, zašto bi istraživanje nafte i gasa bilo drugačije? Zašto nova Vlada prvo ne preispita dokumentaciju, već tvrdi da se radi o odlično obavljenom poslu?

Ako su tačni navodi predstavnika Ministarstva kapitalnih investicija, onda bi raskid ugovora mogao da košta Crnu Goru desetak dana turističke sezone. Potrebno je, dakle, da Vlada stvori uslove za produžetak turističke ponude kako bi se anulirali gubici.

MONITOR: Iz Ministarstva kapitalnih investicija su Monitoru  kazali da bi novac koji bismo dobili eventualnim otkrićem nafte iskoristili za stvaranje fonda koji bi služio za sanaciju ekoloških crnih tačaka u Crnoj Gori, ali i za razvijanje biomasa, solarnih i vjetro izvora energije. Može li to biti argument ,,ZA” istražno bušenje i dalju eksploataciju nafte i gasa?

IKOVIĆ: Čitajući i slušajući takve izjave zaključujemo samo jedno – prioritet je bušenje podmorja, a ne zaštita mora. Crna Gora je jedina zemlja Mediterana koja nema nijedno zaštićemo morsko područje. Umjesto da danas slavimo proglašenje morskog zaštićenog dobra Katič, rukovodioci slave nastavak bušenja Jadrana. Ako želimo da budemo dio evropske zajednice, u obavezi smo da zaštitimo najmanje 10 odsto našeg mora.

Bušenje jedne rupe da bi se neka druga zakrpila je odlaganje rješavanja problema. To je odsustvo vizije. Zašto ne osnujemo Međunarodni institut za obnovljive izvore energije i stvorimo projekte od kojih će Crna Gora imati najveću korist? Zašto ne pokrenemo fabriku za montiranje i održavanje malih seoskih vjetrenjača koje će biti ustupljene domaćinstvima koja žive na selu od poljoprivrede? Tako ćemo imati više zdrave, čiste energije, više ljudi koji žive od svog rada, veću proizvodnju hrane, manje raseljavanje, veći izvoz i seoski turizam.

Novo rukovodstvo ne razvija zemlju korak po korak. Njima su bliže spektakularne priče iz kabineta kako da jednim ,,udarcem” riješimo sve probleme. Priča da postoji jedna ,,kvaka” je moguća – u bajkama.

 

San o dolarima koji će sami kapati 

MONITOR: Nadležni smatraju da bi pronalazak nafte pomogao u uspostavljanju raznovrstnosti i ekonomije. Kako to komentarišete?

IKOVIĆ: To je nemoguće, ponovo bacamo sve karte na jako mali broj opcija. Upravo je priča novog rukovodstva, kao i starog, na liniji da će nam dolari samo ,,kapati”, a mi ništa ne raditi kada pronađemo neko čudo pod zemljom. Šteta što nova vlast ne pravi otklon od te razvojne filozofije.

Ako istraživanje i moguće crpljenje nafte mogu da nam ugroze turizam, ribarstvo, a potom i proizvodnju hrane, tada nema govora o povećanju raznovrsnosti ekonomije, već upravo o gašenju one ekonomije čiji je nosilac lokalno stanovništvo.

Nije mi poznat nijedan primjer iz svijeta gdje se na istom mjestu uspješno vrši eksploatacija nafte i razvija i cvjeta turizam. U tim zemljama, mjesta gdje se crpi nafta su mnogo udaljena od mjesta gdje dolaze turisti, odnosno, ta mjesta se međusobno isključuju.

Andrea JELIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

6 dana

na

21 Januara, 2022

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

6 dana

na

21 Januara, 2022

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

6 dana

na

21 Januara, 2022

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo