Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Bušenje jedne rupe da bi se druga zakrpila, odsustvo je vizije

Objavljeno prije

na

Bušenje našeg Jadrana je samo naša odluka. Naši resursi su u našim rukama, zavise od nas i od našeg znanja. Ljudi iz ministarstava, koje smo platili da se bave zaštitom životne sredine, zastupaju interese kompanije koja je 2020. imala 208 izliva nafte, od kojih je uspjela da sanira samo 39

 

MONITOR: Treba li Crnoj Gori još jedno istražno bušenje nafte u podmorju?

IKOVIĆ: Sigurno je da ćemo zbog potrage za naftom imati ekološke gubitke. U ovom trenutnku niko ne zna da li nafte ima, i ako je ima  ne znamo o kojim količinama se radi. Politička klasa nam nameće bušenje Jadrana kao korak ka ekonomskom blagostanju, a sve što imaju je pretpostavka da taj resurs postoji. To je isto kao kada bi zidali vodenicu ili kopali bunar i kad iskopate i ozidate shvatite da to mjesto nema vodu.

Šta ako se pokaže da nafte ima, recimo, za nekoliko desetina miliona eura prihoda za državu godišnje? Ako Vlada ima odgovor na to – onda ga nije dala javnosti. Da li je to vrijedno ugrožavanja turizma, privredne grane koja godišnje donosi čak 1,1 milijardu eura? Nafta je industrija 19. vijeka i  sve više izlazi iz upotrebe, a mi ulazimo u njeno istraživanje. Upotreba nafte opada, što će dovesti do pada njene cijene, pa iako je pronađemo, nećemo imati od nje veliku korist. Srednjoročne trendove, u današnje vrijeme, nije lako predvidjeti, ali se pretpostavljaju. Ako uzmemo u obzir da se razvija industrija električnih automobila i da su akcije proizvođača Tesla za godinu porasle za čak 20 puta, vrlo je lako pretpostaviti da ta budućnost neće doći 2056. godine, već mnogo ranije. Današnje projekcije govore da će 2050. godine svako drugo vozilo biti na električni pogon. Potpisnici smo Pariskog sporazuma, pa bi trebalo da prestanemo sa upotrebom fosilnih goriva do 2050. godine. Ovo su samo neki od razloga zašto ne treba da bušimo Jadran. Na kraju, moći ćemo da se pohvalimo da smo jedina zemlja Jadrana bez naftnih platformi.

MONITOR: Utisci nakon neuspjelog sastanka sa predstavnicima Ministarstva kapitalnih investicija?

IKOVIĆ: Prethodno ministarvo nas je zvalo u 5 do 12, a novo u 12 i 5. Bušenje je počelo, a sastanak je bio dva dana prije toga. Zašto o tome nismo razgovarali makar u decembru?

Očigledno da smo pozvani kako bismo prhvatili stav da će nam, čim nađemo naftu, teći med i mlijeko. Prvo se ministarstvo branilo da je ugovor potpisan i da će , ukoliko se raskine, Crna Gora  izgubiti međunarodni ugled, a  morati i da plati štetu oko 100 miliona eura. Zar nije gubljenje ugleda ako prva, ustavom deklarisana ekološka država, ide na crpljenje nafte i gasa i pokreće prevaziđenu, prljavu industriju? Osim toga, raskid takvog ugovora ne može se porediti po bruci sa zapljenom kokaina na brodu sa sve crnogorskim državljanima. I, zar nije veći ,,penal” gubitak turističkog potencijala i broja posjetilaca od troškova raskida ugovora?

Nijedan višemilionski projekat u Crnoj Gori nije dao obećano blagostanje građanima. Od takvih projekata, pojedinci su se bogatili preko noći, a lokalna zajednica je postajala sve siromašnija. Tipičan primjer su objekti iz oblasti energetike, zbog kojih su nam  godišnje povećani računi za struju za oko 150 eura.

Neargumentovane stavove Minstarstva nismo mogli prihvatiti, zbog čega nam je sugerisano – ako ste nezadovoljni, napuštite sastanak. To smo i uradili.

Nova vlast je na te pozicije došla i zato jer su građani kritikovali lošu praksu prethodne. Oni su prigrlili tu istu praksu i javno joj odaju priznanje. Takav pristup mora da se mijenja – odmah. Oni su naši službenici, koje izdašno plaćamo. Nama treba i da podnose račune.

MONITOR: Hoćemo li ovo pitanje moći da riješimo sa  EU partnerima?

IKOVIĆ: Bušenje našeg Jadrana je samo naša odluka. Naši resursi su u našim rukama, zavise od nas i od našeg znanja. Interesantno je da ljudi iz ministarstava, koje smo platili da se bave zaštitom životne sredine, zastupaju interese kompanije koja je 2020. imala 208 izliva nafte, od kojih je uspjela da sanira samo 39.

MONITOR: Vlada Hrvatske je 2016, iste godine kada je bivša vlast u Crnoj Gori potpisala ugovore o koncesiji za naftu i gas, raskinula čak pet takvih ugovora i napustila tender nad 13 blokova za istražne radnje i proglasila zone zaštite brojnih morskih područja… Kakva je praksa u državama Evrope? 

IKOVIĆ: To što pojedine evropske zemlje imaju hiljade bušotina ne opravdava Crnu Goru da ide istim putem, pogotovo ako znamo da zasniva svoju turističku ponudu na prirodnoj ljepoti i originalnoj obali. Čitavi Jadran ima 1.827 bušotina, od čega Hrvatska 167, Crna Gora 4, a ostale Italija. Ne zaboravimo da su to zemlje sa ogromnim teritorijalnim resursima uz more, dok mi imamo biser sa manje od 300 kilometara obale. Čak i da stavimo ekologiju po strani, oni i da naprave grešku, mogu to ekonomski da prežive – mi taj luksuz nemamo.

Zanimljivo,  kompanija Eni, koja je dobila dozvolu za eksploataciju nafte, ovog je  mjeseca sa partnerom CDP Equity lansirala projekat investiranja u solarnu energiju i vjetroparkove u Italiji, na koji će u narednih pet godina potrošiti 800 miliona eura. Na njihovom zvaničnom sajtu, predviđaju stagniranje proizvodnje nafte i gasa u 2025, pa će postepeno da smanjuju njihovu proizvodnju. Ako investitor zna u kom pravcu se trendovi razvijaju, trebalo bi i Vlada Crne Gore.

MONITOR: Nadležni ističu da bi država Crna Gora morala da plati ogromne penale u slučaju raskida ugovora sa koncesionarom. Postoji li bezbolniji način da se izađe iz ovog posla?

IKOVIĆ: Bolje je spriječiti nego liječiti. Treba li da podsjetim koliko nas je koštalo gašenje avio-kompanije, pa se Vlada ipak odlučila za taj korak? Procijenila je da je taj trošak manji.

Ako znamo problematiku svih naših kapitalnih projekata, koji se zasnivaju na neutemeljenim i krivotvorenim podacima, zašto bi istraživanje nafte i gasa bilo drugačije? Zašto nova Vlada prvo ne preispita dokumentaciju, već tvrdi da se radi o odlično obavljenom poslu?

Ako su tačni navodi predstavnika Ministarstva kapitalnih investicija, onda bi raskid ugovora mogao da košta Crnu Goru desetak dana turističke sezone. Potrebno je, dakle, da Vlada stvori uslove za produžetak turističke ponude kako bi se anulirali gubici.

MONITOR: Iz Ministarstva kapitalnih investicija su Monitoru  kazali da bi novac koji bismo dobili eventualnim otkrićem nafte iskoristili za stvaranje fonda koji bi služio za sanaciju ekoloških crnih tačaka u Crnoj Gori, ali i za razvijanje biomasa, solarnih i vjetro izvora energije. Može li to biti argument ,,ZA” istražno bušenje i dalju eksploataciju nafte i gasa?

IKOVIĆ: Čitajući i slušajući takve izjave zaključujemo samo jedno – prioritet je bušenje podmorja, a ne zaštita mora. Crna Gora je jedina zemlja Mediterana koja nema nijedno zaštićemo morsko područje. Umjesto da danas slavimo proglašenje morskog zaštićenog dobra Katič, rukovodioci slave nastavak bušenja Jadrana. Ako želimo da budemo dio evropske zajednice, u obavezi smo da zaštitimo najmanje 10 odsto našeg mora.

Bušenje jedne rupe da bi se neka druga zakrpila je odlaganje rješavanja problema. To je odsustvo vizije. Zašto ne osnujemo Međunarodni institut za obnovljive izvore energije i stvorimo projekte od kojih će Crna Gora imati najveću korist? Zašto ne pokrenemo fabriku za montiranje i održavanje malih seoskih vjetrenjača koje će biti ustupljene domaćinstvima koja žive na selu od poljoprivrede? Tako ćemo imati više zdrave, čiste energije, više ljudi koji žive od svog rada, veću proizvodnju hrane, manje raseljavanje, veći izvoz i seoski turizam.

Novo rukovodstvo ne razvija zemlju korak po korak. Njima su bliže spektakularne priče iz kabineta kako da jednim ,,udarcem” riješimo sve probleme. Priča da postoji jedna ,,kvaka” je moguća – u bajkama.

 

San o dolarima koji će sami kapati 

MONITOR: Nadležni smatraju da bi pronalazak nafte pomogao u uspostavljanju raznovrstnosti i ekonomije. Kako to komentarišete?

IKOVIĆ: To je nemoguće, ponovo bacamo sve karte na jako mali broj opcija. Upravo je priča novog rukovodstva, kao i starog, na liniji da će nam dolari samo ,,kapati”, a mi ništa ne raditi kada pronađemo neko čudo pod zemljom. Šteta što nova vlast ne pravi otklon od te razvojne filozofije.

Ako istraživanje i moguće crpljenje nafte mogu da nam ugroze turizam, ribarstvo, a potom i proizvodnju hrane, tada nema govora o povećanju raznovrsnosti ekonomije, već upravo o gašenju one ekonomije čiji je nosilac lokalno stanovništvo.

Nije mi poznat nijedan primjer iz svijeta gdje se na istom mjestu uspješno vrši eksploatacija nafte i razvija i cvjeta turizam. U tim zemljama, mjesta gdje se crpi nafta su mnogo udaljena od mjesta gdje dolaze turisti, odnosno, ta mjesta se međusobno isključuju.

Andrea JELIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo