Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVA PRAVILA ZA ULAZAK U EU: Vladavina prava, ili putuj, Evropo

Objavljeno prije

na

Zahtjevi iz prvog „non paper” izvještaja koji je ispostavljen novoj  crnogorskoj vladajućoj garnituri izgledaju, ugrubo, ovako: vladavina prava, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, pa sve ostalo

 

Trinaesta je godina od apliciranja Crne Gore za kandidata za članstvo u EU i jedanaesta od dobijanja te titule. Deveta od početka pregovora. Privremeno su zatvorena tri poglavlja od ukupno 33. Krećemo se brzinom od 0,33 poglavlja godišnje. Privremeno.

Stanje nakon prvog ,,non paper” izvještaja koji je ispostavljen novoj vladajućoj garnituri izgleda, ugrubo, ovako: vladavina prava, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, pa sve ostalo.

Evropski komesar Oliver Varhelji predstavio je u srijedu, 17. marta, u Briselu zemljama članicama prijedlog čiji je osnovni princip da bez ispunjavanja uslova za vladavinu prava nema daljeg puta ka EU.

Kao ključna se ponovo ističu poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) i 24 (pravda i bezbjednost). Ona se odnose na neke od najvećih boljki u Crnoj Gori: reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, pravosudnu saradnju, saradnju u oblasti borbe protiv krijumčarenja droga i terorizma, kao i migracije i upravljanje granicama. Teme koje pune novinske stupce. Novo poglavlje će se zatvarati tek onda kada se ispune sva prelazna mjerila koja se tiču vladavine prava.

Za glavnu pregovaračicu Crne Gore sa Evropskom unijom Zorku Kordić ovo nije iznenađenje. Po njenom mišljenju za Crnu Goru je napredak u vladavini prava bio ključan od otvaranja pregovora. „Samo je podvučena ona već poznata poruka”, izjavila je Kordićeva i napomenula da to svakako podcrtava prioritete Vlade.

„Crna Gora je bila prva država koja je pregovore otvorila po novom pristupu i od samog početka pregovaračkog procesa važio je ovaj princip i dinamika sveukupnog napretka zavisila je od reformi u oblasti vladavine prava. Ovi kriterijumi u potpunosti odražavaju prioritet Vlade da ima nultu stopu tolerancije prema korupciji i organizovanom kriminalu, kao najvažnijim segmentima vladavine prava, odnosno razvijanja Crne Gore po mjeri razvijene evropske demokratije”, navodi glavna pregovaračica.

Ona je  povodom novog izvještaja izjavila da se nacrt tog dokumenta u potpunosti oslanja na pregovarački okvir Crne Gore i pristup koji je Savjet EU usvojio još u martu 2020, na predlog EK, a koji je Crna Gora iste godine zvanično prihvatila.

Revidirana metodologija čiji je cilj poboljšanje pristupnog procesa EU će se primjenjivati na države koje tek treba da otvore pristupne pregovore. Sudbinu Crne Gore dijeli Srbija, a prve zemlje koje će pregovarati sa EU po novom modelu su Albanija i Sjeverna Makedonija.

Oana Cristina Popa šefica delegacije EU u Crnoj Gori je početkom marta izjavila da je za evropsko proširenje potrebno strpljenje. To nije sprint, već maraton, smatra ona. „Najvažnije je biti dobro pripremljen, datum pristupanja je od sekundarne važnosti. Važno je da se provodi evropska agenda i potrebne reforme”, kazala je Popa uz konstataciju da je putovanje važnije od odredišta. Govoreći o Crnoj Gori, rekla je da je vladavina prava srž procesa pristupanja i da je pravosudna reforma vrlo važna. „To su nepopularne, teške reforme, ali bez njih se ne može imati funkcionalna država s jakim institucijama. Vladavina zakona omogućava svim ostalim područjima da pravilno funkcionišu, pa je važno da se to ispuni”, objasnila je Popa.

Početkom mjeseca Crnu Goru je posjetio i Miroslav Lajčak, specijalni izaslanik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga pitanja na Zapadnom Balkanu prenoseći slične pozdrave iz EU.

Premijer Zdravko Krivokapić je potvrdio mnogo puta izrečena obećanja da je Crna Gora posvećena reformama u oblasti vladavine prava. „Težimo da tokom 2021. godine naša zemlja dobije završna mjerila za poglavlja 23 i 24. Na ovaj način stvorili bi se uslovi za intenziviranje reformskih aktivnosti u oblasti vladavine prava, a ujedno dao podstrek za ubrzanje pregovora u svim ostalim pregovaračkim poglavljima”, izjavio je Krivokapić.

Istog dana kada je predstavljan non paper izvještaj u Briselu je u trodnevnoj posjeti boravio potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Nova Vlada, napomenuo je Abazović, nije zadovoljna intenzitetom pregovaranja u posljednjih nekoliko godina. Ohrabrenje nalazi u visokom procentu građana koji su za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji (75 odsto).

Potpredsjednik Vlade je mogao odobrovoljiti palamentarce stvaranjem Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou i Savjeta za kontrolu biračkog spiska. Tu je i otkrivanje zloupotreba donacija EU (afera granica) i procesuiranje funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i organizovani kriminal. Još jedan plus na putu ka EU je i to što je EK pozitivno ocijenila odluku nove Vlade da obustavi kontroverzni program ekonomskog državljanstva.

Abazović nije propustio priliku da signalizira i nužost promjena u tužilaštvu koje su ovih dana, nakon pristiglog mišljenja Venecijanske komisije u žiži interesovanja javnosti.

„Da bi dalje napredovala na svom putu ka EU, vaša zemlja  treba da ispuni privremena mjerila u poglavljima 23 i 24, posebno u ključnim problematičnim područjima, kao što su sloboda medija i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala“, izjavio je Tomas Haglajtner šef jedinice za Crnu Goru u Generalnom direktoratu EK za susjedstvo i pregovore o proširenju na sastanku Pododbora između EU i Crne Gore za pravdu, slobodu i bezbjednost. „Takođe je važno da Crna Gora ne nazaduje kada je riječ o dostignućima u oblasti pravosuđa, da crnogorsko pravosuđe pokaže posvećenost punoj i nedvosmislenoj implementaciji reformi i da se u parlamentu postigne politički konsenzus oko preostalih imenovanja u pravosuđu“.

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava, Vladimir Leposavić je kazao da nije lako ispuniti postavljene kriterijume, ali da neće odustati od njih.

Marijana Laković Drašković, bivša šefica pregovaračkog tima za poglavlja 23 i 24 izjavila je za televiziju Nova M da pred Crnom Gorom ne bi trebalo da stoji težak zadatak ako postoji politička volja i ukoliko budu uključeni ljudi koji imaju znanje da taj proces iznesu. „Nažalost plašim se kada je u pitanju politički ambijent i kadrovski potencijal trenutno da je Crna Gora u ozbiljnoj krizi, uzevši u obzir poslednja dešavanja posebno kad su u pitanju tzv. tužilački zakoni”.

Iako se čelnici  Vlade deklarativno zalažu za usku saradnju sa EU i njenim tijelima, ima i onih konstituenata vladajuće većine koji misle drugačije. Nebojša Medojević je, tako, izjavio da ne priznaju mišljenje Venecijanske komisije i konstatovao da je ona „nenadležna“.

Prilikom martovske posjete Lajčak je podgrijao nade u 2025. godinu kao mogući termin za ulazak Crne Gore u EU. Do tada se koraci moraju usaglašavati kako sa vanjskim partnerima tako i unutar vladajućih struktura. Kojom brzinom ćemo prelaziti taj put najviše zavisi od nas.

 

Katalizatori i kočničari

Zorka Kordić za Vijesti kaže da je prilikom otvaranja poglavlja 23 i 24 u decembru 2013, Crna Gora dobila 83 privremena mjerila, od čega 45 privremenih za poglavlje 23 i 38 privremenih za 24. „Imajući u vidu kompleksnost i raznovrsnost tematskih oblasti i zahtjeva, teško je dati kvantitativnu procjenu, iako se prema dosadašnjim izvještajima može smatrati da su ona u značajnoj mjeri ispunjena i da preostaju prioriteti na kojima se treba raditi u kontinuitetu do kraja pregovora“, kaže Kordić.

Kakav je progres Crne Gore znaće se za dva mjeseca. Simbolično, državotvorni maj je mjesec za koji Evropska komisija priprema izvještaj za dva, očigledno najvažnija, poglavlja 23 i 24 koja mogu biti katalizatori ili kočničari procesa integracija u EU.

U EU se trenutno razgovara i o načinu primjene nove metodologije potvrdila je Ana Pisonero glasnogovornica EU za Pobjedu. Ono što je nagoviješteno u non paper dokumentu je da ako sve ne ide kako treba tu su korektvine mjere, ali i sankcije u slučaju stagnacije.

Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo