Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MORSKO DOBRO  PREISPITUJE UGOVORE SA POMORSKIM SAOBRAĆAJEM I LUKOM BUDVA: Monopoli pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Nova politika u JP Morsko dobro mogla bi biti okončanje monopola na davno zauzete vrijedne lokacije u zoni morskog dobra, prestanak prakse sklapanja privremenih sporazuma o eksploataciji državne imovine i neosnovanog produženja ugovora koji traju decenijama

 

Novi direktor JP Morsko dobro, Mladen Mikielj, smijenio je odmah po stupanju na funkciju, sve pomoćnike direktora i načelnike službi u državnom preduzeću za upravljanje morskom obalom, kojim su od osnivanja 1992. upravljali kadrovi SDP-a i DPS-a. Mikielj je na ovu funkciju imenovan kao kadar Nove srpske demokratije. Nakon usvajanja nove sistematizacije radnih mjesta i popune upražnjenih pozicija u preduzeću čiji se godišnji prihodi mjere milionima eura, najavljena je provjera mnogih ranijih ugovora o korišćenju morske obale, od kojih neki traju decenijama.

Pojedine kompanije, čiji su vlasnici bili u bliskim odnosima sa nosiocima prethodne vlasti, drže svojevrsne monopole na korišćenje i eksploataciju vrijednih djelova javnog dobra, pješčanih plaža i zemljišta u zaleđu, pristaništa  i luka, koje su zaposjeli zahvaljujući sumnjivim tenderskim procedurama i namještenim javnim nadmetanjima.

Nezvanično se saznaje da će među prvim potezima novog tima iz JPMD biti preispitivanje ugovora o zakupu  Luke Budva i ugovora sa preduzećem Pomorski saobraćaj Kamenari, iz Herceg Novog, čiji su vlasnici biznismeni Dejan i Dušan Ban.

Oba ugovora, onaj između JPMD i budvanske kompanije Dukley marina, koja gazduje Lukom, kao i ugovor sa preduzećem Pomorski saobraćaj, koje koristi dva pristaništa, Lepetane i Kamenare u opštinama Tivat i Herceg Novi, između kojih se odvija trajektni saobraćaj – imaju status privremenih ugovora. Korišćenje ovih lokacija  produžava se aneksima, jer se nisu stekli zakonski uslovi za nastavak dosadašnjeg načina rada.

Ugovor između JP Morsko dobro i Pomorskog saobraćaja zaključen je u februaru 2004. godine na rok od 15 godina koji je istekao 31. 12. 2018. Jedna od najprofitabilnijih kompanija u Crnoj Gori, Pomorski saobraćaj, bio je državna firma u vlasništvu Fonda PIO, ali je u avgustu 2004, bez javnog tendera, prodat na berzi za nešto više od milion eura, kompaniji Prohouse iz Podgorice, u vlasništvu Dušana Bana, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Izvršni direktor i suvlasnik firme u vrijednosti od 33 odsto kapitala je Dejan Ban, firma Prohouse posjeduje 44 odsto akcija, ostatak od 22 odsto kapitala Pomorskog saobraćaja pripada biznismenu Željku Mihailoviću.

Privatizovanu kompaniju Pomorski saobraćaj sa pravom nazivaju „zlatnom kokom“ DPS-a, koja svojim vlasnicima donosi čisti godišnji profit od par miliona eura. To je jedina kompanija koja se na Crnogorskom primorju bavi trajektnim prevozom putnika na jedinoj takvoj liniji, Lepetane-Kamenari. Predmet ugovora sa JPMD je korišćenje dvije operativne obale sa pristaništima za ukrcaj i iskrcaj putnika sa pristupnim saobraćajnicama.

Osnovni ugovor predviđa da po njegovom isteku, u slučaju raspisivanja novog javnog tendera, potpisnik ima preče pravo korišćenja u odnosu na druge zainteresovane, pod istim uslovima. Novog tendera nije bilo, Pomorski saobraćaj više mjeseci prevozio je putnike i koristilo državnu imovinu bez ugovora i bilo kakvih dozvola ili plaćanja obaveza. Da bi u avgustu 2019. tadašnji direktor Predrag Jelušić zaključio Aneks I Ugovora o korišćenju morskog dobra iz 2004, kojim se njegovo trajanje produžava  na neodređeno vrijeme, odnosno – do dodjele koncesije za obavljanje djelatnosti linijskog pomorskog saobraćaja na relaciji Kamenari-Lepetani.

Ugovor je produžen na osnovu Zaključka Vlade iz juna 2019. godine u kome se pored preporuka JP Morsko dobro da produži ugovor Pomorskom saobraćaju, „zadužuje Ministarstvo saobraćaja i pomorstva da u predlozima Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe i upravljanja lukama“, čije je donošenje planirano te godine, „predloži i način uređenja linijskog pomorskog saobraćaja kao i pitanje dodjele koncesije za djelatnosti linijskog pomorskog saobraćaja“.

Zakon je usvojen, ali prema raspoloživim podacima čini se, da kompanija Pomorski saobraćaj još uvijek nije dobila novu koncesiju. Prethodna je data na rok od 10+5 godina. Međutim, novim zakonskim propisima, koncesija za obavljanje djelatnosti prevoza putnika trajektom, dodjeljuje se za period od 30 godina. Što bi položaj i privilegije ove kompanije utvrdilo do 2050. godine.

Iz tog razloga uprava JPMD nije sprovela javni poziv za zakup morskog dobra u Lepetanima i Kamenarima, sa obavezom izgradnje novog pristaništa, koji je Vlada odobrila u decembru 2018. godine. Pomorski saobraćaj prevozi putnike preko Veriga u zalivu Boke, na osnovu zaključaka i aneksa bez definisanog roka trajanja.

Slična situacija ponavlja se i sa Lukom Budva. JP Morsko dobro zaključilo je 2002. godine ugovor o korišćenju morskog dobra, dijela izgrađene obale Luke sa privezištima i pripadajućem akva prostorom, najprije  sa slovenačkom kompanijom ER.VE. Montemarina, koja je do danas promijenila više vlasnika. Ugovor o korišćenju prostora budvanske Luke imao je 14 aneksa, za svaku narednu godinu po jedan. Najduži period zakupa Luke vodila je kompanija MC Marina u suvlasništvu Brana Mićunovića i Miloša Marovića, koji su udio u kompaniji prodali Nilu Emilfarbu, jednom od vlasnika poznatog turističkog naselja Zavala. Budvanska Luka tada je dobila naziv Dukley marina. Iako su se imena i vlasnici firme mijenjali, riječ je o istom pravnom licu, kojem je ugovor o zakupu istekao tokom 2017. godine.

Uprkos tome zakupac, Dukley marina, zahtijeva produženje ugovora za period od 10 godina, zaključno sa 2027. godinom, po osnovu investicionog ulaganja u Luku, koje je navodno izvršeno u periodu 2007-2010. godine u iznosu od 700.000 eura.

Međutim, Vlada je zauzela stav da je osnovni ugovor istekao 2017. godine i da ne može biti produžen te da se za Luku Budva mora sprovesti postupak dobijanja koncesije.  U skladu sa takvim stavom JP Morsko dobro zaključuje u junu 2017. Privremeni ugovor o korišćenju morskog dobra sa Dukley marinom sa rokom trajanja – do završetka procedure za dodjelu koncesije.

Veliko je pitanje je da li će Dukley marina uspjeti da dobije koncesiju na korišćenje Luke ako se ima u vidu da volja većine građana i nove vlasti jeste da se luka Budva vrati pod okrilje Opštine, te da njome upravlja lokalna samouprava, a ne privatne kompanije. Organizovani su i protesti građana na kojima je isticana potreba da se Luka izdvoji iz JPMD zbog neodgovornog gazdovanja. Vaćanje budvanske Luke Budvanima bilo je jedno od predizbornih obećanja gotovo svih lokalnih političkih partija. Dolaskom novih lica na čelne funkcije u ovoj državnoj firmi stvoreni su preduslovi da se obećanja konačno i ispune.

Nova politika u JP Morsko dobro mogla bi biti okončanje monopola na davno zauzete vrijedne lokacije u zoni morskog dobra, prestanak prakse sklapanja privremenih sporazuma o eksploataciji državne imovine i neosnovanog produženja ugovora koji traju decenijama.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo