Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO UNIPROM PLAĆA STRUJU: Trgovina maglom

Objavljeno prije

na

Prema Ugovoru koji je važio do 31. decembra, Uniprom je Elektroprivredi megavatsat isporučene električne energije trebalo da plati 45 eura. Zahvaljujući pratećim aneksima, ta cijena je oborena na 28,5 eura/MWh. Ostatak se kompenzuje tako što Pejović EPCG prodaje emisione kredite CO2 koje od Vlade dobija džabe. I Uniprom bude dobar oko 800 hiljada eura – mjesečno

 

Na relaciji Uniprom/KAP – zakonodavne/izvršne vlasti zavladalo je zatišje, nakon što su predstavnici Ministarstva ekonomskog razvoja obišli Kombinat. Dok čekamo nastavak priče, zainteresovani pokušavaju shvatiti stvarne razloge zbog kojih je Veselin Pejović, vlasnik Uniproma (i imovine nekadašnjeg Kombinata aluminijuma) početkom mjeseca zaprijetio otpuštanjem svih radnika (prema različitim izvorima njih je od 480 – 600) i gašenjem proizvodnje vrijedne, prema njegovim tvrdnjama, oko 250 miliona eura.

Pa da pomognemo. Cijena struje je nezaobilazan dio svake debate o proizvodnji aluminijuma. Tako je i period uoči i tokom stečaja u KAP-u obilježila neobična priča o isporuci električne energije bez kupoprodajnog ugovora, angažovanju državnih posrednika u tom poslu (Montenegrobonus) i višemilionskim gubicima sa kojima je on okončan.

Mnogi su zato,  sa zadovoljstvom dočekali najave da će Pejović uvoziti struju za potrebe Kombinata, nakon što je sa stečajnim upravnikom KAP-a Veselinom Perišićem potpisao Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji i preuzeo proizvodnju aluminijuma. I taj uvozni aranžman je funkcionisao do marta 2017. godine kada je Uniprom završio saradnju sa slovačkom firmom Le Trading, od koje je prethodnih 12 mjeseci nabavljao struju po cijeni od 35 eura po megavatsatu (MWh).

Slijedili su višemjesečni pregovori sa Elektroprivredom. Iz EPCG su pregovore počeli tražeći 42 eura/MWh da bi, u oktobru 2017, sa Unipromom potpisali trogodišnji ugovor o isporuci električne energije za Kombinat aluminijuma, po cijeni od 38,9 eura po megavatsatu. Bez uračunatog poreza na dodatu vrijednost (PDV) i naknade za prenos struje.

Nezvanični podaci do kojih je Monitor došao u EPCG govore kako je tokom tog aranžmana Elektroprivreda i uvozila i izvozila struju po većoj prosječnoj cijeni od one po kojoj je električna energija isporučivana Unipromu. I ta razlika nije bila mala. EPCG je tokom 2018. i 2019. godine struju uvozila po prosječnoj cijeni od 51,5 do 53 eura/MWh, a izvozila za 55,6 do 58,6 eura/MWh, na godišnjem prosjeku.

Uglavnom, po isteku tog ugovora, početkom prošle godine, kreću novi pregovori. I stiže novi Ugovor o kupoprodaji električne energije, potpisan 28. februara 2020. godine. Potpisnici su bili Igor Noveljić, doskora izvršni direktor EPCG (Prodavac) i Nebojša Dožić, opunomoćeni zastupnik Uniproma (Kupac). Iz mnoštva bitnih detalja tog Ugovora („Kupac se obavezuje da preuzetu električnu energiju koristi isključivo za potrebe obavljanja svoje djelatnosti kao samosnabdjevač, i zabranjena je svaka dalja prodaja ili preprodaja…“, član 2) izdvojimo za ovu priču najvažniji – cijenu.

Uniprom se obavezao (član 4) da će za svaki megavatsat isporučene električne energije tokom deset mjeseci trajanja ugovora platiti iznos od 45 eura. Bez uračunatog PDV-a. U odnosu na prethodni ugovor cijena je porasla za više od šest eura, pa je izgledalo da je novi aranžman bitno nepovoljniji za Pejovićevu kompaniju. Čak i uz dogovoreni popust od pet odsto koji je kupac mogao ostvariti „ukoliko fakturu za prethodni mjesec plati do 15-og u tekućem mjesecu“.

Ali, kako ono kažu – đavo se krije u detaljima a stvarna cijena u aneksima.

Aneks I prošlogodišnjeg Ugovora o kupoprodaji električne energije potpisan je  31. marta, jedva mjesec dana nakon potpisivanja osnovnog teksta. Umjesto Nebojše Dožića, potpisao ga je izvršni direktor Uniproma Veselin Pejović. Bez mnogo okolišanja, dokument predviđa (član 1) značajne olakšice za kupca struje iz EPCG.

„Kupac se obavezuje da fakture za mjesec april, maj i jun, 2020. godine, (po cijeni  od 45 eura za MWh) plati na sljedeći način:

  • Za ukupno isporučenu električnu energiju u mjesecu aprilu 2020. godine dužan je platiti 30 eura za MWh u roku od 15 dana od dana ispostavljanja fakture, dok je 15 eura/MWh za isporučenu električnu energiju u istom mjesecu dužan platiti do 31. 12. 2020. godine.
  • Za ukupno isporučenu električnu energiju u mjesecu maju 2020. godine dužan je platiti 30 eura za MWh u roku od 15 dana od dana ispostavljanja fakture, dok je 15 eura/MWh za isporučenu električnu energiju u istom mjesecu dužan platiti do 31. 12. 2021.godine.
  • Za ukupno isporučenu električnu energiju u mjesecu junu 2020. godine dužan je platiti 30 eura za MWh u roku od 15 dana od dana ispostavljanja fakture, dok je 15 eura/MWh za isporučenu električnu energiju u istom mjesecu dužan platiti do 31. 12. 2022.godine.

Ranije ugovoreni popust za blagovoremeno plaćanje od pet odsto ostao je na snazi – sukcesivno. Što znači da je Uniprom, zapravo, trebalo da narednog mjeseca plati 28,5 eura za MWH isporučene električne energije. Dok bi drugu ratu  od 14,25 eura/MWh platio u intervalu od osam mjeseci do dvije i po godine.

Ni tu se priča nije završila. Krajem juna Noveljić i Pejović potpisuju i Aneks II istog Ugovora. Plan plaćanja aprilskog računa za isporučenu struju ostao je nepromijenjen (30 + 15 eura do kraja 2020). Zato je za struju isporučenu tokom preostalih osam mjeseci prošle godine (od maja do decembra) dogovoren novi model. I on je predvidio plaćanje 30 eura po MWh do 15-og narednog mjeseca. Uz, podrazumijeva se, već pominjani popust. Ostatak je trebalo da bude plaćen do 15. februara ove godine. Ali ne novcem već „kompenzacijom za CO2 emisije Kupca po cijeni emisionog kredita ne većoj od 22,8 eura plus PDV“.

Uniprom se, da pojasnimo, Aneksom II obavezao da će trećinu struje koju mu isporuči EPCG platiti emisionim kreditima CO2 (ugljen dioksida). Istim onim koje je prethodno dobio na poklon (besplatno) od Vlade Duška Markovića (količina: 1,02 miliona tona, iliti emisionih kredita). Dobro ste pročitali: nabavna cijena 0,00 e/toni CO2eq a prodajna „ne više od 22,8 eure“. Plus PDV.

Sva ova priča je, za eventualno neupućene, povezana sa globalnim zagrijavanjem i nastojanjima da se zagađivači ograniče u emisiji ugljen-dioksida u atmosferu, tako što će im biti propisane godišnje kvote. Otprilike: svaka država ima određenu količinu emisionih kredita CO2 koju njena industrija može da potroši tokom godine. Onda registrovani industrijski zagađivači otkupljuju te kredite kako bi stekli pravo na emisiju određene količine CO2 (u hiljadama tona). Kasnije tim pravom mogu i međusobno trgovati. Unutar države ali i na međunarodnim berzama.

Slijedeći te preporuke Crna Gora je u decembru 2019. godine, prva u regionu, donijela Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena. Nedugo zatim, u februaru prošle godine, Vlada je usvojila Uredbu o djelatnostima koje emituju gasove sa efektom staklene bašte za koje se izdaje dozvola za emisiju gasova. Cilj tih propisa bio je ,,ograničiti djelovanje industrijskih i energetskih pogona koje šteti životnoj sredini“.

Vlada je, međutim, u svoj toj priči prepoznala i neke izuzetke.  Kombinat aluminijuma u bankrotu, nikšićki Toščelik i pljevaljska Termoelektrana dobili su određeni broj emisionih kredita besplatno, „radi sprječavanja izmještanja energetski intenzivnih grana industrije iz Crne Gore“. Besplatni paketi su odobreni na osnovu prosjeka proizvodnje u periodu 2005- 2008. godina, pa su neki (KAP) imali višak a drugi (Termoeloktrana) manjak prava na emisiju CO2   u odnosu na trenutne potrebe. I trgovina maglom mogla je da počne.

Koliko je ova kompenzacija donijela Unipromu? Nema, još, zvaničnih podataka o količini električne energije koju je EPCG isporučila Unipromu tokom važenja prošlogodinjeg ugovora. Postoje zvanični podaci da je u 2018. godini za KAP isporučeno 604.400 MWh električne enrgije. Ili oko 50.000 MWh mjesečno. Ako na jednom MWh Pejovićev Uniprom, gore pojašnjenom kompenzacijom, uštedi 15 eura, onda je mjesečna ušteda kompanije blizu 800 hiljada. I tako osam mjeseci prošle godine.

Budućnost kupoprodajnog aranžmana između EPCG i Uniproma zavisi od (ne)spremnosti novih vlasti i njihovih predstavnika u upravi državne elektroenergetske kompanije da nastave sa naslijeđenom praksom. Ili joj stanu na put. Čini se kako Pejović  pokušava da ih, na sve moguće načine, uvjeri u neophodnost dalje saradnje. U igri je veliki novac. I interesi mnogih, malih i velikih, igrača.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo