Povežite se sa nama

Izdvojeno

VENECIJANSKA KOMISIJA I STARA I NOVA VLAST: Selektivno čitanje i sprovođenje

Objavljeno prije

na

DPS i njihovi „tradicionalni koalicioni partneri“ su pozdravili mišljenje Venecijanske komisije o spornim prijedlozima dva tužilačka zakona kao svoj trijumf. Zaboravljajući kako se DPS-ova vlast oglušavala o mišljenja „Venecijanaca“ kad im nisu bila po volji

 

I prije nego je Venecijanska komisija (VK) zvanično objavila mišljenje o spornim prijedlozima dva tužilačka zakona, tumačenje pomenutog mišljenja se slavodobitno pojavilo na „patriotskim“ portalima pod kontrolom DPS-a. Navodno je tekst podobnim medijima dostavljen odmah nakon sjednice VK od strane bivšeg DPS-ovog sudije i kasnijeg ministra pravde Zorana Pažina i/ili člana Tužilačkog savjeta Anete Spaić, koji su članovi Venecijanske komisije iz Crne Gore. Medijske objave i tumačenja (bez objavljivanja originalnog teksta VK) su pratile  reakcije DPS i njihovih „tradicionalnih koalicionih partnera“ koji su pozdravili mišljenje kao svoj trijumf.

Predloženim zakonima je nova vlast namjeravala razbiti kontrolu DPS-a nad državnim tužilaštvima. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je izrazio zadovoljstvo stavom VK i poručio ministru pravde Vladimiru Leposaviću da ne pritiska sudove već „da pročita mišljenje VK“.

Mnogi iz Đukanovićevog bloka zaboravljaju da se DPS-ova vlast oglušavala o  mišljenja Venecijanaca kad im nisu bila po volji. Najpoznatiji primjer je sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti donesen u noćnom zasijedanju Skupštine krajem decembra 2019. kojim je raskinuto višedecenijsko partnerstvo između predsjednika Đukanovića i Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) u Crnoj Gori. Premijer Duško Marković, suočen sa najvećim protestima u istoriji Crne Gore u vidu crkvenih litija, nekoliko puta je obmanuo javnost govoreći da sporni zakon ima podršku Venecijanaca. U stvarnosti, Vlada Markovića, u kojoj je bio ministar pravde i sadašnji član VK Zoran Pažin, nije ispunila skoro nijednu preporuku VK kada je bio u pitanju sporni zakon.

U mišljenju objavljenom prije pet dana, VK izričito kaže na 10. strani da ranija DPS vlast nije ispunila njene preporuke iz 2012. godine, koje su se ticale sastava i nadležnosti Tužilačkog savjeta i da se isti inkorporiraju u Ustav Crne Gore. Bilo je i puno kritika od strane VK, pogotovo onih za politički uticaja DPS-a na pravosuđe. Tadašnja vlast je, kao i sadašnja parlamentarna većina, isticala da VK daje samo savjetodavno mišljenje koje nije pravno obavezujuće.

Zadnji izvještaj VK navodi da je stanje u tužilaštvu i sudovima loše, citirajući izvještaj EU da je i pored reformi u tužilaštvu kojima je osnovano i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije „ograničen“.

Na kraju izvještaja se priznaje da „u Crnoj Gori postoji snažan zahtjev za sveobuhvatnom reformom tužilaštva“ kao i da su „mnoge nevladine organizacije nezadovoljne radom tužilaštva i da ih brinu bliske veze tužilaca sa prethodnom vlašću“. Međutim, VK smatra da reforme ne smiju rezultirati jednostavnom zamjenom vrha tužilaštva sa novim ljudima kao i zamjenom stare većine novom u potencijalno opasnom vršenju političke kontrole nad tužilaštvom. Na sličnu kontrolu tužilaštva od strane vladajućeg DPS-a „Venecijanci“ su i ranije upozoravali sličnim mišljenjima, što nije puno brinulo tadašnji režim, osim ako nije bilo praćeno i pritiscima od strane Evropske komisije.

Opšte je mišljenje stručne javnosti i nevladinog sektora da su nacrti tužilačkih zakona doneseni brzopleto, neoprezno i da idu naruku DPS-u i zadržavanju sadašnjeg lošeg stanja. Prijedloge Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu kao i prijedlog Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju skupštinska većina je donijela po ubrzanom postupku bez konsultacija sa Evropskom komisijom, Tužilačkim savjetom i stručnom javnošću. Nije organizovana nijedna javna rasprava. Takav pristup skupštinske većine je izazvao čuđenje i negodovanje EU i SAD jer su dosadašnje promjene i reforme rađene u bliskoj koordinaciji sa zapadnim partnerima.

Predloženim Zakonom o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju (TOKK) predviđeno je da se sadašnje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) preimenuje u gorepomenuto. Rukovodilac TOKK-a bi i dalje bio biran od Tužilačkog savjeta s tim da se ubuduće ne bi birao na osnovu prijedloga Vrhovnog državnog tužioca. Struktura TOKK-a, funkcije i status tužilaca su trebali ostati nepromijenjeni kao kod sadašnjeg SDT-a. Velika novina je to što bi usvajanjem zakona sadašnji tužioci u SDT-u dobili status neraspoređenih, uključujući i Glavnog specijalnog tužioca. Tužilački savjet bi imao 90 dana da odluči koliko će tužilaca raditi u novoformiranom TOKK-u, zatim 15 dana da se objavi oglas za poziciju rukovodioca, i nakon toga još 60 dana da se usvoji akt o internoj organizaciji novog tužilaštva. U roku od 6 mjeseci bi Tužilački savjet ponovo rasporedio neraspoređene specijalne tužioce, koji bi u međuvremenu primali i dalje pune plate, dok bi trenutni predmeti do izbora novog šefa TOKK-a bili prebačeni Višem državnom tužilaštvu.

Venecijanska komisija, kao i veliki dio nezavisne stručne javnosti, smatra da je ovakav nacrt zakona „ad hominem“ i „nenormativan“, tj. da je napravljen u svrhu uklanjanja određene osobe sa funkcije kroz formu zakona. Ranije je opozicija često optuživala vladajući DPS da donosi zakone po mjeri Đukanovića i uskog kruga oko njega. VK traži, uz pozivanje na Ustav, da se državnom tužiocu, u ovom slučaju Milivoju Katniću, garantuje mandat i da se zaštiti od samovoljnog smjenjivanja „kroz zloupotrebu zakonodavne vlasti“. VK smatra (kao i EU) da se trebaju koristiti disciplinske mjere protiv tužilaca koji krše zakon i zloupotrebljavaju funkciju u privatne ili političke svrhe. VK smatra da samo premještenje predmeta iz SDT-a u Više tužilaštvo i vraćanje istih po formiranju novog bi izazvalo nepotrebni zastoj u postupanju po predmetima i organizacioni haos.

Ostaje nedorečeno kako „Venecijanci“ i međunarodna zajednica vide da je pod sadašnjim mehanizmima moguće pokrenuti disciplinski postupak protiv ijednog tužioca a kamoli protiv Glavnog specijalnog tužioca koga vladajuća većina u Skupštini i nevladin sektor optužuju za teške zloupotrebe funkcije i spregu sa organizovanim kriminalom. Sadašnjim tužilačkim savjetom predsjedava vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca (VDT) Ivica Stanković. On je optuživan za korupciju i potčinjenost DPS-u, dok je njegov sin Aleksa često viđan u društvu klana Šarić, označenog kao jedan od najvećih narko kartela na Balkanu. Članovi klana u Crnoj Gori su sudski oslobođeni optužbi koje je zastupalo Specijalno tužilaštvo pod Katnićem. Članovi Savjeta iz redova „eminentnih pravnika“ su Ranka Čarapić, Milan Filipović, Aneta Spaić i Velimir Rakočević. Čarapićka je bivša Vrhovna državna tužiteljka koja u svom mandatu nije pokrenula nijedan disciplinski postupak protiv bilo kog tužioca, i koja je vjerovatno prvak u odbacivanju krivičnih prijava nevladinog sektora koje su se kasnije ispostavljale tačnim i naknadno procesuirane. Milan Filipović je bivši ministar unutrašnjih poslova pod Đukanovićem čiji rezultati u borbi protiv kriminala i korupcije su u ravni sa Stankovićem i Čarapićkom. Spaićka je supruga bivšeg Đukanovićevog ministra vanjskih poslova i provjereni DPS kadrovik kao i njezin kolega Rakočević. Iz redova tužilaca članovi Savjeta su Hasan Lukač, Ljubinka Bašović, Veljko Rutović i Sonja Bošković. Lukač je vodio optužnicu protiv drugog velikog narko klana Kalić, čiji šef je pravosnažno osuđen zbog trgovine narkoticima u Njemačkoj. U Crnoj Gori Kalići su oslobođeni optužbi i država im je, isto kao i Šarićima, dosudila milionske odštete zbog pogrešno vođenih postupaka od strane tužioca koji su nakon toga napredovali u karijeri.

Predložena reforma Tužilačkog savjeta, kao najvišeg organa državnih tužilaštava, sveobuhvatnija je od reforme SDT-a. Vladajuća koalicija je predložila da broj eminentnih pravnika, koje bira Skupština u Tužilački savjet prostom većinom, bude povećam sa 4 na 5, dok bi broj tužilaca bio smanjen sa 5 na 4. Time bi predstavnici tužilačke struke bili u manjini. Još jedna velika novina bi bila da reformisani Tužilački savjet može postaviti vršioca dužnosti Vrhovnog tužioca i da on ne bi morao biti izabran iz redova tužioca već samo da odgovara drugim kriterijima izbora. Vršilac dužnosti VDT-a bi bio biran za period od 6 mjeseci maksimalno dva puta. Venecijanska komisija zaključuje da ovaj prijedlog nije suprotan evropskim standardima ali i da sadašnja kompozicija Tužilačkog savjeta takođe nije u nesaglasju sa tim istim evropskim standardima. Međutim, ako bi se eminentni pravnici i dalje birali prostom većinom u parlamentu onda bi time porastao i politički uticaj nad tužilaštvom. No, VK upozorava na opasnost od „korporatizma“ u sadašnjem slučaju kada tužioci imaju većinu u Savjetu i zbog činjenica da je tužilaštvo stroga hijerarhijska organizacija „koja rezultira da nosioci tužilačke funkcije u takvim savjetima glasaju kao blok zajedno sa VDT-om“. U ovom dijelu VK daje nekoliko alternativa kako da se ostvari balans kroz skupštinsku super većinu za izbor ili proporcionalnu zastupljenost političkih faktora u redovima eminentnih pravnika. VK se istovremeno ograđuje od mogućih negativnih posljedica svake predložene opcije i izbjegava da zauzme jasan stav.

Crnogorski ustav ne definiše sastav i način izbora Tužilačkog savjeta što nije slučaj i sa Sudskim savjetom. Kako se crnogorski ustav nalazi u kategoriji „tvrdih ustava“ za čije izmjene je potrebna dvotrećinska većina i složena procedura, predlagači zakona su se samo fokusirali na tužilaštvo.

Nejasno je i kako je skupštinska većina krenula u priču bez konsultacija i podrške međunarodnog faktora. U razgovoru za Monitor jedan od predlagača, koji je želio da ostane anoniman, je rekao da su razmatrali predlaganje zakona kakvi postoje u Njemačkoj, Holandiji, Poljskoj i još nekim zemljama EU, gdje su tužilaštva pod ingerencijom ministra pravde i njemu odgovaraju za svoje postupke. Međutim, poslanicima je rečeno da EU ne bi prihvatila takav model jer su Holandija i Njemačka demokratske zemlje za razliku od Crne Gore. Iz diplomatskih krugova u Briselu je rečeno Monitoru da EU ima velikih problema sa Poljskom i Mađarskom oko potčinjavanja tužilaštava i sudova političkoj kontroli u tim zemljama i da EU ne želi nikako da se ta priča ponovi bilo gdje u zemljama kandidatima.

Predstavnici Demokratskog fronta su nedavno izjavili da neće glasati ni za jedan drugi zakon Vlade, uključujući i budžet dok se ne vrate tužilački zakoni u parlament na izglasavanje kao i da ih „ne zanima mišljenje VK“.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo