Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA SEADA SADIKOVIĆA: Od žrtve opet prave nasilnika

Objavljeno prije

na

Sead Sadiković  zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku

 

,,Prolazio sam glavnom ulicom, išao na posao. Iz punog auta počeli da psuju, najbrutalnije. Nisam vjerovao da psuju mene. Ustuknuo sam u nevjerici. Nisam opsovao nego im dobacio – Kome vi, mamlazi, to. Jedan  me pljuje. Dok sam ja skontao, oni su malo odmakli, čujem samo jednoga koji sjedi na prozoru. Trčim prema njemu, ne znam šta da radim. Neadekvatno sam reagovao. Više se ne sjećam najbolje. Možda sam malo zakačio i izbio drugom rukom zastavu”, kaže za Monitor novinar TV Vijesti, dugogodišnji sadradnik našeg nedjeljnika, Sead Sadiković, kojeg su napali i nanijeli mu lakše povrede učesnici ,,patriotskog” skupa održanog u subotu u Bijelom Polju.

On nastavlja priču. Ubrzo su se kola zaustavila, oborili su ga na zemlju, udarali i, kako kaže, nogetali. ,,Vidim da me neko brani dok sam na zemlji. Razmišljam da bježim, kad mi se ukaže prilika da ustanem. Prepoznajem prijatelja Peđu koji ide na njih, razdvaja ih. Tada odlučujem,  nema bježanja – jer bih ga ostavio  da strada za mene.  Udaram jednoga koji je prethodno udario mog prijatelja. Bilo je prvo šest protiv dvojice, prilaze još dvojica da nam pomognu i tada oni bježe”, priča Sadiković.

Sve medijske organizacije domaće i strane, političke partije, ambasade, pojedinci preko društvenih mreža, osudili su napad na Sadikovića. No ubrzo je priča sa nasilja ciljno skliznula na zastavu. ,,Ne znam otkud tada u tom času crnogorska zastava u mojoj ruci. Jedan je krenuo  sa njom na mene pa sam je zgrabio, imam na čelu ogrebotinu“.

Sadiković kaže da je policija ubrzo stigla. Kako se sve dešavalo u centru grada, bili bi i brži da u tom trenutku nijesu bili zauzeti drugim incidentom. ,,O tom čovjeku niko ne piše. ‘Komiti’ kažu da su ga napali jer je podigao tri prsta. Policija ga je zaštitila, i kažu da je malo vjerovatno da je dizao baš tri prsta jer je musliman”, priča Sadiković.

Za napad su osumnjičeni Edin Dizdarević (18) i Nermin Omerović (21). Osnovni sud u Bijelom Polju je u srijedu odbio predlog tužilaštva da im se odredi pritvor, oni su pušteni da se brane sa slobode uz mjere nadzora.

Sadiković kaže da zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku.

Ubrzo nakon jednoglasne osude napada, prvo na društvenim mrežama, pa onda i na ,,patriotskim” medijima objavljuju se snimci na kojima se potencira da Sadiković otima zastavu. DPS mediji, „analitičari” i advokati osuli su paljbu po Sadikoviću, a nazovi patriote ga po društvenim mrežama razapinju. Sadikovića predstavljaju kao nasilnika. Nije sporno što su ga tukli, nego što je „oteo“ zastavu.

,,Desilo se da su se oni prepali od podrške. Pa udri, spinuj”, kaže Sadiković.

Osumnjičeni su negirali krivično djelo, a tokom saslušanja po izjavi advokata ,,dosta riječi je bilo o zastavi koja se zatekla kod Sadikovića”. U svojstvu svjedoka saslušana je Merien Đukić, koja je bila u autu. Tvrdi da je Sadiković nasrnuo na nju i njene prijatelje, ,,pokušavši i uspjevši da otme crnogorsku zastavu, na volšeban način se pretvorio u novinara, ali i žrtvu”. U toku saslušanja ispred zgrade tužilaštva u Bijelom Polju sakupilo se više desetina građana protestujući zbog pritvaranja dvojice osumnjičenih. Nosili su transparent – ,,Svi smo mi Nero i Edo”.

U ,,patriotskim” medijima pojavila su se dva snimka. Bjelopoljka S. R. je na Fejsbuku objavila da na jednom od snimaka nije Sadiković, već njen sin. ,,Ćerka mi je rekla da je sin oteo zastavu učesnicima patriotskog skupa, da su oni opravdano revoltirani pokušali da ga napadnu. Na sreću, policija je bila u blizini, odmah je reagovala, smirila situaciju, legitimisala mog sina, evidentirala i pustila kući”, navela je. Pitala je sina zašto crnogorsku zastavu. On je mirno odgovorio da je to zastava DPS-a, a sve su nam uništili i privredu i prirodu. Zapitala se što je učinila svom djetetu, da li je to rezultat podsticanja razvoja kritičke misli: ,,Juče u koloni su bili mladi ljudi prosjek 20-ak godina, lijepi kao cvijeće, u drugim kolonama prije neki dan samo sa drugim zastavama isto. Generacijo moja i vi stariji političari, zaustavite se, pomirimo našu djecu”.

Sadiković kaže da je puštanje snimka u javnost skandalozno. Pita se: Kako je dospio snimak iz policije u javnost: ,,Puštanje toga snimka je krivično djelo. Taj snimak je isječen, ali i na njemu se vidi da me pljuje, ali je već daleko od mene, četiri metra. Tužilaštvo ima integralni snimak od tri minuta”.

Curenje snimaka napada na novinare nije novina. U decembru 2019. kada je u tržnom centru Delta napadnut novinar Vladimir Otašević, takođe je u tada režimskim medijima objavljen skraćeni snimak napada. Otašević je pokušao da fotografiše biznismena Zorana Bećirovića u društvu višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, a u tome ga je spriječio Bećirovićev tjelohranitelj.

Skraćeni snimak u kome se ne vidi da me tjelohranitelj udara ramenom objavili su RTCG i portal Aktuelno koji je u vlasništvu Bećirovića, kaže Otašević za Monitor. ,,To je snimak koji je bio dostupan samo obezbjeđenju Delte i direktorima. Oni su kazali da nisu taj snimak dali, nego su prije toga policija i tužilaštvo izuzeli snimke, i sumjaju da je neko iz policije proslijedio taj skraćeni snimak”. Ko, nikad nije otkriveno.

U ovom slučaju tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv Bećirovića i  tjelohranitelja Mladena Mijatovića. Protiv Mijatovića je u toku prekršajni postupak, a u Osnovnom sudu je i postupak protiv novinara zbog krivične prijave Bećirovića i Mijatovića zbog lažnog prijavljivanja i davanja javnog iskaza.

Vikend prije napada na Sadikovića, u Nikšiću se desio napad na novinarku Jelenu Jovanović tokom izbornog slavlja ispred kancelarija Demokratskog fronta. Mediji su snimili napad u kome se vidi kako jedan od slavljenika gura policajca, zatim čupa retrovizor sa auta i njime pogađa novinarku u glavu.

,,Pronašli su ga, dao je izjavu, priznao je i pušten je. Ja nisam prijavila, prijavio ga je policajac, dala sam izjavu kao građanin”, kaže za Monitor Jelena Jovanović.

Ovaj incident nije izazvao toliku medijsku pozornost, a Jovanovićeva kaže da je na društvenim mrežama bilo puno negativnih komentara i pitanja što će ona tamo. ,,Reagovao je Sindikat medija i strane organizacije. Nijesu se ogradili ni ovi ispred čijeg štaba se to desilo. Andrija Mandić je kazao da je to sticaj okolnosti i da su me zbrinuli. Ušla sam unutra, tražila led, dali su mi limenku guarane koju sam držala na čelo. To je sve što se tiče zbrinjavanja”, kaže Jovanovićeva.

Napadi na novinare postali su uobičajeni, javnost se navikla na njih. A imamo i dio medija koji umjesto solidarnosti uvijek pokaže ,,suptilnu” sumnju u rad i namjere svojih kolega. O sudskoj praksi govori i to da nijedan od najznačajnijih slučajeva napada – ubistva Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Olivere Lakić, napadi na Tufika Softića i brojni drugi, još uvijek nemaju pravosudni epilog.

Sadiković u priči za Monitor o podsjećanju na napade ‘90-ih kaže: ,,Bilo je napada i napada. Pisao sam tada o Dubrovniku. U istoj ulici desio se napad. Pištoljem. Samo me tada napao vojvoda. Isto Milov”.

 

MILA RADULOVIĆ, GENERALNA SEKRETARKA DRUŠTVA PROFESIONALNIH NOVINARA
Sramna zamjena teza

Deo novinara i dalje ne razmišlja o struci, svom položaju i Etičkom kodeksu koji nas obavezuje na solidarnost. Nažalost, neki urednici i novinari služe političkim interesima onih koji su pod sumnjom da su od države ostavili samo prašinu i to sve pod plaštom borbe za državu, NATO i EU. To je poražavajuće za sve nas koji ovaj posao radimo malo bolje ili lošije, ali makar se trudimo da to bude u interesu javnosti.

Zamena teza u slučaju našeg kolege je sramna i još jednom pokazuje da bivšoj vlasti nikada nije bio cilj da napadi na novinare budu istraženi, kao i odgovorno novinarstvo u interesu javnosti.

 

MARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA MEDIJA
Relativizovanje napada

Nije prvi put da novinari stradaju tokom podgrijanih političkih i nacionalnih strasti u Crnoj Gori, a upravo je takva atmosfera već mjesecima. Nije ni prvi put da Sead Sadiković strada nakon što se tužilaštvo oglušilo o njegove prijave i činjenicu da je bio na meti brojnih provokacija i dobijao prijetnje prethodnih dana, čak i ubistvom. Ranije se to zavšilo bacanjem eksplozivne naprave u blizini njegove kuće, a ovog puta prebijanjem.

Crnogorsko društvo je toliko podijeljeno da nismo u stanju čak jednoglasno da osudimo i saglasimo se oko toga da je napad napad i da je nedozvoljen pa makar bio i na novinara. Šta više, Sadikoviću se posljednih dana oduzima pravo da reaguje na provokacije i da se, jednostavno, ponaša kao svaki drugi čovjek jer mu se u tom slučaju oduzima pravo da bude novinar i napadnut u tom svojstvu. To je relativizovanje napada i to ne smijemo da dozvolimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo