Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA SEADA SADIKOVIĆA: Od žrtve opet prave nasilnika

Objavljeno prije

na

Sead Sadiković  zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku

 

,,Prolazio sam glavnom ulicom, išao na posao. Iz punog auta počeli da psuju, najbrutalnije. Nisam vjerovao da psuju mene. Ustuknuo sam u nevjerici. Nisam opsovao nego im dobacio – Kome vi, mamlazi, to. Jedan  me pljuje. Dok sam ja skontao, oni su malo odmakli, čujem samo jednoga koji sjedi na prozoru. Trčim prema njemu, ne znam šta da radim. Neadekvatno sam reagovao. Više se ne sjećam najbolje. Možda sam malo zakačio i izbio drugom rukom zastavu”, kaže za Monitor novinar TV Vijesti, dugogodišnji sadradnik našeg nedjeljnika, Sead Sadiković, kojeg su napali i nanijeli mu lakše povrede učesnici ,,patriotskog” skupa održanog u subotu u Bijelom Polju.

On nastavlja priču. Ubrzo su se kola zaustavila, oborili su ga na zemlju, udarali i, kako kaže, nogetali. ,,Vidim da me neko brani dok sam na zemlji. Razmišljam da bježim, kad mi se ukaže prilika da ustanem. Prepoznajem prijatelja Peđu koji ide na njih, razdvaja ih. Tada odlučujem,  nema bježanja – jer bih ga ostavio  da strada za mene.  Udaram jednoga koji je prethodno udario mog prijatelja. Bilo je prvo šest protiv dvojice, prilaze još dvojica da nam pomognu i tada oni bježe”, priča Sadiković.

Sve medijske organizacije domaće i strane, političke partije, ambasade, pojedinci preko društvenih mreža, osudili su napad na Sadikovića. No ubrzo je priča sa nasilja ciljno skliznula na zastavu. ,,Ne znam otkud tada u tom času crnogorska zastava u mojoj ruci. Jedan je krenuo  sa njom na mene pa sam je zgrabio, imam na čelu ogrebotinu“.

Sadiković kaže da je policija ubrzo stigla. Kako se sve dešavalo u centru grada, bili bi i brži da u tom trenutku nijesu bili zauzeti drugim incidentom. ,,O tom čovjeku niko ne piše. ‘Komiti’ kažu da su ga napali jer je podigao tri prsta. Policija ga je zaštitila, i kažu da je malo vjerovatno da je dizao baš tri prsta jer je musliman”, priča Sadiković.

Za napad su osumnjičeni Edin Dizdarević (18) i Nermin Omerović (21). Osnovni sud u Bijelom Polju je u srijedu odbio predlog tužilaštva da im se odredi pritvor, oni su pušteni da se brane sa slobode uz mjere nadzora.

Sadiković kaže da zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku.

Ubrzo nakon jednoglasne osude napada, prvo na društvenim mrežama, pa onda i na ,,patriotskim” medijima objavljuju se snimci na kojima se potencira da Sadiković otima zastavu. DPS mediji, „analitičari” i advokati osuli su paljbu po Sadikoviću, a nazovi patriote ga po društvenim mrežama razapinju. Sadikovića predstavljaju kao nasilnika. Nije sporno što su ga tukli, nego što je „oteo“ zastavu.

,,Desilo se da su se oni prepali od podrške. Pa udri, spinuj”, kaže Sadiković.

Osumnjičeni su negirali krivično djelo, a tokom saslušanja po izjavi advokata ,,dosta riječi je bilo o zastavi koja se zatekla kod Sadikovića”. U svojstvu svjedoka saslušana je Merien Đukić, koja je bila u autu. Tvrdi da je Sadiković nasrnuo na nju i njene prijatelje, ,,pokušavši i uspjevši da otme crnogorsku zastavu, na volšeban način se pretvorio u novinara, ali i žrtvu”. U toku saslušanja ispred zgrade tužilaštva u Bijelom Polju sakupilo se više desetina građana protestujući zbog pritvaranja dvojice osumnjičenih. Nosili su transparent – ,,Svi smo mi Nero i Edo”.

U ,,patriotskim” medijima pojavila su se dva snimka. Bjelopoljka S. R. je na Fejsbuku objavila da na jednom od snimaka nije Sadiković, već njen sin. ,,Ćerka mi je rekla da je sin oteo zastavu učesnicima patriotskog skupa, da su oni opravdano revoltirani pokušali da ga napadnu. Na sreću, policija je bila u blizini, odmah je reagovala, smirila situaciju, legitimisala mog sina, evidentirala i pustila kući”, navela je. Pitala je sina zašto crnogorsku zastavu. On je mirno odgovorio da je to zastava DPS-a, a sve su nam uništili i privredu i prirodu. Zapitala se što je učinila svom djetetu, da li je to rezultat podsticanja razvoja kritičke misli: ,,Juče u koloni su bili mladi ljudi prosjek 20-ak godina, lijepi kao cvijeće, u drugim kolonama prije neki dan samo sa drugim zastavama isto. Generacijo moja i vi stariji političari, zaustavite se, pomirimo našu djecu”.

Sadiković kaže da je puštanje snimka u javnost skandalozno. Pita se: Kako je dospio snimak iz policije u javnost: ,,Puštanje toga snimka je krivično djelo. Taj snimak je isječen, ali i na njemu se vidi da me pljuje, ali je već daleko od mene, četiri metra. Tužilaštvo ima integralni snimak od tri minuta”.

Curenje snimaka napada na novinare nije novina. U decembru 2019. kada je u tržnom centru Delta napadnut novinar Vladimir Otašević, takođe je u tada režimskim medijima objavljen skraćeni snimak napada. Otašević je pokušao da fotografiše biznismena Zorana Bećirovića u društvu višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, a u tome ga je spriječio Bećirovićev tjelohranitelj.

Skraćeni snimak u kome se ne vidi da me tjelohranitelj udara ramenom objavili su RTCG i portal Aktuelno koji je u vlasništvu Bećirovića, kaže Otašević za Monitor. ,,To je snimak koji je bio dostupan samo obezbjeđenju Delte i direktorima. Oni su kazali da nisu taj snimak dali, nego su prije toga policija i tužilaštvo izuzeli snimke, i sumjaju da je neko iz policije proslijedio taj skraćeni snimak”. Ko, nikad nije otkriveno.

U ovom slučaju tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv Bećirovića i  tjelohranitelja Mladena Mijatovića. Protiv Mijatovića je u toku prekršajni postupak, a u Osnovnom sudu je i postupak protiv novinara zbog krivične prijave Bećirovića i Mijatovića zbog lažnog prijavljivanja i davanja javnog iskaza.

Vikend prije napada na Sadikovića, u Nikšiću se desio napad na novinarku Jelenu Jovanović tokom izbornog slavlja ispred kancelarija Demokratskog fronta. Mediji su snimili napad u kome se vidi kako jedan od slavljenika gura policajca, zatim čupa retrovizor sa auta i njime pogađa novinarku u glavu.

,,Pronašli su ga, dao je izjavu, priznao je i pušten je. Ja nisam prijavila, prijavio ga je policajac, dala sam izjavu kao građanin”, kaže za Monitor Jelena Jovanović.

Ovaj incident nije izazvao toliku medijsku pozornost, a Jovanovićeva kaže da je na društvenim mrežama bilo puno negativnih komentara i pitanja što će ona tamo. ,,Reagovao je Sindikat medija i strane organizacije. Nijesu se ogradili ni ovi ispred čijeg štaba se to desilo. Andrija Mandić je kazao da je to sticaj okolnosti i da su me zbrinuli. Ušla sam unutra, tražila led, dali su mi limenku guarane koju sam držala na čelo. To je sve što se tiče zbrinjavanja”, kaže Jovanovićeva.

Napadi na novinare postali su uobičajeni, javnost se navikla na njih. A imamo i dio medija koji umjesto solidarnosti uvijek pokaže ,,suptilnu” sumnju u rad i namjere svojih kolega. O sudskoj praksi govori i to da nijedan od najznačajnijih slučajeva napada – ubistva Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Olivere Lakić, napadi na Tufika Softića i brojni drugi, još uvijek nemaju pravosudni epilog.

Sadiković u priči za Monitor o podsjećanju na napade ‘90-ih kaže: ,,Bilo je napada i napada. Pisao sam tada o Dubrovniku. U istoj ulici desio se napad. Pištoljem. Samo me tada napao vojvoda. Isto Milov”.

 

MILA RADULOVIĆ, GENERALNA SEKRETARKA DRUŠTVA PROFESIONALNIH NOVINARA
Sramna zamjena teza

Deo novinara i dalje ne razmišlja o struci, svom položaju i Etičkom kodeksu koji nas obavezuje na solidarnost. Nažalost, neki urednici i novinari služe političkim interesima onih koji su pod sumnjom da su od države ostavili samo prašinu i to sve pod plaštom borbe za državu, NATO i EU. To je poražavajuće za sve nas koji ovaj posao radimo malo bolje ili lošije, ali makar se trudimo da to bude u interesu javnosti.

Zamena teza u slučaju našeg kolege je sramna i još jednom pokazuje da bivšoj vlasti nikada nije bio cilj da napadi na novinare budu istraženi, kao i odgovorno novinarstvo u interesu javnosti.

 

MARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA MEDIJA
Relativizovanje napada

Nije prvi put da novinari stradaju tokom podgrijanih političkih i nacionalnih strasti u Crnoj Gori, a upravo je takva atmosfera već mjesecima. Nije ni prvi put da Sead Sadiković strada nakon što se tužilaštvo oglušilo o njegove prijave i činjenicu da je bio na meti brojnih provokacija i dobijao prijetnje prethodnih dana, čak i ubistvom. Ranije se to zavšilo bacanjem eksplozivne naprave u blizini njegove kuće, a ovog puta prebijanjem.

Crnogorsko društvo je toliko podijeljeno da nismo u stanju čak jednoglasno da osudimo i saglasimo se oko toga da je napad napad i da je nedozvoljen pa makar bio i na novinara. Šta više, Sadikoviću se posljednih dana oduzima pravo da reaguje na provokacije i da se, jednostavno, ponaša kao svaki drugi čovjek jer mu se u tom slučaju oduzima pravo da bude novinar i napadnut u tom svojstvu. To je relativizovanje napada i to ne smijemo da dozvolimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo