Povežite se sa nama

INTERVJU

ERIK GORDI, PROFESOR NA SLAVISTIČKIM I ISTOČNOEVROPSKIM STUDIJAMA LONDONSKOG UNIVERZITETSKOG KOLEDŽA: Prelazno stanje u inegraciji u EU može se pretvoriti u permanentno stanje

Objavljeno prije

na

Nije lako predvidjeti situaciju u kojoj će EU procijeniti da im je baš neophodno da dobiju nove članice koje ne poštuju vladavinu prava

 

MONITOR: Godinama živite i radite u Ujedinjenom kraljevstvu. Kako je Bregzit uticao na prosječnog građanina Velike Britanije i Sjeverne Irske?

GORDI: Kriza u britanskom društvu je ogromna. Vidljiva je i na ekonomskom planu, gde je BDP za godinu 2020. niži za 9,9 posto, a izvoz za 19,3 posto u odnosu na prethodnu godinu. Kriza je vidljiva i na političkom planu, gde nekonsekventna opozicija održava vladu koja tone u nekompetentnost i autoritarizam. Vidljiva je i na socijalnom planu, gde izolacija polako urušava tradicionalnu solidarnost lokalnih zajednica. Bilo bi malo reći da društvo propada.

No ma koliko da je kriza velika, teško je reći koji se deo toga dešava zbog Bregzita, koji deo zbog pandemije, koji deo zbog 11 godina destrukcije sistema socijalne pomoći, a koji zbog namernog slepila zadovoljne sobom u istoj meri u kojoj je nedorasla bilo kakvom zadatku. Altiser bi rekao da je „overdertermined“.

Jasno je da se vodeći političari, kao i mediji koji ih podržavaju, trude da krivicu za sve to prebace na Evropsku uniju, i da EU predstavljaju kao neprjateljski činilac koji radi sve da koči pozitivan razvoj Britanije. Verovatno je jasno i zašto to rade, jer krivica koja je prebačena na druge aktere je skinuta sa domaćih činilaca. Posledica toga je galopirajući nacionalizam, začinjen osećanjem žrtve, koji će verovatno osigurati da ista garnitura ostane još dugo kao i da će učestalost šovinizma i nasilja prema imigrantima i pripadnicima manjina ostati velika.

Nije nemoguće da su u pravu oni koji zagoravaju tezu da ovo što sada vidimo samo predstavlja ubrzani kraj velike transformacije Britanije od svetske sile do globalne provincije.

MONITOR: Za vrijeme predsjedničkog mandata Donalda Trampa bilo je dosta zadovoljstva u njegovoj administraciji zbog Bregzita. Koliko je nova američka administracija spremna da iskoristi novi položaj Ujedinjenog kraljevstva?

GORDI: Neke konkretne prilike će biti iskorišćene. Na primer, u nekim delovima SAD-a, a naročito na severnoistoku, političar ne može pogrešiti ako podržava Irce u bilo kom sporu sa UK-om. I neki postupci će biti neizbežni, na primer, da administracija insistira da UK poštuje sporazume koje je potpisalo.

Ne znam koliko je bitno kako je Tramp reagovao na Bregzit, kao što ne znam koliko je bitno kako Tramp reaguje na bilo šta osim čizburgera. Dok je bio na položaju predsednika nije ni na koji način uticao na razvoj tog procesa. Njegov savetnik Banon je pokušao u jednom trenutku da proširi pokret za Bregzit u neki novi vid evropske ultradesnice, ali ništa nije ostalo od te njegove ideje. Još je njegova administracija imala neke ideje da iskoristi slab položaj UK-a u pregovorima oko trgovine, pa da forsira ubrzanu privatizaciju javnog zdravstvenog sistema, kao i da nametne slabije regulative oko sigurnosti prehrambenih proizvoda. Ne verujem da će nova administracija nastaviti tim putem.

SAD neće gledati sa simpatijom na Britaniju izvan EU. Njihova sigurnosna politika podrazumeva ujedinjenu Evropu pa će ometati svaki pokušaj podrivanja tog ujedinjenja. Bez obzira na javni stav britanske vlade da se može suprotstaviti vodećoj ulozi EU, brzo će shvatiti da je svojom odlukom ostala bez podrške u odnosu u kojem će uvek biti slabija strana.

MONITOR: Tramp je nedavno izjavio da i dalje razmišlja o kandidaturi na sljedećim predsjedničkim izborima. Koliki je njegov uticaj na „radikalne desničare i siromašne bijelce“ i ima li ozbiljnijeg  uporišta u Republikanskoj partiji nakon sve štete koju joj je nanio?

GORDI: Postoji  grupa koja će ga slediti bez obzira na sve, možda 15-20 posto biračkog tela. Ali izvesno je da će ta cifra padati vremenom, jer veliki deo njegove popularnosti je bio proizvod činjenice da je bio na vlasti. Kao privatan građanin može jedino da pravi buku i da se i dalje sramoti.

Tramp prestavlja veću pretnju Republikanskoj stranci nego Demokratama. Republikanci su suočeni s nemogoćim izborom: ili da ga i dalje podržavaju i na taj način tonu još dublje u ekstremizam, pa se tako otuđuju od normalnih građana, ili da prekinu s njegovom ostavštinom i tako izgube podršku oko polovine  biračkog tela. U svakom slučaju ta stranka će ostati podeljena još nekoliko godina, dok traga za prihvatljivim identitetom.

Demokrate imaju problem na duži rok. Duh populizma je izašao iz boce i pokazao se moćnim, a moraju pronaći odgovor na to. U suštini populizam tvrdi da postoji permanentna elita koja gleda na svoje interese a zapostavlja interese građana, i jačina populizma se nalazi u tome da ta konstatacija nije netačna. Slabost populizma se nalazi u tome da su svi populisti do sada davali lažne odgovore na pitanje na čijoj su strani u tom sporu između elita i građana. Da bi to konfrontirali moraju da dokazuju da ono što rade zaista poboljšava život običnih građana, što podrazumeva da Demokrate budu demokratske ne samo u socijalnoj nego i u ekonomskoj politici. To znači da moraju biti hrabriji i kreativniji nego što su bili do sada, da se preorjentiraju na mlađe generacije i da budu prisutni tamo gde su sada slabi, u ruralnim sredinama i u radničkoj klasi. Ako ostavljaju Republikancima samo da ponove neke baljezgarije o kulturnom ratu i pravima belaca, onda će Demokrate pobediti.

MONITOR: EU je još prošlog februara donijela nova pravila u vezi sa pristupnim pregovorima za zemlje sa Zapadnog Balkana, da bi ovih dana Oliver Varhelji ponudio „non paper“ sa pravilima koja će važiti i za Srbiju i za Crnu Goru. Rečeno je da se pristupna poglavlja ne mogu zatvarati dok se ne ispune tzv. prelazna mjerila iz poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava.

GORDI: Prelazno stanje se može lako pretvoriti u permanentno stanje. Već smo bili u prilici da vidimo kako se Makedonija trudi da ispuni sve uslove EU, neke od njih po velikoj ceni, a ipak da njena kandidatura ne napreduje. Deo razloga za to leži u čudnoj nacionalističkoj politici koju vode Grčka i Bugarska, ali ni bez njih ne bi ta kandidatura napredovala. Otpor Francuske, Danske i Nizozemske pokazuje da barem za sada, EU nije raspoložena za dalje proširenje.

Ako uzmemo druge kandidate u regionu, Albaniju, Srbiju i Crnu Goru, prepreke su u svim tim zemljama slične. U nekim sferama su napredovale, ali ima nekih sfera gde nisu i neće. To su sloboda štampe, nezavisnost sudstva i vladavina prava. U Srbiji su dodatni problemi usklađivanje spoljne i sigurnosne politike s EU i, naravno, bilateralni spor s Kosovom. Mada je sve moguće u životu, stvarno je teško predvideti da  će bilo koji režim čija moć zavisi od neformalne kontrole nad informacijama i primenom zakona pristati na vladavinu prava i slobodu štampe.

Pitanja koja se odnose na Srbiju i koja će se odnositi i na Kosovo kad bude dobilo status kandidata, jesu politička pitanja. Nije nemoguće, mada nije ni mnogo verovatno, da EU eventualno prihvati nove članice koje imaju nerešene sporove s granicama, kao što su radili već jednom s Kiprom ili da prihvati delimično usklađivanje u spoljnoj politici. Ali da bi došlo do takvog prihvatanja, morali bi da konstatiraju da će imati veću dobit od nove članice nego što će imati štetu od povrede standarda. Nije lako predvideti situaciju u kojoj će EU proceniti da im je baš neophodno da dobiju nove članice koje ne poštuju vladavinu prava.

MONITOR: Kako gledate na problem koji u vezi sa otpočinjanjem pregovora ima Sjeverna Makedonija zbog Bugarske koja od nje traži da se „odrekne“ makedonskog naziva za jezik kojim govore njeni građani?

GORDI: Frojdijanski.

 

„Srpski svet“  i šešeljizam u fraku

MONITOR: Od skoro su najviši predstavnici vlasti u Srbiji počeli da koriste sintagmu „srpski svet“, ali nisu precizirali njeno značenje. Ima onih koji je razumiju kao zamjenu za Veliku Srbiju. Kakva bi politika danas mogla da stoji iza „srpskog sveta?“

GORDI: Izraz liči na sintagmu „interesna sfera“, koju koriste veće države da označe deo sveta gde očekuju da će moći da vrše uticaj bez mešanja drugih globalnih hegemona. Naravno, ni veoma uticajne zemlje ne uspevaju uvek da druge zemlje poštuju njihova „sfere“. Zato imamo Kubu nadomak SAD-a, Tajvan pored Kine i međunarodni spor oko pripajanja Krima Rusiji. Postoji, naravno, značajna razlika između globalnih sila i Srbije, a to je da su one globalne sile, a Srbija nije.

Naravno, ideja da jedna država ima nekakav patronat i da gleda da štiti prava svojih sunarodnika u drugim državama nije nepoznata. Uglavnom se za to koriste diplomatski instrumenti kao što su bilateralni sporazumi o kulturnoj razmeni, o zaštiti jezika, o školstvu, o političkoj reprezantaciji manjina. Većinu takvih pitanja reguliše i okvir Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. Ta Konvencija je na snazi od 1998, a Srbija je potpisnik od 2001.

Problem može nastati ako se ide dalje od pretpostavke da Srbi moraju uživati jednaka prava kao i svi ostali građani i da ne budu manje zaštićeni od pripadnika većine. Ako taj izraz „srpski svet“ ne označava „deo sveta gde srpska zajednica i srpska kultura imaju značajnu ulogu“, a umesto toga označava „deo sveta koji je suštinski srpski bez obzira na to šta će misliti drugi ljudi o tome“, onda predstavlja ili teritorijani zahtev ili pretenziju da kontroliše zakonodavstvo i primenu zakona u drugim državama. U tom slučaju bi „srpski svet“ bio šešeljizam u fraku.

 

Bajdenov kabinet više liči na SAD od kabineta svih njegovih prethodinika

MONITOR: Da li je Džozef Bajden, za ova dva mjeseca pokazao neku vrstu „autorskog pečata“ na onome što je uradio i što je nagovijestio da će uraditi na čelu SAD-a?

GORDI: Za mnoge je Bajden ispao prijatno iznenađenje. Ne samo da je uspeo da Kongres izglasa zakon o pomoći građanima pogođenim pandemijom koji je dosta ambiciozan, pa će uticati na suzbijanje siromaštva među mladima, nego je i sastavio kabinet koji više „liči na Ameriku“ od svih kabineta svih njegovih prethodnika – jedan sjajan primer je da je sada prvi put na čelu SUP-a, koji ima nadzor nad zemljištem pod javnom kontrolom, osoba iz populacije američkih starosedelaca. Činjenica da je stao na stranu radnika u sporu protiv gigantske kompanije Amazon, sugeriše da razume da ključ pridobijanja radničke klase od desnog populizma leži u povratku uticaja sindikalnog pokreta.

Svakako ima i onih koji sa zadovoljstvom gledaju kako skroman čovek radi profesionalan posao, kako ne širi lažne informacije, i kako ne pravi skandale neumesnim objavama na društvenim mrežama. Sam taj osećaj da vladu vode normalni, sposobni i pristojni ljudi je uveliko uticao da život bude manje napet i nesiguran.

Međutim Bajden ima svoja ograničenja. U spoljnoj politici Tramp je ostavio izvestan broj svršenih činova koje neće biti lako preokrenuti. On ne raspolaže takvom većinom u Kongresu da može dobiti baš sve što želi, ta tanka većina od jednog glasa u Senatu ostavlja veliki uticaj u rukama male grupe „umerenih“ Republikanaca i konzervativnih Demokrata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo