Povežite se sa nama

INTERVJU

ERIK GORDI, PROFESOR NA SLAVISTIČKIM I ISTOČNOEVROPSKIM STUDIJAMA LONDONSKOG UNIVERZITETSKOG KOLEDŽA: Prelazno stanje u inegraciji u EU može se pretvoriti u permanentno stanje

Objavljeno prije

na

Nije lako predvidjeti situaciju u kojoj će EU procijeniti da im je baš neophodno da dobiju nove članice koje ne poštuju vladavinu prava

 

MONITOR: Godinama živite i radite u Ujedinjenom kraljevstvu. Kako je Bregzit uticao na prosječnog građanina Velike Britanije i Sjeverne Irske?

GORDI: Kriza u britanskom društvu je ogromna. Vidljiva je i na ekonomskom planu, gde je BDP za godinu 2020. niži za 9,9 posto, a izvoz za 19,3 posto u odnosu na prethodnu godinu. Kriza je vidljiva i na političkom planu, gde nekonsekventna opozicija održava vladu koja tone u nekompetentnost i autoritarizam. Vidljiva je i na socijalnom planu, gde izolacija polako urušava tradicionalnu solidarnost lokalnih zajednica. Bilo bi malo reći da društvo propada.

No ma koliko da je kriza velika, teško je reći koji se deo toga dešava zbog Bregzita, koji deo zbog pandemije, koji deo zbog 11 godina destrukcije sistema socijalne pomoći, a koji zbog namernog slepila zadovoljne sobom u istoj meri u kojoj je nedorasla bilo kakvom zadatku. Altiser bi rekao da je „overdertermined“.

Jasno je da se vodeći političari, kao i mediji koji ih podržavaju, trude da krivicu za sve to prebace na Evropsku uniju, i da EU predstavljaju kao neprjateljski činilac koji radi sve da koči pozitivan razvoj Britanije. Verovatno je jasno i zašto to rade, jer krivica koja je prebačena na druge aktere je skinuta sa domaćih činilaca. Posledica toga je galopirajući nacionalizam, začinjen osećanjem žrtve, koji će verovatno osigurati da ista garnitura ostane još dugo kao i da će učestalost šovinizma i nasilja prema imigrantima i pripadnicima manjina ostati velika.

Nije nemoguće da su u pravu oni koji zagoravaju tezu da ovo što sada vidimo samo predstavlja ubrzani kraj velike transformacije Britanije od svetske sile do globalne provincije.

MONITOR: Za vrijeme predsjedničkog mandata Donalda Trampa bilo je dosta zadovoljstva u njegovoj administraciji zbog Bregzita. Koliko je nova američka administracija spremna da iskoristi novi položaj Ujedinjenog kraljevstva?

GORDI: Neke konkretne prilike će biti iskorišćene. Na primer, u nekim delovima SAD-a, a naročito na severnoistoku, političar ne može pogrešiti ako podržava Irce u bilo kom sporu sa UK-om. I neki postupci će biti neizbežni, na primer, da administracija insistira da UK poštuje sporazume koje je potpisalo.

Ne znam koliko je bitno kako je Tramp reagovao na Bregzit, kao što ne znam koliko je bitno kako Tramp reaguje na bilo šta osim čizburgera. Dok je bio na položaju predsednika nije ni na koji način uticao na razvoj tog procesa. Njegov savetnik Banon je pokušao u jednom trenutku da proširi pokret za Bregzit u neki novi vid evropske ultradesnice, ali ništa nije ostalo od te njegove ideje. Još je njegova administracija imala neke ideje da iskoristi slab položaj UK-a u pregovorima oko trgovine, pa da forsira ubrzanu privatizaciju javnog zdravstvenog sistema, kao i da nametne slabije regulative oko sigurnosti prehrambenih proizvoda. Ne verujem da će nova administracija nastaviti tim putem.

SAD neće gledati sa simpatijom na Britaniju izvan EU. Njihova sigurnosna politika podrazumeva ujedinjenu Evropu pa će ometati svaki pokušaj podrivanja tog ujedinjenja. Bez obzira na javni stav britanske vlade da se može suprotstaviti vodećoj ulozi EU, brzo će shvatiti da je svojom odlukom ostala bez podrške u odnosu u kojem će uvek biti slabija strana.

MONITOR: Tramp je nedavno izjavio da i dalje razmišlja o kandidaturi na sljedećim predsjedničkim izborima. Koliki je njegov uticaj na „radikalne desničare i siromašne bijelce“ i ima li ozbiljnijeg  uporišta u Republikanskoj partiji nakon sve štete koju joj je nanio?

GORDI: Postoji  grupa koja će ga slediti bez obzira na sve, možda 15-20 posto biračkog tela. Ali izvesno je da će ta cifra padati vremenom, jer veliki deo njegove popularnosti je bio proizvod činjenice da je bio na vlasti. Kao privatan građanin može jedino da pravi buku i da se i dalje sramoti.

Tramp prestavlja veću pretnju Republikanskoj stranci nego Demokratama. Republikanci su suočeni s nemogoćim izborom: ili da ga i dalje podržavaju i na taj način tonu još dublje u ekstremizam, pa se tako otuđuju od normalnih građana, ili da prekinu s njegovom ostavštinom i tako izgube podršku oko polovine  biračkog tela. U svakom slučaju ta stranka će ostati podeljena još nekoliko godina, dok traga za prihvatljivim identitetom.

Demokrate imaju problem na duži rok. Duh populizma je izašao iz boce i pokazao se moćnim, a moraju pronaći odgovor na to. U suštini populizam tvrdi da postoji permanentna elita koja gleda na svoje interese a zapostavlja interese građana, i jačina populizma se nalazi u tome da ta konstatacija nije netačna. Slabost populizma se nalazi u tome da su svi populisti do sada davali lažne odgovore na pitanje na čijoj su strani u tom sporu između elita i građana. Da bi to konfrontirali moraju da dokazuju da ono što rade zaista poboljšava život običnih građana, što podrazumeva da Demokrate budu demokratske ne samo u socijalnoj nego i u ekonomskoj politici. To znači da moraju biti hrabriji i kreativniji nego što su bili do sada, da se preorjentiraju na mlađe generacije i da budu prisutni tamo gde su sada slabi, u ruralnim sredinama i u radničkoj klasi. Ako ostavljaju Republikancima samo da ponove neke baljezgarije o kulturnom ratu i pravima belaca, onda će Demokrate pobediti.

MONITOR: EU je još prošlog februara donijela nova pravila u vezi sa pristupnim pregovorima za zemlje sa Zapadnog Balkana, da bi ovih dana Oliver Varhelji ponudio „non paper“ sa pravilima koja će važiti i za Srbiju i za Crnu Goru. Rečeno je da se pristupna poglavlja ne mogu zatvarati dok se ne ispune tzv. prelazna mjerila iz poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava.

GORDI: Prelazno stanje se može lako pretvoriti u permanentno stanje. Već smo bili u prilici da vidimo kako se Makedonija trudi da ispuni sve uslove EU, neke od njih po velikoj ceni, a ipak da njena kandidatura ne napreduje. Deo razloga za to leži u čudnoj nacionalističkoj politici koju vode Grčka i Bugarska, ali ni bez njih ne bi ta kandidatura napredovala. Otpor Francuske, Danske i Nizozemske pokazuje da barem za sada, EU nije raspoložena za dalje proširenje.

Ako uzmemo druge kandidate u regionu, Albaniju, Srbiju i Crnu Goru, prepreke su u svim tim zemljama slične. U nekim sferama su napredovale, ali ima nekih sfera gde nisu i neće. To su sloboda štampe, nezavisnost sudstva i vladavina prava. U Srbiji su dodatni problemi usklađivanje spoljne i sigurnosne politike s EU i, naravno, bilateralni spor s Kosovom. Mada je sve moguće u životu, stvarno je teško predvideti da  će bilo koji režim čija moć zavisi od neformalne kontrole nad informacijama i primenom zakona pristati na vladavinu prava i slobodu štampe.

Pitanja koja se odnose na Srbiju i koja će se odnositi i na Kosovo kad bude dobilo status kandidata, jesu politička pitanja. Nije nemoguće, mada nije ni mnogo verovatno, da EU eventualno prihvati nove članice koje imaju nerešene sporove s granicama, kao što su radili već jednom s Kiprom ili da prihvati delimično usklađivanje u spoljnoj politici. Ali da bi došlo do takvog prihvatanja, morali bi da konstatiraju da će imati veću dobit od nove članice nego što će imati štetu od povrede standarda. Nije lako predvideti situaciju u kojoj će EU proceniti da im je baš neophodno da dobiju nove članice koje ne poštuju vladavinu prava.

MONITOR: Kako gledate na problem koji u vezi sa otpočinjanjem pregovora ima Sjeverna Makedonija zbog Bugarske koja od nje traži da se „odrekne“ makedonskog naziva za jezik kojim govore njeni građani?

GORDI: Frojdijanski.

 

„Srpski svet“  i šešeljizam u fraku

MONITOR: Od skoro su najviši predstavnici vlasti u Srbiji počeli da koriste sintagmu „srpski svet“, ali nisu precizirali njeno značenje. Ima onih koji je razumiju kao zamjenu za Veliku Srbiju. Kakva bi politika danas mogla da stoji iza „srpskog sveta?“

GORDI: Izraz liči na sintagmu „interesna sfera“, koju koriste veće države da označe deo sveta gde očekuju da će moći da vrše uticaj bez mešanja drugih globalnih hegemona. Naravno, ni veoma uticajne zemlje ne uspevaju uvek da druge zemlje poštuju njihova „sfere“. Zato imamo Kubu nadomak SAD-a, Tajvan pored Kine i međunarodni spor oko pripajanja Krima Rusiji. Postoji, naravno, značajna razlika između globalnih sila i Srbije, a to je da su one globalne sile, a Srbija nije.

Naravno, ideja da jedna država ima nekakav patronat i da gleda da štiti prava svojih sunarodnika u drugim državama nije nepoznata. Uglavnom se za to koriste diplomatski instrumenti kao što su bilateralni sporazumi o kulturnoj razmeni, o zaštiti jezika, o školstvu, o političkoj reprezantaciji manjina. Većinu takvih pitanja reguliše i okvir Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. Ta Konvencija je na snazi od 1998, a Srbija je potpisnik od 2001.

Problem može nastati ako se ide dalje od pretpostavke da Srbi moraju uživati jednaka prava kao i svi ostali građani i da ne budu manje zaštićeni od pripadnika većine. Ako taj izraz „srpski svet“ ne označava „deo sveta gde srpska zajednica i srpska kultura imaju značajnu ulogu“, a umesto toga označava „deo sveta koji je suštinski srpski bez obzira na to šta će misliti drugi ljudi o tome“, onda predstavlja ili teritorijani zahtev ili pretenziju da kontroliše zakonodavstvo i primenu zakona u drugim državama. U tom slučaju bi „srpski svet“ bio šešeljizam u fraku.

 

Bajdenov kabinet više liči na SAD od kabineta svih njegovih prethodinika

MONITOR: Da li je Džozef Bajden, za ova dva mjeseca pokazao neku vrstu „autorskog pečata“ na onome što je uradio i što je nagovijestio da će uraditi na čelu SAD-a?

GORDI: Za mnoge je Bajden ispao prijatno iznenađenje. Ne samo da je uspeo da Kongres izglasa zakon o pomoći građanima pogođenim pandemijom koji je dosta ambiciozan, pa će uticati na suzbijanje siromaštva među mladima, nego je i sastavio kabinet koji više „liči na Ameriku“ od svih kabineta svih njegovih prethodnika – jedan sjajan primer je da je sada prvi put na čelu SUP-a, koji ima nadzor nad zemljištem pod javnom kontrolom, osoba iz populacije američkih starosedelaca. Činjenica da je stao na stranu radnika u sporu protiv gigantske kompanije Amazon, sugeriše da razume da ključ pridobijanja radničke klase od desnog populizma leži u povratku uticaja sindikalnog pokreta.

Svakako ima i onih koji sa zadovoljstvom gledaju kako skroman čovek radi profesionalan posao, kako ne širi lažne informacije, i kako ne pravi skandale neumesnim objavama na društvenim mrežama. Sam taj osećaj da vladu vode normalni, sposobni i pristojni ljudi je uveliko uticao da život bude manje napet i nesiguran.

Međutim Bajden ima svoja ograničenja. U spoljnoj politici Tramp je ostavio izvestan broj svršenih činova koje neće biti lako preokrenuti. On ne raspolaže takvom većinom u Kongresu da može dobiti baš sve što želi, ta tanka većina od jednog glasa u Senatu ostavlja veliki uticaj u rukama male grupe „umerenih“ Republikanaca i konzervativnih Demokrata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo