Povežite se sa nama

MONITORING

Bratstvo novca i moći

Objavljeno prije

na

nascane-uob

Sa balkona Vile Montenegro, smještene na obronku iznad Svetog Stefana, 7. marta 2007. na goste su motrila poznata lica tjelohranitelja Mila Đukanovića. U prvi sumrak Đukanović je bio glavni gost svečanosti dodjele nagrade Američke akademije za uslužne djelatnost Stanku Subotiću. Skupu je prisustvovao i Svetozar Marović, te grupa inostranih biznismena, a domaćini u Vili Montenegro su bili braća Bećirovići, Zoran i Dragan. Konzumirao se Luis Max, francusko vino, jer je Subotić početkom 2007. postao većinski vlasnik Luis Max holdinga. U Vilu Montenegro ugrađen je najbolji italijanski granit i mermer a moćni automobili zvanica parkirali su se u garaži sa elevatorom. Dva predsjednička i desetak drugih apartmana s pet zvjezdica, đakuziji, sauna, fitnes sala, prvoklasana hrana i piće, koncert gudačkog orkrestra, uslužne hostese i jedna aktuelna misica iz Hrvatske kao jagoda na vrhu torte – sve je to bio mizanscen elitnog biznisa. Ranije toga dana, Subotić je skupa s Đukanovićem i Marovićem, razrađivao investicije u turizam, uključujući projekat na dijelu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Činilo se kao da niko od aktera nema više razloga za mimikriju; na svečanost u Vili Montenegro su pozvani novinari i fotoreporteri da ovjekovječe novi ciklus saradnje – Đukanović i Subotić su jedan drugom nazdravljali čašama napunjenim Luis Maxom.

Nacional 2001. pominje Vilu Montenegro kao mjesto bahanalija sa hrvatskim manekenkama, koje je navodno organizovao Subotić, uz prisustvo Đukanovića, njihovih prijatelja i saradnika. Kao jedan od glavnih animatora naveden je folker Džej Ramadanovski. Iako, zaista, Džej nije bilo u Vili Montenegro 7. marta 2007, još uvijek je bio rado pozivan gost u istom društvu. Za novu 2008. bio je zabavljač na drugom kraju, u kolašinskom hotelu Bjanka, ali i predmet svađe (maltretirao ga jedan gost hotela) i tuče u kojoj je teže povrijeđen njegov zaštitnik Zoran Bećirović.

Bećirović i Subotić su u martu 2007. najavljivali gradnju novog hotela, na zemljištu kupljenom u blizini Vile Montenegro, sa šest zvjezdica. Đukanović je govorio o investicijama u turizam Budve vrijednim milijardu dolata, ali se ogradio kako te pare neće investirati Subotić (još nije pominjao Miraks). Subotićeva kompanija Futura Montenegro bila je zainteresovana za kupovinu državnog Duvankomerca. Imalo se, moglo se; poljski magazin Vprost procjenio je 2007. Subotićevu imovinu na oko 650 miliona eura.
Ali, gomilale su se nove neprijatnosti i sada aktuelne – Subotić se nalazi na crvenoj potjernici Interpola. Najprije je objavljeno od strane Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu da je glavni osumnjičeni u grupi za šverc cigareta. Godinu dana kasnije, krajem aprila 2008, uhapšen je Subotić u Moskvi i zadržan u ekstradicionom pritvoru. Uspio je da se izvuče jer je tamošnje pravosuđe optužbe protiiv njega proglasilo zastarjelim.
Subotić je bio sklon da saopšti dramatičnu tezu kako će istraga i potjernica lansirana iz Srbije „da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
Udare na Subotića, koji još odjekuju, navodno su organizovali „i politički lobiji”, prepoznati od Subotića „kao neformalno tijelo pri kabinetu ondašnjeg predsjednika SRJ Vojisalav Koštunice”. Subotić je sebe vidio kao kolateralnu žrtvu političkih obračuna sa Đukanovićem.

Uprkos crvenoj potjernici Interpola, Đukanović je nedavno potvrdio kako Subotića smatra „prijateljem”. Ni u doba najžešćih medijskih napada, Đukanović nikada nije poricao svoje veze sa Subotićem, koga je Nacional još 2001. opisao kao „glavnog mafijaškog bosa Balkana”. Sve da je htio, teško bi mogao; navodno postoje nebrojeni snimci njihovih prisluškivanih telefonskih razgovora.
Još nije dovoljno pouzdano rasvijetljeno porijeklo ovog „prijateljstva”. Subotić je u intrevjuu za hrvatski Jutarnji list 11. maja objavio iznenađujuću informaciju: „Đukanović je moj prijatelj već 20 godina”!
Prije dvije decenije, Đukanović je bio generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore a Subotić vlasnik firme Mia sa lancima butika u Beogradu i pogona za šivenje odjeće. Ko i kakve su ih okolnosti tada spojile?
U Subotićevoj firmi Mia (preregistrovana na naziv D-Trade) kao rukovodioci su radili Dušan Ban i Željko Mihajlović, Đukanovićevi prijatelji, koji su, prema nedokazanim tvrdnjama insajdera, navodno ubirali velike procente.

cane-i-ekipaO Subotiću se u javnosti do 2001. nije znalo ništa. Nacional je tada objavio kako je Subotićeva of-šor firma Codex Ltd. iz Lihtenštajna namirivala račune u visini od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Đukanovića. Codex je „korišćen za pranje novca i za potkupljivanje političara s prostora bivše Jugoslavije”. Citiran je broj računa Codexa u Bank in Liechtenstein AG s kojeg je uplaćivan novac.
Tranaskcije Codexa su bile sumnjive italijanskoj finansijskoj policiji, ali i vlastima Lihtenštajna i godinama provjeravane da bi, odlukom sudskih vlasti, početkom 2008, Subotićeve firme u ovoj of-šor destinaciji bile oslobođene svake sumnje. Glavni advokat Subotića u Lihtenštajnu, prema saznanjima izvještača Monitora, bio je Tomas Nig. Njegova kancelarija se nalazi u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna. Nig je takođe dolazio u Crnu Goru, te u imao krupne transakcije sa barem jednim crnogorskim biznismenom bliskim Đukanoviću (vidi boks).

Subotić je u drugoj polovini 1990-ih stariji partner Srećka Kestnera; imali su „duvanski biznis” kroz dvije of-šor firme, Wellesley Ltd. i Dulwich Enterprise Ltd. u Limasolu (Kipar). Ove firme su garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona u vrijednosti od 30 miliona dolara.
Iznos drugih eventualnih Subotićevih „beskamatnih kredita” ili poklona u Crnoj Gori nije ni približno poznat ili je nedokaziv (poput navodno poklonjenih skupocjenih satova za Đukanovića). U razgovoru za Jutarnji list Subotić je Đukanovića i Zorana Đinđića opisao i kao „političke prijatelje”. Takva definicija prijateljstva podrazumijeva i novčano dopingovanje; na primjer, kazao da je od 1995. „do Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao njegovu Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Subotićev ortak iz druge polovine 1990-ih, Kestner, tvrdio je kako je svojim milionima finansirao Đukanovićeve izborne kampanje.
Postupajući po zahtjevu tužilaštva Đuzepea Šelzija, vlasti u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i u Francuskoj su godinama ispitivale poslovanje Subotićevih firmi. Iako postoje jasni tragovi Subotićevog novca od duvanskog posla, u Crnoj Gori, po zahtjevu italijanskog tužilaštva, nikada nije provjereno poslovanje njegovih firmi.
Nezavisno od te činjenice, Subotić se nalazi na Šelzijevom spisku osumnjičenih. On je posredno kontaktirao Šelzija i iz Barija mu je dostavljen dio prikupljenog materijal koji sadrži izvode iz poslovanja njegovih firmi na Kipru.
,,Od italijanskih vlasti očekujem da me pozovu i da me pitaju što imam da kažem”, poručio je Subotić prošlog mjeseca.

Još nema vijesti da su ga pozvali, niti da je zatražena provjera finansijskog poslovanja Subotićevih firmi u Crnoj Gori; ili Subotić nije više zanimljiv ili Šelzi smatra kako o njemu ima dovoljno optužujućih činjenica. Sada je sve u rukama sudkinje Roze Kalije di Pinto koja odlučuje da li će odobriti proces grupi osumnjičenoj za mafijaško udruživanje radi krijumčarenja cigareta.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo