Povežite se sa nama

MONITORING

Bratstvo novca i moći

Objavljeno prije

na

nascane-uob

Sa balkona Vile Montenegro, smještene na obronku iznad Svetog Stefana, 7. marta 2007. na goste su motrila poznata lica tjelohranitelja Mila Đukanovića. U prvi sumrak Đukanović je bio glavni gost svečanosti dodjele nagrade Američke akademije za uslužne djelatnost Stanku Subotiću. Skupu je prisustvovao i Svetozar Marović, te grupa inostranih biznismena, a domaćini u Vili Montenegro su bili braća Bećirovići, Zoran i Dragan. Konzumirao se Luis Max, francusko vino, jer je Subotić početkom 2007. postao većinski vlasnik Luis Max holdinga. U Vilu Montenegro ugrađen je najbolji italijanski granit i mermer a moćni automobili zvanica parkirali su se u garaži sa elevatorom. Dva predsjednička i desetak drugih apartmana s pet zvjezdica, đakuziji, sauna, fitnes sala, prvoklasana hrana i piće, koncert gudačkog orkrestra, uslužne hostese i jedna aktuelna misica iz Hrvatske kao jagoda na vrhu torte – sve je to bio mizanscen elitnog biznisa. Ranije toga dana, Subotić je skupa s Đukanovićem i Marovićem, razrađivao investicije u turizam, uključujući projekat na dijelu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Činilo se kao da niko od aktera nema više razloga za mimikriju; na svečanost u Vili Montenegro su pozvani novinari i fotoreporteri da ovjekovječe novi ciklus saradnje – Đukanović i Subotić su jedan drugom nazdravljali čašama napunjenim Luis Maxom.

Nacional 2001. pominje Vilu Montenegro kao mjesto bahanalija sa hrvatskim manekenkama, koje je navodno organizovao Subotić, uz prisustvo Đukanovića, njihovih prijatelja i saradnika. Kao jedan od glavnih animatora naveden je folker Džej Ramadanovski. Iako, zaista, Džej nije bilo u Vili Montenegro 7. marta 2007, još uvijek je bio rado pozivan gost u istom društvu. Za novu 2008. bio je zabavljač na drugom kraju, u kolašinskom hotelu Bjanka, ali i predmet svađe (maltretirao ga jedan gost hotela) i tuče u kojoj je teže povrijeđen njegov zaštitnik Zoran Bećirović.

Bećirović i Subotić su u martu 2007. najavljivali gradnju novog hotela, na zemljištu kupljenom u blizini Vile Montenegro, sa šest zvjezdica. Đukanović je govorio o investicijama u turizam Budve vrijednim milijardu dolata, ali se ogradio kako te pare neće investirati Subotić (još nije pominjao Miraks). Subotićeva kompanija Futura Montenegro bila je zainteresovana za kupovinu državnog Duvankomerca. Imalo se, moglo se; poljski magazin Vprost procjenio je 2007. Subotićevu imovinu na oko 650 miliona eura.
Ali, gomilale su se nove neprijatnosti i sada aktuelne – Subotić se nalazi na crvenoj potjernici Interpola. Najprije je objavljeno od strane Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu da je glavni osumnjičeni u grupi za šverc cigareta. Godinu dana kasnije, krajem aprila 2008, uhapšen je Subotić u Moskvi i zadržan u ekstradicionom pritvoru. Uspio je da se izvuče jer je tamošnje pravosuđe optužbe protiiv njega proglasilo zastarjelim.
Subotić je bio sklon da saopšti dramatičnu tezu kako će istraga i potjernica lansirana iz Srbije „da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
Udare na Subotića, koji još odjekuju, navodno su organizovali „i politički lobiji”, prepoznati od Subotića „kao neformalno tijelo pri kabinetu ondašnjeg predsjednika SRJ Vojisalav Koštunice”. Subotić je sebe vidio kao kolateralnu žrtvu političkih obračuna sa Đukanovićem.

Uprkos crvenoj potjernici Interpola, Đukanović je nedavno potvrdio kako Subotića smatra „prijateljem”. Ni u doba najžešćih medijskih napada, Đukanović nikada nije poricao svoje veze sa Subotićem, koga je Nacional još 2001. opisao kao „glavnog mafijaškog bosa Balkana”. Sve da je htio, teško bi mogao; navodno postoje nebrojeni snimci njihovih prisluškivanih telefonskih razgovora.
Još nije dovoljno pouzdano rasvijetljeno porijeklo ovog „prijateljstva”. Subotić je u intrevjuu za hrvatski Jutarnji list 11. maja objavio iznenađujuću informaciju: „Đukanović je moj prijatelj već 20 godina”!
Prije dvije decenije, Đukanović je bio generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore a Subotić vlasnik firme Mia sa lancima butika u Beogradu i pogona za šivenje odjeće. Ko i kakve su ih okolnosti tada spojile?
U Subotićevoj firmi Mia (preregistrovana na naziv D-Trade) kao rukovodioci su radili Dušan Ban i Željko Mihajlović, Đukanovićevi prijatelji, koji su, prema nedokazanim tvrdnjama insajdera, navodno ubirali velike procente.

cane-i-ekipaO Subotiću se u javnosti do 2001. nije znalo ništa. Nacional je tada objavio kako je Subotićeva of-šor firma Codex Ltd. iz Lihtenštajna namirivala račune u visini od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Đukanovića. Codex je „korišćen za pranje novca i za potkupljivanje političara s prostora bivše Jugoslavije”. Citiran je broj računa Codexa u Bank in Liechtenstein AG s kojeg je uplaćivan novac.
Tranaskcije Codexa su bile sumnjive italijanskoj finansijskoj policiji, ali i vlastima Lihtenštajna i godinama provjeravane da bi, odlukom sudskih vlasti, početkom 2008, Subotićeve firme u ovoj of-šor destinaciji bile oslobođene svake sumnje. Glavni advokat Subotića u Lihtenštajnu, prema saznanjima izvještača Monitora, bio je Tomas Nig. Njegova kancelarija se nalazi u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna. Nig je takođe dolazio u Crnu Goru, te u imao krupne transakcije sa barem jednim crnogorskim biznismenom bliskim Đukanoviću (vidi boks).

Subotić je u drugoj polovini 1990-ih stariji partner Srećka Kestnera; imali su „duvanski biznis” kroz dvije of-šor firme, Wellesley Ltd. i Dulwich Enterprise Ltd. u Limasolu (Kipar). Ove firme su garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona u vrijednosti od 30 miliona dolara.
Iznos drugih eventualnih Subotićevih „beskamatnih kredita” ili poklona u Crnoj Gori nije ni približno poznat ili je nedokaziv (poput navodno poklonjenih skupocjenih satova za Đukanovića). U razgovoru za Jutarnji list Subotić je Đukanovića i Zorana Đinđića opisao i kao „političke prijatelje”. Takva definicija prijateljstva podrazumijeva i novčano dopingovanje; na primjer, kazao da je od 1995. „do Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao njegovu Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Subotićev ortak iz druge polovine 1990-ih, Kestner, tvrdio je kako je svojim milionima finansirao Đukanovićeve izborne kampanje.
Postupajući po zahtjevu tužilaštva Đuzepea Šelzija, vlasti u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i u Francuskoj su godinama ispitivale poslovanje Subotićevih firmi. Iako postoje jasni tragovi Subotićevog novca od duvanskog posla, u Crnoj Gori, po zahtjevu italijanskog tužilaštva, nikada nije provjereno poslovanje njegovih firmi.
Nezavisno od te činjenice, Subotić se nalazi na Šelzijevom spisku osumnjičenih. On je posredno kontaktirao Šelzija i iz Barija mu je dostavljen dio prikupljenog materijal koji sadrži izvode iz poslovanja njegovih firmi na Kipru.
,,Od italijanskih vlasti očekujem da me pozovu i da me pitaju što imam da kažem”, poručio je Subotić prošlog mjeseca.

Još nema vijesti da su ga pozvali, niti da je zatražena provjera finansijskog poslovanja Subotićevih firmi u Crnoj Gori; ili Subotić nije više zanimljiv ili Šelzi smatra kako o njemu ima dovoljno optužujućih činjenica. Sada je sve u rukama sudkinje Roze Kalije di Pinto koja odlučuje da li će odobriti proces grupi osumnjičenoj za mafijaško udruživanje radi krijumčarenja cigareta.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo