Povežite se sa nama

MONITORING

Bratstvo novca i moći

Objavljeno prije

na

Sa balkona Vile Montenegro, smještene na obronku iznad Svetog Stefana, 7. marta 2007. na goste su motrila poznata lica tjelohranitelja Mila Đukanovića. U prvi sumrak Đukanović je bio glavni gost svečanosti dodjele nagrade Američke akademije za uslužne djelatnost Stanku Subotiću. Skupu je prisustvovao i Svetozar Marović, te grupa inostranih biznismena, a domaćini u Vili Montenegro su bili braća Bećirovići, Zoran i Dragan. Konzumirao se Luis Max, francusko vino, jer je Subotić početkom 2007. postao većinski vlasnik Luis Max holdinga. U Vilu Montenegro ugrađen je najbolji italijanski granit i mermer a moćni automobili zvanica parkirali su se u garaži sa elevatorom. Dva predsjednička i desetak drugih apartmana s pet zvjezdica, đakuziji, sauna, fitnes sala, prvoklasana hrana i piće, koncert gudačkog orkrestra, uslužne hostese i jedna aktuelna misica iz Hrvatske kao jagoda na vrhu torte – sve je to bio mizanscen elitnog biznisa. Ranije toga dana, Subotić je skupa s Đukanovićem i Marovićem, razrađivao investicije u turizam, uključujući projekat na dijelu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Činilo se kao da niko od aktera nema više razloga za mimikriju; na svečanost u Vili Montenegro su pozvani novinari i fotoreporteri da ovjekovječe novi ciklus saradnje – Đukanović i Subotić su jedan drugom nazdravljali čašama napunjenim Luis Maxom.

Nacional 2001. pominje Vilu Montenegro kao mjesto bahanalija sa hrvatskim manekenkama, koje je navodno organizovao Subotić, uz prisustvo Đukanovića, njihovih prijatelja i saradnika. Kao jedan od glavnih animatora naveden je folker Džej Ramadanovski. Iako, zaista, Džej nije bilo u Vili Montenegro 7. marta 2007, još uvijek je bio rado pozivan gost u istom društvu. Za novu 2008. bio je zabavljač na drugom kraju, u kolašinskom hotelu Bjanka, ali i predmet svađe (maltretirao ga jedan gost hotela) i tuče u kojoj je teže povrijeđen njegov zaštitnik Zoran Bećirović.

Bećirović i Subotić su u martu 2007. najavljivali gradnju novog hotela, na zemljištu kupljenom u blizini Vile Montenegro, sa šest zvjezdica. Đukanović je govorio o investicijama u turizam Budve vrijednim milijardu dolata, ali se ogradio kako te pare neće investirati Subotić (još nije pominjao Miraks). Subotićeva kompanija Futura Montenegro bila je zainteresovana za kupovinu državnog Duvankomerca. Imalo se, moglo se; poljski magazin Vprost procjenio je 2007. Subotićevu imovinu na oko 650 miliona eura.
Ali, gomilale su se nove neprijatnosti i sada aktuelne – Subotić se nalazi na crvenoj potjernici Interpola. Najprije je objavljeno od strane Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu da je glavni osumnjičeni u grupi za šverc cigareta. Godinu dana kasnije, krajem aprila 2008, uhapšen je Subotić u Moskvi i zadržan u ekstradicionom pritvoru. Uspio je da se izvuče jer je tamošnje pravosuđe optužbe protiiv njega proglasilo zastarjelim.
Subotić je bio sklon da saopšti dramatičnu tezu kako će istraga i potjernica lansirana iz Srbije „da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
Udare na Subotića, koji još odjekuju, navodno su organizovali „i politički lobiji”, prepoznati od Subotića „kao neformalno tijelo pri kabinetu ondašnjeg predsjednika SRJ Vojisalav Koštunice”. Subotić je sebe vidio kao kolateralnu žrtvu političkih obračuna sa Đukanovićem.

Uprkos crvenoj potjernici Interpola, Đukanović je nedavno potvrdio kako Subotića smatra „prijateljem”. Ni u doba najžešćih medijskih napada, Đukanović nikada nije poricao svoje veze sa Subotićem, koga je Nacional još 2001. opisao kao „glavnog mafijaškog bosa Balkana”. Sve da je htio, teško bi mogao; navodno postoje nebrojeni snimci njihovih prisluškivanih telefonskih razgovora.
Još nije dovoljno pouzdano rasvijetljeno porijeklo ovog „prijateljstva”. Subotić je u intrevjuu za hrvatski Jutarnji list 11. maja objavio iznenađujuću informaciju: „Đukanović je moj prijatelj već 20 godina”!
Prije dvije decenije, Đukanović je bio generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore a Subotić vlasnik firme Mia sa lancima butika u Beogradu i pogona za šivenje odjeće. Ko i kakve su ih okolnosti tada spojile?
U Subotićevoj firmi Mia (preregistrovana na naziv D-Trade) kao rukovodioci su radili Dušan Ban i Željko Mihajlović, Đukanovićevi prijatelji, koji su, prema nedokazanim tvrdnjama insajdera, navodno ubirali velike procente.

cane-i-ekipaO Subotiću se u javnosti do 2001. nije znalo ništa. Nacional je tada objavio kako je Subotićeva of-šor firma Codex Ltd. iz Lihtenštajna namirivala račune u visini od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Đukanovića. Codex je „korišćen za pranje novca i za potkupljivanje političara s prostora bivše Jugoslavije”. Citiran je broj računa Codexa u Bank in Liechtenstein AG s kojeg je uplaćivan novac.
Tranaskcije Codexa su bile sumnjive italijanskoj finansijskoj policiji, ali i vlastima Lihtenštajna i godinama provjeravane da bi, odlukom sudskih vlasti, početkom 2008, Subotićeve firme u ovoj of-šor destinaciji bile oslobođene svake sumnje. Glavni advokat Subotića u Lihtenštajnu, prema saznanjima izvještača Monitora, bio je Tomas Nig. Njegova kancelarija se nalazi u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna. Nig je takođe dolazio u Crnu Goru, te u imao krupne transakcije sa barem jednim crnogorskim biznismenom bliskim Đukanoviću (vidi boks).

Subotić je u drugoj polovini 1990-ih stariji partner Srećka Kestnera; imali su „duvanski biznis” kroz dvije of-šor firme, Wellesley Ltd. i Dulwich Enterprise Ltd. u Limasolu (Kipar). Ove firme su garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona u vrijednosti od 30 miliona dolara.
Iznos drugih eventualnih Subotićevih „beskamatnih kredita” ili poklona u Crnoj Gori nije ni približno poznat ili je nedokaziv (poput navodno poklonjenih skupocjenih satova za Đukanovića). U razgovoru za Jutarnji list Subotić je Đukanovića i Zorana Đinđića opisao i kao „političke prijatelje”. Takva definicija prijateljstva podrazumijeva i novčano dopingovanje; na primjer, kazao da je od 1995. „do Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao njegovu Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Subotićev ortak iz druge polovine 1990-ih, Kestner, tvrdio je kako je svojim milionima finansirao Đukanovićeve izborne kampanje.
Postupajući po zahtjevu tužilaštva Đuzepea Šelzija, vlasti u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i u Francuskoj su godinama ispitivale poslovanje Subotićevih firmi. Iako postoje jasni tragovi Subotićevog novca od duvanskog posla, u Crnoj Gori, po zahtjevu italijanskog tužilaštva, nikada nije provjereno poslovanje njegovih firmi.
Nezavisno od te činjenice, Subotić se nalazi na Šelzijevom spisku osumnjičenih. On je posredno kontaktirao Šelzija i iz Barija mu je dostavljen dio prikupljenog materijal koji sadrži izvode iz poslovanja njegovih firmi na Kipru.
,,Od italijanskih vlasti očekujem da me pozovu i da me pitaju što imam da kažem”, poručio je Subotić prošlog mjeseca.

Još nema vijesti da su ga pozvali, niti da je zatražena provjera finansijskog poslovanja Subotićevih firmi u Crnoj Gori; ili Subotić nije više zanimljiv ili Šelzi smatra kako o njemu ima dovoljno optužujućih činjenica. Sada je sve u rukama sudkinje Roze Kalije di Pinto koja odlučuje da li će odobriti proces grupi osumnjičenoj za mafijaško udruživanje radi krijumčarenja cigareta.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo