MONITORING
Bratstvo novca i moći

Sa balkona Vile Montenegro, smještene na obronku iznad Svetog Stefana, 7. marta 2007. na goste su motrila poznata lica tjelohranitelja Mila Đukanovića. U prvi sumrak Đukanović je bio glavni gost svečanosti dodjele nagrade Američke akademije za uslužne djelatnost Stanku Subotiću. Skupu je prisustvovao i Svetozar Marović, te grupa inostranih biznismena, a domaćini u Vili Montenegro su bili braća Bećirovići, Zoran i Dragan. Konzumirao se Luis Max, francusko vino, jer je Subotić početkom 2007. postao većinski vlasnik Luis Max holdinga. U Vilu Montenegro ugrađen je najbolji italijanski granit i mermer a moćni automobili zvanica parkirali su se u garaži sa elevatorom. Dva predsjednička i desetak drugih apartmana s pet zvjezdica, đakuziji, sauna, fitnes sala, prvoklasana hrana i piće, koncert gudačkog orkrestra, uslužne hostese i jedna aktuelna misica iz Hrvatske kao jagoda na vrhu torte – sve je to bio mizanscen elitnog biznisa. Ranije toga dana, Subotić je skupa s Đukanovićem i Marovićem, razrađivao investicije u turizam, uključujući projekat na dijelu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Činilo se kao da niko od aktera nema više razloga za mimikriju; na svečanost u Vili Montenegro su pozvani novinari i fotoreporteri da ovjekovječe novi ciklus saradnje – Đukanović i Subotić su jedan drugom nazdravljali čašama napunjenim Luis Maxom.
Nacional 2001. pominje Vilu Montenegro kao mjesto bahanalija sa hrvatskim manekenkama, koje je navodno organizovao Subotić, uz prisustvo Đukanovića, njihovih prijatelja i saradnika. Kao jedan od glavnih animatora naveden je folker Džej Ramadanovski. Iako, zaista, Džej nije bilo u Vili Montenegro 7. marta 2007, još uvijek je bio rado pozivan gost u istom društvu. Za novu 2008. bio je zabavljač na drugom kraju, u kolašinskom hotelu Bjanka, ali i predmet svađe (maltretirao ga jedan gost hotela) i tuče u kojoj je teže povrijeđen njegov zaštitnik Zoran Bećirović.
Bećirović i Subotić su u martu 2007. najavljivali gradnju novog hotela, na zemljištu kupljenom u blizini Vile Montenegro, sa šest zvjezdica. Đukanović je govorio o investicijama u turizam Budve vrijednim milijardu dolata, ali se ogradio kako te pare neće investirati Subotić (još nije pominjao Miraks). Subotićeva kompanija Futura Montenegro bila je zainteresovana za kupovinu državnog Duvankomerca. Imalo se, moglo se; poljski magazin Vprost procjenio je 2007. Subotićevu imovinu na oko 650 miliona eura.
Ali, gomilale su se nove neprijatnosti i sada aktuelne – Subotić se nalazi na crvenoj potjernici Interpola. Najprije je objavljeno od strane Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu da je glavni osumnjičeni u grupi za šverc cigareta. Godinu dana kasnije, krajem aprila 2008, uhapšen je Subotić u Moskvi i zadržan u ekstradicionom pritvoru. Uspio je da se izvuče jer je tamošnje pravosuđe optužbe protiiv njega proglasilo zastarjelim.
Subotić je bio sklon da saopšti dramatičnu tezu kako će istraga i potjernica lansirana iz Srbije „da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
Udare na Subotića, koji još odjekuju, navodno su organizovali „i politički lobiji”, prepoznati od Subotića „kao neformalno tijelo pri kabinetu ondašnjeg predsjednika SRJ Vojisalav Koštunice”. Subotić je sebe vidio kao kolateralnu žrtvu političkih obračuna sa Đukanovićem.
Uprkos crvenoj potjernici Interpola, Đukanović je nedavno potvrdio kako Subotića smatra „prijateljem”. Ni u doba najžešćih medijskih napada, Đukanović nikada nije poricao svoje veze sa Subotićem, koga je Nacional još 2001. opisao kao „glavnog mafijaškog bosa Balkana”. Sve da je htio, teško bi mogao; navodno postoje nebrojeni snimci njihovih prisluškivanih telefonskih razgovora.
Još nije dovoljno pouzdano rasvijetljeno porijeklo ovog „prijateljstva”. Subotić je u intrevjuu za hrvatski Jutarnji list 11. maja objavio iznenađujuću informaciju: „Đukanović je moj prijatelj već 20 godina”!
Prije dvije decenije, Đukanović je bio generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore a Subotić vlasnik firme Mia sa lancima butika u Beogradu i pogona za šivenje odjeće. Ko i kakve su ih okolnosti tada spojile?
U Subotićevoj firmi Mia (preregistrovana na naziv D-Trade) kao rukovodioci su radili Dušan Ban i Željko Mihajlović, Đukanovićevi prijatelji, koji su, prema nedokazanim tvrdnjama insajdera, navodno ubirali velike procente.
O Subotiću se u javnosti do 2001. nije znalo ništa. Nacional je tada objavio kako je Subotićeva of-šor firma Codex Ltd. iz Lihtenštajna namirivala račune u visini od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Đukanovića. Codex je „korišćen za pranje novca i za potkupljivanje političara s prostora bivše Jugoslavije”. Citiran je broj računa Codexa u Bank in Liechtenstein AG s kojeg je uplaćivan novac.
Tranaskcije Codexa su bile sumnjive italijanskoj finansijskoj policiji, ali i vlastima Lihtenštajna i godinama provjeravane da bi, odlukom sudskih vlasti, početkom 2008, Subotićeve firme u ovoj of-šor destinaciji bile oslobođene svake sumnje. Glavni advokat Subotića u Lihtenštajnu, prema saznanjima izvještača Monitora, bio je Tomas Nig. Njegova kancelarija se nalazi u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna. Nig je takođe dolazio u Crnu Goru, te u imao krupne transakcije sa barem jednim crnogorskim biznismenom bliskim Đukanoviću (vidi boks).
Subotić je u drugoj polovini 1990-ih stariji partner Srećka Kestnera; imali su „duvanski biznis” kroz dvije of-šor firme, Wellesley Ltd. i Dulwich Enterprise Ltd. u Limasolu (Kipar). Ove firme su garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona u vrijednosti od 30 miliona dolara.
Iznos drugih eventualnih Subotićevih „beskamatnih kredita” ili poklona u Crnoj Gori nije ni približno poznat ili je nedokaziv (poput navodno poklonjenih skupocjenih satova za Đukanovića). U razgovoru za Jutarnji list Subotić je Đukanovića i Zorana Đinđića opisao i kao „političke prijatelje”. Takva definicija prijateljstva podrazumijeva i novčano dopingovanje; na primjer, kazao da je od 1995. „do Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao njegovu Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Subotićev ortak iz druge polovine 1990-ih, Kestner, tvrdio je kako je svojim milionima finansirao Đukanovićeve izborne kampanje.
Postupajući po zahtjevu tužilaštva Đuzepea Šelzija, vlasti u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i u Francuskoj su godinama ispitivale poslovanje Subotićevih firmi. Iako postoje jasni tragovi Subotićevog novca od duvanskog posla, u Crnoj Gori, po zahtjevu italijanskog tužilaštva, nikada nije provjereno poslovanje njegovih firmi.
Nezavisno od te činjenice, Subotić se nalazi na Šelzijevom spisku osumnjičenih. On je posredno kontaktirao Šelzija i iz Barija mu je dostavljen dio prikupljenog materijal koji sadrži izvode iz poslovanja njegovih firmi na Kipru.
,,Od italijanskih vlasti očekujem da me pozovu i da me pitaju što imam da kažem”, poručio je Subotić prošlog mjeseca.
Još nema vijesti da su ga pozvali, niti da je zatražena provjera finansijskog poslovanja Subotićevih firmi u Crnoj Gori; ili Subotić nije više zanimljiv ili Šelzi smatra kako o njemu ima dovoljno optužujućih činjenica. Sada je sve u rukama sudkinje Roze Kalije di Pinto koja odlučuje da li će odobriti proces grupi osumnjičenoj za mafijaško udruživanje radi krijumčarenja cigareta.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal
Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.
Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.
Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.
Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.
Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji
Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.
Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.
Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.
Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.
Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.
Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.
Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.
Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama. To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.
Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”
Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija
Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.
DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića
Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran
Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini
Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.
MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna
Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom