Povežite se sa nama

MONITORING

Bratstvo novca i moći

Objavljeno prije

na

Sa balkona Vile Montenegro, smještene na obronku iznad Svetog Stefana, 7. marta 2007. na goste su motrila poznata lica tjelohranitelja Mila Đukanovića. U prvi sumrak Đukanović je bio glavni gost svečanosti dodjele nagrade Američke akademije za uslužne djelatnost Stanku Subotiću. Skupu je prisustvovao i Svetozar Marović, te grupa inostranih biznismena, a domaćini u Vili Montenegro su bili braća Bećirovići, Zoran i Dragan. Konzumirao se Luis Max, francusko vino, jer je Subotić početkom 2007. postao većinski vlasnik Luis Max holdinga. U Vilu Montenegro ugrađen je najbolji italijanski granit i mermer a moćni automobili zvanica parkirali su se u garaži sa elevatorom. Dva predsjednička i desetak drugih apartmana s pet zvjezdica, đakuziji, sauna, fitnes sala, prvoklasana hrana i piće, koncert gudačkog orkrestra, uslužne hostese i jedna aktuelna misica iz Hrvatske kao jagoda na vrhu torte – sve je to bio mizanscen elitnog biznisa. Ranije toga dana, Subotić je skupa s Đukanovićem i Marovićem, razrađivao investicije u turizam, uključujući projekat na dijelu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Činilo se kao da niko od aktera nema više razloga za mimikriju; na svečanost u Vili Montenegro su pozvani novinari i fotoreporteri da ovjekovječe novi ciklus saradnje – Đukanović i Subotić su jedan drugom nazdravljali čašama napunjenim Luis Maxom.

Nacional 2001. pominje Vilu Montenegro kao mjesto bahanalija sa hrvatskim manekenkama, koje je navodno organizovao Subotić, uz prisustvo Đukanovića, njihovih prijatelja i saradnika. Kao jedan od glavnih animatora naveden je folker Džej Ramadanovski. Iako, zaista, Džej nije bilo u Vili Montenegro 7. marta 2007, još uvijek je bio rado pozivan gost u istom društvu. Za novu 2008. bio je zabavljač na drugom kraju, u kolašinskom hotelu Bjanka, ali i predmet svađe (maltretirao ga jedan gost hotela) i tuče u kojoj je teže povrijeđen njegov zaštitnik Zoran Bećirović.

Bećirović i Subotić su u martu 2007. najavljivali gradnju novog hotela, na zemljištu kupljenom u blizini Vile Montenegro, sa šest zvjezdica. Đukanović je govorio o investicijama u turizam Budve vrijednim milijardu dolata, ali se ogradio kako te pare neće investirati Subotić (još nije pominjao Miraks). Subotićeva kompanija Futura Montenegro bila je zainteresovana za kupovinu državnog Duvankomerca. Imalo se, moglo se; poljski magazin Vprost procjenio je 2007. Subotićevu imovinu na oko 650 miliona eura.
Ali, gomilale su se nove neprijatnosti i sada aktuelne – Subotić se nalazi na crvenoj potjernici Interpola. Najprije je objavljeno od strane Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu da je glavni osumnjičeni u grupi za šverc cigareta. Godinu dana kasnije, krajem aprila 2008, uhapšen je Subotić u Moskvi i zadržan u ekstradicionom pritvoru. Uspio je da se izvuče jer je tamošnje pravosuđe optužbe protiiv njega proglasilo zastarjelim.
Subotić je bio sklon da saopšti dramatičnu tezu kako će istraga i potjernica lansirana iz Srbije „da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
Udare na Subotića, koji još odjekuju, navodno su organizovali „i politički lobiji”, prepoznati od Subotića „kao neformalno tijelo pri kabinetu ondašnjeg predsjednika SRJ Vojisalav Koštunice”. Subotić je sebe vidio kao kolateralnu žrtvu političkih obračuna sa Đukanovićem.

Uprkos crvenoj potjernici Interpola, Đukanović je nedavno potvrdio kako Subotića smatra „prijateljem”. Ni u doba najžešćih medijskih napada, Đukanović nikada nije poricao svoje veze sa Subotićem, koga je Nacional još 2001. opisao kao „glavnog mafijaškog bosa Balkana”. Sve da je htio, teško bi mogao; navodno postoje nebrojeni snimci njihovih prisluškivanih telefonskih razgovora.
Još nije dovoljno pouzdano rasvijetljeno porijeklo ovog „prijateljstva”. Subotić je u intrevjuu za hrvatski Jutarnji list 11. maja objavio iznenađujuću informaciju: „Đukanović je moj prijatelj već 20 godina”!
Prije dvije decenije, Đukanović je bio generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore a Subotić vlasnik firme Mia sa lancima butika u Beogradu i pogona za šivenje odjeće. Ko i kakve su ih okolnosti tada spojile?
U Subotićevoj firmi Mia (preregistrovana na naziv D-Trade) kao rukovodioci su radili Dušan Ban i Željko Mihajlović, Đukanovićevi prijatelji, koji su, prema nedokazanim tvrdnjama insajdera, navodno ubirali velike procente.

cane-i-ekipaO Subotiću se u javnosti do 2001. nije znalo ništa. Nacional je tada objavio kako je Subotićeva of-šor firma Codex Ltd. iz Lihtenštajna namirivala račune u visini od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Đukanovića. Codex je „korišćen za pranje novca i za potkupljivanje političara s prostora bivše Jugoslavije”. Citiran je broj računa Codexa u Bank in Liechtenstein AG s kojeg je uplaćivan novac.
Tranaskcije Codexa su bile sumnjive italijanskoj finansijskoj policiji, ali i vlastima Lihtenštajna i godinama provjeravane da bi, odlukom sudskih vlasti, početkom 2008, Subotićeve firme u ovoj of-šor destinaciji bile oslobođene svake sumnje. Glavni advokat Subotića u Lihtenštajnu, prema saznanjima izvještača Monitora, bio je Tomas Nig. Njegova kancelarija se nalazi u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna. Nig je takođe dolazio u Crnu Goru, te u imao krupne transakcije sa barem jednim crnogorskim biznismenom bliskim Đukanoviću (vidi boks).

Subotić je u drugoj polovini 1990-ih stariji partner Srećka Kestnera; imali su „duvanski biznis” kroz dvije of-šor firme, Wellesley Ltd. i Dulwich Enterprise Ltd. u Limasolu (Kipar). Ove firme su garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona u vrijednosti od 30 miliona dolara.
Iznos drugih eventualnih Subotićevih „beskamatnih kredita” ili poklona u Crnoj Gori nije ni približno poznat ili je nedokaziv (poput navodno poklonjenih skupocjenih satova za Đukanovića). U razgovoru za Jutarnji list Subotić je Đukanovića i Zorana Đinđića opisao i kao „političke prijatelje”. Takva definicija prijateljstva podrazumijeva i novčano dopingovanje; na primjer, kazao da je od 1995. „do Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao njegovu Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Subotićev ortak iz druge polovine 1990-ih, Kestner, tvrdio je kako je svojim milionima finansirao Đukanovićeve izborne kampanje.
Postupajući po zahtjevu tužilaštva Đuzepea Šelzija, vlasti u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i u Francuskoj su godinama ispitivale poslovanje Subotićevih firmi. Iako postoje jasni tragovi Subotićevog novca od duvanskog posla, u Crnoj Gori, po zahtjevu italijanskog tužilaštva, nikada nije provjereno poslovanje njegovih firmi.
Nezavisno od te činjenice, Subotić se nalazi na Šelzijevom spisku osumnjičenih. On je posredno kontaktirao Šelzija i iz Barija mu je dostavljen dio prikupljenog materijal koji sadrži izvode iz poslovanja njegovih firmi na Kipru.
,,Od italijanskih vlasti očekujem da me pozovu i da me pitaju što imam da kažem”, poručio je Subotić prošlog mjeseca.

Još nema vijesti da su ga pozvali, niti da je zatražena provjera finansijskog poslovanja Subotićevih firmi u Crnoj Gori; ili Subotić nije više zanimljiv ili Šelzi smatra kako o njemu ima dovoljno optužujućih činjenica. Sada je sve u rukama sudkinje Roze Kalije di Pinto koja odlučuje da li će odobriti proces grupi osumnjičenoj za mafijaško udruživanje radi krijumčarenja cigareta.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo