Povežite se sa nama

MONITORING

Dolazak sudnjeg časa

Objavljeno prije

na

nasevroparlament

U Bečićima je prošle nedjelje održan dvodnevni sastanak Savjeta Socijalističke internacionale. Domaćini su bili Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija Crne Gore, okupilo se više od dvjesta predstavnika članica Internacionale iz cijelog svijeta. Tema je bila traženje odgovora evropskih i svjetskih socijalista na trend jačanja desničara i na svjetsku ekonomsku krizu. Velike riječi, poznata imena, blještavilo Splendida, nijesu uspjeli da sakriju da se skup mirno mogao zvati – Prvi komemorativni. Svašta smo o nama samima saznali. Predsjednik Savjeta Socijalističke internacionale Jorgos Papandreu objavio je da su u Internacionali ,,ohrabreni političkim uspjehom socijaldemokrata u Crnoj Gori”. Pozvao je sve socijaliste da nastave borbu sa korupcijom i rade na uspostavljanju vladavine prava i demokratskih društava. Dio javnosti bivšeg grčkog premijera pamti kao dosta dobrog druga Slobodana Miloševića. „Ova konferencija Socijalističke Internacionale je doprinos radu koji Skupština i Vlada obavljaju, kako bi Crna Gora napredovala na putu pridruživanja Evropskoj uniji”, kazao je Papandreu. ,,Da je neko bio, ne na Marsu, nego u drugom kosmosu, mogao je onako da podržava demokratski karakter DPS-a. Kada to radi neko ko je bio na ovoj planeti – to je zaista dekadencija i učestvovanje u velikom pranju”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta. On smatra da je sastanak Socijalističke internacionale u Crnoj Gori, drugi pokušaj ,,velikog pranja” Demokratske partije socijalista, odnosno njenog lidera Mila Đukanovića. Prvi, neuspjeli, bio je pokušaj Đukanovića i Svetozara Marovića da se okite priznanjima Internacionalne lige humanista.

Predsjednik Socijaldemokratske partije, Ranko Krivokapić, se baš bio uživio. Prigodno se prisjetio ,,drugova i drugarica” i objasnio da je u Crnoj Gori ljevica na vlasti posljednjih 11 godina i da, ostvarujući svoje ideološke ciljeve, pokazuje da se može praviti društvo socijalne kohezije. ,,Jasno je da u Vladi postoje razlike u percepciji ideološke nijanse između dvije koalicione partije”, kazao je lider SDP-a i precizirao da je dobro da postoji konkurencija ideja unutar lijevog pokreta, između DPS i SDP. Ako je mrtva, ljevica se prevrnula u grobu.

,,Crna Gora je država socijalne pravde, što može biti jedna od dodatnih mjera za afirmaciju lijevog pokreta na Balkanu”, rekao je Krivokapić. Govorio je o zemlji u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih svakoga dana sve dublji, o državi u kojoj je siromašno 70.000 ljudi, a trećina stanovništva je ekonomski ugrožena.

Lider DPS-a držao se opštih mjesta: ,,Socijalna komponenta mora biti utkana u temelje državnog razvoja i svake ozbiljne državne politike. Poštovanje ljudskih i manjinskih prava, dijalog i tolerancija među narodima, religijama i kulturama, fundamenti su na kojima počivaju sva moderna društva”.

Svako normalan mogao bi potpisati Đukanovićeve riječi. Problem sa našim socijalistima, međutim, u tome je što sa socijaldemokratijom nemaju nikakve veze. Na vlast su došli kao ultrakomunisti na krilima radničke klase. Radničku klasu zatim su poslali da pljačka Dubrovnik. Oni su za to vrijeme pljačkali i radnike i njihove unuke. Kad su 1997. odustali od Miloševića i velikosrpstva dobili su bezrezervnu podršku Zapada. Iskoristili su je da zacementiraju sisteme monopola. Antiratni SDP uložio je sopstvenu bolju prošlost da bi grabeški kapitalistički sistem bio još bolje implementiran.

,,DPS je ekstremno oportunistička, stranka bez identiteta, partija koja je u svom najgorem periodu bila fašistička, u koaliciji sa Miloševićem čiji su najbliži saradnici osuđeni za genocid. Da li neko pamti da je DPS napravio neku vrstu revizije, samokritike? Nakon tog perioda nijesu izrekli čak ni izvinjenje, nego su ‘izrazili žaljenje'”, podsjeća Milan Popović. “Ne samo da nema samokritike, već se produžava fašističko nasilje prema neistomišljenicima. Oni sada samo konsoliduju ono što su radili 90-tih, a Socijalistička internacionala im daje podršku. Ipak, ni to nije iznenađujuće – Papandreu je podržavao i Miloševića”.

Prema Popovićevom mišljenju skup u Splendidu je vrh ubijene evropske i zapadne socijaldemokratije. On objašnjava da nakon urušavanja komunističkog socijalizma, socijaldemokratska struja socijalizma ima takođe kataklizmičnu putanju – ona je kolabirala tako što je prihvatila glavne premise neoliberalizma. ,,Nikada čovjeku i svijetu nije bila neophodnija evropska i zapadna socijalistička i socijaldemokratska alternativa i nikada ta alternativa nije bila u jadnijem stanju.”

Učeni svijet već odavno raspravlja o tome da li je ljevica mrtva. ,,Možda ovo i ne može drugačije, možda je socijaldemokratija iscrpla svoje kapacitete”, kaže profesor Popović. ,,Socijaldemokratija je nekad bila besmrtna istorijska inovacija, ona spada u vrhove istorije čovjeka kao vrste i to ne može da potamni. Ipak, nije svejedno da li će u istoriju otići dostojanstveno ili na ovakav način.”

U Crnoj Gori, ovakvoj kakva je, partije na vlasti i najjača opoziciona stranka su imenom – socijalističke. Sve, osim stvarnosti, puca od socijalizma. Prosječna plata ovdje može da podmiri oko polovine potreba četvoročlane porodice. Poslodavci imaju zakonsko pravo da radnika ustupe, kao kmeta.

Kad evropski socijalisti dođu u pohode crnogorskim vlastima i iskažu divljenje za njihove domete – to je samo još jedan znak da je ljevica mrtva. Utoliko gore po nas.

Kosara K. BEGOVIĆ

 

SOCIJALDEMOKRATIJA U EVROPI
TEŠKI DANI

Ovo su teški dani za evropske socijaliste. Glasači u 27 zemalja Evropske unije ukazali su konzervativcima, prije nego socijalistima, povjerenje za rješavanje najtežih finansijskih problema poslije Drugog svjetskog rata. To je, po mišljenju analitičara u Briselu bila ključna poruka izbora za Evropski parlament na kojima su snažnu podršku dobili konzervativci u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj, a veliki poraz doživjeli socijalisti u Velikoj Britaniji, Španiji i Mađarskoj.

Evropska narodna partija koja okuplja stranke desnog centra će i u novom sazivu EP biti najveći blok, sa 267 poslanika. Slijedi Partija evropskih socijalista pa Savez liberala i demokrata za Evropu, što odnos snaga u novom sazivu Parlamenta čini gotovo nepromijenjenim u odnosu na prethodni.

Zelenima su pripala 53 mandata, a Evropska ljevica može računati na 33 do 37 poslanika. U EP koji ima 736 poslanika, vjerovatno slijedi i stvaranje nove frakcije evroskeptika koju će predvoditi britanski, češki i poljski zastupnici, možda i holandski, a nije isključeno da im se pridruže i još neke ekstremne političke grupacije.

Ljevica uzmiče širom kontinenta. Izuzetak su Grčka, gdje je Panhelenistički socijalistički pokret (PASOK) bio uspješniji od vladajuće Nove demokratije premijera Kostasa Karamanlisa i Slovačka,u kojoj je vladajuća koalicija Pravac – Socijalna demokratija bila najuspješnija.

,,Ovo je tužno veče za socijaldemokratiju širom Evrope”, komentarisao je odmah poslije izbora Martin Šulc, predsjednik poslaničke grupe ESP u dosadašnjem sazivu EP.

Socijalisti su izgledali isuviše podijeljeni da bi postigli uspjeh, uprkos najsnažnijoj recesiji od 1930-tih. U mnogim državama, glasači iz radničke klase su tokom izbora za EP ostali kod kuće ili su se okrenuli ekstremnoj desnici, ekstremnoj levici ili anti-EU nacionalistima.

Najvidljivije je to u Velikoj Britaniji, gdje je vladajuća Laburistička partija premijera Gordona Brauna suočena sa skandalom izazvanim neumjerenim korišćenjem privilegija parlamentaraca. Laburisti su pali na ponižavajuće treće mjesto, iza sve moćnije Konzervativne stranke, ali i evroskeptika iz Nezavisne partije Ujedinjenog kraljevstva (IPUK).
Konzervativni trend se možda čini paradoksalnim, pošto istraživanje javnog mnjenja pokazuje veću ulogu države u oživljavanju ekonomije i regulisanju finansija. No, u zauzimanju tog prostora su bili uspješniji konzervativci poput Merkelove ili francuskog predsjednika Nikole Sarkozija i njegove Unije za narodni pokret.

Britanski istoričar Timoti Garton Eš je ocijenio kako su glasači na izborima za EP „očigledno smatrali da su konzervativci i liberali kompetentniji kada se radi o ekonomskoj politici. Drugo, svjedoci smo vraćanja nacionalizmu, kao reakcija na veliku krizu. Kada se to dogodi, glasači teže da se okrenu desnici, prije nego ljevici, u nekim slučajevima prilično ka krajnjoj desnici,” komentarisao je Eš u nedavnom intervjuu za najuticajniji njemački politički časopis Špigl.
Ima mišljenja poslije izbora za EP, kako naročito Istočna Evropa srlja u povratak u budućnost, najviše u Mađarskoj. Ekstremno desničarska stranka Jobik, koja je saveznik britanskog OPUK, osvojila je 14,8 odsto glasova na evropskim izborima. Tako je Jobik, koja je poznata i pod nazivom Pokret za bolju Mađarsku, osvojila skoro isti broj glasova kao vladajući socijalisti, što joj je obezbijedilo tri poslanička mjesta u EP. Slične uspjehe krajnja desnica je postigla i u Holandiji i Rumuniji.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDIZBORNO ZAPOŠLJAVANJE U MINISTARSTVIMA: I trostruko više honoraraca u julu nego u januaru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore, ministarstva i većina opština nijesu željeli da odgovore na pitanja Monitora u vezi sa znatnim povećanjem zaposlenih po osnovu ugovora o djelu

 

Još od afere Snimak, i pravila „jedan zaposleni, četiri glasa“, jasni su mehanizmi Demokratske partije socijalista – zapošljavanja u zamjenu za podršku na glasačkom listiću. Akcije udomljavanja  birača, najčešće u državnim organima i javnim preduzećima, sudeći po tadašnjem snimku šestočasovne sjednice, praksa su uoči svakih izbora.

Više nezvaničnih izvora Monitora tvrde da se u javnoj upravi masovno zapošljavaju ljudi po osnovu ugovora o djelu, koje popularno nazivaju „honorarcima“. Za razliku od honoraraca koji se zapošljavaju radi obavljanja povremenih i privremenih poslova, ovi ljudi rade regularne poslove u ministarstvima, opštinama i javnim preduzećima, uz puno radno vrijeme i obaveze.  Za razliku od ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme), ugovor o djelu se može raskinuti u bilo kojem trenutku voljom bilo koje ugovorne strane bez pravnih posljedica. To je, tvrde,  idealano  za kontrolu zaposlenih, koji u svakom trenutku mogu da izgube „državni posao“.

Prema saznanjima Monitora, državna uprava je u prvoj polovini godine značajno povećala broj zaposlenih po osnovu ugovora o djelu. U nekim resorima je u julu (mjesec pred parlamentarne izbore) bilo duplo više, a negdje i tri puta više, zaposlenih po osnovu ugovora o djelu, nego u januaru.

Najdrastičnije uvećanje bilo je u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Milutin Simović. U tom resoru je u januru bilo zaposleno njih 18 po osnovu ugovora o djelu, a u julu 58 – više od tri puta.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma u julu je bio 61 zaposleni po osnovu ugovora o djelu, a na početku godine  duplo manje – 29. Ministarstvo kulture u januaru je imalo devet zaposlenih „honoraraca“, a u julu ih je bilo 23. U Ministarstvu saobraćaja i pomorstva broj zaposlenih po istom osnovu porastao je sa šest na 14, dok ih je u Ministarstvu prosvjete u julu bilo 76, a početkom godine 52 zaposlena po osnovu ugovora o djelu. Isto se, prema informacijama Monitora, događa u organima uprave i u opštinama.

U posljednjem presjeku predizbornih zapošljavanja (4. avgust) objavljenom na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nijesu upisana zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, iako su, prema saznanjima Monitora, mnogi od ovih ugovora zaključeni u julu, nakon raspisivanja izbora (20. juna). Prema Zakonu, ukoliko organi javne uprave zapošljavaju nakon raspisivanja izbora, odluke o zapošljavanju, sa kompletnom pratećom dokumentacijom, moraju dostaviti Agenciji. U to spadaju i zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, odnosno obligacionim odnosima. Državnom organu koji prekrši taj član zakona slijedi novčana kazna u iznosu od 5.000 do 20.000 eura.

Nijedno od 17 ministarstava, niti Vlada Crne Gore, od petka ne odgovaraju na pitanja Monitora u vezi sa zapošljavanjem po osnovu ugovora o djelu.

PR službe gotovo svih ministarstava, kao i Vlade Crne Gore, uputile su novinara Monitora da odgovore na postavljenja pitanja potraži podnošenjem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, iako su ranije bez problema odgovarali na novinarska pitanja. Odgovore na ova pitanja je i besmisleno tražiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer nije riječ o gotovoj informaciji sačinjenoj u formi dokumenta, ili o dokumentaciji, zbog čega je jasno da su PR službe samo izbjegle da odgovore na pitanja.

Da je riječ samo o odugovlačenju i izbjegavanju odgovora pokazala je situacija sa Ministarstvom finansija, koje je u januaru imalo osam,  a u julu 21 potpisan ugovor o djelu. Nakon što su ga uputili na slobodan pristup informaciji, novinar Monitora je podnio zahtjev svim ministarstvima, pa i resoru zaduženom za finansije, kojim upravlja ministar Darko Radunović. Iz službe za slobodan pristup informacijama u Ministarstvu finansija u ponedjeljak su potvrdili da postavljenj pitanja nijesu za njih već za PR službu.

„Pitanja uputite PR službi Ministarstva finansija, jer se po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ne odgovara na pitanja već se dostavlja gotova informacija odnosno dokumentacija (kopija)“, navodi se u odgovoru službe tog resora.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I IZBORI: Kad politika zarobi struku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktor Instituta Boban Mugoša je ubijeđen da će izbori biti bezbjedni. Veli i da je, ukoliko što krene naopako, odgovornost na građanima. Dodatno nepovjerenje u struku utvrđuje i to što je predsjednik NKT-a Milutin Simović treći na izbornoj listi DPS-a, a direktor KCCG Jevto Eraković deveti

 

U srijedu su od korona virusa u Crnoj Gori umrle četiri osobe. ,,Nažalost, danas je najcrnji dan, prijavljena su četiri smtna ishoda”, istakao je epidemiolog Senad Begić na konferenciji za medije Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT).

Ukupan broj umrlih od početka godine je 57. Prema podacima koje je Monitoru dostavio Institut za javno zdravlje najstarija osoba imala je 98, a najmlađa 49 godina. Prosječna starost preminulih je 70 godina.

Smrtni slučajevi i još uvijek najveći postotak broja oboljelih u regionu od 210 na 100.000 stanovnika više nijesu dovoljno upozorenje. Opuštanje nadležnih i građana dovelo je i do pada povjerenja. Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša u svakom obraćanju javnosti ističe da oboljeli sve manje prijavljuju kontakte. ,,Pravi se medveđa usluga time što se ne otkrivaju kontakti. Molim da se svi kontakti prijave, kako bismo uspostavili sistem sprječavanje širenja korona virusa”, kazao je on.

Monitoru se nadavno obratila porodica sa informacijom da  se oboljelima nakon isteka dvonedjeljne samoizolacije ne radi ponovno test na korona virus. Iz Instituta su nam odgovorili: ,,Prema trenutno važećim protokolima Svjetske zdravstvene organizacije, Američkog centra za kontrolu bolesti (CDC) i drugih javnozdravstvenih agencija i autoriteta, testiranje osoba koje su u procesu oporavka od infekcije novim korona virusom više se ne preporučuje niti predstavlja strategiju neophodnu za određivanje kada će se prekinuti izolacija, osim u određenim okolnostima koje podrazumjevaju npr. teške slučajeve infekcije, osobe kod kojih su simptomi prisutni u produženom trajanju, imunokompromitovane pacijente i slično’’.

Objašnjavaju da se oporavljenom osobom smatra osoba koja najmanje tri dana nema simptome i nije uzimala nikakvu terapiju, pri čemu je ista ta osoba morala da provede najmanje dvije sedmice u izolaciji. Za ovakve osobe smatra se da nisu zarazne niti „sposobne“ da šire infekciju.  Pojasnili su i da je PCR test kod određenih osoba bio  pozitivan pet do šest nedjelja, ali to ne znači da osoba ima virus, već djelove genoma virusa koje otkriva PCR.

NKT je  u ponedjeljak donio odluku o otvaranju granica i ulazak u Crnu Goru bez dodatnih uslova za državljane Ruske Federacije i Azerbejdžana. Najavljeno je da će prvi avioni iz Moskve na tivatski aerodrom sletjeti 10. avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

U SUSRET PRESUDI DARKU ŠARIĆU: Okle milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li i proces za pranje novca  protiv Darka Šarića u Srbiji završiti na isti način kao onaj protiv njegovog brata  u Crnoj Gori, znaće se nakon izlaska ovog broja Monitora.  Postupak ovdje se  istopio jer nije dokazano porijeklo Šarićevog novca. U Srbiji će proces za pranje novca biti okončan prije pravosnažne presude za trgovinu kokainom. A tu su i brojne Šarićeve veze sa najmoćnijim ljudima regiona

 

Suđenje Darku Šariću za pranje novca u Beogradu je završeno, a presuda će biti poznata u petak, 31. jula, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Šariću se u Beogradu za pranje novca  sudi  od 2011. godine. U optužnici se navodi da  je ovaj Pljevljak organizovao kriminalnu grupu sa kojom je oprao više od 20 miliona evra stečenih švercom kokaina. Prema tužilaštvu, Šarić je  novac u legalne tokove uglavnom ubacivao kupovinom preduzeća i nekretnina.

To nije jedini proces protiv Šarića u Beogradu. Sudi mu se paralelno i za međunarodni šverc kokaina. I taj postupak traje godinama. Šarić je u decembru 2018. godine osuđen na 15 godina, ali se i dalje čeka odluka Apelacionog suda na žalbe koje su podnijete nakon presude.

Grupa Darka Šarića razotkrivena je zajedničkom akcijom policije, regionalnih i stranih tajnih službi pod nazivom „Balkanski ratnik“. Nakon ove akcije u više zemalja u svijetu pokrenuti su postupci, a osuđujućim presudama okončana su suđenja ograncima klana Darka Šarića u Urugvaju, Italiji i Sloveniji. Suđenja na brdovitom Balkanu protiv Šarićeve grupe, ne idu, međutim, tako lako. I uglavnom se tope.

U Crnoj Gori je proces protiv brata Darka Šarića, Duška, za pranje novca okončan oslobađajućom presudom. Problem je bio to što tužilaštvo nije utvrdilo porijeklo novca. U obrazloženju oslobađajuće presude Vrhovni sud održao je lekciju tužilaštvu o tome da optužnica za pranje novca ne može biti održiva ako se ne utvrdi porijeko novca.

Vidjećemo hoće li i procesi u Srbiji završiti na isti način, imajući u vidu i to da će proces za pranje novca biti okončan prije onog koji se tiče trgovine kokainom.  U završnim riječima procesa koji se protiv Šarića vodi zbog pranja novca, njegovi advokati naveli su da tužilaštvo nije dokazalo da je ,,Šarić švercovao kokain i tako zaradio novac, a kamoli da je organizovao kriminalnu grupu koja je oprala više od 20 miliona eura”.  Njegovi zastupnici tvrde da je Šarić prije nego što su ga u Srbiji optužili za pranje novca imao ,,apsolutno legalno zarađenih više od 50 miliona eura”. Oni navode da je samo od prodaje Štampa sistema, prihodovao 30 miliona eura.

Tužilaštvo u Beogradu i rijetki mediji, ukazivali su ranije da se procesi protiv Šarića u Beogradu namjerno odugovlače, kako bi se izdejstvovalo njegovo puštanje iz pritvora. Kako je Monitor već pisao, Šarićevi branioci ranije su uspješno primijenili tu taktiku u još jednom procesu koji se u Beogradu vodio protiv njega, zbog falsifikovanja isprava, a koji je zastario.

Suđenje Šariću za pranje novca u Beogradu traje gotovo 10 godina, a odloženo je 27. puta. Samo završne riječi odlagane su od septembra 2019. godine sve do prošle nedelje.

Monitor je više puta pisao da su u Srbiji  brojni ključni ljudi istrage protiv Šarićeve grupe smijenjeni ili sklonjeni na druga radna mjesta. Dvojica sudija koji su Šarića osudili na 20 godina zatvora više nijesu dio postupka.

Bivši direktor srpske policije Milorad Veljović više puta je tvrdio da je na vrhu narkoklana neko mnogo moćniji od Darka Šarića. Pravosuđe regiona sasvim sigurno neće dati odgovor na to pitanje. Ni mnoge druge tajne slučaja Šarić. Jasno je da su Šarićevi poslovi povezivani sa moćnim imenima političara kako u Crnoj Gori i Srbiji, tako i šire.  Šarićeve kompanije su u Crnoj Gori poslovale sa brojnim opštinama i državnim kompanijama. Jedna od banaka preko kojih je tužilaštvo tvrdilo da su Šarić i njegovi prali novac je i banka porodice najmoćnijeg čovjeka u Crnoj Gori – predsjednika Mila Đukanovića. Za sada je samo  šef kabineta Ivice Dačića optužen da je davao informacije Šariću, no prisluškivani razgovori nijesu uvršteni u dokazni materijal na suđenju.

Jedna od nerasvijetljenih djelova priče o Darku Šariću je i onaj o njegovoj predaji. Prema nekim spekulacijama, Šarićeva jedina želja i uslov za predaju 2014. godine, nije bio samo da na putu ka Beogradu vidi porodicu na podgoričkom aerodromu. Neki vjeruju da je jedan od uslova bio da se od optužbi navodno sačuva njegov mlađi brat Duško. Šta je Šarić zaista tražio kao uslov za sada je tajna. Pokušaji istraživačke beogradske mreže BIRN da dođe do dokumenata o predaji nije urodio plodom, uprokos nalozima nadležnih institucija. Još jedna od spekulacija koja se vezuje za uslove Šarićeve predaje je i ona da mu je obećana kazna od najviše 10 godina robije.

Objavljena dokumenta Bezbjednosne agencije Srbije (BIA) pokazuju da je smijenjeni inspektor Rodoljub Milović dogovarao predaju Šarića sa Branislavom Branom  Mićunovićem, koji je skupa sa crnogorskim predsjednikom Đukanovićem u Italiji optuživan za šverc cigareta.  No, pošto se navodno radilo o samostalnoj akciji Milovića, srpski tužilac odbio je da učestvuje u tom dogovoru.

Mnogo je tajni koje obavijaju priču o Darku Šariću. Jedno je ipak sasvim sigurno. I on zna mnoge tajne o političkim strukturama u Srbiji, Crnoj Gori i regionu. I oni silno žele da sve to ostane tajna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo