Povežite se sa nama

MONITORING

Dolazak sudnjeg časa

Objavljeno prije

na

U Bečićima je prošle nedjelje održan dvodnevni sastanak Savjeta Socijalističke internacionale. Domaćini su bili Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija Crne Gore, okupilo se više od dvjesta predstavnika članica Internacionale iz cijelog svijeta. Tema je bila traženje odgovora evropskih i svjetskih socijalista na trend jačanja desničara i na svjetsku ekonomsku krizu. Velike riječi, poznata imena, blještavilo Splendida, nijesu uspjeli da sakriju da se skup mirno mogao zvati – Prvi komemorativni. Svašta smo o nama samima saznali. Predsjednik Savjeta Socijalističke internacionale Jorgos Papandreu objavio je da su u Internacionali ,,ohrabreni političkim uspjehom socijaldemokrata u Crnoj Gori”. Pozvao je sve socijaliste da nastave borbu sa korupcijom i rade na uspostavljanju vladavine prava i demokratskih društava. Dio javnosti bivšeg grčkog premijera pamti kao dosta dobrog druga Slobodana Miloševića. „Ova konferencija Socijalističke Internacionale je doprinos radu koji Skupština i Vlada obavljaju, kako bi Crna Gora napredovala na putu pridruživanja Evropskoj uniji”, kazao je Papandreu. ,,Da je neko bio, ne na Marsu, nego u drugom kosmosu, mogao je onako da podržava demokratski karakter DPS-a. Kada to radi neko ko je bio na ovoj planeti – to je zaista dekadencija i učestvovanje u velikom pranju”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta. On smatra da je sastanak Socijalističke internacionale u Crnoj Gori, drugi pokušaj ,,velikog pranja” Demokratske partije socijalista, odnosno njenog lidera Mila Đukanovića. Prvi, neuspjeli, bio je pokušaj Đukanovića i Svetozara Marovića da se okite priznanjima Internacionalne lige humanista.

Predsjednik Socijaldemokratske partije, Ranko Krivokapić, se baš bio uživio. Prigodno se prisjetio ,,drugova i drugarica” i objasnio da je u Crnoj Gori ljevica na vlasti posljednjih 11 godina i da, ostvarujući svoje ideološke ciljeve, pokazuje da se može praviti društvo socijalne kohezije. ,,Jasno je da u Vladi postoje razlike u percepciji ideološke nijanse između dvije koalicione partije”, kazao je lider SDP-a i precizirao da je dobro da postoji konkurencija ideja unutar lijevog pokreta, između DPS i SDP. Ako je mrtva, ljevica se prevrnula u grobu.

,,Crna Gora je država socijalne pravde, što može biti jedna od dodatnih mjera za afirmaciju lijevog pokreta na Balkanu”, rekao je Krivokapić. Govorio je o zemlji u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih svakoga dana sve dublji, o državi u kojoj je siromašno 70.000 ljudi, a trećina stanovništva je ekonomski ugrožena.

Lider DPS-a držao se opštih mjesta: ,,Socijalna komponenta mora biti utkana u temelje državnog razvoja i svake ozbiljne državne politike. Poštovanje ljudskih i manjinskih prava, dijalog i tolerancija među narodima, religijama i kulturama, fundamenti su na kojima počivaju sva moderna društva”.

Svako normalan mogao bi potpisati Đukanovićeve riječi. Problem sa našim socijalistima, međutim, u tome je što sa socijaldemokratijom nemaju nikakve veze. Na vlast su došli kao ultrakomunisti na krilima radničke klase. Radničku klasu zatim su poslali da pljačka Dubrovnik. Oni su za to vrijeme pljačkali i radnike i njihove unuke. Kad su 1997. odustali od Miloševića i velikosrpstva dobili su bezrezervnu podršku Zapada. Iskoristili su je da zacementiraju sisteme monopola. Antiratni SDP uložio je sopstvenu bolju prošlost da bi grabeški kapitalistički sistem bio još bolje implementiran.

,,DPS je ekstremno oportunistička, stranka bez identiteta, partija koja je u svom najgorem periodu bila fašistička, u koaliciji sa Miloševićem čiji su najbliži saradnici osuđeni za genocid. Da li neko pamti da je DPS napravio neku vrstu revizije, samokritike? Nakon tog perioda nijesu izrekli čak ni izvinjenje, nego su ‘izrazili žaljenje'”, podsjeća Milan Popović. “Ne samo da nema samokritike, već se produžava fašističko nasilje prema neistomišljenicima. Oni sada samo konsoliduju ono što su radili 90-tih, a Socijalistička internacionala im daje podršku. Ipak, ni to nije iznenađujuće – Papandreu je podržavao i Miloševića”.

Prema Popovićevom mišljenju skup u Splendidu je vrh ubijene evropske i zapadne socijaldemokratije. On objašnjava da nakon urušavanja komunističkog socijalizma, socijaldemokratska struja socijalizma ima takođe kataklizmičnu putanju – ona je kolabirala tako što je prihvatila glavne premise neoliberalizma. ,,Nikada čovjeku i svijetu nije bila neophodnija evropska i zapadna socijalistička i socijaldemokratska alternativa i nikada ta alternativa nije bila u jadnijem stanju.”

Učeni svijet već odavno raspravlja o tome da li je ljevica mrtva. ,,Možda ovo i ne može drugačije, možda je socijaldemokratija iscrpla svoje kapacitete”, kaže profesor Popović. ,,Socijaldemokratija je nekad bila besmrtna istorijska inovacija, ona spada u vrhove istorije čovjeka kao vrste i to ne može da potamni. Ipak, nije svejedno da li će u istoriju otići dostojanstveno ili na ovakav način.”

U Crnoj Gori, ovakvoj kakva je, partije na vlasti i najjača opoziciona stranka su imenom – socijalističke. Sve, osim stvarnosti, puca od socijalizma. Prosječna plata ovdje može da podmiri oko polovine potreba četvoročlane porodice. Poslodavci imaju zakonsko pravo da radnika ustupe, kao kmeta.

Kad evropski socijalisti dođu u pohode crnogorskim vlastima i iskažu divljenje za njihove domete – to je samo još jedan znak da je ljevica mrtva. Utoliko gore po nas.

Kosara K. BEGOVIĆ

 

SOCIJALDEMOKRATIJA U EVROPI
TEŠKI DANI

Ovo su teški dani za evropske socijaliste. Glasači u 27 zemalja Evropske unije ukazali su konzervativcima, prije nego socijalistima, povjerenje za rješavanje najtežih finansijskih problema poslije Drugog svjetskog rata. To je, po mišljenju analitičara u Briselu bila ključna poruka izbora za Evropski parlament na kojima su snažnu podršku dobili konzervativci u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj, a veliki poraz doživjeli socijalisti u Velikoj Britaniji, Španiji i Mađarskoj.

Evropska narodna partija koja okuplja stranke desnog centra će i u novom sazivu EP biti najveći blok, sa 267 poslanika. Slijedi Partija evropskih socijalista pa Savez liberala i demokrata za Evropu, što odnos snaga u novom sazivu Parlamenta čini gotovo nepromijenjenim u odnosu na prethodni.

Zelenima su pripala 53 mandata, a Evropska ljevica može računati na 33 do 37 poslanika. U EP koji ima 736 poslanika, vjerovatno slijedi i stvaranje nove frakcije evroskeptika koju će predvoditi britanski, češki i poljski zastupnici, možda i holandski, a nije isključeno da im se pridruže i još neke ekstremne političke grupacije.

Ljevica uzmiče širom kontinenta. Izuzetak su Grčka, gdje je Panhelenistički socijalistički pokret (PASOK) bio uspješniji od vladajuće Nove demokratije premijera Kostasa Karamanlisa i Slovačka,u kojoj je vladajuća koalicija Pravac – Socijalna demokratija bila najuspješnija.

,,Ovo je tužno veče za socijaldemokratiju širom Evrope”, komentarisao je odmah poslije izbora Martin Šulc, predsjednik poslaničke grupe ESP u dosadašnjem sazivu EP.

Socijalisti su izgledali isuviše podijeljeni da bi postigli uspjeh, uprkos najsnažnijoj recesiji od 1930-tih. U mnogim državama, glasači iz radničke klase su tokom izbora za EP ostali kod kuće ili su se okrenuli ekstremnoj desnici, ekstremnoj levici ili anti-EU nacionalistima.

Najvidljivije je to u Velikoj Britaniji, gdje je vladajuća Laburistička partija premijera Gordona Brauna suočena sa skandalom izazvanim neumjerenim korišćenjem privilegija parlamentaraca. Laburisti su pali na ponižavajuće treće mjesto, iza sve moćnije Konzervativne stranke, ali i evroskeptika iz Nezavisne partije Ujedinjenog kraljevstva (IPUK).
Konzervativni trend se možda čini paradoksalnim, pošto istraživanje javnog mnjenja pokazuje veću ulogu države u oživljavanju ekonomije i regulisanju finansija. No, u zauzimanju tog prostora su bili uspješniji konzervativci poput Merkelove ili francuskog predsjednika Nikole Sarkozija i njegove Unije za narodni pokret.

Britanski istoričar Timoti Garton Eš je ocijenio kako su glasači na izborima za EP „očigledno smatrali da su konzervativci i liberali kompetentniji kada se radi o ekonomskoj politici. Drugo, svjedoci smo vraćanja nacionalizmu, kao reakcija na veliku krizu. Kada se to dogodi, glasači teže da se okrenu desnici, prije nego ljevici, u nekim slučajevima prilično ka krajnjoj desnici,” komentarisao je Eš u nedavnom intervjuu za najuticajniji njemački politički časopis Špigl.
Ima mišljenja poslije izbora za EP, kako naročito Istočna Evropa srlja u povratak u budućnost, najviše u Mađarskoj. Ekstremno desničarska stranka Jobik, koja je saveznik britanskog OPUK, osvojila je 14,8 odsto glasova na evropskim izborima. Tako je Jobik, koja je poznata i pod nazivom Pokret za bolju Mađarsku, osvojila skoro isti broj glasova kao vladajući socijalisti, što joj je obezbijedilo tri poslanička mjesta u EP. Slične uspjehe krajnja desnica je postigla i u Holandiji i Rumuniji.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo