Povežite se sa nama

MONITORING

Dolazak sudnjeg časa

Objavljeno prije

na

U Bečićima je prošle nedjelje održan dvodnevni sastanak Savjeta Socijalističke internacionale. Domaćini su bili Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija Crne Gore, okupilo se više od dvjesta predstavnika članica Internacionale iz cijelog svijeta. Tema je bila traženje odgovora evropskih i svjetskih socijalista na trend jačanja desničara i na svjetsku ekonomsku krizu. Velike riječi, poznata imena, blještavilo Splendida, nijesu uspjeli da sakriju da se skup mirno mogao zvati – Prvi komemorativni. Svašta smo o nama samima saznali. Predsjednik Savjeta Socijalističke internacionale Jorgos Papandreu objavio je da su u Internacionali ,,ohrabreni političkim uspjehom socijaldemokrata u Crnoj Gori”. Pozvao je sve socijaliste da nastave borbu sa korupcijom i rade na uspostavljanju vladavine prava i demokratskih društava. Dio javnosti bivšeg grčkog premijera pamti kao dosta dobrog druga Slobodana Miloševića. „Ova konferencija Socijalističke Internacionale je doprinos radu koji Skupština i Vlada obavljaju, kako bi Crna Gora napredovala na putu pridruživanja Evropskoj uniji”, kazao je Papandreu. ,,Da je neko bio, ne na Marsu, nego u drugom kosmosu, mogao je onako da podržava demokratski karakter DPS-a. Kada to radi neko ko je bio na ovoj planeti – to je zaista dekadencija i učestvovanje u velikom pranju”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta. On smatra da je sastanak Socijalističke internacionale u Crnoj Gori, drugi pokušaj ,,velikog pranja” Demokratske partije socijalista, odnosno njenog lidera Mila Đukanovića. Prvi, neuspjeli, bio je pokušaj Đukanovića i Svetozara Marovića da se okite priznanjima Internacionalne lige humanista.

Predsjednik Socijaldemokratske partije, Ranko Krivokapić, se baš bio uživio. Prigodno se prisjetio ,,drugova i drugarica” i objasnio da je u Crnoj Gori ljevica na vlasti posljednjih 11 godina i da, ostvarujući svoje ideološke ciljeve, pokazuje da se može praviti društvo socijalne kohezije. ,,Jasno je da u Vladi postoje razlike u percepciji ideološke nijanse između dvije koalicione partije”, kazao je lider SDP-a i precizirao da je dobro da postoji konkurencija ideja unutar lijevog pokreta, između DPS i SDP. Ako je mrtva, ljevica se prevrnula u grobu.

,,Crna Gora je država socijalne pravde, što može biti jedna od dodatnih mjera za afirmaciju lijevog pokreta na Balkanu”, rekao je Krivokapić. Govorio je o zemlji u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih svakoga dana sve dublji, o državi u kojoj je siromašno 70.000 ljudi, a trećina stanovništva je ekonomski ugrožena.

Lider DPS-a držao se opštih mjesta: ,,Socijalna komponenta mora biti utkana u temelje državnog razvoja i svake ozbiljne državne politike. Poštovanje ljudskih i manjinskih prava, dijalog i tolerancija među narodima, religijama i kulturama, fundamenti su na kojima počivaju sva moderna društva”.

Svako normalan mogao bi potpisati Đukanovićeve riječi. Problem sa našim socijalistima, međutim, u tome je što sa socijaldemokratijom nemaju nikakve veze. Na vlast su došli kao ultrakomunisti na krilima radničke klase. Radničku klasu zatim su poslali da pljačka Dubrovnik. Oni su za to vrijeme pljačkali i radnike i njihove unuke. Kad su 1997. odustali od Miloševića i velikosrpstva dobili su bezrezervnu podršku Zapada. Iskoristili su je da zacementiraju sisteme monopola. Antiratni SDP uložio je sopstvenu bolju prošlost da bi grabeški kapitalistički sistem bio još bolje implementiran.

,,DPS je ekstremno oportunistička, stranka bez identiteta, partija koja je u svom najgorem periodu bila fašistička, u koaliciji sa Miloševićem čiji su najbliži saradnici osuđeni za genocid. Da li neko pamti da je DPS napravio neku vrstu revizije, samokritike? Nakon tog perioda nijesu izrekli čak ni izvinjenje, nego su ‘izrazili žaljenje'”, podsjeća Milan Popović. “Ne samo da nema samokritike, već se produžava fašističko nasilje prema neistomišljenicima. Oni sada samo konsoliduju ono što su radili 90-tih, a Socijalistička internacionala im daje podršku. Ipak, ni to nije iznenađujuće – Papandreu je podržavao i Miloševića”.

Prema Popovićevom mišljenju skup u Splendidu je vrh ubijene evropske i zapadne socijaldemokratije. On objašnjava da nakon urušavanja komunističkog socijalizma, socijaldemokratska struja socijalizma ima takođe kataklizmičnu putanju – ona je kolabirala tako što je prihvatila glavne premise neoliberalizma. ,,Nikada čovjeku i svijetu nije bila neophodnija evropska i zapadna socijalistička i socijaldemokratska alternativa i nikada ta alternativa nije bila u jadnijem stanju.”

Učeni svijet već odavno raspravlja o tome da li je ljevica mrtva. ,,Možda ovo i ne može drugačije, možda je socijaldemokratija iscrpla svoje kapacitete”, kaže profesor Popović. ,,Socijaldemokratija je nekad bila besmrtna istorijska inovacija, ona spada u vrhove istorije čovjeka kao vrste i to ne može da potamni. Ipak, nije svejedno da li će u istoriju otići dostojanstveno ili na ovakav način.”

U Crnoj Gori, ovakvoj kakva je, partije na vlasti i najjača opoziciona stranka su imenom – socijalističke. Sve, osim stvarnosti, puca od socijalizma. Prosječna plata ovdje može da podmiri oko polovine potreba četvoročlane porodice. Poslodavci imaju zakonsko pravo da radnika ustupe, kao kmeta.

Kad evropski socijalisti dođu u pohode crnogorskim vlastima i iskažu divljenje za njihove domete – to je samo još jedan znak da je ljevica mrtva. Utoliko gore po nas.

Kosara K. BEGOVIĆ

 

SOCIJALDEMOKRATIJA U EVROPI
TEŠKI DANI

Ovo su teški dani za evropske socijaliste. Glasači u 27 zemalja Evropske unije ukazali su konzervativcima, prije nego socijalistima, povjerenje za rješavanje najtežih finansijskih problema poslije Drugog svjetskog rata. To je, po mišljenju analitičara u Briselu bila ključna poruka izbora za Evropski parlament na kojima su snažnu podršku dobili konzervativci u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj, a veliki poraz doživjeli socijalisti u Velikoj Britaniji, Španiji i Mađarskoj.

Evropska narodna partija koja okuplja stranke desnog centra će i u novom sazivu EP biti najveći blok, sa 267 poslanika. Slijedi Partija evropskih socijalista pa Savez liberala i demokrata za Evropu, što odnos snaga u novom sazivu Parlamenta čini gotovo nepromijenjenim u odnosu na prethodni.

Zelenima su pripala 53 mandata, a Evropska ljevica može računati na 33 do 37 poslanika. U EP koji ima 736 poslanika, vjerovatno slijedi i stvaranje nove frakcije evroskeptika koju će predvoditi britanski, češki i poljski zastupnici, možda i holandski, a nije isključeno da im se pridruže i još neke ekstremne političke grupacije.

Ljevica uzmiče širom kontinenta. Izuzetak su Grčka, gdje je Panhelenistički socijalistički pokret (PASOK) bio uspješniji od vladajuće Nove demokratije premijera Kostasa Karamanlisa i Slovačka,u kojoj je vladajuća koalicija Pravac – Socijalna demokratija bila najuspješnija.

,,Ovo je tužno veče za socijaldemokratiju širom Evrope”, komentarisao je odmah poslije izbora Martin Šulc, predsjednik poslaničke grupe ESP u dosadašnjem sazivu EP.

Socijalisti su izgledali isuviše podijeljeni da bi postigli uspjeh, uprkos najsnažnijoj recesiji od 1930-tih. U mnogim državama, glasači iz radničke klase su tokom izbora za EP ostali kod kuće ili su se okrenuli ekstremnoj desnici, ekstremnoj levici ili anti-EU nacionalistima.

Najvidljivije je to u Velikoj Britaniji, gdje je vladajuća Laburistička partija premijera Gordona Brauna suočena sa skandalom izazvanim neumjerenim korišćenjem privilegija parlamentaraca. Laburisti su pali na ponižavajuće treće mjesto, iza sve moćnije Konzervativne stranke, ali i evroskeptika iz Nezavisne partije Ujedinjenog kraljevstva (IPUK).
Konzervativni trend se možda čini paradoksalnim, pošto istraživanje javnog mnjenja pokazuje veću ulogu države u oživljavanju ekonomije i regulisanju finansija. No, u zauzimanju tog prostora su bili uspješniji konzervativci poput Merkelove ili francuskog predsjednika Nikole Sarkozija i njegove Unije za narodni pokret.

Britanski istoričar Timoti Garton Eš je ocijenio kako su glasači na izborima za EP „očigledno smatrali da su konzervativci i liberali kompetentniji kada se radi o ekonomskoj politici. Drugo, svjedoci smo vraćanja nacionalizmu, kao reakcija na veliku krizu. Kada se to dogodi, glasači teže da se okrenu desnici, prije nego ljevici, u nekim slučajevima prilično ka krajnjoj desnici,” komentarisao je Eš u nedavnom intervjuu za najuticajniji njemački politički časopis Špigl.
Ima mišljenja poslije izbora za EP, kako naročito Istočna Evropa srlja u povratak u budućnost, najviše u Mađarskoj. Ekstremno desničarska stranka Jobik, koja je saveznik britanskog OPUK, osvojila je 14,8 odsto glasova na evropskim izborima. Tako je Jobik, koja je poznata i pod nazivom Pokret za bolju Mađarsku, osvojila skoro isti broj glasova kao vladajući socijalisti, što joj je obezbijedilo tri poslanička mjesta u EP. Slične uspjehe krajnja desnica je postigla i u Holandiji i Rumuniji.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo