Povežite se sa nama

MONITORING

Dolazak sudnjeg časa

Objavljeno prije

na

U Bečićima je prošle nedjelje održan dvodnevni sastanak Savjeta Socijalističke internacionale. Domaćini su bili Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija Crne Gore, okupilo se više od dvjesta predstavnika članica Internacionale iz cijelog svijeta. Tema je bila traženje odgovora evropskih i svjetskih socijalista na trend jačanja desničara i na svjetsku ekonomsku krizu. Velike riječi, poznata imena, blještavilo Splendida, nijesu uspjeli da sakriju da se skup mirno mogao zvati – Prvi komemorativni. Svašta smo o nama samima saznali. Predsjednik Savjeta Socijalističke internacionale Jorgos Papandreu objavio je da su u Internacionali ,,ohrabreni političkim uspjehom socijaldemokrata u Crnoj Gori”. Pozvao je sve socijaliste da nastave borbu sa korupcijom i rade na uspostavljanju vladavine prava i demokratskih društava. Dio javnosti bivšeg grčkog premijera pamti kao dosta dobrog druga Slobodana Miloševića. „Ova konferencija Socijalističke Internacionale je doprinos radu koji Skupština i Vlada obavljaju, kako bi Crna Gora napredovala na putu pridruživanja Evropskoj uniji”, kazao je Papandreu. ,,Da je neko bio, ne na Marsu, nego u drugom kosmosu, mogao je onako da podržava demokratski karakter DPS-a. Kada to radi neko ko je bio na ovoj planeti – to je zaista dekadencija i učestvovanje u velikom pranju”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta. On smatra da je sastanak Socijalističke internacionale u Crnoj Gori, drugi pokušaj ,,velikog pranja” Demokratske partije socijalista, odnosno njenog lidera Mila Đukanovića. Prvi, neuspjeli, bio je pokušaj Đukanovića i Svetozara Marovića da se okite priznanjima Internacionalne lige humanista.

Predsjednik Socijaldemokratske partije, Ranko Krivokapić, se baš bio uživio. Prigodno se prisjetio ,,drugova i drugarica” i objasnio da je u Crnoj Gori ljevica na vlasti posljednjih 11 godina i da, ostvarujući svoje ideološke ciljeve, pokazuje da se može praviti društvo socijalne kohezije. ,,Jasno je da u Vladi postoje razlike u percepciji ideološke nijanse između dvije koalicione partije”, kazao je lider SDP-a i precizirao da je dobro da postoji konkurencija ideja unutar lijevog pokreta, između DPS i SDP. Ako je mrtva, ljevica se prevrnula u grobu.

,,Crna Gora je država socijalne pravde, što može biti jedna od dodatnih mjera za afirmaciju lijevog pokreta na Balkanu”, rekao je Krivokapić. Govorio je o zemlji u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih svakoga dana sve dublji, o državi u kojoj je siromašno 70.000 ljudi, a trećina stanovništva je ekonomski ugrožena.

Lider DPS-a držao se opštih mjesta: ,,Socijalna komponenta mora biti utkana u temelje državnog razvoja i svake ozbiljne državne politike. Poštovanje ljudskih i manjinskih prava, dijalog i tolerancija među narodima, religijama i kulturama, fundamenti su na kojima počivaju sva moderna društva”.

Svako normalan mogao bi potpisati Đukanovićeve riječi. Problem sa našim socijalistima, međutim, u tome je što sa socijaldemokratijom nemaju nikakve veze. Na vlast su došli kao ultrakomunisti na krilima radničke klase. Radničku klasu zatim su poslali da pljačka Dubrovnik. Oni su za to vrijeme pljačkali i radnike i njihove unuke. Kad su 1997. odustali od Miloševića i velikosrpstva dobili su bezrezervnu podršku Zapada. Iskoristili su je da zacementiraju sisteme monopola. Antiratni SDP uložio je sopstvenu bolju prošlost da bi grabeški kapitalistički sistem bio još bolje implementiran.

,,DPS je ekstremno oportunistička, stranka bez identiteta, partija koja je u svom najgorem periodu bila fašistička, u koaliciji sa Miloševićem čiji su najbliži saradnici osuđeni za genocid. Da li neko pamti da je DPS napravio neku vrstu revizije, samokritike? Nakon tog perioda nijesu izrekli čak ni izvinjenje, nego su ‘izrazili žaljenje'”, podsjeća Milan Popović. “Ne samo da nema samokritike, već se produžava fašističko nasilje prema neistomišljenicima. Oni sada samo konsoliduju ono što su radili 90-tih, a Socijalistička internacionala im daje podršku. Ipak, ni to nije iznenađujuće – Papandreu je podržavao i Miloševića”.

Prema Popovićevom mišljenju skup u Splendidu je vrh ubijene evropske i zapadne socijaldemokratije. On objašnjava da nakon urušavanja komunističkog socijalizma, socijaldemokratska struja socijalizma ima takođe kataklizmičnu putanju – ona je kolabirala tako što je prihvatila glavne premise neoliberalizma. ,,Nikada čovjeku i svijetu nije bila neophodnija evropska i zapadna socijalistička i socijaldemokratska alternativa i nikada ta alternativa nije bila u jadnijem stanju.”

Učeni svijet već odavno raspravlja o tome da li je ljevica mrtva. ,,Možda ovo i ne može drugačije, možda je socijaldemokratija iscrpla svoje kapacitete”, kaže profesor Popović. ,,Socijaldemokratija je nekad bila besmrtna istorijska inovacija, ona spada u vrhove istorije čovjeka kao vrste i to ne može da potamni. Ipak, nije svejedno da li će u istoriju otići dostojanstveno ili na ovakav način.”

U Crnoj Gori, ovakvoj kakva je, partije na vlasti i najjača opoziciona stranka su imenom – socijalističke. Sve, osim stvarnosti, puca od socijalizma. Prosječna plata ovdje može da podmiri oko polovine potreba četvoročlane porodice. Poslodavci imaju zakonsko pravo da radnika ustupe, kao kmeta.

Kad evropski socijalisti dođu u pohode crnogorskim vlastima i iskažu divljenje za njihove domete – to je samo još jedan znak da je ljevica mrtva. Utoliko gore po nas.

Kosara K. BEGOVIĆ

 

SOCIJALDEMOKRATIJA U EVROPI
TEŠKI DANI

Ovo su teški dani za evropske socijaliste. Glasači u 27 zemalja Evropske unije ukazali su konzervativcima, prije nego socijalistima, povjerenje za rješavanje najtežih finansijskih problema poslije Drugog svjetskog rata. To je, po mišljenju analitičara u Briselu bila ključna poruka izbora za Evropski parlament na kojima su snažnu podršku dobili konzervativci u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj, a veliki poraz doživjeli socijalisti u Velikoj Britaniji, Španiji i Mađarskoj.

Evropska narodna partija koja okuplja stranke desnog centra će i u novom sazivu EP biti najveći blok, sa 267 poslanika. Slijedi Partija evropskih socijalista pa Savez liberala i demokrata za Evropu, što odnos snaga u novom sazivu Parlamenta čini gotovo nepromijenjenim u odnosu na prethodni.

Zelenima su pripala 53 mandata, a Evropska ljevica može računati na 33 do 37 poslanika. U EP koji ima 736 poslanika, vjerovatno slijedi i stvaranje nove frakcije evroskeptika koju će predvoditi britanski, češki i poljski zastupnici, možda i holandski, a nije isključeno da im se pridruže i još neke ekstremne političke grupacije.

Ljevica uzmiče širom kontinenta. Izuzetak su Grčka, gdje je Panhelenistički socijalistički pokret (PASOK) bio uspješniji od vladajuće Nove demokratije premijera Kostasa Karamanlisa i Slovačka,u kojoj je vladajuća koalicija Pravac – Socijalna demokratija bila najuspješnija.

,,Ovo je tužno veče za socijaldemokratiju širom Evrope”, komentarisao je odmah poslije izbora Martin Šulc, predsjednik poslaničke grupe ESP u dosadašnjem sazivu EP.

Socijalisti su izgledali isuviše podijeljeni da bi postigli uspjeh, uprkos najsnažnijoj recesiji od 1930-tih. U mnogim državama, glasači iz radničke klase su tokom izbora za EP ostali kod kuće ili su se okrenuli ekstremnoj desnici, ekstremnoj levici ili anti-EU nacionalistima.

Najvidljivije je to u Velikoj Britaniji, gdje je vladajuća Laburistička partija premijera Gordona Brauna suočena sa skandalom izazvanim neumjerenim korišćenjem privilegija parlamentaraca. Laburisti su pali na ponižavajuće treće mjesto, iza sve moćnije Konzervativne stranke, ali i evroskeptika iz Nezavisne partije Ujedinjenog kraljevstva (IPUK).
Konzervativni trend se možda čini paradoksalnim, pošto istraživanje javnog mnjenja pokazuje veću ulogu države u oživljavanju ekonomije i regulisanju finansija. No, u zauzimanju tog prostora su bili uspješniji konzervativci poput Merkelove ili francuskog predsjednika Nikole Sarkozija i njegove Unije za narodni pokret.

Britanski istoričar Timoti Garton Eš je ocijenio kako su glasači na izborima za EP „očigledno smatrali da su konzervativci i liberali kompetentniji kada se radi o ekonomskoj politici. Drugo, svjedoci smo vraćanja nacionalizmu, kao reakcija na veliku krizu. Kada se to dogodi, glasači teže da se okrenu desnici, prije nego ljevici, u nekim slučajevima prilično ka krajnjoj desnici,” komentarisao je Eš u nedavnom intervjuu za najuticajniji njemački politički časopis Špigl.
Ima mišljenja poslije izbora za EP, kako naročito Istočna Evropa srlja u povratak u budućnost, najviše u Mađarskoj. Ekstremno desničarska stranka Jobik, koja je saveznik britanskog OPUK, osvojila je 14,8 odsto glasova na evropskim izborima. Tako je Jobik, koja je poznata i pod nazivom Pokret za bolju Mađarsku, osvojila skoro isti broj glasova kao vladajući socijalisti, što joj je obezbijedilo tri poslanička mjesta u EP. Slične uspjehe krajnja desnica je postigla i u Holandiji i Rumuniji.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

“Smatram i dalje da dogovor leži u pronalaženju kompromisa vladajuće većine i opozicije i vjerujem da bi put pomirenja oko ovog pitanja bio ljekovit za Crnu Goru. Zato ću zakazati sjednicu Kolegijuma predsjednika Skupštine za sjutra u podne (petak) u vjeri da ćemo zajedno uspjeti da pronađemo izlaz iz ove složene situacije. Ne moram danas dodatno pojašnjavati kolika se šteta nanosi građanima zbog neusvajanja budžeta u Skupštini Crne Gore. Biće prilike da i o tome pričamo”, poručio je.

Opozicija, koja je ranije odbila Mandićev  poziv na sastanak,  ostaje pri svojim zahtjevima.  Insistiraju da se povuče odluka Ustavnog odbora kojom je penzionisana sutkinja Đurović, traže garancije da je za “odluke o pitanjima koja dijele crnogorsku javnost, poput najavljenih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i eventualne izmjene Ustava u dijelu identitetskih pitanja, neophodno postizanje konsenzusa”.  Kao uslov za razrešenje poltičke krize postavili su i “nesmetano održavanje sjednice lokalnog parlamenta u Budvi i funkcionisanje sistema lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.  U protivnom, kako je to najavila poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč “ izvjesno je da će doći do blokade svih skupština u Crnoj Gori”.

Opozicija je i dalje pri stavu da se može konsultovati Venecijanska komisija, ali da to neće promijeniti njihove uslove za rješavanje političke krize. “Stvari se moraju vratititi na pređašnje stanje. Hoće li se izjasniti Ustavni sud ili Venecijanska komisija, nevažno nam je, podržavamo. Ali dok se odluka ne podrži na Ustavnom odboru, nema povratka na normalan rad Parlamenta”, kazao je lider DPS Danijel Živković.

Na  sumnje opozcije da vlast neće ispoštovati stav Venecijanske komisije, odgovorila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević:  „Pravo je  pitanje da li je opozicija spremna da prihvati odluku Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Đuranović, kakva god ta odluka bila”. .

Trenutno najrazumniji predlog, koji je iznio profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Miloš Bešić,  nije se do sada ni razmatrao. Bešić je krajem prethodne sedmice pozvao  i opozciju i vlast da potpišu dokument kojim će se obavezati na deblokadu parlamenta do donošenja odluke Venecijanske komisije (VK), a kasnije bezuslovno prihvatanje odluke tog tijela.

Za sada ne pomaže ni defilovanje zemljom briselskih zvaničnika koji pokušavaju da utiču na razrješenje poltičke krize.

Predstavnik Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec upozorio je  nakon sastanka sa opozicijom i vlastima,  da blokada Skupštine i previranja u društvu nijesu od koristi za proces pristupanja Crne Gore EU.  “Dok sam bio na sastancima sa njima nije bilo nekog rješenja. Sad čekamo da se neko rješenje nađe jer mislim da parlament treba da funkcioniše i Skupština treba da usvaja zakone i budžet. Situacija nije crno-bijela. Slušao sam opoziciju i parlamentarnu većinu nadam se da će naći neko rješenje”, kazao je Šarec, ocijenivši da je “crnogorska politika  složenija nego što bilo ko misli i zato treba imati strpljenja”.

Predsjednik države Jakov Milatović  na konferenciji za novinare u Varšavi, nakon sastanka sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom, kazao je kako  je spreman da preuzme ulogu medijatora u rešavanju aktulene političke krize. “Očekujem odgovornost svih aktera, poštovanje Ustava i zakona, ali i institucija na lokalnim nivou”, poručio je predsjednik Crne Gore.

Milatovićevu ponudu nijesu dobro dočekali kod kuće.“Što si posredovao, posredovao”. kratko je tvitnuo Živković. “Ja se nudim da budem medijator predsjedniku prilikom izbora novog službenog auta za koje su mu sredstva opredijeljena nakon što je prodao izbornu volju građana Podgorice“, napisao je na mreži X Nikola Zirojević, predstavnik Evropskog saveza i poslanik SD-a. Naglašavajući: „Ne ulazi se u EU sa EURO 5 standardom emisije izduvnih gasova”.

Živković je prethodno saopštio da je na podgoričke pregovore, odnosno odluku Milatovića da se u posljednjem času vrati na tridesetoavgustovska podešavanja, uticao navodni vođa zemunskog klana Luka Bojović.

Živković nije htio da komentariše podsjećanje da je Bojović  dužio oružje crnogorskog DB-a  u vrijeme Đukanovićevog DPS- a. Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević tvrdio je svojevremeno da je bivša crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su, kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora, imali crnogorske dokumente. Ti navodi nikada nijesu demantovani.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istraživao je informacije po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić, pripadnici zemunskog klana bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. Grupe koja je u doba Đukanovića doživjela procvat u Crnoj Gori. Brojni tragovi o političkim vezama Šarićeve grupe i crnogorskih vlasti nijesu nikada do kraja rasvijetljeni.

U raspravu se uključio Evropski savez  (SD, SDP, LP) objavom da je  formirao Koordinacioni odbor u Podgorici. I porukom:  “Srušićemo brzo i novu podgoričku vlast koja je nastala na ucjeni”.

Koalicija za budućnost Budve najavljuje novu blokadu budvanskog parlamenta, kojom pokušavaju da spriječe da se u tom gradu formira vlast  jednog dijela bivšeg DF kog predvodi Nikola Jovanović,  URE i Evropskog saveza, koju  bi podržala  Demokratske partije socijalista.  Iz opozicije su se čula brojna upozorenja da je to udar na demokratiju.

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću zakazane za 13. april. Za još jedan,  što bi rekli,  „praznik demokratije“.

 

Protesti ,vlast i opozicija

U subotu, 1. februara, ističe rok koji su studenti iz Pokreta Kamo sjutra postavili pred premijera Milojka Spajića. Oni zahtijevaju da Spajić do tada odgovori , na zvaničnoj konferenciji, šta je sa njihovim zahtjevima i ostavkama čelnika bezbjednosnog sektora. Prethodno su odbili premijerov poziv na sastanak.

Spajić se ove sedmice tim povodom oglasio u intervjuu za RTCG.“Ostavka je   lični čin i niko vas ne može natjerati na to ukoliko vi smatrate da nema potrebe za tim“, kazao je premijer. .

Napomenuo je da  on ima  pravo da predloži smjene Skupštini i da to ne bi bilo ništa strašno, jer su smjenjivali i svoje članove Vlade, ali da ipak treba vidjeti kako će se sektor bezbjednosti uhvatiti u koštac sa reformama i unapređenjem te oblasti.    “Ako se ne bude radilo dobro“ , kazao je  „smjena  je uvijek na stolu, a politička odgovornost je neupitna“.

Odgovornost za tragediju na Cetinju još  ne osjeća niko od nadležnih. Ni u državnoj, ni u lokalnoj vlasti.  Opozicija podržava proteste, iako  kao nekadašnja dugogodišnja vlast, dijeli odgovornost i za probleme u bezbjednosnom sektoru, ali i propadanje grada.

Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade čija se ostavka traži, uzvratio je na zahtjeve demonstranata ocjenom da se tragedija politički zloupotrebljava. “Kao opozicionar različitim vladama pri raznim ranijim velikim tragedijama koje su se dešavale širom Crne Gore riječ nijesam progovorio, a kamoli tražio odgovornost nekog ministra ili politički mešetario, jasno je da sada imam istovjetan principijelan stav“ – poručio je.

Demokrate nastavljaju da objavljuju fotografije članova porodice Đukanović i drugih pojedinaca bliskih bivšem režimu koji prisustvuju studentskom protestu.  Studenti su više puta naznačili da iza njih ne stoji nijedna politička partija, ali je očigledno da su djelovi bivšeg režima počeli da se iznenada bave “građanskim aktivizmom”. Otklon od takvih trebalo bi naglasiti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo