Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bubrezi iz Pakistana

Objavljeno prije

na

,,Otac sam dvoje djece, supruga mi je umrla prije 11 godina. U invalidskoj sam penziji od 2004. godine. Pružila mi se prilika da odem na operaciju u Pakistan, jer od uže rodbine niko ne može da mi da bubrege. Ovo mi je šansa da normalno živim”, riječi su kojima jedan Podgoričanin traži pomoć za odlazak na transplantaciju bubrega u Pakistan. Petnaestak građana Crne Gore, bubrežnih bolesnika, do sada je spas potražilo u zemljama trećeg svijeta, gdje im je presađen bubreg. Tamo se bubrezi mogu kupiti. Jedan je transplantirao bubreg u Nju Delhiju, jedan u Bombaju, ostali u Pakistanu, zvanično je potvrdila nefrolog u Kliničkom centru Crne Gore Marina Ratković. U zemljama koje se smatraju civilizovanim to je strogo zabranjeno i kažnjivo. Transplantacija bubrega u Pakistanu košta oko 30 – 40 hiljada eura, sam bubreg nerijetko se proda za svega 700 do 1000 eura. Milo Radović iz Bijelog Polja nedavno je za TV Crne Gore ispričao da se nakon dvije godine dijalize odlučio da ide u Pakistan. Bubreg mu je donirao mladić, od njega mlađi 33 godine. Kaže da su boravili u istoj bolesničkoj sobi.

Prije nego što se odlučio da ide u Pakistan postojala je mogućnost da na operaciju ode u Moskvu. Tamo je transplantacija koštala oko 60 hiljada eura. Na klinici su mu obećali da će bubreg obezbijediti u roku od tri mjeseca. U toj državi je transplantacija bubrega sa živog čovjeka legalizovana u junu prošle godine.

Nezvanično saznajemo da su neki od ,,putnika” za Pakistan završili sa komplikacijama u bolnicama u Beogradu.

Operacija bubrega u centrima sa kojima crnogorski Fond zdravstva ima potpisane sporazume košta između 15 i 20 hiljada eura. Ide se u Beograd, Rijeku…Pod uslovom da bolesnici sami obezbijede organ od nekog bliskog srodnika. Bubreg je do sada presađen kod 73 osobe iz Crne Gore, jetra kod jedne, a jedna osoba živi sa presađenim srcem.

U drugom slučaju, kada među rodbinom nema donatora, na transplantacije se čeka godinama. Tim prije, što Crna Gora još ne može da koristi usluge Eurotransplantat organizacije koja je za 40 godina postojanja, doniranjem organa, spasila živote oko 120 hiljada ljudi.

Da bi se koristile usluge te organizacije potrebno je donijeti odgovarajuće zakone. Crnogorska vlada je tek nedavno usvojila Nacrt zakona o uzimanju i presađivanju djelova ljudskog tijela u svrhu liječenja. Kada se donese, primjena će mu biti odgođena za godinu dana.

Sa zakonom ili bez njega, u Crnoj Gori nema centara u kojima su stvoreni uslovi za transplantacije. Dobro upućeni tvrde da, osim što do sada u našoj zemlji nije urađena nijedna transplantacija, to neće biti moguće ni u narednih dvadesetak godina. Obučene timove za transplantaciju organa nemamo, a uslovi za njihovo obavljanje u zdravstvenim centrima ne postoje. Prva transplantacija bubrega u svijetu urađena je 1954. godine u Bostonu, u bivšoj Jugoslaviji u Rijeci 1971. godine.

Novi zakon, kada bude donijet, trebalo bi da reguliše pitanje zavještanja organa nakon smrti. U razvijenim zemljama na taj se način dobije najveći broj organa za transplantaciju. U Crnoj Gori to je daleko miljama. Kada su mediji pravili anketu sa javnim ličnostima da li bi donirali organ za života, rekli su – samo najbližima, a da li bi zavještali organ nakon smrti najčešći je odgovor bio – ne znamo.
Što onda očekivati od manje obaviještenih građana u zemlji u kojoj se još vjeruje da će te, ako pođeš u sud pa napišeš da je u slučaju medicinske smrti moguće uzeti ogan, sjutra udariti kola?

Na transplantaciju u našoj zemlji čeka oko 200 pacijenata, dok za njih 50 nema srodnog davaoca. Prema podacima nevladinih organizacija prosječno sedmoro ljudi mjesečno umre usljed nedostatka organa koji im je potreban.

Doktori uporno pozivaju ljude da ne idu na operacije u zemlje trećeg svijeta, ali šta ako je odlazak u Pakistan nekome jedina šansa da, možda, preživi. Legalno ili ilegalno, svejedno.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo