Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rade za – bonove

Objavljeno prije

na

Baš kad je krenuo da se zakuvava, štrajk u podgoričkoj Mljekari je zamrznut. Stečajnom upravniku Mladenu Markoviću radnici su dali rok od dva mjeseca da obezbijedi novac za izmirenje obaveza prema njima i pokretanje proizvodnje. Štrajkači su obećali da će nastaviti štrajk ako im većinski vlasnik i poslovodstvo Mljekare ne ispune ta dva uslova. AGONIJA: Podgoričkoj Mljekari već godinama nikako da krene. Iako je glavnom gradu pa i cijeloj Crnoj Gori jedan ovakav pogon više nego potreban, kako sada stvari stoje, teško da mu ima opstanka. Generalni štrajk je proglašen 6. aprila. Radnicima je dozlogrdilo. Pet godina od poslodavca nijesu ni pare vidjeli. Dobijali su – bonove. A za bonove su mogli u nekoliko podgoričkih samoposluga da kupuju hranu i sredstva za higijenu. Za stanarinu, struju, vodu, garderobu – nijesu mogli na svom radnom mjestu, u Mljekari, da zarade. Kažu ni inspekcija rada nije mogla natjerati poslovodstvo da im zarade isplati u novcu. Radnici i Udruženje manjinskih akcionara sada uporno traže da se raskine kupoprodajni ugovor s podgoričkom firmom Eksal koji je potpisan još 1998. godine. Tvrde da je vlasnik Mljekaru doveo do potpunog finansijskog sloma i da je on kriv što je proizvodnja – stala. „Ugrozili su egzistenciju 120 radnika i porodica, a tržište je zakinuto za svjež, domaći i zdrav proizvod”, tvrde zaposleni.

BESPARICA: Kako god, u poslovodstvu su uporni – para nema. Traže ih i od – države. No, ni traga ni glasa od bilo kakve pomoći. Sada u menadžmentu misle da bi pronalaženje strateškog partnera vratilo Mljekaru u život. Dok sanjaju partnera s puno para, od jedne poslovne banke uzeli su pozamašan kredit da vrate nagomilane dugove. Predsjednik manjinskih akcionara AD Mljekara Podgorica Rudolf Penava objašnjava da je propast te firme počela prije pet godina, kada i gomilanje dugova. „Mljekara je 1996. godine preradila više od 14 miliona litara mlijeka, naredne godine 15 miliona, a 1998. čak 16.709,312 litara mlijeka”, objašnjava Penava. Prema njegovim riječima, tokom cijelog februara ove godine u Mljekari je proizvedeno mlijeka koliko nekada za jedan i po radni dan. „Dolaskom novog vlasnika, preduzeća Eksal, koje je likvidirano prošle godine, poslovanje je krenulo niz brdo. Eksal nije blagovremeno isplatio akcije, niti je uradio program razvoja Mljekare. Eksal nikad nije uložio nijedan euro ili marku u ovu firmu. Sve do 2002. godine imali smo sopstvena sredstva i nijesmo uzimali kredite”, tvrdi Penava.

PRAŠAK: Ljudi koji su prodavali domaće mlijeko Mljekari počeli su da odustaju još 2002. od posla, kako kažu u Udruženju manjinskih akcionara, zbog neredovnih isplata. Penava tvrdi da je u Mljekari bilo svega, pa čak i upotrebe mlijeka u prahu u proizvodnji. U pogonu, u srcu Podgorice, godinama se smanjivala proizvodnja, kooperanti okretali leđa i sklapali poslove s privatnim mljekarama ili, razočarani, dizali ruke od stočarstva. U međuvremenu, dugovi su se gomilali, radnici otpuštani, kvalitet opadao… Tipična tranziciona priča. „Plašimo se da likvidacija Mljekare ne prođe kao likvidacija Eksala, da većinski vlasnik dugove radnicima i kooperantima ne pretvori u prihod”, objašnjava Penava. Manjinski akcionari i radnici, tvrdi on, sad nade polažu u Mladena Markovića, koji treba da utvrditi zbog čega je Mljekara upropaštena i ko je odgovoran za to. A stečaj je u Mljakaru uveo sudija Privrednog suda Veselin Vujošević i to na prijedlog povjerilaca. Firmi Proven doo iz Sarajeva nije isplaćen dug od 76.868 eura. Član Štrajkačkog odbora Mato Laković podsjeća na dugove od preko tri miliona eura, koje niko i ne pominje, a stečaj se uvodi zbog 76 hiljada. Radnici tvrde da će „već viđen scenario u slučajevima drugih preduzeća u Crnoj Gori biti ponovljen i u Mljekari”. Mljekara AD – Podgorica grca u dugovima. Dug kooperantima je 439.000, neisplaćene plate radnicima – 613.000 eura. Obaveze prema dobavljačima iz Crne Gore dostigle su 925.000, a inostranim firmama valja platiti 113.000 eura. Tu je i zaduženost u bankama. Pa se dug uvećava za milion i 55 hiljada eura.

MAKAZE: Dok se u Mljekaru uvodi stečaj – na sudu se i dalje vodi proces protiv vlasnika firme Eksal Dragana Vuletića i još 11 osoba koje su u aferi Inpek osumnjičene za pranje novca, zloupotrebu službenog položaja, utaju poreza i slične poslove. ,,Nakon što smo kupili Inpek i Mljekaru, država je odlučila da te firme budu na korist građanima, pa nam je Vlada svojim uredbama uskratila dobit. To su bile cjenovne makaze, odnosno ,,narodni hljeb” i ,,narodno mlijeko”, čija prodaja nije mogla da pokrije cijenu proizvodnje. Nijesmo očekivali ekonomsku blokadu od Srbije pa smo žito uvozili iz Amerike i Kanade. Tražili smo kredite od banaka, kao i iz inostranstva, ali nijesmo uspjeli da dobijemo jer smo 1999. godine bili pod sankcijama. Nalazili smo se u velikoj nevolji, zato smo novac pozajmljivali od građana tokom 1999, 2000. i 2001. Zavisno od naših finansijskih nevolja počeli smo s pozajmicama od milion, dva, pet i to samo kao glavnica, a kamata je bila i do 10 pa i 15 odsto mjesečno. Svaka čaša jogurta i svaka kifla prošla je kroz legalnu proceduru da bi se oporezovala. Ovo je tužna priča”, kaže Vuletić. Tužna, nema šta. Fabrika za preradu mlijeka i mliječnih proizvoda, u centru glavnog grada, ne može da opstane. Radnici bez plata, kooperanti bez zarada. A mlijeko uvozimo li, uvozimo. Kad sa sopstvenim ne umijemo.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo