Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Minus bez pokrića

Objavljeno prije

na

Nema tog ovdašnjeg građanina koji bar jednom nije čuo onu: pa dobro, snaći ćemo se, nećemo od gladi umrijet. Povodi su bili raznovrsni: od rata i bijede devedestih, preko tranzicionih dana, do skorašnje svjetske ekonomske krize na domaći način. Da se ne pominju krize i ratovi prije toga. Istovremeno, ispisane su stranice o tome kako su propadale državne firme: krađe, sumnjive privatizacije i rijetki koji su od svega zaradili. Do sada, međutim, još niko nije uspio da objasni kako se to preživljava bez novca. Da razjasne ne znaju ni oni kojima to – uspijeva. POZAJMICE , ROĐACI I KREDITI: Radnici nikšićke Livnice štrajkuju već trinaest mjeseci. Toliko je i prošlo otkako su primili posljednju platu. Kada su ostali bez primanja, objašnjava Angelina Mušikić, predsjednica sindikata Livnice, svi su bili kreditno zaduženi u iznosu od oko deset hiljada.„Svi imamo kredite, od Prve banke pa nadalje. Tu su i raznorazne rivolving kartice, kartice za hranu kod Plus komerc-a. Dugove, naravno, nemamo odakle da vraćamo. Zovu nas, stižu opomene da se mora platiti, mi zaobilazimo banke, jer nas i na ulici više poznaju. I nadamo se da će se situacija riješiti”.Ona i muž,oboje radnici Livnice, već godinu dana ne čekaju platu na bankarskim šalterima. Imaju dvoje djece.

„Pozajmljujemo od kolega koji primaju platu, od rođaka i poznanika. Sve su to male pare, naravno. Teško ti i da ih pitaš da ti daju, teško ti i što oni nemaju. Neko kupi vaučer, poneko pomogne hranom… Nego, mi bar imamo stan. Ima ih koji još i kirije plaćaju”, kaže ona.
Prema skorašnjim proračunima SSSCG, potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi 734,27 eura. Od toga na hranu odlazi 312, 03 eura, proračunali su stručnjaci za Sindikat, a ostatak novca na raznorazne druge troškove – higijenu, prevoz, odjeću i stanovanje. I oni koji imaju primaju toliko, znaju da to, ipak, nije dovoljno. Svi kažu – sa toliko novca „živi” se samo prvih deset dana u mjesecu.
Kako se živi trideset dana bez plate, ne umije da objasni ni Semir Balić, jedan od štrajkača Livnice. „Kako? Nikako. Ne znam”, sliježe ramenima. Ima ženu i jednogodišnjeg sina. Podstanari su. “Uglavnom su to pozajmice. Ovog trenutka da se sve sredi i da nikšićka Livnica počne sa radom, trebalo bi mi pet godina da vratim dugove, što kredite, što pozajmice. Nego, srećom, u Crnoj Gori pomažu i porodice, rođaci. Da smo na Zapadu, vjerovatno bi do sad crkli od gladi”.
Crći se, misli Zoran Kecojević, takođe radnik Livnice, može i od sramote. „Imam dva studenta i jednog srednjoškolca. Stid me od moje ćerke koja studira u Podgorici i sama se izdržava. Radi.” I on bi kaže nešto drugo radio, ali ne može da „baci 38 godina radnog staža”.
Jedna od mogućnosti za preživljavanje je, objašnjavaju sagovornici, i rad na crno. Doduše, taj recept nije više tako unosan kao što je bio devedesetih. Nema šverca cigareta i sličnih poslova. „To su isključivo teški fizički poslovi. Na kojima se mogu zaraditi i ozbiljni zdravstveni problemi. Ako se ikad vratimo na posao, neki od njih možda i neće biti sposobni za rad”, kaže Angelina Mušikić. Ima i onih koji novac ne pozajmljuju od rođaka i prijatelja, nego od za pozajmice uvijek raspoloženih – zelenaša. Kamate rastu, a izgledi da se taj novac vrati, mali su.
Tokom posljednje godine radnici Livnice obraćali su se za pomoć svima. Od državnih institucija, preko privatnih i javnih preduzeća, do Sindikata. Do sada su kažu dobili po 100 eura od Vlade i isto toliko od gradonačelnika Nebojše Radojičića. Od tog novca pomogli su jednog kolegu da kupi drva. Elektrodistribucija im je obećala da neće isključivati struju zbog nagomilanih dugovanja, mada su kod desetak zaposlenih već dolazili. Takođe, dobili su „četiri mjesta za po pet dana u Igalu”, od Sindikata. „Kome smo svo ovo vrijeme dok ne dobijamo plate, plaćali za Fond solidarnosti”.
NA SJEVERU – NIŠTA BOLJE: Neka od preduzeća na sjeveru Cren Gore duguju radnicima plate i po nekoliko godina. To je, recimo, slučaj sa bjelopoljskom Lenkom, čije su se radnici ove sedmice, zakapijani u fabrici, obračunavali sa obezbjeđenjem preduzeća. Oni ne primaju plate već sedam godina. Recept za preživljavanje sličan je onom koji primjenjuju nikšićke kolege. Osim pozajmica, glavni izvor prihoda je – rođačka samilost.
Rosanda Peković, radnica Lenke, objašnjava: „Nije teško objasniti kako preživimo mjesec. Teško je živjeti. Svi radnici Lenke su ljudi srednjih godina, tako da su nam šanse da zaradimo sa strane nikakve. Poneko ima jednu platu u porodici, a ostalo se sve svodi na pomoć rodbine”. Djeca su joj odrasla, studenti. „Srećom su dobri studenti, pa su na budžetu. Inače, ne bi mogli da ih školujemo. Osim to malo hrane, ne možemo više da im obezbijedimo”.
Lenka nije usamljen slučaj. Tu je i mojkovačka firma Vukman Kruščić. Miomir Jovanović, predsjednik štrajkačkog odbora, pojašnjava preživljavanje na svom primjeru: „Hranu uzimam na veresiju, doduše ni to više ne može, znaju da im nemamo odakle vratiti. Podstanar sam, ali kiriju srećom ne plaćam, živim u jednoj staroj kući koju održavam.”
Jovanović i njegova supruga su od devedeset druge – tehnološki višak. Primaju materijalno obezbjeđenje porodice u iznosu od 80 eura, što su im ukupni mjesečni prihodi. „Na konto tog obezbjeđenja podigao sam kredit kod Agroinvesta, da pošaljem ćerku na studije. Greota je da ostane bez škole, kad je dobar student” . U Mojkovcu je, kaže Jovanović, možda teže preživjeti bez primanja nego u nekim drugim gradovima: „Nema se od koga pozajmiti. U mojkovačkoj privredi danas radi 250 ljudi, a nekada je radilo četiri hiljade. Pa vi izračunajte”.
Teško je izračunati kako se troši ono što se nema. Istovremeno, nema ni odgovora na pitanje – kako to i dalje posluju firme koje godinama ne isplaćuju zarade zaposlenima. I stučnjaci koje smo kontaktirali – sliježu ramenima.
PONIŽENI I UVRIJEĐENI: Sigurno je jedino da su godine tokom kojih je svaki dan bio mješavina straha, stida i osjećaja bespomoćnosti, ostavile posljedice na te ljude, objašnjava Milorad Simunović, profesor psihologije na crnogorskom Univerzitetu. „To je direktan napad na biologiju čovjeka. Uskraćeno je osnovno ljudsko pravo – pravo na život. Samim tim uskraćeno im je sve ostalo na ljestvici motivacije. Govorimo o ogromnoj frustraciji. Ti ljudi su marginalizovani. Postali su socijalni autsajderi”.
Profesor je sarkastičan: „Možda je to neki genijalni um odlučio da konačno razriješi staro filozofsko pitanje – odnosa duha i tijela. Da odvoji duh i tijelo i te ljude spiritalizuje”.
Od nemaštine je, kažu naši sagovornici, gora samo bespomoćnost pred bezakonjem. „U snu nijesam mogao da zamislim da ću biti fizički zatvoren u sopstvenoj firmi, a da niko od državnih organa ne reaguje”, kaže Semir Balić iz nikšićke Livnice. I ostali to potvrđuju. To se dogodilo tokom štrajka, a oslobodili su ih, kažu, radnici Željezare, silom. „Poslodavac nam je čak svojevremeno rekao da je Crna Gora mizerija. Kako da se osjećamo nego tako – mizerno”, kaže Angelina Mušikić.
Nego, biće još spiritualizovanih. Radnici KAP-a, javili su mediji, neće primiti martovsku platu. Neizvjesno je i šta će se dogoditi sa radnicima nikšićkih Boksita. Prorijeđene zarade, jednom u nekolika mjeseca, najavljene su i zaposlenima u pojedinim ovdašnjim lokalnim samoupravama.
Problem je: ostaće malo rođaka koji će moći da pripomognu.

MIlena PEROVIĆ KORAĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

SUSPENZIJE I ZAPOŠLJAVANJA U POLICIJI: Netransparentno kadrovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Još nijesu poznata imena ni kriterijumi po kojima je ministar policije Danilo Šaranović suspendovao 23 policijska službenika. Istovremeno, Vlada je aminovala zapošljavanje preko 800 novih policajaca, koje je moguće sprovesti kroz  poseban postupak, bez javnog oglašavanja i  kadrovskog plana

 

 

Ni nakon više od pet dana nijesu poznata imena policajaca koje je ekspresno smijenio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović u trenutku dok sve veći broj građana traži njegovu ostavku nakon masovnog ubistva na Cetinju,  kada je Aco Martinović  ubio 13 osoba, među kojima i dva dječaka.

Jedno od obrzaloženja ministra Šaranovića zbog čega se ne vidi odgovornim za stanje u bezbjednosnom sektoru je njegova namjera da, kako je kazao, očisti taj sektor od korumpiranih i sa kriminalom povezanih policijskih službenika.

Iz Šaranovićevog ministarstva je 9.januara, osam dana nakon tragedije na Cetinju, saopšteno da su bezbjednosne smetnje za rad u policiji utvrđene kod 44 službenika, a da je za njih 38 još u toku provjera. Istog dana suspendovao je 19 policajaca koji nijesu prošli bezbjednosne provjere. Dan kasnije na spisku su se našla još četiri službenika policije. Iz MUP- su saopštili da su protiv njih pokrenuti i disciplinski postupci nakon što je „utvrđeno da postoje bezbjednosne smetnje za dalji radu u smislu člana 162 Zakona“.

Pojasnili su da bezbjednosne smetnje za dalji rad u smislu člana 162 zakona postoje ukoliko je policijski službenik registrovan kao uživaoc opojnih droga ili održava veze sa licima koja neovlašćeno prikupljaju tajne i druge podatke, teroristima, saboterima, članovima organizovanih kriminalnih grupa ili licima za koja se osnovano sumnja da pripadaju takvim grupama.

Iz MUP su ocijenili da je potpuna dekriminalizacija policijskog aparata i postizanje punog integriteta organa u cjelini uz jasno odvajanje časnih i profesionalnih policajaca od onih koji to nisu, jedan od ključnih prioriteta tog Vladinog resora.

“Uspostavljanje djelotvornih kontrolnih mehanizama je odgovor na teško nasljeđe i narušen ugled policije imajući u vidu broj bivših najviših policijskih funkcionera koji su procesuirani, a među kojima su pojedini priznali da su učestvovali u švercu cigareta. Zbog toga je jasno razdvajanje onih koji su većina, a to su časni i odvažni profesionalci u uniformi, od onih koji su ukaljali ugled policije, neophodnost na putu pune policijske revitalizacije“, navodi se  u saopštenju MUP-a.

Najavili su da će „ministar unutrašnjih poslova nastaviti da zahtijeva opsežne provjere za one policijske službenike za koje postoji opravdana sumnja da svoju policijsku dužnost ne obavljaju štiteći građane, već one prema kojima policija postupa, a posebnu u svijetlu curenja dokumenata označenih stepenom tajnosti iz Uprave policije”.

Mediji su problematizovali to što je Šaranović za šefa Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji postavio Darka Vujovića,  policijskog službenika čija fotografija , na kojoj se nalazi u društvu bezbjednosno interesantnog lica, pravosnažno osuđivanog za ubistvo, kruži društvenim mrežama. Ista fotografija objavljena je i u medijima.

Šaranović se ni nekoliko dana po objavi te fotografije nije oglasio, niti demantovao informaciju u bilo kojem dijelu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. A parlament blokiran

 

 

Zbog spora vlasti i opozicije oko Ustavnog suda u Novu godinu smo ušli sa blokiranom Skupštinom i nesuvajanjem budžeta.

Zbog neusvajanja budžeta, Crna Gora će ponovo ići na privremeno finansiranje. Potrošačke jedinice će mjesečno dobijati 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj godini sve dok se ne usvoji Zakon o budžetu.
Za vrijeme Vlade premijera Zdravka Krivokapića na snazi je bilo privremeno finansiranje pola godine, pa su isplate plata i penzija tekle nesmetano.

Za razliku od tog vremena, aktuelna Vlada je planirala niz povećanja i reformi koje nijesu izvodljive bez usvajanja budžeta – od stavki u kapitalnom budžetu, vraćanja nagomilanih dugova, do povećanja penzija za srazmjerne penzionere i plata za pripadnike Vojske.

Iz vlasti zato okrivljuju opoziciju da nema opravdanja za blokadu procesa koji utiču na povećanje penzija, plata, naknada za novorođenčad, staračkih naknada, dječijih dodataka, naknada majkama, besplatnih udžbenika, podršku radnicima i sve ono što su građani s pravom očekivali od ovog budžeta… Uz to optužuju opoziciju i za ugrožavanje likvidnosti države i usporavanje evropskog puta.

,,Ustavni puč i narušavanje pravnog poretka, enormno zaduženje koje će u tri godine preći tri milijarde eura, ili oko pet hiljada eura po svakom građaninu, uključujući i djecu… Povratak kriminalnih obračuna i surovih likvidacija na ulicama, skandali u prosvjeti, slabljenje borbene gotovosti Vojske Crne Gore, narušavanje dobrosusjedskih odnosa, najavljena blokada evropskog puta i mnoge druge negativnosti i skandali koji prate ovu vladu i parlamentarnu većinu, zaslužuju snažan odgovor opozicije. Mi nećemo skrštenih ruku posmatrati kako nam jedna skupina političkih diletanata i poslušnika centara moći drugih država uništava Crnu Goru i njene institucije”, objasnio je razloge blokade Skupštine za Dan poslanik URA Filip Adžić.

Prema najavama iz vladajuće većine vanredna sjednica Skupštine trebala bi da se održi sredinom januara i na njoj je planirano da se odlučuje o budžetu. Uz opasnost da se ponovi ometanje rada od strane opozicije, kao i krajem decembra kada je zaključen dalji rad Skupštine.

,,Možda su očekivali da ih izbacujemo iz Skupštine, pa da onda u nekoj atmosferi uzavrelih tenzija glasamo za budžet, ali mi nijesmo kao oni i nećemo tretirati opoziciju kao što su oni tretirali predstavnike sadašnje parlamentarne većine”, obećao je ove sedmice poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Vasilije Čarapić.

On je rekao da očekuje da budžet bude usvojen sredinom januara, na vanrednom zasijedanju i dodao da ,,privremeno finansiranje, ukoliko ne bude potrajalo, neće značajno ugroziti stvari”.

Neusvajanje brojnih zakona, među kojima i onih o izbornoj reformi, blokadom parlamenta ugrozili bi put ka EU, koji je tek odblokiran. Na to upozorava i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević: ,,Vjerujem da blokada neće dugo trajati jer sama blokada parlamenta sjutra znači i blokadu evropskog puta…Sada kada bi trebalo da imamo najviše zakona i dijaloga da nam krče evropski put, mi dolazimo do blokade na osnovu ne baš utemeljenih činjenica”.

Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. ,,Ova godina će biti možda izazovnija od 2026. jer, bez obzira na broj poglavlja koja će formalno biti zatvorena, najveći akcenat će biti na krupnim reformama”, rekla je Gorčević, dodajući da će ove godine raditi i na poglavljima koja će biti formalno zatvorena 2026. godine.

Izmjene izbornog zakonodavstva jedno su od pitanja važnih za pristupanje EU, a plan je da se završe tokom ove godine. Međutim sada je u blokadi i skupštinski Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu. Plan vlasti kako da riješe taj problem ne uliva nadu.

,,Mi ćemo definitivno tražiti pragmatičnost. Ukoliko opozicija ne želi da sa vrati u Odbor, pregovaraćemo da se promijeni koncept samog Odbora”, kazao je Čarapić agenciji MINa, navodeći da je važno čuti i mišljenje EU u vezi sa tim.

On je rekao da je siguran da će EU tražiti od opozicije da se vrati u Odbor: ,,A ukoliko se oni i na taj poziv ogluše, onda imamo, prema mom mišljenju, čist put da ispregovaramo drugačiji model, koji će zasigurno reformisati izborno zakonodavstvo”, naveo je Čarapić. Nije teško zaključiti da je reforma izbornog zakonodavsta bez opozicije uzaludan posao.

Bilo blokada ili ne, ono što nas očekuje tokom ove godine uz rizik od daljeg produbljavanja političke krize su igre oko Ustava. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić traži promjenu najvišeg pravnog akta kako bi srpski jezik dobio status službenog, te zagovara izmjene propisa o državljanstvu da bi se uvelo dvojno državljanstvo sa Srbijom. Lansirao je i ideju o formiranju ustavotvorne skupštine. Iz opozicije a i dijela vlasti oštro se protive ovim naumima.

Evropska komisija saopštila je da očekuje od Crne Gore da, prije donošenja bilo kakve odluke u vezi s dvojnim državljanstvom, prvo obavijesti EU.

Premijer Milojko Spajić izjavio da bez konsenzusa svih ,,relevantnih partija”, te etničkih i vjerskih zajednica neće biti izmjena Ustava. A kao alternativu prevazilaženju spornih pitanja  ponudio je platformu Barometar 26, koja predviđa da se ostave po strani pitanja koja dijele, da se spuste tenzije i obezbijedi fokus na EU agendu. Političke partije nijesu pokazale veliko interesovanje za ovu plattformu.

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Uz iritirajuću neodgovornost vlasti nakon nove tragedije na Cetinju.

 

Prethodni bojkoti i blokade

Nakon izbora 2016. godine, Demokratski front je bojkotovao Skupštinu većinom tadašnjeg mandata. Bojkotu su se pridružile i Demokratska Crna Gora i URA, s tim da su se ove partije postepeno vraćala u Skupštinu.

Demokratski front je povremeno bojkotovao rad Skupštine i u periodu 2015-17. izražavajući tako svoje neslaganje sa odlukom o pristupanju NATO-u.

Demokratska narodna partija i SNP ušle su u bojkot parlamenta i 2008. godine, nakon što je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova.

SNP je posegnuo za bojkotom i 2001-02. zbog neslaganja sa DPS-om oko spornih pitanja državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Skupština je bila kratko u blokadi i 2011. kada budžet nije usvojen zbog sukoba u tada vladajućoj koaliciji DPS-SDP.

Pokušaj blokade Skupštine najduže je trajao nakon izbora 2016, ali vlast je tada nastavila rad Skupštine i izglasavanje zakona bez većine opozicije.

Blokada je uslijedila i 2019. kada je opozicija tražila izborne reforme i prelaznu vladu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govor mržnje je sve prisutniji u javnom prostoru Crne Gore, a posebno je pojačan nakon posljednje tragedije na Cetinju . Praksa govori da oni koji siju mržnju najčešće bivaju kažnjeni prekršajno, ukoliko se uopšte kazne

 

Velike tragedije često bivaju povod da se ljudi okupe i zajednički prebrode teške trenutke. Međutim, u Crnoj Gori one nerijetko dodatno podstiču podjele i pojačavaju govor mržnje.

Tako smo nakon 1. januara na Cetinju, kada je u teškom zločinu stradalo 12 ljudi (i trinaesti počinilac), a četvoro njih ranjeno, na internetu vidjeli izlive mržnje sa svih strana.

Iako će srbijanski tabloidi biti upamćeni po  žutilu i neprofesionalizmu koje je izbijalo iz gotovo svakog naslova i rečenice o cetinjskoj tragediji, biće upamćeni i po govoru mržnje koji su sipali po svojim čitaocima. Prednjačio je Srpski telegraf, koji je na svom portalu objavio tekst pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ ilustrovanu slikom Njegoša i srušene kapele na Lovćenu, kao i slikom masovnog ubice Aca Martinovića.

Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) saopštio je da je jedan broj regionalnih medija iskoristio tragediju na Cetinju za ponavljanje starih narativa koji narušavaju koheziju građanskog društva u Crnoj Gori, insistirajući na etničkim podjelama i produbljivanju društvenih tenzija. Zbog toga će, kako kažu, zakonskim ovlašćenjima i odgovornošću za zaštitu javnog interesa, preduzeti dodatne mjere nadzora nad sadržajima koje emituju elektronski mediji registrovani u Crnoj Gori, kao i nad programima koji se reemituju putem kablovskih operatora.

Međutim, glavno leglo govora mržnje događalo se na društvenim mrežama, gdje su su se izdvojile dvije grupe. Jedna  koja smatra da su Cetinjani zbog svojih nacionalnih i vjerskih stavova to zaslužili, i druga koja je za zločin krivila „svetosavce“ i Srpsku pravoslavnu crkvu, čijoj konfesiji je masovni ubica navodno pripadao. Bilo je poziva da se Cetinjani vrate vjeri i skinu prokletstvo sa jedne strane, a sa druge da se „puca po svetosavcima“ i da se u manastirima traži oružje.

Određene narative podgrijao je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić. „Ovi predbožićni dani svima nama ukazuju da samo suštinski povratak hrišćanskim vrijednostima i načinu života, koje na Cetinju oličava drevna lavra Svetog Petra, može donijeti duhovni mir i pouzdano rasuđivanje u trenucima ličnih i opštih kriza i iskušenja”, kazao je on.

Cetinjanin Marko Roganović podnio je policiji 3. januara krivičnu prijavu zbog uvredljivih i uznemirujućih komentara na račun svog grada i sugrađana.  On je naglasio da su objave koje je prijavio kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti.

Iz nadležnog Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, na čijem je čelu Lepa Medenica, Televiziji Vijesti je saopšteno da “prate i ocjenjuju da li u izjavama i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela”.

Više članova Ustava Crne Gore definiše odnos prema javno iznesenoj riječi. Članom 6 se precizira da država „jemči i štiti prava i slobode“ koji su „nepovredivi“, te da je „svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih“. Član 7 zabranjuje izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, dok je članom 8 precizirano da je „zabranjena svaka neposredna i posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu“.

Uz to, i nekoliko zakonskih akata precizira što se sve smatra govorom mržnje i na koji način se kažnjava. Zakon o zabrani diskriminacije definiše ga kao „svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji krši, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupa lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti protiv manjina“.

Advokat Veselin Radulović kaže da su kazne za govor mržnje definisane Krivičnim zakonikom. Njime se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.  Najteži oblik govora mržnje smatra se onaj nakon kojeg je došlo do nereda, nasilja „ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa koje žive u Crnoj Gori“. Za one čije su riječi izazvale ovakve reakcije, zakonom je propisana kazna zatvora do deset godina.

„Nažalost, crnogorsko pravosuđe, ali i društvo u cjelini, postalo je odavno tolerantno na razne oblike govora mržnje i ne može se govoriti o efikasnoj reakciji na takve slučajeve. Posebno je problematično što javni funkcioneri nerijetko koriste govor mržnje koji je uvijek posljednji korak prije nasilja“, kazao je Radulović.

Iz Centra za građansko obrazovanje ističu da su nedopustivi komentari prepuni uvreda, govora mržnje i neprimjerenih sadržaja koji se mogu vidjeti na brojnim portalima, posebno u vezi sa tragedijom na Cetinju.  Iz te nevladine organizacije su pozvali građane da prijavljuju komentare koji podstiču mržnju i nasilje, prelaze granicu pristojnosti i zakona, kako bi svi doprinijeli većoj odgovornosti za javno izgovorenu riječ.

„Pozivamo Ministarstvo kulture i medija da, u skladu sa članom 71 Zakona o medijima, sprovede inspekcijski nadzor i obezbijedi poštovanje zakona od strane osnivača internetskih publikacija“, saopštili su iz CGO-a.

Poučeni prethodnim iskustvom, počinioci će se najvjerovatnije  kazniti prekršajno, ukoliko se uopšte budu kaznili. Sa prekršajnom kaznom završio je tako i kolumnista Dragan Rosandić kada je napisao uvrjedljiv komentar nakon prošle tragedije na Cetinju kada je ubijeno desetoro u naselju Medovina.

Pravi primjer nekažnjivosti govora mržnje u javnom prostoru daje Marko Kovačević, visoki funkcioner Nove srpske demokratije, poslanik i predsjednik opštine Nikšić od maja 2021. godine. Prvi sudski postupak protiv njega pokrenut je samo mjesec nakon što je postao čelni čovjek Nikšića zbog negiranja genocida u Srebrenici. Viši sud u Podgorici utvrdio je da time „nije izazvao nacionalnu i vjersku mržnju“. Policija je u julu prošle godine podnijela prijavu protiv njega zbog povrede ugleda države nakon neprimjerene gestikulacije tokom intoniranja državne himne. Tužilaštvo u Nikšiću je odbacilo ovu prijavu. Ista instanca je na isti način ocijenila Kovačevićeve uvredljive komentare na društvenim mrežama upućene poslaniku DPS-a Oskaru Huteru u marta ove godine.

I Evropska unija primjećuje da crnogorsko društvo svjedoči porastu narativa podjela i polarizacije, uključujući govor mržnje, zasnovan na različitim političkim, etničkim i rodnim osnovama. U njihovom najnovijem izvještaju se navodi da je došlo do porasta govora mržnje i upotrebe rodno zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu.

Prema istraživanju UNDP-a nasilje i govor mržnje najčešće se prepoznaju na društvenim mrežama (34,9%), zatim tokom predizbornih kampanja (31,4%), u medijima (17,4%), u parlamentu (9,3%) i u političkim partijama (7%). Društvene mreže postaju mjesto broj jedan za najintenzivnije nasilje nad političarkama, uključujući psihičko nasilje, posebno u obliku seksističkih i mizoginih primjedbi, ponižavajućih fotografija, zastrašivanja i prijetnji.

Zbog srama, straha i nekažnjivosti rodno zasnovanog govora mržnje i nasilja, svi oblici nasilja nad ženama se rijetko prijavljuju. Ukupno 81,4% onih koji su doživjeli ili svjedočili nasilju nikada nikome ne kaže za to.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo