Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Minus bez pokrića

Objavljeno prije

na

Nema tog ovdašnjeg građanina koji bar jednom nije čuo onu: pa dobro, snaći ćemo se, nećemo od gladi umrijet. Povodi su bili raznovrsni: od rata i bijede devedestih, preko tranzicionih dana, do skorašnje svjetske ekonomske krize na domaći način. Da se ne pominju krize i ratovi prije toga. Istovremeno, ispisane su stranice o tome kako su propadale državne firme: krađe, sumnjive privatizacije i rijetki koji su od svega zaradili. Do sada, međutim, još niko nije uspio da objasni kako se to preživljava bez novca. Da razjasne ne znaju ni oni kojima to – uspijeva. POZAJMICE , ROĐACI I KREDITI: Radnici nikšićke Livnice štrajkuju već trinaest mjeseci. Toliko je i prošlo otkako su primili posljednju platu. Kada su ostali bez primanja, objašnjava Angelina Mušikić, predsjednica sindikata Livnice, svi su bili kreditno zaduženi u iznosu od oko deset hiljada.„Svi imamo kredite, od Prve banke pa nadalje. Tu su i raznorazne rivolving kartice, kartice za hranu kod Plus komerc-a. Dugove, naravno, nemamo odakle da vraćamo. Zovu nas, stižu opomene da se mora platiti, mi zaobilazimo banke, jer nas i na ulici više poznaju. I nadamo se da će se situacija riješiti”.Ona i muž,oboje radnici Livnice, već godinu dana ne čekaju platu na bankarskim šalterima. Imaju dvoje djece.

„Pozajmljujemo od kolega koji primaju platu, od rođaka i poznanika. Sve su to male pare, naravno. Teško ti i da ih pitaš da ti daju, teško ti i što oni nemaju. Neko kupi vaučer, poneko pomogne hranom… Nego, mi bar imamo stan. Ima ih koji još i kirije plaćaju”, kaže ona.
Prema skorašnjim proračunima SSSCG, potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi 734,27 eura. Od toga na hranu odlazi 312, 03 eura, proračunali su stručnjaci za Sindikat, a ostatak novca na raznorazne druge troškove – higijenu, prevoz, odjeću i stanovanje. I oni koji imaju primaju toliko, znaju da to, ipak, nije dovoljno. Svi kažu – sa toliko novca „živi” se samo prvih deset dana u mjesecu.
Kako se živi trideset dana bez plate, ne umije da objasni ni Semir Balić, jedan od štrajkača Livnice. „Kako? Nikako. Ne znam”, sliježe ramenima. Ima ženu i jednogodišnjeg sina. Podstanari su. “Uglavnom su to pozajmice. Ovog trenutka da se sve sredi i da nikšićka Livnica počne sa radom, trebalo bi mi pet godina da vratim dugove, što kredite, što pozajmice. Nego, srećom, u Crnoj Gori pomažu i porodice, rođaci. Da smo na Zapadu, vjerovatno bi do sad crkli od gladi”.
Crći se, misli Zoran Kecojević, takođe radnik Livnice, može i od sramote. „Imam dva studenta i jednog srednjoškolca. Stid me od moje ćerke koja studira u Podgorici i sama se izdržava. Radi.” I on bi kaže nešto drugo radio, ali ne može da „baci 38 godina radnog staža”.
Jedna od mogućnosti za preživljavanje je, objašnjavaju sagovornici, i rad na crno. Doduše, taj recept nije više tako unosan kao što je bio devedesetih. Nema šverca cigareta i sličnih poslova. „To su isključivo teški fizički poslovi. Na kojima se mogu zaraditi i ozbiljni zdravstveni problemi. Ako se ikad vratimo na posao, neki od njih možda i neće biti sposobni za rad”, kaže Angelina Mušikić. Ima i onih koji novac ne pozajmljuju od rođaka i prijatelja, nego od za pozajmice uvijek raspoloženih – zelenaša. Kamate rastu, a izgledi da se taj novac vrati, mali su.
Tokom posljednje godine radnici Livnice obraćali su se za pomoć svima. Od državnih institucija, preko privatnih i javnih preduzeća, do Sindikata. Do sada su kažu dobili po 100 eura od Vlade i isto toliko od gradonačelnika Nebojše Radojičića. Od tog novca pomogli su jednog kolegu da kupi drva. Elektrodistribucija im je obećala da neće isključivati struju zbog nagomilanih dugovanja, mada su kod desetak zaposlenih već dolazili. Takođe, dobili su „četiri mjesta za po pet dana u Igalu”, od Sindikata. „Kome smo svo ovo vrijeme dok ne dobijamo plate, plaćali za Fond solidarnosti”.
NA SJEVERU – NIŠTA BOLJE: Neka od preduzeća na sjeveru Cren Gore duguju radnicima plate i po nekoliko godina. To je, recimo, slučaj sa bjelopoljskom Lenkom, čije su se radnici ove sedmice, zakapijani u fabrici, obračunavali sa obezbjeđenjem preduzeća. Oni ne primaju plate već sedam godina. Recept za preživljavanje sličan je onom koji primjenjuju nikšićke kolege. Osim pozajmica, glavni izvor prihoda je – rođačka samilost.
Rosanda Peković, radnica Lenke, objašnjava: „Nije teško objasniti kako preživimo mjesec. Teško je živjeti. Svi radnici Lenke su ljudi srednjih godina, tako da su nam šanse da zaradimo sa strane nikakve. Poneko ima jednu platu u porodici, a ostalo se sve svodi na pomoć rodbine”. Djeca su joj odrasla, studenti. „Srećom su dobri studenti, pa su na budžetu. Inače, ne bi mogli da ih školujemo. Osim to malo hrane, ne možemo više da im obezbijedimo”.
Lenka nije usamljen slučaj. Tu je i mojkovačka firma Vukman Kruščić. Miomir Jovanović, predsjednik štrajkačkog odbora, pojašnjava preživljavanje na svom primjeru: „Hranu uzimam na veresiju, doduše ni to više ne može, znaju da im nemamo odakle vratiti. Podstanar sam, ali kiriju srećom ne plaćam, živim u jednoj staroj kući koju održavam.”
Jovanović i njegova supruga su od devedeset druge – tehnološki višak. Primaju materijalno obezbjeđenje porodice u iznosu od 80 eura, što su im ukupni mjesečni prihodi. „Na konto tog obezbjeđenja podigao sam kredit kod Agroinvesta, da pošaljem ćerku na studije. Greota je da ostane bez škole, kad je dobar student” . U Mojkovcu je, kaže Jovanović, možda teže preživjeti bez primanja nego u nekim drugim gradovima: „Nema se od koga pozajmiti. U mojkovačkoj privredi danas radi 250 ljudi, a nekada je radilo četiri hiljade. Pa vi izračunajte”.
Teško je izračunati kako se troši ono što se nema. Istovremeno, nema ni odgovora na pitanje – kako to i dalje posluju firme koje godinama ne isplaćuju zarade zaposlenima. I stučnjaci koje smo kontaktirali – sliježu ramenima.
PONIŽENI I UVRIJEĐENI: Sigurno je jedino da su godine tokom kojih je svaki dan bio mješavina straha, stida i osjećaja bespomoćnosti, ostavile posljedice na te ljude, objašnjava Milorad Simunović, profesor psihologije na crnogorskom Univerzitetu. „To je direktan napad na biologiju čovjeka. Uskraćeno je osnovno ljudsko pravo – pravo na život. Samim tim uskraćeno im je sve ostalo na ljestvici motivacije. Govorimo o ogromnoj frustraciji. Ti ljudi su marginalizovani. Postali su socijalni autsajderi”.
Profesor je sarkastičan: „Možda je to neki genijalni um odlučio da konačno razriješi staro filozofsko pitanje – odnosa duha i tijela. Da odvoji duh i tijelo i te ljude spiritalizuje”.
Od nemaštine je, kažu naši sagovornici, gora samo bespomoćnost pred bezakonjem. „U snu nijesam mogao da zamislim da ću biti fizički zatvoren u sopstvenoj firmi, a da niko od državnih organa ne reaguje”, kaže Semir Balić iz nikšićke Livnice. I ostali to potvrđuju. To se dogodilo tokom štrajka, a oslobodili su ih, kažu, radnici Željezare, silom. „Poslodavac nam je čak svojevremeno rekao da je Crna Gora mizerija. Kako da se osjećamo nego tako – mizerno”, kaže Angelina Mušikić.
Nego, biće još spiritualizovanih. Radnici KAP-a, javili su mediji, neće primiti martovsku platu. Neizvjesno je i šta će se dogoditi sa radnicima nikšićkih Boksita. Prorijeđene zarade, jednom u nekolika mjeseca, najavljene su i zaposlenima u pojedinim ovdašnjim lokalnim samoupravama.
Problem je: ostaće malo rođaka koji će moći da pripomognu.

MIlena PEROVIĆ KORAĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo