Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tragično iskustvo bez pouke

Objavljeno prije

na

Kada je u jesen prošle godine u časopisu Geology, listu američkog Geološkog društva, objavljena senzacionalna vijest da području Jadrana prijeti opasnost od cunamija i pratećih, velikih potresa tla, malo je ko to upozorenje ozbiljno shvatio. Prema rezultatima istraživanja američkih stručnjaka za seizmiku otkriven je novi aktivni tektonski rascjep čiji djelovi prolaze ispod Jadranskog mora. Glavni istraživač sa Univerziteta Arizona u Tusonu, Ričard Benet tvrdio je tom prilikom da rascjep nastaje na dijelu gdje prednji rub evroazijske ploče nasijeda i klizi preko bivšeg dijela afričke ploče, koji bi mogao prouzrokovati veliki zemljotres u regionu južne Italije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije!? Otkriveni rasjed po navodima istraživača na svom najjužnijem kraju povezan je sa seizmički aktivnom zonom na jugu, koja je izazvala veliki potres u Dubrovniku 1667, koji je, podsjećanja radi, razornom snagom iste godine pogodio i Budvu, te onaj potres 1979. u Crnoj Gori. Samo šest mjeseci kasnije nakon objavljivanja ovog otkrića snažan, katastrofalan zemljotres jačine 6,3 stepena Rihterove skale pogodio je centralnu planinsku oblast Abruco u Italiji, koja se nalazi oko 100 km sjeveroistočno od Rima. Razorni zemljotres koji je najjače pogodio stari grad Akvilu, glavni grad provincije Abruco, odnio je najmanje 294 žrtve, registrovano je oko 1.170 povrijeđenih, uz ogromna razaranja i velike materijalne štete.
Aprilska katasrofa u Italiji ostaviće na desetine hiljada ljudi bez svojih domova, prema prvim procjenama najmanje oko 30 hiljada ljudi ostaće bez posla, a obnova postradale regije stajaće oko 12 milijardi eura.

ČUDNE PODUDARNOSTI: Zemljotres u Italiji gotovo se poklopio sa godišnjicom aprilske katastrofe u Crnoj Gori. Kao što je poznato u razornom potresu koji se dogodio u nedjelju, 15 aprila 1979. godine, na dan zajedničkog Uskrsa vjernika katoličke i pravoslavne vjere, sa magnitudom od 7,0 Rihterove skale i intenzitetom od 9 stepeni Merkalijeve, izgubljen je 101 život. Materijalna šteta koju je pretprjela Crna Gora, procijenjena je na 4,5 milijarde dolara. Najviše su stradali primorski gradovi Kotor, Budva, Bar, Ulcinj, Tivat i Herceg Novi, uz razaranje oko 250 naselja u unutrašnjosti.

Istorija potresa u Italiji na više načina povezana je sa dešavanjima u Crnoj Gori. Godinu dana kasnije, 1980. godine u zemljotresu koji pogađa regiju Kampanje strada oko 3.000 ljudi! Neobičnost vezana za posljednji zemljotres u Italiji svakako su predviđanja tragičnog događaja. Nakon Amerikanca Ričarda Beneta i italijanski seizmolog Đoakino Đulijani, istraživač nacionalnog instituta Gran Saso upozoravao je stanovnike Akvile na dolazeću katastrofu. Njegova upozorenja ostala su bez odjeka, optužen je za izazivanje panike među stanovništvom i negiran od strane stručnjaka.

ŠKOLA BEZ UČENIKA: Zemljotres u Italiji pokrenuo je u Crnoj Gori raspravu o kvalitetu gradnje odnosno o poštovanju seizmičkih standarda. Poznato je da je nakon zemljotresa, koji je bio najveća katastrofa te vrste u Jugoslaviji i jedna od većih u Evropi, tadašnji Republički Zavod za urbanizam i projektovanje u Titogradu objedinjavao niz značajnih aktivnosti u svjetskim razmjerama na analizi svih seizmičkih aspekata. Snimljeno je preko 64.000 oštećenih objekata. Na osnovu podataka i analiza rađene su studije povredljivosti za svaku opštinu. Ondašnji direktor Zavoda, profesor Božidar Pavićević rado naglašava da je Crna Gora tada postala vrhunska škola novog načina urbanističkog planiranja. Veliki broj stručnjaka iz Amerike, Evrope i Japana bio je angažovan u okviru projekta Ujedinjenih nacija,UNDP-YUG 79/104, pod nazivom Projekat Prostorni plan Republike i generalni planovi opštinskih centara. Projektom je rukovodio arhitekta Adolf Ciborovski. „Prostorni plan je bio zasnovan na dokumentu projekta čije su vodeće premise smanjenje seizmičkog rizika i zaštita okoline, sa integralnim pristupom planiranju razvoja. Prvi put usvojen je koncept da se smanjenje seizmičkog rizika uvede u proces urbanističkog planiranja. U Crnoj Gori je tada zaključeno da se arhitektonski oblici moraju prilagoditi otpornosti na zemljotres i planiranje postaviti u skladu sa tim”, podsjeća profesor Pavićević. Može se reći da je naznačeni opšti koncept na izvjestan način prisutan u mnogim savremenim programima Evropske unije, kaže Pavićević. ,,Nažalost, uprkos svim tim poukama sa atributom ,nadvremenskih lekcija’ najopštijeg značaja, koje prevazilaze njihovo vezivanje za lokalni događaj i nekoliko godina nakon njega može se reći da su ona najvećma ignorisane upravo u zemlji njihovog izvorišta”, navodi Pavićević u jednom od svojih članaka objavljenih povodom revizije Prostornog plana Crne Gore u kome preporuke iz navedene Studije povredljivosti nisu našle primjenu.

bozidar-pavicevicGRADITELJSKI FUŠERAJ: U zemljotresu u Italiji porušene su pored starih naselja i neke od novih zgrada. To je bio razlog da tužilac Alfredo Rosini pokrene istragu o kvalitetu gradnje na tim objektima. „Moramo da utvrdimo da li su neke zgrade zidane samo od pijeska ili kao u pojedinim slučajevima, bez upotrebe armature”, izjavio je tužilac Rosini.
Ne znamo ko bi u sličnoj situaciji mogao odgovarati u Budvi na primjer, u kojoj se bespravno, što znači bez odgovarajućeg nadzora grade hoteli, kompleksi, stambena naselja… U turističkom mjestu u kome je Stari grad gotovo sravnjen, u kome su se hoteli na Slovenskoj plaži za nekoliko sekundi složili kao kutije šibica, gradilo se godinama kao da potresa nikada nije ni bilo. Samo je Stari grad Budva nakon obnove konzerviran za dalju gradnju i razvoj, dok se u njegovoj bližoj i daljoj okolini gradilo bez osnovnih pravila. Sa stanovišta seizmičke sigurnosti Budva je primjer pogrešnog ponašanja. Među zgradama u močvarnom budvanskom polju nema ulica, prolaza, stanari se mogu rukovati kroz prozore susjednih zgrada. Prodato je u njima na hiljade novih stanova, a da ni jedna od građevina nije dobila ni upotrebnu dozvolu. Nikada nije urađena revizija projekata tih zgrada ili tehnički pregledi. Stručnjaci upozoravaju da velika opasnost prijeti od klizišta na kojima su naselja već podignuta i na kojima se planiraju novi graditeljski poduhvati. Poput gradnje niza stambenih kompleksa na brdu Spas iznad Budve. Ili onim objektima na kojima su dodavani novi spratovi. Takav je slučaj sa hotelom Avala na kome su bez dodatnih obezbjeđenja nadzidana dva do tri sprata na prethodnih šest etaža. Ohrabrena mirovanjem tla u posljednjih trideset godina, aktuelna vlast se odvažila na gradnju solitera u regionu koji je označen devetim stepenom seizmičnog rizika.  U sred Slovenske plaže planirana je gradnja dva solitera sa po 35 spratova. Na mjestu Turističkog naselja Slovenska plaža koje je rađeno prema usvojenom konceptu zaštite i podignuto na ravnoj betonskoj ploči sa najviše tri sprata.  „Mora se voditi računa o koncentraciji objekata, o gustini stanovanja i resursa koji se tamo nalaze. Sa gustinom i koncentracijom bilo da se gradi u širinu ili visinu povećava se rizik do nivoa koji je teško kontrolisati. Najavljeni planski koncept sa brojnim soliterima apsurdno visoke spratnosti u datom okruženju na bi se mogao drugačije označiti nego katastrofičnim. Kako u odnosu na prirodnu i već izgrađenu sredinu u kojoj se lociraju, tako još i više sa apekta povećanja ionako vrlo visokog nivoa seizmičkog rizika”, smatra profesor Pavićević.

 

Branka Plamenac

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo