Povežite se sa nama

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Nedopustiva sličnost sa prethodnicima

Objavljeno prije

na

Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad…

 

MONITOR: Nova vlast najavila je raspodjelu rukovodećih funkcija u brojnim državnim preduzećima i agencijama po političkom ključu. Kako to komentarišete?

MINIĆ: Skandalozno „popunjavanje po dubini“ partijski podobnim kadrovima je samo posljedica u biračkom tijelu/narodu ukorijenjene (tradicionalne) matrice: „Šta mi nudiš za učlanjenje u partiju“ na kojoj partitokratija uništava društvo i državu.

Nema na političkoj sceni Crne Gore, u vlasti ili opoziciji, političke partije kojoj dominantno obilježje nije upravo taj način funkcionisanja, manje ili više očigledno. Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad… itd, sve zaključno sa jednakošću pred zakonom. Ja to razumijem kao jasnu obznanu koliko građanin i građanska svijest nemaju šansu u Crnoj Gori za duže vrijeme.

MONITOR: A kako komentarišete telefonsku čestitku premijera Zdravka Krivokapića predsjednici RS Željki Cvijanović „svih njihovih praznika“,  pa i dana RS, koji je odlukama Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim, i reakcije koje su potom uslijedile?

MINIĆ: Isključivo kao nastavak insistiranja na diobenim temama na štetu mnogobrojnih  preozbiljnih, presloženih obaveza koje stoje pred Vladom a o kojima nemamo informacija.

MONITOR: Prethodna godina je završena baš kao i ona prije nje. Nova vlast je, poput prošle, uz argumentaciju  hitnosti, predložila i usvojila izmjene Zakona o vjeroispovjesti u gluho doba noći u skupštini, bez javne rasprave. Šta vama to govori?

MINIĆ: O nedopustivoj sličnosti sa „logikom“ i metodom rada prethodnika u ozbiljnim stvarima koji su u žiži javnosti.

MONITOR: U predizbornom periodu, aktuelna vlast je govorila jmnogo o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neki potezi nove Vlade, međutim, kao da su ojačali tu podijeljenost?

MINIĆ: Upravo to je jedno od krupnih razočarenja u dosadašnjem predstavljanju tumarajuće nove Vlade. No, priznajem, teško je zadovoljiti toliko „šarenoliku“ i u pretežnom dijelu agresivno isključivu parlamentarnu većinu na kojoj treperi nova Vlada sa (realnim) strahom da ne bude „utuljena“ ukoliko ne potencira pitanja na kojima, kao i prethodna vlast, opstaju političke opcije koje čine većinu nove vlasti.

MONITOR: Predsjednik države je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, ali i ostale zakone izglasane na posljednjem prošlogodišnjem skupštinskom zasijedanju,  vratio Skupštini. Kakvu je poruku u stvari Đukanović time poslao?

MINIĆ: Jasnu i očekivanu da će iskoristiti sva raspoloživa sredstva, naročito ako su legalna, da onemogući ili učini izazovnijim inače vrlo izazovan posao nove vlasti čak i kada ga posmatramo samo u dijelu oslobađanja države od taloga koji je ostavila vlast koju personifikuje Predsjednik.

MONITOR: Odbio je i da potpiše opoziv ambasadora. Kako kao pravnik komentarišete taj potez, s obzirom na to da su se u javnosti mogli čuti različiti stavovi?

MINIĆ: Kao posljedicu nerijetkih „pravnih praznina“ u legislativi rađenoj u ambijentu sličnom jednopartizmu gdje se monolitna vlast osjećala apsolutno komotno i u promovisanju „beskonfliktne“ politike kreirane u uskom krugu ljudi da ne kažem od jednog čovjeka.

MONITOR: Da li se trenutno može govoriti o dvovlašću u Crnoj Gori, i čime to sve može rezultirati?

MINIĆ: Apsolutno, iako formalno izgleda da je došlo do smjene vlasti. Štaviše, ja smatram da je i u ovom trenutku tzv. „prošla vlast“ moćnija unutar državnog aparata pod kontrolom izvršne vlasti a u sudskoj je ta premoć nedostižna za novu vlast za duže vrijeme, naročito kod pokazanog odnosa parlamentarne većine i Vlade.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da nova Vlada ima ozbiljnu opoziciju i u svojim redovima?

MINIĆ: Kao svojevrsni specifikum koji u jednakoj mjeri ohrabruje pristalice „status quo“ ambijenta poželjnog za politikante bivše vlasti i za iste takve u toj opoziciji unutar nove vlasti, a istovremeno onespokojava poklonike neophodnih korjenitih reformi države i društva u pravcu izgradnje efikasnog sistema za uspostavljanje socijalne pravde, vladavine prava i ostalih Ustavom proklamovanih ciljeva, na iskustvima i dostignućima razvijenih demokratija.

MONITOR: Prve dane ove godine obilježilo je i hapšenje Branislava Mićunovića, koji je ubrzo pušten na slobodu. Prema novoj vlasti, to je pokazalo da je zakon „jednak za sve“. Da li je to po srijedi ili se radi o političkim porukama?

MINIĆ: To vidim samo kao takvu vrstu poruke. Delikt u pitanju je daleko nižeg značaja i složenosti od onih koje javnost prepoznaje kao direktno vezane za gospodina Mićunovića i njegovu ostvarenost u proteklom višedecenijskom ambijentu. Taj slučaj, međutim, vrlo je značajan za sagledavanje nerealnih očekivanja javnosti od nove vlasti u postojećem, suštinski nepromijenjenom ambijentu, ali još više za ponovno konstatovanje očigledne zlonamjernosti i štetnosti djelovanja bezgranično sujetnog dijela unutar „tanke“ parlamentarne većine u prelomnim trenucima za promjene ili povratak na staro, još teže i još bolesnije.

MONITOR: Može li zakon biti jednak za sve dok se ne oslobode ovdašnje institucije, prvenstveno pravosuđe, odnosno tužilaštvo?

MINIĆ: Upravo je to oblast sa našim „najtanjim“ resursima, sa najvišim izazovima, sa nedopustivim neshvatanjem stvarnih izazova ne samo od strane laičke javnosti već i unutar dijela stručne javnosti. Pri tome, ukupan dosadašnji odnos parlamentarne većine i Vlade prema ovom prezahtjevnom izazovu, dodatno obeshrabruje. Olako p(r)ozivanje Vlade iz redova njene opozicije unutar parlamentarne većine za procesuiranje najuticajnijih aktera korupcije na visokom nivou i najviših predstavnika organizovanih kriminalnih grupa, bjelodano svjedoči o odsustvu minimuma svijesti o složenosti procesa stvaranja uslova da se pravosuđe, makar u prihvaljivoj mjeri, osposobi da uđe u obračun sa tim strukturama koje su sada u premoći u odnosu sa pravosuđe države koncipirane po potrebi tih struktura i vođene, direktno ili prikriveno, od tih struktura.

Širok spektar izazova u procesu izgradnje nezavisnog i nepristrasnog sudstva i samostalnog i efikasnog tužilaštva (preskočiću policiju, advokaturu, vještake…) nerješiv je bez dijaloga sa doskorašnjom vlašću, sadašnjom opozicijom. Ako se zna da su upravo sa djelovima te strukture spregnuti centri moći koji su koncipirali ovakvo pravosuđe za svoje potrebe, postaje jasno kakvi su izgledi na uspjeh tog dijaloga bez neposrednog i jakog pritiska međunarodne zajednice. S tim u vezi je i pitanje neposredne pomoći zapadnih zemalja zaključno sa uključenjem njihovih eksperata u proces izgradnje efikasnog pravosuđa, i to u vrijeme vlasti u kojoj većinu čine protivnici „mrskih“ ambasada zapadnih zemalja. Imao sam, za vrijeme svog kratkog angažovanja u organizaciji protesta „Odupri se“, razgovore sa predstavnicima međunarodnih organizacija i ambasada najuticajnijih država zapada na temu pravosuđa i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i uvjerio se da su naše političke „elite“ ključni limitirajući faktor za uspjeh i ostvarenje cilja jednakosti svih pred zakonom.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo