Povežite se sa nama

Izdvojeno

POSLOVNO CARSTVO BRANISLAVA – BRANA MIĆUNOVIĆA U METROPOLI TURIZMA: Kockarnice, hoteli, soliteri

Objavljeno prije

na

Nikšićanin Branislav – Brano Mićunović, postao je građanin Budve,  i tu izgradio najveći dio svog poslovnog carstva, kojim rukovodi iz luksuznog Hotela Splendid u kome stanuje. Njegovi razgranati poslovi su  ostavili dubok i neizbrisiv trag na  društveni i kulturni život crnogorske metropole turizma,  i na urbanistički izgled grada

 

Tokom proteklih  vjerskih praznika Budva je dospjela u središte interesovanja domaće i inostrane javnosti zahvaljujući hapšenju Branislava – Brana Mićunovića na Badnji dan. Ta je vijest u trenu obišla region i zasjenila sve ostale, pa i najave o mogućim nemirima na Cetinju povodom nalaganja badnjaka ispred Cetinjskog manastira.

Na kružnom toku na ulazu u Budvu i odvajanje puta ka Cetinju, pored turističkog naselja Zavala, pripadnici policije budvanskog Centra bezbjednosti zaustavili su vozilo kojim je, prema kasnijim izvještajima, upravljao poznati „kontroverzni“ biznismen Brano Mićunović, u kome su pronađena dva pištolja sa municijom. U automobilu pored Mićunovića bili su i pripadnici njegovog ličnog obezbjeđenja, Savo Vujović i Srđan Mićunović. Svoj trojici je nakon privođenja određeno zadržavanje u pritvoru do 72 sata.

Iz Uprave policije saopšteno je da im se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Tokom saslušanja u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, Vujović i Mićunović  saopštili su da ilegalno oružje pripada njima, te da  Brano Mićunović nema nikakve veze sa tim. Nakon isteka 48 sati od pritvaranja, Mićunović i njegovi prijatelji pušteni su da se brane sa slobode jer u ODT u Kotoru nijesu zatražili određivanje pritvora, niti su se ovim povodom oglašavali. Bila je to po ocjeni nekih medija „glasna šutnja“ kotorskog tužilaštva iz kojeg nijesu stigli odgovori na brojna pitanja novinara.

Vijest o privođenju Mićunovića izazavala je veliku pozornost javnosti zato što je on  godinama  bio nedodirljiv, a njegove razgranate poslovne poduhvate, milionske investicije i prihode, niko u državi nije smio kontrolisati. U javnosti se inače pojavljuje isključivo u pratnji više pripadnika ličnog obezbjeđenja koji  neskriveno od očiju prolaznika, nose one crne torbice za pojasom. Tako je i sam doprinio stvaranju imidža opasnog lika iz posebnog društvenog miljea.

Neposredno nakon privođenja oglasio se potpredsjednik Vlade, Dritan Abazović riječima: „Mir i sigurnost preduslov su svakog napretka, a svi građani moraju biti jednaki pred zakonom. To važi i za gospodina Branislava Mićunovića i aktivnosti policije nemaju nikakve veze sa njegovim vjerskim, nacionalnim ili političkim opredjeljenjem, već sa Ustavom i zakonima ove zemlje“.

Iako su za slične prekršaje mnogi Budvani dobijali rigorozne kazne, Mićunović se brzo našao na slobodi. On važi za dugogodišnjeg prijatelja predsjednika Mila Đukanovića, te je njegovo privođenje ponegdje protumačeno i kao iskušavanje političke moći predsjednika Crne Gore.

Nikšićanin Brano Mićunović, postao je građanin Budve, u kojoj je izgradio najveći dio svog poslovnog carstva, kojim rukovodi iz luksuznog Hotela Splendid u kome stanuje. Njegovi razgranati poslovi na teritoriji  naše turističke metropole ostavili su dubok i neizbrisiv trag na društveni i kulturni život Budve, kao i na urbanistički izgled grada.

Poslovna karijera Mićunovića u Budvi počela je 2004. godine, kada se pod čudnim okolnostima jedina državna filmska institucija u Crnoj Gori,  Zeta film, sa sjedištem u atraktivnoj poslovnoj zgradi nadomak Starog grada, našla na spisku za privatizaciju. Među ponudama za kupovinu od nekoliko filmskih kuća iz regiona i Italije, našla se i – ponuda koja se ne odbija. Tako je Zeta film,  preduzeće za proizvodnju i distribuciju filmova, za koju se vezuju počeci crnogorske kinematografije, prešla u ruke Mićunovića. A sa Zeta filmom i zgrada koja je bila ujedno i gradski Dom kulture, sa velikom pozorišnom i bioskopskom salom, u kojoj je bila smještena i gradska biblioteka, uprava festivala Grad teatar, Radio Budva i mnoge društvene organizacije.

Kao novi većinski vlasnik Zeta filma, Mićunović je za kratko vrijeme ugasio ili iselio ove kulturne ustanove. Nakon 58 godina od osnivanja, firma Zeta film je prestala da postoji. Bogat filmski materijal, filmske trake i skupa montažna oprema, odnijeti su za Podgoricu. Pozorišnu i nekoliko bioskopskih sala uz čije su sadržaje generacije Budvana odrastale, pretvorio je u nadaleko poznatu diskoteku Trokadero. Otvorio je i kockarnicu i ubrzo iselio i gradsku biblioteku, koja se nakon jednog vijeka postojanja, u jednom trenutku i bukvalno našla na ulici. Nije poznato da se bilo ko od današnjih istaknutih patriota i intelektualaca, zabrinutih za stanje crnogorskog identiteta i kulturno-istorijskog nasljeđa, oglasio povodom ove bestijalne akcije gašenja državnih i lokalnih institucija kulture i njihove prenamjene u „institucije“ jeftine zabave i kocke. Ni 16 godina kasnije Budva nije sagradila novo pozorište i bioskopsku salu kakvu je imala pola vijeka ranije, dok je gradska biblioteka našla smještaj u zgradi Akademije u predgrađu.

Zgrada Zeta filma porušena je 2018. godine da bi na njenom  mjestu bilo sagrađeno jedno  ružno kockasto zdanje, Hotel Casino sa 12 spratova, ukupne bruto izgrađene površine više od 15 hiljada kvadrata. Mićunović je uživao izuzetne privilegije na svim nivoima vlasti. I kao divlji graditelj, ali i onda kada gradi u legalnim okvirima. Da bi na parceli od 2.400 kvadrata mogao sazidati soliter sa 12 etaža, njegova katastatrska parcela povezana je sa susjednim gradskim parkom u  zajedničku urbanističku parcelu. Na taj način, na račun parkovske površine dobio je veće urbanističke parametre na osnovu kojih je u centru Budve, blizu starogradskih bedema, uspio podići soliter.

Posao oko završetka condo hotela Casino, procijenjen na 17 miliona eura, Mićunović je podijelio sa turskom kompanijom Merit Montenegro, koja se pojavljuje kao suinvestitor sa kojim je izvršena fizička podjela izgrađenih kvadrata na ravne časti. Turski investitor upisan je u katastar nepokretnosti kao suvlasnik i na zemljištu na kojem se gradi hotel.  Ugovor o zajedničkoj gradnji potpisan je krajem avgusta. Kompanija Merit Montenegro prisutna je od ranije u Crnoj Gori, upravlja  kockarnicama u luksuznim hotelima Avala i Splendid u Budvi i u Hotelu Hilton u Podgorici.

Nekoliko godina ranije, preko kompanije Old Town Invest DOO Budva, koja je u vlasništvu članova Mićunovićeve porodice i advokata, sagrađen je apart hotela Harmonija, na lokaciji između Hotela Belvi i turističkog naselja Zavala. Gradnja je započeta bez potrebnih odobrenja, bespravno, da bi krajem 2009.  Ministarstvo održivog razvoja izdalo građevinsku dozvolu za gradnju apartmanskog kompleksa od 15 spratova, kojim su trajno uništene vizure i pješačke staze između Budve i Bečića. Dio kompleksa prodat je ruskim državljanima za iznose koji se mjere milionima eura.

Mićunović je u javnosti bio prozivan i kao divlji graditelj jednog solitera i omanje zgrade pored, u naselju Mirište iznad Miločera. Umjesto stopiranja gradnje i rušenja bespravno podignutih objekata, Opština Budva u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja, donosi namjenski plan, Lokalnu studiju lokacije Mirište, kojom su Branovi objekti legalizovani i ubrzo za nove milionske sume, prodati.

Bogati Budvanin posjedovao je i zemljišni kompleks od 6.000 kvadrata u zaleđu plaže Drobni pijesak u Reževićima. Zemlju je prodao podgoričkoj kompaniji Savana Commercial Retail, koja je u vlasništvu biznismena Veselina Mijača.

U međuvremenu je postao i vlasnik atraktivne zgrade stare Pošte, sadašnje Atlas banke, koja se nalazi  pored novog Hotela Casino. Novu nekretninu kojom je krunisao svoje bogatstvo u Budvi, pazario je od kompanije Atlas Invest, vlasnika Duška Kneževića, po cijeni od 3,8 miliona eura. Stara zgrada, smještena ispred gradske luke, ima 288 kvadrata i dvorište od 172 m2. Kontroverznim planom DUP Budva centar na toj lokaciji predviđena je zgrada sa 8 spratova, pa se uskoro očekuje  rušenje i ove lijepe male dvospratnice  kojom će centar Budve i okruženje Starog grada dobiti neko novo obličje koje su diktirali bogati, pohlepni i povlašćeni investitori sa svojim kapitalom sumnjivog porijekla, među kojima značajno mjesto pripada Branislavu – Branu Mićunoviću.

Branka PLAMENAC

Komentari

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo