Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREMIJER IZMEĐU PRAVDE, PRAVA I SRPSKOG SVIJETA: Ljubav preko žice

Objavljeno prije

na

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Ali jeste potencijalno najopasniji

 

Bio jednom jedan Sporazum koji su, 9. septembra prošle godine, potpisali lideri koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo.

Obećavao je  reforme, evropski put i evropske standarde. Dočekan je kao ohrabrujući odgovor na sumnje da će nova većina, predvođena koalicijom koju je oko Demokratskog fronta formirala SPC (njene ovdašnje filijale predvođene Mitropolijom crnogorsko-primorskom), vratiti Crnu Goru u vrijeme ekspanzije srpskog nacionalizma i velikosrpskih državnih projekata iz poslednje decenije prošlog vijeka.

„Nema promjene već samo jačanja spoljnopolitičkog puta Crne Gore“, obećavao je aktuelni predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. „Stavljena je tačka na ta (identitetska) pitanja koja su dijelila društvo“, govorio je sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.  ,,Ovo se radi u interesu svih građana Crne Gore bez obzira na vjeru, naciju, politiku”, zaključio je premijer Zdravko Krivokapić.

Onda je, krajem prošle godine, premijer u razgovoru za NIN nabacio mogućnost da prihvatanje i poštovanje potpisanog nije proizvod njegovih želja nego povinovanje realnosti.  Upitan može li izjava da Vlada neće preispitivati odluke o priznanju Kosova i uvođenja sankcija Rusiji dovesti do kraja njegove političke karijere, Krivokapić odgovara: „Rekao sam ono što je politička realnost a ne ono šta su moje političke želje. U parlamentu Crne Gore nema dovoljno ruku ni za jednu odluku o kojoj govorite.“ Matematika.

Stiže i januar. Postpraznično političko zatišje prekinule su vijesti iz Bosne i Hercegovine. Predsjednica RS Željka Cvijanović saopštila je na pres konferenciji da joj je crnogorski premijer 9. januara, u telefonskom razgovoru, čestitao sve naše praznike.

,,Zahvalna sam premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću koji je pozvao i čestitao sve naše praznike i izrazio opredjeljenje da zajedno radimo i unaprjeđujemo u svim oblastima našu saradnju i da to bude bliska saradnja koja će biti na dobrobit građana Crne Gore i Republike Srpske, odnosno BiH”, kazala je Cvijanović.  U Podgorici su  na njenu obavijest reagovali iz premijerovog kabineta: „Zvanične čestitke nije bilo, inače bismo je objavili na sajtu Vlade ili na Tviteru. To je bio privatan razgovor premijera sa Cvijanović“.

Primjetna je razlika: dok predsjednica  RS svog sagovornika oslovljava državnom funkcijom, imenom i prezimenom, nju Krivokapićevi medijski promoteri predstavljaju kratko – Cvijanović. Taman da pomislite kako je tu, greškom, izostalo jedno kuma, seka, rodica.

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Slučajno prisustvo na druženju sa osuđenim teroristom Nikolom Kavajom, jednostrano neobavezujući dogovori o članstvu u aktuelnoj vladi (slučaj Đurović), nemušta i kontradiktorna objašnjenja veza sa kontroverznim biznismenom i političarem u pokušaju Miodragom Dakom Davidovićem, pravno razbarušeni istupi sa mjesta predsjednika vlade.

Devetojanuarski gaf premijera Krivokapića ima, ipak, posebnu specifičnu težinu.

Dan RS, koji se obilježava 9. januara je – praznik zločina.  Ustavni sud Bosne i Hercegovine u tri navrata ga je proglasio neustavnim (1992, 2015. i 2019. godine). A Venecijanska komisija diskriminatorskim (2013. godine) „jer nije u skladu sa univerzalnim vrijednostima dijaloga, tolerancije i razumijevanja“, već je utemeljen na događajima „koji su značajni i važni za samo jedan narod u RS-u, odnosno za srpski narod”.

Da  ne bi bilo kakve zabune, četiri člana Ustavnog suda bira Predstavnički dom Federacije BiH, dva člana Skupština RS a preostala tri člana imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kako bi se spriječila mogućnost nacionalnog paktiranja i preglašavanja (dvojica na jednoga). U oba slučaja, za odluku da je 9. januar kao Dan RS neustavan glasalo je po sedam sudija.

,,Ustavni sud BiH nije osporio pravo Republike Srpske da slavi Dan Republike, ali to ne može da bude 9. januar“, zaključak je iz 2015. godine, pošto je tog dana „ozvaničen početak politike zločina i genocida“.  Samozvana Skupština srpskog naroda u BiH donijela je, 9. januara 1992. godine, Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (RS) „koja se nalazi u sastavu savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica“. RS su, prema toj odluci, činile samoproglašene srpske autonomne oblasti (SAO): Romanija, Hercegovina, Birač, Semberija i Sjeverna Bosna, te Autonomna regija Krajina (nekadašnja Bosanska Krajina) da bi se kasnije uvećala i za teritorije sa kojih je protjeran nesrpski živalj. Ili poubijan. Oružje za ostvarenje tog nauma obezbijedio je zvanični Beograd. U nabavci logistike (recimo, goriva za  tenkove i samohodna artiljerijska oruđa) učestvovala je u zvanična Crna Gora (čitaj jedinstveni DPS). U istom smjeru išli su vojnici, pljačkaši, siledžije i ubice.

Na čelu RS našli su se Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik. I svi su, kasnije, pred Međunarodnim sudom u Hagu, osuđeni za ratne zločine. Tokom rata sa svojih ognjišta protjerano je 1,8 miliona ljudi (približno polovina stanovnika BiH), a život je izgubilo preko 100 hiljada djece, žena i muškaraca.

Dio ovih podataka mora biti poznat i premijeru Krivokapiću. Pošto on nije student prava, političkih nauka ili filozofije sa Univerziteta Crne Gore iz 2016. godine koji, prema anketi CGO, nijesu znali da je Crna Gora učestvovala u ratovima 1991-1995 (jedan od tri anketirana) a da je u BiH, tačnije protiv BiH,   u to vrijeme vođen jedan od najsurovijih evropskih ratova (to nije znao jedan od četiri anketirana). To su danas glasači.  Ako za neke od njih i ne glasamo.

Premijer o tim vremenima zna mnogo više. Kao što mu je jasno da je svojim postupkom prekršio međunarodne običaje ali i javno proklamovano zalaganje na uspostavljanju što boljih odnosa sa zemljama iz okruženja. Zato je svoju čestitku pokušao spakovati u formu privatnih aktivnosti i sakriti je od javnosti.

Možda je privatnost o kojoj je već sjutradan na sva zvona udarila njegova sagovornica iz Banja Luke bila štaka  sa dvostrukom ulogom – premijer potvrdi nepokolebljivost u srpstvu, a  lider URA dobije priliku da se izvuče iz nelagodne i nemoralne situacije. Što je ovaj i prihvatio, javno iskazujući spremnost da „ponekad, ako je to potrebno, i progledamo kroz prste“. Zadovoljan što čestitka za zločin nije dobila i formalan karakter.

Ne trebamo  zaboraviti – Zdravko Krivokapić je u politiku ušao kao predvodnik liste čiji kandidati nemaju ništa protiv  tekovina 9. januara 1992. godine u BiH.  Kao najjača članica te koalicije, Nova Andrije Mandića je zamjerila Vladi i Krivokapiću što čestitka nije bila javna i zvanična. „Mi smatramo da je Republika Srpska ponos svakog Srbina, nastala u borbi za slobodu, i zato još jednom čestitamo praznik i želimo mnogo sreće i uspjeha njenom rukovodstvu i svim građanima“, stoji u njihovom saopštenju, uz obaveznu lekciju i prijetnje političkim i nacionalnim neistomišljenicima. „Oni ionako svakih deset godina mijenjaju identitet, tako da treba da budemo strpljivi kako bi se oni vratili na fabrička podešavanja.“

Ko ne razumije, pojasniće mu poslanik DF Jovan Vučurović, odnedavni predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode: „Slušam kukumakanje nacionalnih manjina: Srebrenica, Srebrenica… Montenegrinski nacisti… Ovo je država svetosavska i nemanjićka…“.  Evropski.

Tu se priča ne završava. Zapravo, možda, tek počinje. Ovih dana pojavili su se brojni bilbordi u Srbiji, Crnoj Gori i RS (srpski svet, što bi rekli zvaničnici vlasti u Beogradu) sa kojih se traži – Obnovimo Njegoševu kapelu. Zašto bi pitanje: kapela ili mauzolej na Jezerskom vrhu, bilo toliko važno stanovnicima Subotice? Odgovor je, još prije 50 godina, ponudio istoričar Vladimir Dedijer:

„Hijerarhija SPC ne vodi akciju za očuvanje Njegoševe zaostavštine, nego sve sile napreže da spase građevinu kralja Aleksandra Karađorđevića, jer ona predstavlja višestruki simbol: Prvo, Aleksandrova zadužbina je oličenje uništenja državnosti Crne Gore posle 1918. godine… Drugo, Aleksandrova kapelica je oličenje prevage dinastije Karađorđevića nad dinastijom Petrovića. I, treće, ta kapelica je ujedno simbol uništenja nezavisnosti Crnogorsko-primorske mitropolije koju je ona čuvala kroz vekove, da bi posle 1918. godine, zajedno sa drugim nezavisnim srpskim crkvama, bila podvrgnuta srbijanskoj pravoslavnoj crkvi.“

Sad, možda, i onaj privatni razgovor na relaciji Podgorica – Banja Luka dobija više smisla.

Naša stvarnost je po običaju višeslojna. Na jednoj strani imamo većinu spremnu da  prećuti, a i  podrži  politiku koja je proizvela masovne zločine, ukoliko se to uklapa u njihova stranačka očekivanja i ambicije.  Čuli smo kako se  lider URA muči da opravda svog koalicionog partnera; čuli smo i kako Bečićeve Demokrate  ćute. Ali nijesmo čuli Medojevićev PzP.

Na drugoj strani je opozicija predvođena DPS-om. Nekadašnji (a dijelom i sadašnji) lideri te partije pomagali su pokušaj ubistva BiH onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći. Nakon što su pohodili srpski Dubrovnik da ga učine „starijim i ljepšim“ od onoga sa UNESCO-vog popisa svjetske baštine. Kao iko drugi o tom može svjedočiti Davidović – policijski zvaničnik RCG pa ministar SAO Hercegovina. O istom trošku, rekli bi. Sadašnji funkcioneri DPS skrivaju prošlost od mlađih naraštaja. Da ne naruže lik i djelo Mila Đukanovića (tadašnji premijer) i Duška Markovića (sekretar vlade). Pa mlađi od 40 i ne znaju šta je prošle nedjelje čestitao premijer Krivokapić. Njima u Bosni i Hercegovini. I nama u Crnoj Gori.

 

Tri slike „praznika“

Opsada Sarajeva, jedna od najdužih u istoriji ratovanja, počela je u noći 4. na 5. april 1992. godine, a završila se 29. februara 1996. godine. Tokom opsade ubijeno je 12.000 ljudi, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno. ,,Otvorite vatru i udrite tako da ih raspametite“, komandovao je Ratko Mladić srpskoj artiljeriji sa okolnih brda.

Logor Omarska (Prijedor) formiran je krajem maja a zatvoren je krajem avgusta 1992. Za nešto manje od tri mjeseca, prema spiskovima vlasti RS, kroz logor je prošlo 3.334 logoraša. Nakon raspuštanja logora logoraši nisu pušteni na slobodu nego su prebačeni u logore Manjača i Trnopolje.

Pripadnik Arkanovih Tigrova šutira tijelo žene u BiH 1992. Foto: Ron Haviv/VII.

 

STATISTIKA OPSADE SARAJEVA

Trajanje: 1.425 dana
Ubijeni: 11.541
Ubijena djeca: 1.601
Ranjeni: oko 50.000
Prosječan broj granata koje su dnevno padale na Sarajevo: 329
Rekordan broj granata koje su u jednom danu pale: 3.777 (22. jul 1993)
Ukupan broj granata koje su pale na grad: oko 490.000

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo