Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREMIJER IZMEĐU PRAVDE, PRAVA I SRPSKOG SVIJETA: Ljubav preko žice

Objavljeno prije

na

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Ali jeste potencijalno najopasniji

 

Bio jednom jedan Sporazum koji su, 9. septembra prošle godine, potpisali lideri koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo.

Obećavao je  reforme, evropski put i evropske standarde. Dočekan je kao ohrabrujući odgovor na sumnje da će nova većina, predvođena koalicijom koju je oko Demokratskog fronta formirala SPC (njene ovdašnje filijale predvođene Mitropolijom crnogorsko-primorskom), vratiti Crnu Goru u vrijeme ekspanzije srpskog nacionalizma i velikosrpskih državnih projekata iz poslednje decenije prošlog vijeka.

„Nema promjene već samo jačanja spoljnopolitičkog puta Crne Gore“, obećavao je aktuelni predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. „Stavljena je tačka na ta (identitetska) pitanja koja su dijelila društvo“, govorio je sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.  ,,Ovo se radi u interesu svih građana Crne Gore bez obzira na vjeru, naciju, politiku”, zaključio je premijer Zdravko Krivokapić.

Onda je, krajem prošle godine, premijer u razgovoru za NIN nabacio mogućnost da prihvatanje i poštovanje potpisanog nije proizvod njegovih želja nego povinovanje realnosti.  Upitan može li izjava da Vlada neće preispitivati odluke o priznanju Kosova i uvođenja sankcija Rusiji dovesti do kraja njegove političke karijere, Krivokapić odgovara: „Rekao sam ono što je politička realnost a ne ono šta su moje političke želje. U parlamentu Crne Gore nema dovoljno ruku ni za jednu odluku o kojoj govorite.“ Matematika.

Stiže i januar. Postpraznično političko zatišje prekinule su vijesti iz Bosne i Hercegovine. Predsjednica RS Željka Cvijanović saopštila je na pres konferenciji da joj je crnogorski premijer 9. januara, u telefonskom razgovoru, čestitao sve naše praznike.

,,Zahvalna sam premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću koji je pozvao i čestitao sve naše praznike i izrazio opredjeljenje da zajedno radimo i unaprjeđujemo u svim oblastima našu saradnju i da to bude bliska saradnja koja će biti na dobrobit građana Crne Gore i Republike Srpske, odnosno BiH”, kazala je Cvijanović.  U Podgorici su  na njenu obavijest reagovali iz premijerovog kabineta: „Zvanične čestitke nije bilo, inače bismo je objavili na sajtu Vlade ili na Tviteru. To je bio privatan razgovor premijera sa Cvijanović“.

Primjetna je razlika: dok predsjednica  RS svog sagovornika oslovljava državnom funkcijom, imenom i prezimenom, nju Krivokapićevi medijski promoteri predstavljaju kratko – Cvijanović. Taman da pomislite kako je tu, greškom, izostalo jedno kuma, seka, rodica.

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Slučajno prisustvo na druženju sa osuđenim teroristom Nikolom Kavajom, jednostrano neobavezujući dogovori o članstvu u aktuelnoj vladi (slučaj Đurović), nemušta i kontradiktorna objašnjenja veza sa kontroverznim biznismenom i političarem u pokušaju Miodragom Dakom Davidovićem, pravno razbarušeni istupi sa mjesta predsjednika vlade.

Devetojanuarski gaf premijera Krivokapića ima, ipak, posebnu specifičnu težinu.

Dan RS, koji se obilježava 9. januara je – praznik zločina.  Ustavni sud Bosne i Hercegovine u tri navrata ga je proglasio neustavnim (1992, 2015. i 2019. godine). A Venecijanska komisija diskriminatorskim (2013. godine) „jer nije u skladu sa univerzalnim vrijednostima dijaloga, tolerancije i razumijevanja“, već je utemeljen na događajima „koji su značajni i važni za samo jedan narod u RS-u, odnosno za srpski narod”.

Da  ne bi bilo kakve zabune, četiri člana Ustavnog suda bira Predstavnički dom Federacije BiH, dva člana Skupština RS a preostala tri člana imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kako bi se spriječila mogućnost nacionalnog paktiranja i preglašavanja (dvojica na jednoga). U oba slučaja, za odluku da je 9. januar kao Dan RS neustavan glasalo je po sedam sudija.

,,Ustavni sud BiH nije osporio pravo Republike Srpske da slavi Dan Republike, ali to ne može da bude 9. januar“, zaključak je iz 2015. godine, pošto je tog dana „ozvaničen početak politike zločina i genocida“.  Samozvana Skupština srpskog naroda u BiH donijela je, 9. januara 1992. godine, Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (RS) „koja se nalazi u sastavu savezne države Jugoslavije, kao njena federalna jedinica“. RS su, prema toj odluci, činile samoproglašene srpske autonomne oblasti (SAO): Romanija, Hercegovina, Birač, Semberija i Sjeverna Bosna, te Autonomna regija Krajina (nekadašnja Bosanska Krajina) da bi se kasnije uvećala i za teritorije sa kojih je protjeran nesrpski živalj. Ili poubijan. Oružje za ostvarenje tog nauma obezbijedio je zvanični Beograd. U nabavci logistike (recimo, goriva za  tenkove i samohodna artiljerijska oruđa) učestvovala je u zvanična Crna Gora (čitaj jedinstveni DPS). U istom smjeru išli su vojnici, pljačkaši, siledžije i ubice.

Na čelu RS našli su se Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik. I svi su, kasnije, pred Međunarodnim sudom u Hagu, osuđeni za ratne zločine. Tokom rata sa svojih ognjišta protjerano je 1,8 miliona ljudi (približno polovina stanovnika BiH), a život je izgubilo preko 100 hiljada djece, žena i muškaraca.

Dio ovih podataka mora biti poznat i premijeru Krivokapiću. Pošto on nije student prava, političkih nauka ili filozofije sa Univerziteta Crne Gore iz 2016. godine koji, prema anketi CGO, nijesu znali da je Crna Gora učestvovala u ratovima 1991-1995 (jedan od tri anketirana) a da je u BiH, tačnije protiv BiH,   u to vrijeme vođen jedan od najsurovijih evropskih ratova (to nije znao jedan od četiri anketirana). To su danas glasači.  Ako za neke od njih i ne glasamo.

Premijer o tim vremenima zna mnogo više. Kao što mu je jasno da je svojim postupkom prekršio međunarodne običaje ali i javno proklamovano zalaganje na uspostavljanju što boljih odnosa sa zemljama iz okruženja. Zato je svoju čestitku pokušao spakovati u formu privatnih aktivnosti i sakriti je od javnosti.

Možda je privatnost o kojoj je već sjutradan na sva zvona udarila njegova sagovornica iz Banja Luke bila štaka  sa dvostrukom ulogom – premijer potvrdi nepokolebljivost u srpstvu, a  lider URA dobije priliku da se izvuče iz nelagodne i nemoralne situacije. Što je ovaj i prihvatio, javno iskazujući spremnost da „ponekad, ako je to potrebno, i progledamo kroz prste“. Zadovoljan što čestitka za zločin nije dobila i formalan karakter.

Ne trebamo  zaboraviti – Zdravko Krivokapić je u politiku ušao kao predvodnik liste čiji kandidati nemaju ništa protiv  tekovina 9. januara 1992. godine u BiH.  Kao najjača članica te koalicije, Nova Andrije Mandića je zamjerila Vladi i Krivokapiću što čestitka nije bila javna i zvanična. „Mi smatramo da je Republika Srpska ponos svakog Srbina, nastala u borbi za slobodu, i zato još jednom čestitamo praznik i želimo mnogo sreće i uspjeha njenom rukovodstvu i svim građanima“, stoji u njihovom saopštenju, uz obaveznu lekciju i prijetnje političkim i nacionalnim neistomišljenicima. „Oni ionako svakih deset godina mijenjaju identitet, tako da treba da budemo strpljivi kako bi se oni vratili na fabrička podešavanja.“

Ko ne razumije, pojasniće mu poslanik DF Jovan Vučurović, odnedavni predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode: „Slušam kukumakanje nacionalnih manjina: Srebrenica, Srebrenica… Montenegrinski nacisti… Ovo je država svetosavska i nemanjićka…“.  Evropski.

Tu se priča ne završava. Zapravo, možda, tek počinje. Ovih dana pojavili su se brojni bilbordi u Srbiji, Crnoj Gori i RS (srpski svet, što bi rekli zvaničnici vlasti u Beogradu) sa kojih se traži – Obnovimo Njegoševu kapelu. Zašto bi pitanje: kapela ili mauzolej na Jezerskom vrhu, bilo toliko važno stanovnicima Subotice? Odgovor je, još prije 50 godina, ponudio istoričar Vladimir Dedijer:

„Hijerarhija SPC ne vodi akciju za očuvanje Njegoševe zaostavštine, nego sve sile napreže da spase građevinu kralja Aleksandra Karađorđevića, jer ona predstavlja višestruki simbol: Prvo, Aleksandrova zadužbina je oličenje uništenja državnosti Crne Gore posle 1918. godine… Drugo, Aleksandrova kapelica je oličenje prevage dinastije Karađorđevića nad dinastijom Petrovića. I, treće, ta kapelica je ujedno simbol uništenja nezavisnosti Crnogorsko-primorske mitropolije koju je ona čuvala kroz vekove, da bi posle 1918. godine, zajedno sa drugim nezavisnim srpskim crkvama, bila podvrgnuta srbijanskoj pravoslavnoj crkvi.“

Sad, možda, i onaj privatni razgovor na relaciji Podgorica – Banja Luka dobija više smisla.

Naša stvarnost je po običaju višeslojna. Na jednoj strani imamo većinu spremnu da  prećuti, a i  podrži  politiku koja je proizvela masovne zločine, ukoliko se to uklapa u njihova stranačka očekivanja i ambicije.  Čuli smo kako se  lider URA muči da opravda svog koalicionog partnera; čuli smo i kako Bečićeve Demokrate  ćute. Ali nijesmo čuli Medojevićev PzP.

Na drugoj strani je opozicija predvođena DPS-om. Nekadašnji (a dijelom i sadašnji) lideri te partije pomagali su pokušaj ubistva BiH onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći. Nakon što su pohodili srpski Dubrovnik da ga učine „starijim i ljepšim“ od onoga sa UNESCO-vog popisa svjetske baštine. Kao iko drugi o tom može svjedočiti Davidović – policijski zvaničnik RCG pa ministar SAO Hercegovina. O istom trošku, rekli bi. Sadašnji funkcioneri DPS skrivaju prošlost od mlađih naraštaja. Da ne naruže lik i djelo Mila Đukanovića (tadašnji premijer) i Duška Markovića (sekretar vlade). Pa mlađi od 40 i ne znaju šta je prošle nedjelje čestitao premijer Krivokapić. Njima u Bosni i Hercegovini. I nama u Crnoj Gori.

 

Tri slike „praznika“

Opsada Sarajeva, jedna od najdužih u istoriji ratovanja, počela je u noći 4. na 5. april 1992. godine, a završila se 29. februara 1996. godine. Tokom opsade ubijeno je 12.000 ljudi, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno. ,,Otvorite vatru i udrite tako da ih raspametite“, komandovao je Ratko Mladić srpskoj artiljeriji sa okolnih brda.

Logor Omarska (Prijedor) formiran je krajem maja a zatvoren je krajem avgusta 1992. Za nešto manje od tri mjeseca, prema spiskovima vlasti RS, kroz logor je prošlo 3.334 logoraša. Nakon raspuštanja logora logoraši nisu pušteni na slobodu nego su prebačeni u logore Manjača i Trnopolje.

Pripadnik Arkanovih Tigrova šutira tijelo žene u BiH 1992. Foto: Ron Haviv/VII.

 

STATISTIKA OPSADE SARAJEVA

Trajanje: 1.425 dana
Ubijeni: 11.541
Ubijena djeca: 1.601
Ranjeni: oko 50.000
Prosječan broj granata koje su dnevno padale na Sarajevo: 329
Rekordan broj granata koje su u jednom danu pale: 3.777 (22. jul 1993)
Ukupan broj granata koje su pale na grad: oko 490.000

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

TUŽILAČKI ZAKONI I VENECIJANCI PO DRUGI PUT: Početak demontaže DPS pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Raste nervoza među „patriotama“

 

U srijedu je crnogorska Skupština konačno usvojila prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu čime je počela formalna demontaža partijsko-udbaškog pravosuđa koje je režim Mila Đukanovića izgrađivao tokom 30 godišnje vladavine. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je ocijenio donošenje zakona kao „najveći patriotski čin“, dok je jedan od predlagača, poslanik Slaven Radunović, izjavio da se radi o „oslobađanju tužilaštva koje će konačno moći da radi svoj posao odgovorno i bez pritisaka Zorana Lazovića, Brana Mićunovića, Mila Đukanovića itd“.

Noć prije poslanici DPS-a i satelitskih partija su napustili zasijedanje nakon što je većina odbila prijedlog da se odloži usvajanje zakona na 20 dana kako bi se otvorili „razgovori o imenovanju čelnih ljudi u pravosuđu“. DPS je takođe optužio vladajući blok da je zakonsko rješenje „suprotno Ustavu, suprotno mišljenju Evropske komisije i onome što je evropska praksa“.

Kolika je nervoza u taboru DPS-a i njegovih satelita pokazuju i reakcije u ponedjeljak 10. maja, odmah po davanju novog mišljenja Venecijanske komisije (VK) i dan nakon vrlo lošeg izbornog rezultata na lokalnim izborima u Herceg Novom. Naime, prije nego je mišljenje VK i zvanično objavljeno, DPS je zakazao vanrednu pres konferenciju na kojoj je poslanik Danijel Živković preventivno objavio da je mišljenje opet negativno, kao i ranije u martu ove godine, i da „mišljenje VK potvrđuje da je promjena (tužilačkog zakona) protivustavna i protivevropska“. Kasnije se odbrani Ustava i principu podjele vlasti pridružio i poslanik DPS-a Andrija Nikolić pozvavši Abazovića da „ne tumači selektivno“ mišljenje Venecijanaca. Teško da je Nikolićeva izjava ponukana iskustvom nekad vladajućeg DPS-a koji je i te kako „ selektivno tumačio“ ranija mišljenja VK, pogotovo ono koje se ticalo negativnog stava o DPS-ovom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti kao i prijedloge VK o izmjenama Ustava kako bi se ojačala nezavisnost tužilaštava. Reakcijama DPS-a se pridružila i Socijaldemokratska partija čija nekadašnja liderka Draginja Vuksanović Stanković je supruga sadašnjeg vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca  (VDT) Ivice Stankovića kome je još 2019. istekao mandat i koji ovog mjeseca stiče uslove za starosnu penziju.

Što se tiče  „mišljenja“ Venecijanaca,  uočava se velika razlika sa ranijim izvještajem. Tada je VK ozbiljno kritikovala brzopletost Vlade i Skupštine u procesu donošenja sistemskog zakona bez ijedne održane javne rasprave i bez konsultacija sa evropskim partnerima. U novom izvještaju nema ni govora o tome da je novi revidirani nacrt zakona „protivustavan i protivevropski“ kako su DPS i sateliti pokušali staviti Venecijancima u usta. Naprotiv, Venecijanska komisija navodi da je sadašnji revidirani nacrt tužilačkog zakona „pripremljen uvažavajući ranije mišljenje VK na ovu temu usvojenu marta 2021.“ te da se „odmah pozdravlja konstruktivnost crnogorskih vlasti i spremnost za dijalog“. Ono što je glavno, VK navodi da sadašnji, već usvojen zakon „predstavlja značajni napredak“ u odnosu na raniji nacrt kao i da je „uvaženo nekoliko ključnih preporuka VK“. Pri tome, na 5. strani izvještaja se navodi da „postoje još neki nedostaci“ za koje se daju sugestije radi poboljšanja ali i da nisu u nesaglasju sa evropskim standardima. U samoj EU ne postoje jedinstveni standardi kojima se uređuje pitanje izbora i kontrole tužilačkih organizacija. U mnogim zemljama EU (Njemačka, Nizozemska, Poljska…) kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, ministar pravde postavlja i smjenjuje glavnog tužioca ili je ministar pravde istovremeno i vrhovni tužilac. Takvo rješenje su ranije predlagali funkcioneri Demokratskog fronta ali je stav EU bio da takvo rješenje ne bi bilo primjereno balkanskim uslovima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo