Povežite se sa nama

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Obračun partitokrata

Objavljeno prije

na

Na djelu je obračun partitokrata nakon iznuđene trgovine u besprizornoj višedecenijskoj partitokratiji koja devastira sve vrijedno u Crnoj Gori pretpostavljajući lične i grupne interese vrhuški tih partijskih preduzeća opštim vrijednostima i interesima

 

MONITOR: Kako vidite smjenu direktora ANB Sava Kentere, a prethodno Raška Konjevića sa mjesta koordinatora bezbjednosnih službi od strane premijera?

MINIĆ: Jednako kao i njihov izbor na ta mjesta. Kao obračun partitokrata nakon iznuđene trgovine u besprizornoj višedecenijskoj partitokratiji koja devastira sve vrijedno u Crnoj Gori pretpostavljajući lične i grupne interese vrhuški tih partijskih preduzeća opštim vrijednostima i interesima.

Kao neko ko se sa zavidnim rezultatima obrazovao i radio u bezbjednosnom sektoru, znam da taj sektor, koncipiran u prethodne tri decenije za potrebe i interese organizovanog kriminala i korupcije DPS-ove kleptokratije, zahtijeva sistematsko „provjetravanje”, bitno drugačije od načina kako se to radi sa čelnicima ANB- a nakon što je „osvježilo” 30. 08. 2020. godine

MONITOR: A aferu nestanka kamiona sa švercovanim cigaretama?

MINIĆ: Kao samo jednu od ilustracija sveukupnog sunovrata svih institucija provizorijuma tzv. država Crna Gora i vladajuće „etike” „boraca protiv kriminala” u svim strukturama države, zaključno sa pravosuđem. To na ovaj način nijesmo viđali do sada jer se nije diralo u ustaljene tokove šverca rođenog kao „državni posao” i ukorijenjenog u svakom segmentu te države, neuporedivo snažnije od institucija države čiji je posao obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom.

MONITOR: Izvještaj EK za ovu godinu ima negativne tonove. Konstatuje se, između ostalog, da Vlada i Skupština nijesu pokazale posvećenost evropskoj agendi. Slažete li se?

MINIĆ: Saglasan sam. No, ja nijednog trenutka nijesam ni očekivao drukčiji ishod s obzirom na rezultate izbora 30. 08. 2020. godine. Najviše glasova na izborima je dobila politička struktura za koju su vezani naši najveći limiti na evropskom putu. Na suprotnom političkom polu u Crnoj Gori ubjedljivo najjača koalicija je bila ona koja je okrenuta Moskvi i Beogradu i instrukcijama vlasti iz Beograda, što je dovoljno ilustrativno za (ne)opredijeljenost te koalicije Zapadu. Iluzorno je bilo gajiti nadu da će prva struktura biti nosilac borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, čiji su glavni oslonac kroz decenije za nama, i da će iole iskreno profesionalizovati pravosuđe koje su upravo te strukture profilisale ovakvim kakvo je u državi takođe devastiranoj po mjeri tih političkih i sa njima povezanih drugih struktura.

Kada se ovi ključni limiti za napredak Crne Gore na evropskom putu sagledaju u kontekstu ukorijenjene partitokratije neogovornih političkih elita šarenolikih „pobjednika izbora” iz avgusta 2020. godine i naraslih apetita u poslovičnoj trgovini za što povoljnije pozicije i uticaj u vlasti i pratećeg popilizma za pozicioniranje u biračkom tijelu, naivno je bilo očekivati drugačiji ishod.

Svjesno ne komentarišem „instrukcije” zapadnih činilaca u „strukturiranju” ogleda kako konstituisati najmanje štetnu većinu za evropsku agendu. Ovo su rezultati tog ogleda.

MONITOR: Šta su pokazale vlasti nakon smjene DPS-a u avgustu 2020?

MINIĆ: Pokazale su u kojoj mjeri su ograničene sposobnosti političke elite izabrane da predstavlja svijest i htjenja svojih birača. Pokazale su da su posvećene samo sebi i svojim partijskim interesima. Pri tome, populistički okrenuti onima koje predstavljaju i čiji stvarni opšti interesi ne korespondiraju sa ličnim i grupnim interesima vrhuški partijskih preduzeća koja čine zakonodavnu vlast i koje se međusobno ne razlikuju po metodama vladanja tj. obmane naroda, po nemoralu i neodgovornosti u vođenju povjerenih im poslova i u izigravanju proklamovanih ciljeva. Pokazale su i isprazni verbalizam prema Zapadu u fingiranju ispunjavanja mjerila za pristupanje EU. Ja samo tvrdim da se ne radi o preslikanom „metodu vladanja DPS-a” već o našoj znatno starijoj tradiciji iz vremena prije nastanka DPS-a i o narodu kao „pogodnom tlu” za takvu vladavinu.

MONITOR: Dobili smo kritike i na račun pravosuđa. Kakvo je stanje u pravosuđu danas i zašto? 

MINIĆ: Pravosuđe je u suštini isto onako kako je bilo i kada su stizale pohvale iz Evrope koje su trebale da budu podsticaj za suštinske promjene ka nezavisnom i efikasnom pravosuđu ili makar za ispunjenje minimuma uslova koje Zapad traži na tom putu izgradnje svih pa i pravosudnih institucija. To što je „dotaknut vrh ledenog brijega” hapšenjem čelnice sudstva ne znači da je stanje gore od cijelog perioda u kojem je ona „vedrila i oblačila” profilišući najprije tužilaštvo a onda i sudstvo za potrebe organizovanog kriminala i korupcije na najvišim nivoima vlasti. To stanje je, na drugoj strani, u svakom trenutku „višepartijske demokratije” bilo gore od pravosuđa u jednopartizmu koje je, takođe, bilo pod kontrolom partije na vlasti ali sa krupnom razlikom što tadašnja vlast nije bila spregnuta sa kriminalom kao ova višepartijska. Organizovani kriminal je odavno stavio pod potpunu kontrolu sve bitne djelove sistema. Najbitnijim djelovima se OKG posebno posvetio a to je, uz izvršnu vlast, sudska i pravosuđe uopšte.

Još dugo ćemo „ubirati rezultate” nekada „najefikasnijeg sudstva u regionu” iako se, makar u dijelu tužilačke organizacije, pojavljuju pojedinci u donkihotovskim nastojanjima da u postojećim enormno limitirajućim uslovima pokažu profesionalan i odgovoran odnos sa svim neminovnim slabostima koje će pratiti njihov rad do korjenite promjene sistema.

MONITOR: A situaciju sa Ustavnim sudom?

MINIĆ: Još grđa od situacije u sve tri grane vlasti. Tradicionalno, Ustavni sud je bio blamaža te posebne vrste suda koja u svim društvenim sistemima, razvijenim i sličnim našem, odslikavaju stanje društva. Taj sud je decenijama odgledalo zarobljene podaničke svijesti i odsustva etike i odgovornosti u poslovima gdje je to nedopustivo.

To što se među odlazećim pojedincima apostrofira izuzetak-dva koji nijesu pristali da budu dno dna, ne mijenja opšti utisak i spoznaju da daleko odgovornije predstavničko tijelo od postojećeg treba daleko odgovornije da se posveti ovom problemu.

MONITOR: U toku je predizborna kampanja pred lokalne izbore. Kako vidite odluku da se ti izbori održe uprkos blokadi Ustavnog suda?

MINIĆ: Kao ilustraciju neodgovornosti „političke elite” kojoj je narod samoubilački dao da mu uneređuje život.

MONITOR: U izvještaju EK konstatuje se „nedostatak djelotvornog sudskog praćenja važnih starih slučajeva”. Kako čitate tu ocjenu?

MINIĆ: Čitam kao posljedicu sebi poznate činjenice – nemamo izgrađene „pratioce” najvažnijih slučajeva i ne treba da se njima bave ovi koji ne znaju i neće. Znajući minorne kapacitete institucija za njihovo praćenje i posljedice ako bi takvo groblje institucija svojim radom i ishodom onemogućilo pravdu u tim slučajevima, navijam da se ne bave tim slučajevima i da to preuzmu neki budući kredibilni i kompetentni unutar zakonskih rokova.

MONITOR: Kad ćemo u EU?

MINIĆ: Daleko je sunce. Osim ako nam se „Sunce” ne približi kada ocijeni da je bolje imati nas ovakve sa sobom nego u suprotnom taboru.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo