Povežite se sa nama

HORIZONTI

DIVERZIJA NA KRIMSKOM MOSTU I PUTIINOVA ODMAZADA NAD CIVILIMA: Uzdrman simbol ruske ekspanzije

Objavljeno prije

na

Kremlj preferira da se napad prikaže kao teroristički čin, za razliku od druge mogućnosti – da se radi o hrabrom činu sabotaže koji je izvršila Ukrajina. Britanski vojni stručnjak, koji je razgovarao sa BBC-jem, je izjavio da je uvjerljivije objašnjenje da se desila eksplozija ispod mosta – vjerovatno izazvana nekom vrstom morskog drona

 

Prošle subote je na mostu koji spaja okupirani Krim sa Rusijom odjeknula snažna eksplozija. Dio kolovoza ( 2 od 4 trake) je završio u moru a eksplozija je zahvatila i željeznički dio mosta i voz sa cistijernama goriva koji se upravo i tom trenutku zadesio na pruzi. Voz je pretvoren u goreću buktinju dok je kompletan saobraćaj preko mosta zatvoren. Rusija je izjavila da je izveden „teroristički napad na kritičnu infrastrukturu“. U slobodnom dijelu Ukrajine vijest o uspješnom napadu na simbol prve ruske agresije 2014. godine je dočekana sa neskrivenim likovanjem kao malo odocnjeli poklon ruskom diktatoru koji je dan ranije proslavio jubilarni 70. rođendan (po zvaničnoj biografiji – po nezvaničnoj je stariji 2 godine). Most za drumski saobraćaj je završen u aprilu 2018. – četiri godine nakon okupacije i aneksije poluostrva. Na zvaničnom otvaranju 15. maja 2018. predsjednik Vladimir Putin je predvodio kolonu kamiona koji su prešli most dugačak 17 kilometara iz Rusije na Krim. Putin je lično (i teatralno) upravljao vodećim kamionom. Željeznički saobraćaj je pušten u rad godinu i po kasnije – u decembru 2019. godine. Time je u potpunosti uspostavljena kopnena veza sa Ruskom Federacijom preko Kerčkog moreuza koji spaja Azovsko sa Crnim morem.

Ruske vlasti su izjavile da je eksplodirao kamion pun eksploziva u trenutku prelaska mosta prema Krimu. Snimci sigurnosnih kamera objavljeni na društvenim mrežama pokazuju kako se kamion, navodno iz ruskog grada Krasnodara, kretao zapadno preko mosta u trenutku eksplozije. Ruski zvaničnici imenovali su 25-godišnjeg Krasnodarca Samira Jusubova kao vlasnika kamiona i rekli da je vozač bio njegov stariji rođak Mahir Jusubov. Vlasti na Krimu su rekle da je pričinjena „nevelika šteta“ i da će saobraćaj biti ubrzo uspostavljen. Drumski saobraćaj je nastavljen preko preostale dvije trake ali samo za automobile i autobuse dok su kamioni preusmjereni na obližnji trajekt. Istog dana, na Telegram kanalu ruska željeznička kompanija Gran ekspres je saopštila da je voz iz Simferopolja krenuo za Moskvu, a da je iz Sevastopolja pošao za Sankt Petersburg. Informaciju je prenijela zvanična državna agencija TASS kao dokaz „efikasnosti“ ruskih vlasti. Da ugođaj bude ljepši prikazane su nejasne slike vozova u noćnom terminu ili vozova kako pristižu u stanicu tvrdeći da su prešli „obnovljeni“ željeznički most. Međutim, u srijedu se sa satelita moglo jasno vidjeti da izgorjeli voz-cistijerna i dalje stoji na pruzi i da nema saobraćaja.

Analiza britanskog javnog servisa BBC-ja ukazuje da ne samo da nije tačna sovjetska lagarija TASS-a o uspostavljenom željezničkom saobraćaju, već se dovodi u pitanje i zvanična verzija o kamionu napunjenom eksplozivom. Na snimku sigurnosnih kamera se vidi kako ogromna vatrena lopta izbija odmah iza – i sa jedne strane – kamiona i počinje da se penje uzdignutim dijelom mosta.

Brzina kojom se teorija o kamionu-bombi počela širiti ruskim mrežama odmah je postala sumnjiva, kako izvještava BBC. Izgledalo je da Kremlj preferira da se napad prikaže kao teroristički čin za razliku od druge mogućnosti – da se radi o hrabrom činu sabotaže koji je izvršila Ukrajina. Britanski vojni stručnjak koji je razgovarao sa BBC-jem je izjavio da je uvjerljivije objašnjenje da se desila eksplozija ispod mosta – vjerovatno izazvana nekom vrstom morskog drona.

„Mostovi su uopšte dizajnirani da izdrže opterećenje na palubi prema dolje i određenu količinu bočnog opterećenja vjetra. Oni generalno nisu projektovani da izdrže opterećenje prema gore. Mislim da je ova činjenica iskorišćena u ukrajinskom napadu“, objašnjava ekspert BBC-ju. Naime, na jednom od drugih video snimaka sa sigurnosnih kamera je prikazano nešto što izgleda kao pramčani val malog čamca koji se pojavljuje pored jednog od nosača mosta, svega djelić sekunde prije eksplozije.

Ranije, 21. septembra, na ruskim društvenim mrežama kružile su slike koje prikazuju misteriozni čamac na daljinsko navođenje koji je isplivao na obalu u blizini ruske pomorske baze u gradu Sevastopolju na Krimu. Objekat je ličio na veliki crni pokriveni kajak, zajedno sa senzorima na pramcu i bijelim uređajem nalik periskopu na vrhu. Prema lokalnim izvještajima, čamac je odvučen u more i raznesen. Tada je guverner Sevastopolja izjavio da je otkriven dio bespilotnog uređaja i da je nakon istrage uništen na moru eksplozijom. I ranije su kružile glasine da Ukrajina već mjesecima radi na razvoju takvih plovila.

Ako se ispostavi da je Ukrajina uspjela napasti Kerčki (Krimski) most stotinama milja od teritorije pod kontrolom Ukrajine, onda je to, kako navodi BBC, jedna od najambicioznijih operacija Kijeva do sada. Ranije je potopljen glavni brod Crnomorske flote – raketna krstarica Moskva dok je u avgustu izveden spektakularni napad na vazduhoplovnu bazu Saki na Krimu u kome je uništeno 11 ruskih borbenih aviona na zemlji. Način napada je ostao misterija. Nakon napada na avio-bazu, most na Kerču je bio glavni i jedini sigurni izlaz za turiste koji su htjeli što prije napustiti poluostrvo. Samo u jednom danu Krim je tada napustilo 38.000 vozila.

Ukrajinske vlasti su svojim izjavama ostavile prostora za različita tumačenje onoga šta se zapravo dogodilo na mostu u subotu. Mikailo Podoljak, savjetnik predsjednika Volodimira Zelenskog, je išao toliko daleko da sugerira da je eksplozija zapravo interna ruska stvar i proizvod sukoba između FSB-a (nasljednica zloglasnog KGB-a) i PMC Wagner-a (privatna vojna kompanija čovjeka bliskog Putinu) s jedne strane i ruskog Ministarstva odbrane i generalštaba s druge strane. Većina analitičara na Zapadu odbacuje ovakve sugestije.

Odgovor Rusije je brzo stigao. U ponedjeljak su na Ukrajinu lansirane 84 dalekomentne rakete i krstareći projektili i preko 20 dronova-samoubica koje je Iran isporučio Rusiji. Ciljevi nisu bili vojnog karaktera. Pogođene su hidrocentrale, trafostanice, rezidencijalne četvrti, parkovi, igrališta za djecu, škole, univerziteti itd. Poslije duže pauze centar Kijeva su opet potresale eksplozije i na društvenim mrežama su se mogla vidjeti raznesena tijela šetača. Pogođeni su i Lavov, Dnjepropetrovsk, Vinica, Harkiv i drugi gradovi. Ukrajinska vojska tvrdi da je prvog dana napada oborila 43 rakete, što je dijelom potvrđeno snimcima presrijetanja. Neki projektili su promašili ciljeve ali su svakako napravili štetu ostavivši preko 1300 naselja u zemlji bez struje. Idući dan je je ponovljen baraž raketa ali u puno manjem obimu. Na početku rata Rusija je imala oko 7.000 raketa srednjeg i kratkog dometa na zalihama. Do sredine avgusta Rusi su ispalili preko polovinu (3.650 ili 22 na dan u prosjeku) kako izvještava Rojters. Od avgusta se osjetno smanjila frekvencija rakeritanja jer navodno Rusija pati od oskudice komponenti za proizvodnju raketa zbog nedostatka djelova koji su ranije uvoženi sa Zapada.

Strateški gledano, većina posmatrača smatra da su napadi na civilne mete i  beskrupuloznost agresora samo ojačali želju ukrajinskog naroda da izdrži i pobijedi. Neki prave paralelu sa Hitlerovim bjesomučnim napadima prvim raketama V1 i V2 na civilne ciljeve u Londonu 1944. godine, kada je postalo jasno da Njemačka gubi rat.

Da mržnji prema Ukrajincima nema kraja pokazao je video apel prvog „narodnog lidera“ tzv. Donjetske narodne republike (DNR) Pavela Gubareva objavljen u srijedu. Gubarev je poručio Ukrajincima da „oni (Rusi) ne dolaze da ih ubiju već da ih urazume, ali ako nećete da se predomislite, onda ćemo vas pobiti, pobićemo vas koliko god treba, ubićemo milion ili 5 miliona, možemo vas sve istrijebiti, sve dok ne shvatite da ste posjednuti (od đavola) i da vam je potrebno iscjeljenje“. Po Gubarevu Ukrajinci su posjednuti satanisti od kojih je Zelenski prvi i kopija Hitlera i onda je pojasnio kako on to govori „sa stanovišta hrišćanske misli“.

Putin je 8. oktobra postavio i novog komandanta invazionih trupa. Radi se o Sergeju Suvorikinu koji je ranije bio zapovjednik snaga na južnom dijelu ukrajinskog fronta gdje su Rusi jedino imali neke značajnije uspjehe na početku rata. Suvorikin je komandant aero-kosmičkih snaga sa ratnim iskustvom u Siriji, gdje je, po navodima zapadne štampe, pokazao krajnju surovost i nije pravio razliku između vojnih i civilnih ciljeva.

Analitički portal BNE Intellinews sa sjedištem u Berlinu, s druge strane piše da se radi o tipičnom predstavniku Putinove kleptokratske klike koji je „jednako korumpiran kao i svi drugi“. Urednik Ben Aris navodi da je Suvorikin bio komandant Istočne vojne oblasti u Sibiru ali se istovremeno bavio i biznisom. Otvorio je pilanu dok su njegova supruga i kćerka dobile koncesije na eksploataciju šume te, da je po ruskim izvještajima, Suvorikin najviše radio na stvaranju vlastitog bogatstva. Aris navodi da Suvorikin posjeduje i brojne nekretnine po Evropi i da Putinove tzv. reforme i modernizacija armije se nikad nisu pozabavile fundamentalnim problemom – korupcijom koja izjeda do kosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

KLACKANJE SRBIJE IZMEĐU VELIKIH SILA: Ukrajini topovske granate, Rusiji topovsko meso

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procjene da kojih je došao britanski Fajnenšl Tajms , ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.  Istovremeno, zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu

 

 

Britanski Fajnenšl Tajms (FT) je 22. juna objavio tekst o diskretnim naporima Srbije da poveća isporuku kritično potrebne municije Ukrajini preko trećih zemalja. Srbija je, osim BiH, jedina zemlja koja nije uvela sankcije Moskvi nakon početka oružane agresije na Ukrajinu 24. februara 2022. Procjene da kojih je došao FT ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je potvrdio u razgovoru sa britanskim novinarima da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna. Prodaju je predstavio  kao poslovno dobar potez i naglasio da Srbija ništa ne može (direktno) izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju. Za Vučića je vojna industrija “deo našeg ekonomskog preporoda i važna za nas”.

“Imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima…. šta oni s tim rade na kraju je njihov posao…Čak i da znam (krajnje odredište munucije) to nije moj posao, već da se pobrinem da radimo legalno sa našom municijom, da je prodajemo… moram da se brinem za svoj narod i to je sve”, kazao je Vučić.

Dva dana nakon objave teksta u FT-u, predsjednik Srbije se opet obratio medijima iz zgrade Predsjedništva. Kazao je da  nema “za šta da se pravda, što smo izveli dozvoljenom ‘end juzeru’ (krajnjem korisniku) municiju”. Za razliku od razgovora sa britanskim novinarima, kada je nabrajao mnoge ugovore sa Amerikancima i drugim zemljama, tada je rekao da Srbija ima  ugovor samo sa Azerbejdžanom, Kiprom i Emiratima. „Da bismo se čuvali da se iz srpskog oružja ne ubija neko od naše braće – bilo Rusi, bilo Ukrajinci, bilo ko” , saopštio je altruistički raspoložen Vučić. Pisanje strane štampe je opisao kao “trikove kojim se služe različite strane službe, pojedini mediji i političari”. Nakon toga su režimski mediji u zemlji i okolnim državama krenuli u paljbu protiv FT-a kao britansku zavjeru da se “pokvare odnosi između Srbije i Rusije”.

FT  je zaista u svom tekstu napisao, pozivajući se na neimenovanog zapadnog diplomatu, da “Evropa i Sjedinjene Države rade godinama da razdvoje Vučića od Putina”,  dodavši da je ključni igrač za to američki poslanik u Beogradu Kristofer Hil. On je stigao u Srbiju mjesec dana nakon početka ruske agresije. FT navodi da je Hil do sada imao nekog opipljivog uspjeha i da je za Zapad podrška Ukrajini važnija nego guranje srpskog nacionalističkog lidera ka demokratskim reformama. Mnogi analitičari se slažu da su reakcije Zapada i više nego mlake na ponašanje sve autoritarnije vlasti u Srbiji i njen maligni uticaj u susjednim zemljama prema kojima ima istorijske pretenzije. Pokradeni izbori, represija, rehabilitacija nacističkiih kvislinga, rasprostranjena korupcija i rastući organizovani kriminal pod patronatom države su izgleda cijena takvog pristupa.

Reakcije u Moskvi i njenim medijima nisu baš pokazale da tamo ima razumijevanja  za uvjeravanja Vučića da ne šalje oružje Kijevu. Ruski TV Carigrad u vlasništvu ruskog biznismena Konstantina Malofejeva, bliskog ruskom vladaru Vladimiru Putinu, objavio je da je „Moskva veoma nezadovoljna ponašanjem Beograda, koji indirektno prodaje oružje Oružanim snagama Ukrajine“. Politika sjedenja na dvije stolice bi Srbiju mogla koštati članstva u BRIKS-u za koji je Beograd zainteresiran.

Ubrzo nakon objavljenog teksta u Londonu, u Beograd je stigao zamjenik ruskog vanjskog ministra Aleksandar Gruško. Prema izvještajima nezavisne Nova.rs ,  zamjerio je domaćinu što “sve češće stižu informacije o srpskom naoružanju koje stiže na front i koje koristi ukrajinska vojska”. Saopštio je da je “za Moskvu neprihvatljivo da se države koje smatraju prijateljskim povezuju na taj način sa njihovim neprijateljima”. Vučić se, opet,pohvalio fotografijom sa Gruškom i  “dobrim razgovorom”,  zahvalivši se Rusiji na podršci oko UN-ove rezolucije o Srebrenici i podršci teritorijalnom integritetu Srbije.  Srbija “ima prijatelje i u Kijevu i u Moskvi” koji su “naša slovenska braća” po riječima Vučića, pa se ne pomaže (indirektno) samo jednoj strani.

Prije nekoliko dana se iz Rusije javio Dejan Berić, jedan od glavnih ljudi za regrutaciju srpskih plaćenika na strani ruske armije protiv Ukrajine. Na svom Youtube kanalu Berić se žali na nered prilikom vrbovanja Srba za rat, te da se pojavljuju drugi posrednici tipa izvjesnog Saše Muzikanta koji je

“ko zna šta (vrbovanim Srbima) obećao, preuzeo ih je i posle sedam dana našli su se na frontu, i oni sad mene zovu da ih izvadim, da im obezbedim obuku”. Berić objašnjava da “kad potpišete ugovor (sa ruskim Ministarstvom odbrane) tu je kraj,…veoma verovatno ćete morati da ostanete do kraja rata, bez obzira na vreme na koje ga potpišete”.  Njegov zaključak je  da “to što vas je neko prevario sami ste krivi”. Ta grupa će “verovatno, biti još jedna grupa Srba koje su ovi doveli i koja je odmah poginula”. Priznaje da ni ugovori koji idu preko njega nisu idealni jer “dešava se da plate kasne, da se ljudima koji su na frontu vodi kao da su u kasarni, pa onda moraju da se pišu žalbe i da se čeka novac”.

Berić je prije dvije i po sedmice posjetio i linije fronta u Ukrajini rekavši da “misli da su svi naši borci već ranjeni zato što su borbe stvarno teške“. „Stvarno je jako, jako teško na frontu, posebno zbog tih dronova… ima i ubijenih”, kazao je.

On  je u januaru ove godine dospio u centar pažnje kada je došlo do maltene otvorene pobune srpskih vojnika koji su ratovali u 119. desantnom puku sa sjedištem u Rjazanu. Berić se žalio da su imali probleme sa ruskim komandantima pomenutog puka jer su “Srbe loše tretirali…nazivali ih pogrdnim imenima.. da su došli da kradu”. Dobili su naređenje da idu u napad samo sa 2-3 magazina municije. Kada su Srbi odbili samoubilačku akciju došla je vojna policija, pucala je u vazduh. „Bukvalno su tukli naše nenaoružane borce kundacima,  smrskali nekoliko glava, udarali ih u usta”, rekao je tada Berić na video snimku.

Izgleda da su zimski problemi nekako riješeni, iako je kuća Berića u Rusiji zapaljena Molotovljevim koktelima. U Beogradu se protiv njega formalno vodi postupak zbog “učestvovanja u ratu u stranoj državi” pred Višim javnim tužilaštvom. Za to krivično djelo u Srbiji zakon propisuje kaznu od pola do pet godina zatvora, a može biti uvećana ukoliko je  djelo učinjeno u sastavu grupe i za organizovano učešće u inostranom ratu.

Srbijanski zvaničnici se do sada nisu zvanično bavili odlaskom Srba da ratuju za rusku armiju, niti je tretman srpskih vojnika u Rusiji ikada bio zvanična tema razgovora sa kremaljskim zvaničnicima. U razgovoru za Monitor jedan bivši pripadnik Vagner grupe koji se borio u Donbasu 2015. i 2016. godine, i koji je želio ostati anoniman je rekao da “i dalje postoje ustaljeni kanali kojima se vrši regrutacija u Srbiji” i da to ide preko navodnih turističkih tura čiji organizatori su “pod prismotrom i kontrolom državne bezbednosti”. Ove tvrdnje do sada nije bilo moguće nezavisno provjeriti. Izuzev iz Srbije, navodno se regrutiraju i indoktrinirani Srbi iz BiH i Crne Gore. Osim novca,  obećava im se i prijem u rusko državljanstvo, po riječima Berića.

Iako zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu, nedavno je zvanično komemoriran jedan crnogorski građanin koji je dao život za Miloševićeve imperijalne ciljeve na Kosovu. Poručnik Vojske Jugoslavije (VJ) Predrag Peđa Leovac koji je poginuo u rejonu karaule Košare na granici Kosova i Albanije 14. aprila 1999. godine je dobio svoj spomenik u parku Vodice u Pljevljima. Na Košarama se tokom cijelog 78-dnevnog vazdušnog napada NATO-a na Miloševićevu Jugoslaviju vodio sukob izmežu VJ i gerilaca UCK koju Srbija smatra teroristima. Otkrivanju spomenika prekrivenog srbijanskom zastavom je prisustvovao i formalni premijer Srbije Miloš Vučević, akter brojnih korupcionaških afera i od opozije prozvan batlerom porodice Vučić. On je uručio gradonačelniku ikonu Svetog Save rekavši da “mi nismo imali period mraka, nego smo znali i ko su junaci i ko su izdajnici”. 

Nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Dario Vraneš je rekao da su na “Peđinom liku utkana lica svih branitelja svih srpskih zemalja, svih njiva i ognjišta i srpske nejači ma gdje bilo i kada bilo”. Dok je VJ držala liniju na Košarama, Miloševićeve snage su sprovodile brutalno čišćenje Kosova od nesrba, protjeravši preko 800 hiljada ljudi sa njihovih ognjišta i ubivši na hiljade civila, među njima i djece. Za te stradalnike nije bilo ni jedne utješne riječi u Pljevljima niti poziva na oprost.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

EPISKOPI SPC – LJETNJE POSRBLJAVANJE CRNE GORE: Parastosi saradnicima fašista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mitrpolit Joanikije  17. juna na parastosu imenjaku i crnogorskom mitropolitu iz Drugog svjetskog rata Joanikiju Lipovcu govorio je kao   Božjem svetom čovjeku čiji „spomen blista kao sunce“, kojeg su ubili  bezbožni komunisti.. Mitropolit nije ni riječ rekao o zravicama svoga imenjaka  Pirciju Biroliju,  kao „pobožnoj i herojskoj duši“ čiji hrabri vojnici su zajedno sa četnicima „oslobodili Crnu Goru od komunističkog pakla“. Ni da je Lipovac služio  naciste ,slavio vojsku „Velikog njemačkog Rajha“

 

 

Zajedno sa ljetnjim vrućinama nastupile su, sada već u dugogodišnjem kontinuitetu, i političko-ideološki vruće izjave crnogorskih vladika – mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićovića i budimljansko-nikšićkog episkopa Metodija Ostojića. Prvi se glasnuo cetinjski mitropolit Joanikije 17. juna na parastosu svom imenjaku i crnogorskom mitropolitu iz Drugog svjetskog rata Joanikiju Lipovcu. Služivši u Cetinjskom manastiru povodom praznika „Svetog sveštenomučenika Joanikija crnogorsko-primorskog“ sadašnji Mitropolit je govorio o prethodnikovoj žrtvi koja je „hristolika a duša (mu) bogolika“ te da je kad je rat izbio „sveti Joanikije patio mnogo zbog…podjele u narodu“. Taj „sveti Božiji čovjek…nije osuđivao nikoga nego se samo trudio da ostane čist“ i njegov „spomen blista kao sunce…(kao) prvi svetitelji Hristovi, kao apostoli…braneći svetu vjeru pravoslavnu“. Ali eto, i njega su bezbožni komunisti ubili i ne zna mu se ni danas grob, jer je „imao hrabrosti da kaže riječ Božiju“ pa je „označen kao neprijatelj države“.

Koliko je pokojnog Joanikija  bilo briga „da kaže riječ Božju“ i da imitira svetitelje i apostole Hristove vidi se i iz  online izdanja kalendara Srpske crkve (SPC).  Tu se navodi  da je Mitropolit Joanikije (Lipovac) „upravljao crnogorsko-primorskom eparhijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, sarađivao sa italijanskim i njemačkim okupatorom i podržavao aktivno četnički pokret“. U kalendaru je preskočena epizoda u kojoj je Lipovac zajedno sa federalistom i prijateljem ustaša Sekulom Drljevićem učestvovao u radu Petrovdanskog sabora 12. jula 1941. na kojem je proglašena „nezavisna Crna Gora“ pod Musolinijevim patronatom.

Sadašnji mitrpolit Joanikije nije ni riječ rekao o odama i zdravicama svoga imenjaka i prethodnika Pirciju Biroliju, italijanskom okupacionom guverneru, kao „pobožnoj i herojskoj duši“ i „sinu pobožnog italijanskog naroda“ čiji hrabri vojnici su zajedno sa četnicima „oslobodili Crnu Goru od komunističkog pakla“. Lipovac je kasnije služio i naciste, te mu „naročitu čast čini“ što „vojnicima Velikog njemačkog Rajha“ i „najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena“ može čestitati Novu godinu (1944.) „u ime svoje vlade i svoga naroda“.

Mitropolit Joanikije Lipovac je pozivao na bratoubilački rat i uništenje partizana i kao strana u sukobu je stradao nakon poraza njegovih nacističkih gospodara. Njegovo smaknuće nema nikakve veze ni sa Hristom ni sa vjerom koju je tobože ispovijedao. Sadašnji Joanikije i dalje bljuje vatru na crnogorski komunizam ali rado ide u Moskvu i saslužuje sa episkopima i patrijarhom Ruske crkve (RPC). Njih je upravo postavio bogoborački KGB i oni uredno  i dalje služe totalitarnu vlast u Kremlju i propovijedaju „sveti rat“ protiv pravoslavne Ukrajine. Za utjehu, patrijarhu Kirilu Gunđajevu je dozvoljeno da zaradi milijarde dolara od bezakcizne trgovine cigaretama i alkoholom.

Nakon „praznika sveštenomučenika Joanikija (Lipovca)“ oglasio se još jedan česti gost moskovskih KGB episkopa i ljubitelj kremaljskog totalitarizma – Metodije, episkop  nikšićko – budimljanski. U subotu 22. juna ove godine služena je liturgija u crkvi Svetog Save u selu Počivala u Banjanima u kojoj je vladika Metodije odslužio pomen i osveštao spomenik  četniku i saradniku fašista – Blagoju Mićkovom Krušiću. Skupu su prisustvovali i nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević i srbijanski i ruski ambasadori.

Krušić je rođen u Banjanima sa kojima više nije imao ništa jer se njegova porodica odselila u Srbiju gdje je tokom Prvog svjetskog rata izgradio zavidnu vojnu karijeru. Međutim, Krušić se u Drugom svjetskom ratu, isto kao  Milan Nedić i Draža Mihailović, stavio u službu okupatoru i kao takav je strijeljan od strane OZNE avgusta 1944.  Rehabilitiran je jula 2007. godine presudom Okružnog suda u Nišu u sklopu opšte kampanje revizionizma u Srbiji kojom su zločinci i saradnici okupatora iz Drugog svjetskog rata proglašavani borcima za slobodu.

Na skupu u Banjanima je ovaj etnofiletistički ostrašćen vladika pozdravio ambasadore „bratske Rusije i bratske Srbije“ rekavši da smo mi uvijek jedno“. Naglasio  je da „ovdje nema zapadnih ambasadora, nažalost, zato što, iako mi pokušavamo da im se dodvorimo i da klečimo“, zapadni ambasadori „čine sve da nas unište i da izbrišu naš identitet, da nas promijene i da ne budemo ono što su Srbi bili“. Oni se trude da „izgubimo svoj lik…dostojanstvo, svoju vjeru, istoriju, jezik“. Zbog toga je spas „u svetoj Rusiji (koja) je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“ kako je Metodije prošlog ljeta rekao na parastosu ratnom zločincu i saradniku fašista Dragoljubu Draži Mihailoviću u nikšićkom sabornom hramu.

Besjeda o četničkom „vitezu“ Krušiću koji je dobio spomenik u Banjanima se fino poklopila sa ranijom izjavom gradonačelnika Kovačevića na proslavi Grahovske bitke kada je rekao da će oni koji misle kao on „biti strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća“ – što bi prevedeno trebalo značiti – Srbi i četnici. Međutim, „ako neko neće da budemo braća“ nego „hoće više da liči na Turke, onda bogami, onda ćemo u budućnosti prema njima  kao i prema Turcima postupati“, poručio je Kovačević koji za sebe tvrdi da je „vjernik“.

Ima još ljetnjeg programa.  Inkluzivni pokret Srbije (IPS) drugu godinu zaredom organizuje Omladinski kamp Svetlost u Beogradu za djecu od 12 do 18 godina. IPS u dopisu moli pljevaljskog gradonačelnika Daria  Vraneša  da „uz pomoć Vašeg autoriteta i organizacione strukture, selektujete 50 učesnika, pet vaspitača i jednog koordinatora grupe koji bi doputovali u Beograd u periodu od 4. jula do 8. jula“. Svi troškovi će biti plaćeni iz sredstava Ministarstva spoljnih poslova Srbije. U  programu se navodi se da će djeca posjetiti muzeje, spomenike, Skupštinu Srbije, Hram Svetog Save i da će imati časove istorije. Cilj projekta je „povećanje svesti dece srpske nacionalnosti iz Crne Gore o njihovoj pripadnosti Srbiji.”

Na ovakve otvorene namjere indoktrinacije i zloupotrebe djece u političke svrhe još nema odgovora crnogorskih državnih institucija. Ostala je bez odgovora i Vraneševa namjera o gradnji spomenika i trga patrijarha Varnave Rosića, osvjedočenog podržavaoca Adolfa Hitlera i nacističke stanke. Rosić je inače jedini Pljevljak za kojim je Hitler lično izjavio saučešće po njegovoj smrti.

Sredinom jula će biti i godišnjica upokojenja Draže Mihailovića pa će djeca u Beogradu moći nešto fino o njemu i njegovim koljačima da čuju. U Crnoj Gori će im episkopi Moskve i Beograda služiti parastose i veličati njihovo „bogougodništvo“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo