Povežite se sa nama

OKO NAS

BULJARICA,  KATIČ I SVETA NEDJELJA: Zaštiti da bi se živjelo

Objavljeno prije

na

Crna Gora je dom i aerodrom za preko 300 ptica raznih vrsta. Kudravi pelikan, čaplja kašikara, kratkoprsti kobac, kukumavka samo su neke koje su svoje utočište pronašle ovdje

 

Širom Crne Gore ređaju se guste šume, planine, polja i livade, kanjoni, polustepe, jezera, doline rijeka, more, voćnjaci i vinogradi, naselja. Crna Gora ima bogat biodiverzitet i ekološka je država. Uprkos tome, jedina je mediteranska zemlja koja nema zaštićeno područje u moru.

Kako bi pristupila Evropskoj uniji, Crna Gora se obavezala da do 2020. godine zaštiti barem 10 posto morske obale. Iz Crnogorskog društva ekologa kažu: ,,Živi svijet u moru je pod sve većim pritiskom razvojne politike na primorju, krivolova, globalnog zagrijavanja i drugih negativnih uticaja koji značajno ugrožavaju prirodnu ravnotežu u moru, samim tim i sve ono što zdravo more pruža čovjeku. Nikada ranije u istoriji čovječanstva zdravlje okeana i mora nije bilo ugroženo kao danas”.

CDE, u saradnji sa nevladinom organizacijom Green Home, Mediteranskim centrom za ekološki monitoring (MedCEM) i Partnerskim fondom za kritično ugrožene ekosisteme,  organizovalo je protekle nedjelje studijsku posjetu potencijalnom budućem zaštićenom području u moru, ostrvima Katič i Sveta Nedjelja. Cilj ove posjete je, kažu, stavljanje akcenta na prirodne ljepote, bogatstvo i posebnosti potencijalnog ZPM Katič, ali i promocija posmatranja ptica kao veoma važnog vida dostupne eko-turističke ponude područja Katič. Ovaj, kao ni mnogi drugi vidovi održivog eko-turizma nisu dovoljno zastupljeni u Crnoj Gori.

Raznovrsnost ekoloških uslova u Crnoj Gori privukla je 352 vrste ptica, od gnjezdarica do selica, što čini 65 posto evropske ornitofaune. Samo na području Buljarice zastupljeno je 178 vrsta. Ovdje se nalazi dom brojnih ugroženih vrsta: vjetruški, morskog sokola, kratkoprstog kobca. Ove, ali i vrste koje žive u drugim oblastima Crne Gore ugrožene su zbog devastacije prirodnih staništa, mahom zbog neplanske gradnje, ali i zbog zagađenja plastikom, otpadnih voda i krivolova.

,,Pravilna zaštita morskih područja, odnosno formiranje zona u kojima bi antropogeni uticaji bili strogo kontrolisani, jedini je način da se značajno oslabljeni prirodni kapaciteti morske sredine oporave i obnove, i da živi svijet u njima opet počne da buja kao nekada, kao u pričama naših ribara kojima opisuju svoje djetinjstvo i prve susrete sa živim svijetom u moru. U tom slučaju lokalno stanovništvo i ostali građani Crne Gore, kao i svi oni koji posjete naše primorje, moći će na pametan način dugoročno da koriste i da uživaju u beskrajnim resursima zdravog mora” , ističu iz Crnogorskog društva ekologa.

Bojan Zeković iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kaže da je važno zaštititi ovakva područja i promovisati ih kao predjele koje je moguće posjetiti tokom ali i van turističke sezone. ,,Diverzitet turističke ponude je presudan za sve veći broj turista. Sve češće, ljudi koji dođu sa strane žele da vide nešto više od reda kafića i lokala i hotelskih kompleksa. Žele da pobjegnu od gužve i zato biraju mirnije krajeve. Zbog toga je značajno pružiti im i drugačije aktivnosti, kao što je to na primjer posmatranje ptica u njihovim prirodnim staništima“, kaže Zeković.

Boravak u netaknutoj prirodi, luksuz je za kojim mnogi danas žude. Jedan od učesnika ove studijske posjete bio je i dr Helmut Rošajzen, bivši generalni sekretar Njemačke lige za zaštitu prirode i okoline i strastveni ekolog, koji, sticajem životnih okolnosti, od 2015. godine živi u Crnoj Gori: ,,Crna Gora je nevjerovatna zemlja. Prelijepa, ali sa mnogo problema. Na prirodnom bogatstvu, mnogi bi joj pozavidjeli. Šteta je što vlast ne koristi na pravi način prirodne potencijale, ali i što njeni državljani nemaju dovoljno razvijenu svijest o očuvanju životne sredine“,  kaže u razgovoru za Monitor Helmut Rošajzen.

Na pitanje da li se nešto u državi promijenilo sa ekološke tačke gledišta od 2015. godine, on odgovara: ,,Jeste, ali na negativan način. Osjetna je intenzivna urbanizacija. Često čujem vijesti o nelegalnim gradnjama, a i reciklaža ovdje je na izuzetno niskom nivou. Znam da nijedan Njemac nije oduševljen kada vidi otpad od plastike, koji je čest prizor kako na ulicama, tako i u moru. Sve to utiče na živi svijet pod vodom, ali i na kopnu“.

Potencijalno rješenje ovog ekološkog problema, Helmut Rošajzen vidi u razvijanju svijesti i edukaciji lokalaca: ,,Samo postavljanje kontejnera je korisno, ali ne riješava problem. U razvijenim zemljama, na primjer u Japanu gdje se reciklira 95 posto otpada, to čak i ne možete da zateknete u gradovima. Postoji nešto što se zove održivost životne sredine. Korisnije bi bilo uticati na svijest i navike ljudi. Kada budu uvidjeli da je moguće živjeti u skladu sa prirodom i od toga imati korist, život će ovdje biti ugodniji“.

Jelena Popović iz Crnogorskog društva ekologa  upozorava  kako mnogim pticama, ali i drugim životinjskim vrstama velika opasnost prijeti od krivolova: ,,Dešava se da se čovjek koji živi od poljoprivrede, kad mu neka životinja pričini štetu, odluči na postavljanje otrova, zamki i ostalog, kako bi se odbranio.  U svijetu se to riješava tako što država refundira gubitke. Kod  nas, nažalost, to nije uvijek slučaj. Zato se mnogi prihvataju sopstvenih metoda zaštite, koje su pogubne po životinjski svijet“.

Primjer kobnog igranja sa zakonima prirode i njene ravnoteže je istrebljenje vukova 30-ih godina prošlog vijeka u nacionalnom parku Jeloustoun u Sjedinjenim Američkim Državama. Nedugo nakon što su vukovi nestali, broj jelena i drugih biljojeda je porastao. Oni su prorijedili vegetaciju i skoro je uništili. Uvidjevši posljedice krivolova američka vlast je 1995. godine ponovo naselila Jeloustoun vukovima. Sa njihovim dolaskom stigle su i ptice koje su povratile svoja prirodna staništa. Dio jelena je stradao, a preostali su počeli da izbjegavaju određene oblasti nacionalnog parka – doline i klisure. Vegetacija se na tim mjestima obnovila.

Sve je u prirodi povezano. Kada se čovjek prema njoj odnosi odgovorno, uvijek je na dobitku.

                                                                                                                         Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo