Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Centar moćnicima

Objavljeno prije

na

Visoki partijski i državni funkcioneri iz redova koalicije DPS-SDP i njihovi bliski prijatelji i kumovi postali su u tranzicionom periodu vlasnici elitnih lokacija, hotela, restorana i kafea na Crnogorskom primorju. Koncentracija poznatih i moćnih najveća je na području budvanske rivijere na kojoj su pokupovali sve što su mogli, hotele pozicionirane na najboljim lokacijama, tuđe legate i zaostavštine, državne firme i luke, istorijske spomenike, zemljišne parcele na zaštićenim područjima, zelena brda oko Budve i očuvane parcele u strogom centru turističke prijestonice. Nakon tranzicione promjene vlasništva nad većim dijelom zemljišta i građevina, pristupilo se izradi nove planske dokumentacije za potrebe novih investitora.
Svi planovi počev od Prostornog plana Opštine preko DUP-ova koji tretiraju gradska jezgra pa do pojedinačnih studija lokacija, lokalna uprava u Budvi izradila je po direktivama budućih investitora. Po narudžbi izuzetno moćnog graditeljskog lobija naručeni su i usvojeni planovi po kome najpoznatije primorsko mjesto u Crnoj Gori postaje grad guste naseljenosti sa nebrojenim soliterima smještenim uz obalu od plaže Mogren do Rafailovića u Bečićima.
SOLITERI NA MORU: Zgrade od 10 pa do 36 spratova gradiće se kada kriza prođe, a možda i prije, u naseljima koja su po svim dosadašnjim planovima bila sredine sa niskom gustinom stanovanja.
Uprkos rješenjima iz Prostornog plana Republike kojima se nalaže očuvanje autentičnih naselja sa manjim privatnim kućama i zelenilom, to se u Budvi nije poštovalo.

Najgora rješenja zadesila su centar grada koji je donekle odolijevao bespravnoj gradnji. Rješenjima koja su osmislili korumpirani planeri a odobrili domaći „autoriteti”, profesori i dekani podgoričkog Univerziteta kao članovi raznih revizionih komisija, Budva će postati betonski megalopolis na moru.
Odobrena je gradnja koja direktno ugrožava Stari grad, jedinu vrijednost koju turisti u Budvi žele da vide i posjete.
U neposrednoj blizini gradskog pristaništa planirana je gradnja niza višespratnica čijom će realizacijom Budva definitivno izgubiti izgled mediteranskog primorskog grada.
Gotovo svi planirani soliteri i blokovi zgrada sa stanovima za tržište ucrtani su na parcelama koje su u vlasništvu vodećih političara ili kontroverznih biznismena. Zato priča o razvoju Budve po ugledu na Monte Karlo ili Monako i razvoju elitnog turizma na ovom dijelu primorja ima u pozadini čisti komercijalni interes investitora.
ČIJA JE BANKA: U strogom centru Budve, pored Starog grada i hotela Mogren stambeni blok gigantskih razmjera gradi grupa ljudi koji su na čudan način postali vlasnicima zgrade nekadašnje Montenegrobanke u Budvi.
Prema smjernicama DUP-a Budva-centar koji je dobio prolaz u lokalnom parlamentu u kome većinu ima koalicija DPS-SDP, u srcu Budve nadomak gradskog parka i pristaništa, predviđena je gradnja kompleksa zgrada visine od 10 spratova.
Na ovoj ekskluzivnoj lokaciji 1978. godine izgrađena je dvospratnica u kojoj su bile smještene poslovnice crnogorske Montenegrobanke i Jugoslovenskog aerotransporta.
Podgorička Montenegrobanka prodata je 2003. godine slovenačkoj Novoj ljubljanskoj banci. Novi vlasnici NLB banke već naredne godine objavljuju potrebu za prodajom viška prostora u poslovnici u Budvi. Poslovnica je ubrzo u cijelosti prodata, iako je banka u narednom periodu otvorila novu, u istoj ulici ali na drugom broju.
Prostor bivše banke koji se nalazi tik uz hotel Mogren, na parcelama 2431/1/2 površine oko 1.300 kvadrata, prema podacima iz katastra nepokretnosti ima pet vlasnika.
Bivša, trenutno nepostojeća Montenegrobanka A.D. Podgorica, vodi se i dalje kao vlasnik 516 kvadrata. Prema podacima katastarske evidencije Uprave za nekretnine u Budvi, u vlasničkom listu nepokretnosti br. 319 Montenegrobanka se vodi kao fizičko lice, sa bivšim imenom i adresom. Nakon provjere u pravnoj službi NLB banke u Podgorici, dobili smo informaciju da ova banka ne raspolaže nikakvom imovinom u svojoj nekadašnjoj filijali.
Nezvanično, iza imena banke krije se ime političara DPS-a veoma visokog ranga.
SPRATOVI MORSKOG DOBRA: Vlasnici preostalih kvadrata su budvanska firma Orbis doo, osnivača Vesne i Slobodana Vujovića, registrovane za proizvodnju hljeba, peciva i kolača…
Jedan od vlasnika je Rajko Barović, direktor JP Morsko dobro iz Budve, blizak rođak Veselina Barovića. Nekih četiri stotine kvadrata na ovoj ekskluzivnoj lokaciji Barović dijeli na ravne časti sa izvjesnim Radomanom Đorojevićem iz Nikšića i Željkom Đurovićem iz Budve. Prema nezvaničnim informacijama do vlasništva zgrade Montenegrobanke oni su došli putem kredita te iste banke.
Istaknuti funkcioner SDP-a, i čelni čovjek državne firme koja vodi brigu o priobalju, Barović gradi svojih deset spratova na korak od gradske luke.

Ugao Bloka 1B, kako je po DUP-u ovaj kvart desetospratnica označen, pripada poslovnici JAT-a, koja je pod neobičnim okolnostima, naprasno i bez najave zaposlenim radnicima, zatvorena 28. januara ove godine.

POSLOVNICA KAO PORODIČNA KUĆA: Priča o JAT-ovoj poslovnici je posebno intrigantna. Iako je poslovnica raspolagala sa oko 80 kvadrata u osnovi i sa pripadajućim skverom imala oko 112 kvadrata, u katastru nepokretnosti Budve te su vrijednosti potpuno izmijenjene.
Zgrada poslovnice vodi se i dalje kao vlasništvo JAT-a, pravnog lica ali promijenjene namjene. Sada je to porodična stambena zgrada (?) sa umanjenom površinom od 57 m2!
Kome je prostor poslovnice prodat ili dat pod zakup teško je provjeriti. Ni nakon duže prepiske koju je Monitor imao sa odgovarajućim službama u JAT-u u Beogradu, nije stigao odgovor šta se dogodilo sa poslovnim prostorom koji je trideset godina u vlasništvu nacionalnog avioprevoznika Srbije.
Među bivšim zaposlenim radnicima u poslovnici JAT-a u Budvi koji su na krajnje nekorektan način, za svega 12 dana, prosto najureni iz firme u kojoj su radili decenijama, vlada uvjerenje da je generalni direktor JAT-a, Saša Vlaisavljević napravio privatni dil sa jednim od poznatih budvanskih graditelja za gradnju solitera u centru Budve.
Nema logičnog objašnjenja za postupak odgovornih u JAT-u koji zatvaraju poslovnicu na primorju koja uspješno posluje i otuđuju imovinu baš u trenutku kada se dobija prilika da se legalnim putem, dogradnjom, ta imovina uveća!
Vlaisavljević je od 1. juna na novoj funkciji. Imenovan je za gradskog menadžera Beograda. Da li će njegov nasljednik preispitati dešavanja oko poslovnog prostora u Budvi saznaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo