Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Riječ kao kamen

Objavljeno prije

na

Osnovni zadatak portparola je, po definiciji, da stvara dobru sliku o instituciji koju predstavlja. Osnovni zadatak većine portparola političkih partija u Crnoj Gori je da što temeljnije ocrne svog političkog protivnika. Sva sredstva su dozvoljena. Najupečatljiviji je, kako i dolikuje, portparol vladajuće Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević. Nezamjenjiv je kad treba sročiti što ružniju reakciju na neki od poteza opozicije, postojan u odbrani jedne i jedine prave partije. Neka od najniskijih saopštenja DPS-a, u kojima je neistomišljenicima razmatran genetski materijal, prema izvorima iz te partije, izašla su iz Kovačevićevog pera. Nenadmašan je u otkrivanju saradnika zemunskog klana. Nije lako odabrati, ali u zvjezdane trenutke Rajka Kovačevića izvjesno spada niz saopštenja iz vremena kad je napadnut direktor Vijesti Željko Ivanović. Glasnogovornik DPS-a optužio je Vijesti da, u kontinuitetu, na krajnje neprimjeren način, sude o Demokratskoj partiji socijalista i njenom rukovodstvu, krivotvore činjenice i izriču presude.

„Čitavom ovom medijski orkestriranom nastupu tonove su davali crnogorska samozvana intelektualna elita, antiratni profiteri, pojedine NVO, pojedinci iz političkih partija, jednom riječju, ljudi debelih ambicija i novčanika, a tankih mogućnosti i vrlina”, primijetio je Kovačević i ocijenio da su svi oni „snažno demonstrirali svoju patološku potrebu za egzistiranjem u medijima na račun ispoljavanja mržnje prema DPS Crne Gore i njenom predsjedniku”.

I onome ko zna đe živi, pošto je malo vremena prošlo, izgleda nestvarno da je portparol najače, partije koja nas vodi u Evropu i šire, napisao da su „napadači, njihova žrtva i ‘sapatnici’, svi oni zajedno, u potpunosti kompatibilni. Ustvrdio bih čak i da su im moralne ‘performanse’, tu neđe”.

,,Razlika je jedino što R. P iz Nikšića i M. B. iz Foče nijesu u prilici da svojim meditiranjem terorišu javnost, i to što, pretpostavljam, nemaju ambicija da vedre i oblače crnogorskom političkom scenom… Jer, koja je razlika između bejzbol palice i bejzbol naslovnica novina koje uređuju ove intelektualne i moralne gromade”.

Snažan demokratski kapacitet i prirodnu sklonost da razlikuje dobro i zlo Kovačević je pokazao i kada je profesor Pravnog fakulteta Milan Popović dobio anonimno pismo nabijeno mržnjom i prijetnjama. ,,Žalosno je i to što je jedan ovakav neprijatan događaj poslužio pojedinim ljudima, samom Popoviću i određenim političkim partijama da, ko zna koji put, ponove neutemeljene i uvredljive optužbe i komentare na račun DPS-a”, rekao je portparol DPS-a.

Da, dok je njega, trun neće pasti na DPS, Kovačević je pokazao i nedavno, izjavom u povodu AB revolucije. „To što su se u SFRJ uz te procese desili krvavi ratni sukobi, najmanje su bili krivci ljudi koji su u Crnoj Gori doprinosili razvoju ovih neminovnih procesa… Moram reći da degutantno zvuče politikantski jednostrane analize kojima nadobudni i antiratni profiteri pokušavaju sagledavati ove procese u Crnoj Gori, kao i njihove nosioce.”

Portparol DPS-a je uvijek spreman da objasni kako opozicija „uveseljava” crnogorsku javnost, njegovih opaski nije pošteđena nijedna partija, ali se, nekako, kao, specijalizovao za Pokret za promjene. „Pokret za promjene bavljenje politikom doživljava kao plasiranje sitnih i krupnih podvala domaćoj i međunarodnoj javnosti.”
O platformi PZP-a za stvaranje slobodne i prosperitetne Crne Gore rekao je da se svela na ,,još jedan iskaz kompleksa inferiornosti u odnosu na DPS Crne Gore”.

Stopama Rajka Kovačevića nerijetko gazi i Raško Konjević, portparol Socijaldemokratske partije. Kad je predsjednik SNP-a Srđan Milić izjavio da crnogorskom parlamentu fali odgovornost i plan rada, Konjević je ocijenio da opozicija želi da zaustavi Crnu Goru na putu evropskih integracija.

Konjeviću nije promaklo kako bi u SNP-u „sada da se zaborave grijesi njihove borbe protiv Crne Gore”. Koalicioni partner SDP-a, zna se, bezgrešan je u tom smislu. Ne precizirajući kako i zašto rekao je kako bi Milić htio „da bude crnogorski (Dragan Marković) Palma”. „Koliko god Crna Gora zalivala crnogorskog Palmu, iz nje ne može biti demokratskog ploda”. Eto.

Imao je Raško Konjević šta da kaže i ruskom patrijarhu. Reagovao je na poziv patrijarha moskovskog i cijele Rusije Aleksija Drugog crnogorskoj vlasti da obezbijedi „zaštitu vjernika Srpske pravoslavne crkve od protivpravnog djelovanja Crnogorske crkve”.
„Država Crna Gora i njeni organi zauzimaće svoje stavove shodno Ustavu, a ne željama bilo kojeg patrijarha, makar on bio i cijele Rusije”, odbrusio je portparol Socijaldemokratske partije Raško Konjević. Nije dugo prošlo, ruski patrijarh je preminuo.

U Socijalističkoj narodnoj partiji, portparola, već neko vrijeme, imaju samo formalno. Opozicione boje na glasnogovorničkom nebu najduže, u trenutnoj postavci, brani Koča Pavlović, portparol Pokreta za promjene. Kad je, uoči posljednjih izbora CEDEM povjerenje birača u tu partiju projektovao na liberalnih 6,3 odsto Pavlović je ocijenio da ,,čitava Crna Gora zna ko su oni, za koga rade, i šta je cilj ovog prepadanja crnogorskih glasača”. Zaprijetili su tužbom.

Pavlović je ovih dana uspio da nasjekira potpredsjednicu Vlade Gordanu Đurović optužbom da korišćenjem vladinog aviona neopravdano i rasipnički troši sredstva poreskih obveznika: odbacila je plaćenu avionsku kartu koju joj je obezbijedio organizator okruglog stola o evropskim perspektivama Crne Gore, koji će narednih dana biti održan u Berlinu i na taj okrugli sto otišla vladinim avionom, u pratnji dva saradnika i ekipom TVCG. Potpredsjednica je objašnjavala kako je okrugli sto bio samo dio njenog pažljivo planiranog puta za Berlin.

Portparol PZP-a je tu skoro bio zainteresovan i za višednevni boravak novog-starog premijera, Mila Đukanovića, u Singapuru. Po njegovoj ocjeni, premijer je tamo pokušavao da pronađe kupca za svoju propalu banku i obezvrijeđene placeve. ,,Da njegovu posjetu motiviše bilo kakav državni interes, valjda bi crnogorska javnost o njemu bila obaviještena”, zaključio je Pavlović i primijetio da se se međunarodna turneja predsjednika Vlade Crne Gore poklapa sa rutom kretanja bivšeg tajlandskog premijera i novog crnogorskog državljanina, Taksina Šinavatre. „Nakon Gazda Jezde, Karića, Caneta Subotića i brojnih Lejbenzona, to bi se čak moglo posmatrati kao kontinuitet politike ove vlasti. Ali, za razliku od Lejbezona i Subotića, koji su strani državljani, Taksin je Crnogorac.”

Od februara ove godine portparol Nove srpske demokratije je Jovan Vučurović. Nedavno se upustio u raspravu oko državnih simbola: ,,Ako DPS i SDP smatraju da istorija Crne Gore počinje od njih, odnosno od trenutka kada su se predsjednik i potpredsjednik DPS-a sjetili da bi bilo profitabilno da zaigraju na kartu crnogorstva, onda nemamo o čemu da razgovaramo”.

NA BRANIKU

Portparole ima i svaka državna institucija koja drži do sebe. Služe uglavnom tome da vam na različite načine odmognu da dođete do sagovornika ili informacija. Čvrsto stoje na braniku direktora ili šefa i njegovog neprikosnovenog prava da cenzuriše svoje saradnike. Nema nikakvog razgovora ni sa kim prije nego odobri šef.
Portparoli neizostavno traže od novinara da napišu pitanja za svoje moguće sagovornike, ako neko treba da učestvuje u emisiji uživo, od novinara se očekuje da pitanja predvidi i, dabome, napiše. Kad šef odobri nekom od svojih saradnika da govori za novine, portparol vas može upozoriti da ste dužni tekst dati na autorizaciju.
Šefu, ne sagovorniku.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo