Osnovni zadatak portparola je, po definiciji, da stvara dobru sliku o instituciji koju predstavlja. Osnovni zadatak većine portparola političkih partija u Crnoj Gori je da što temeljnije ocrne svog političkog protivnika. Sva sredstva su dozvoljena. Najupečatljiviji je, kako i dolikuje, portparol vladajuće Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević. Nezamjenjiv je kad treba sročiti što ružniju reakciju na neki od poteza opozicije, postojan u odbrani jedne i jedine prave partije. Neka od najniskijih saopštenja DPS-a, u kojima je neistomišljenicima razmatran genetski materijal, prema izvorima iz te partije, izašla su iz Kovačevićevog pera. Nenadmašan je u otkrivanju saradnika zemunskog klana. Nije lako odabrati, ali u zvjezdane trenutke Rajka Kovačevića izvjesno spada niz saopštenja iz vremena kad je napadnut direktor Vijesti Željko Ivanović. Glasnogovornik DPS-a optužio je Vijesti da, u kontinuitetu, na krajnje neprimjeren način, sude o Demokratskoj partiji socijalista i njenom rukovodstvu, krivotvore činjenice i izriču presude.
„Čitavom ovom medijski orkestriranom nastupu tonove su davali crnogorska samozvana intelektualna elita, antiratni profiteri, pojedine NVO, pojedinci iz političkih partija, jednom riječju, ljudi debelih ambicija i novčanika, a tankih mogućnosti i vrlina”, primijetio je Kovačević i ocijenio da su svi oni „snažno demonstrirali svoju patološku potrebu za egzistiranjem u medijima na račun ispoljavanja mržnje prema DPS Crne Gore i njenom predsjedniku”.
I onome ko zna đe živi, pošto je malo vremena prošlo, izgleda nestvarno da je portparol najače, partije koja nas vodi u Evropu i šire, napisao da su „napadači, njihova žrtva i ‘sapatnici’, svi oni zajedno, u potpunosti kompatibilni. Ustvrdio bih čak i da su im moralne ‘performanse’, tu neđe”.
,,Razlika je jedino što R. P iz Nikšića i M. B. iz Foče nijesu u prilici da svojim meditiranjem terorišu javnost, i to što, pretpostavljam, nemaju ambicija da vedre i oblače crnogorskom političkom scenom… Jer, koja je razlika između bejzbol palice i bejzbol naslovnica novina koje uređuju ove intelektualne i moralne gromade”.
Snažan demokratski kapacitet i prirodnu sklonost da razlikuje dobro i zlo Kovačević je pokazao i kada je profesor Pravnog fakulteta Milan Popović dobio anonimno pismo nabijeno mržnjom i prijetnjama. ,,Žalosno je i to što je jedan ovakav neprijatan događaj poslužio pojedinim ljudima, samom Popoviću i određenim političkim partijama da, ko zna koji put, ponove neutemeljene i uvredljive optužbe i komentare na račun DPS-a”, rekao je portparol DPS-a.
Da, dok je njega, trun neće pasti na DPS, Kovačević je pokazao i nedavno, izjavom u povodu AB revolucije. „To što su se u SFRJ uz te procese desili krvavi ratni sukobi, najmanje su bili krivci ljudi koji su u Crnoj Gori doprinosili razvoju ovih neminovnih procesa… Moram reći da degutantno zvuče politikantski jednostrane analize kojima nadobudni i antiratni profiteri pokušavaju sagledavati ove procese u Crnoj Gori, kao i njihove nosioce.”
Portparol DPS-a je uvijek spreman da objasni kako opozicija „uveseljava” crnogorsku javnost, njegovih opaski nije pošteđena nijedna partija, ali se, nekako, kao, specijalizovao za Pokret za promjene. „Pokret za promjene bavljenje politikom doživljava kao plasiranje sitnih i krupnih podvala domaćoj i međunarodnoj javnosti.”
O platformi PZP-a za stvaranje slobodne i prosperitetne Crne Gore rekao je da se svela na ,,još jedan iskaz kompleksa inferiornosti u odnosu na DPS Crne Gore”.
Stopama Rajka Kovačevića nerijetko gazi i Raško Konjević, portparol Socijaldemokratske partije. Kad je predsjednik SNP-a Srđan Milić izjavio da crnogorskom parlamentu fali odgovornost i plan rada, Konjević je ocijenio da opozicija želi da zaustavi Crnu Goru na putu evropskih integracija.
Konjeviću nije promaklo kako bi u SNP-u „sada da se zaborave grijesi njihove borbe protiv Crne Gore”. Koalicioni partner SDP-a, zna se, bezgrešan je u tom smislu. Ne precizirajući kako i zašto rekao je kako bi Milić htio „da bude crnogorski (Dragan Marković) Palma”. „Koliko god Crna Gora zalivala crnogorskog Palmu, iz nje ne može biti demokratskog ploda”. Eto.
Imao je Raško Konjević šta da kaže i ruskom patrijarhu. Reagovao je na poziv patrijarha moskovskog i cijele Rusije Aleksija Drugog crnogorskoj vlasti da obezbijedi „zaštitu vjernika Srpske pravoslavne crkve od protivpravnog djelovanja Crnogorske crkve”.
„Država Crna Gora i njeni organi zauzimaće svoje stavove shodno Ustavu, a ne željama bilo kojeg patrijarha, makar on bio i cijele Rusije”, odbrusio je portparol Socijaldemokratske partije Raško Konjević. Nije dugo prošlo, ruski patrijarh je preminuo.
U Socijalističkoj narodnoj partiji, portparola, već neko vrijeme, imaju samo formalno. Opozicione boje na glasnogovorničkom nebu najduže, u trenutnoj postavci, brani Koča Pavlović, portparol Pokreta za promjene. Kad je, uoči posljednjih izbora CEDEM povjerenje birača u tu partiju projektovao na liberalnih 6,3 odsto Pavlović je ocijenio da ,,čitava Crna Gora zna ko su oni, za koga rade, i šta je cilj ovog prepadanja crnogorskih glasača”. Zaprijetili su tužbom.
Pavlović je ovih dana uspio da nasjekira potpredsjednicu Vlade Gordanu Đurović optužbom da korišćenjem vladinog aviona neopravdano i rasipnički troši sredstva poreskih obveznika: odbacila je plaćenu avionsku kartu koju joj je obezbijedio organizator okruglog stola o evropskim perspektivama Crne Gore, koji će narednih dana biti održan u Berlinu i na taj okrugli sto otišla vladinim avionom, u pratnji dva saradnika i ekipom TVCG. Potpredsjednica je objašnjavala kako je okrugli sto bio samo dio njenog pažljivo planiranog puta za Berlin.
Portparol PZP-a je tu skoro bio zainteresovan i za višednevni boravak novog-starog premijera, Mila Đukanovića, u Singapuru. Po njegovoj ocjeni, premijer je tamo pokušavao da pronađe kupca za svoju propalu banku i obezvrijeđene placeve. ,,Da njegovu posjetu motiviše bilo kakav državni interes, valjda bi crnogorska javnost o njemu bila obaviještena”, zaključio je Pavlović i primijetio da se se međunarodna turneja predsjednika Vlade Crne Gore poklapa sa rutom kretanja bivšeg tajlandskog premijera i novog crnogorskog državljanina, Taksina Šinavatre. „Nakon Gazda Jezde, Karića, Caneta Subotića i brojnih Lejbenzona, to bi se čak moglo posmatrati kao kontinuitet politike ove vlasti. Ali, za razliku od Lejbezona i Subotića, koji su strani državljani, Taksin je Crnogorac.”
Od februara ove godine portparol Nove srpske demokratije je Jovan Vučurović. Nedavno se upustio u raspravu oko državnih simbola: ,,Ako DPS i SDP smatraju da istorija Crne Gore počinje od njih, odnosno od trenutka kada su se predsjednik i potpredsjednik DPS-a sjetili da bi bilo profitabilno da zaigraju na kartu crnogorstva, onda nemamo o čemu da razgovaramo”.
NA BRANIKU
Portparole ima i svaka državna institucija koja drži do sebe. Služe uglavnom tome da vam na različite načine odmognu da dođete do sagovornika ili informacija. Čvrsto stoje na braniku direktora ili šefa i njegovog neprikosnovenog prava da cenzuriše svoje saradnike. Nema nikakvog razgovora ni sa kim prije nego odobri šef.
Portparoli neizostavno traže od novinara da napišu pitanja za svoje moguće sagovornike, ako neko treba da učestvuje u emisiji uživo, od novinara se očekuje da pitanja predvidi i, dabome, napiše. Kad šef odobri nekom od svojih saradnika da govori za novine, portparol vas može upozoriti da ste dužni tekst dati na autorizaciju.
Šefu, ne sagovorniku.
Kosara K. BEGOVIĆ
GLEDIŠTE2 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS3 sedmice