,,Mediji nas stalno bombarduju novostima o crnogorskom razvoju, ali ja živim isto. Ne radim, muževa plata nije mrdnula godinama. Samo se sve manje može kupiti za nju”, kaže mlada pravnica bez posla. Ono što smo do sada samo osjećali – prevedeno je i u brojeve: crnogorski ,,dramatični” ekonomski razvoj, koji se dogodio posljednjih godina, donio je dobra samo bogatima. Siromašnih i onih koji su na granici da to postanu isti je broj kao i ranije, i jednako su siromašni. A jaz između bogatih i siromašnih – dublji je. To su rezultati najnovijeg Nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka, koje su uradili i ove sedmice prezentovali UNDP i Institut za strateške studije i prognoze. RAZVOJ BEZ BOLJITKA: Po prihodima domaćinstva, rečeno statističkim jezikom, naša sagovornica spada u 28 odsto onih koji se nalaze na granici siromaštva. Apsolutno siromašnih je 10, 8 odsto – svaki deseti građanin Crne Gore živi sa manje od 162 eura mjesečno. Broj siromašnih i onih na granici siromaštva bio je isti i prema podacima iz 2004. godine kada je Vlada usvojila Strategiju za iskorjenjivanje siromaštva.
Istovremeno, kaže statistika, – ,,već nekoliko godina za redom, rast bruto domaćeg proizvoda značajan je i dostigao je 8,6 odsto 2006. i 10, 3 odsto 2007. godine”.
U prevodu: od novca koje je Crna Gora zaradila od tržišta nekretnina i turizmu, niko dobra vidio nije, do onih koji su u tim poslovima učestvovali ili kako se to definiše u Izvještaju ,,preduzetnički i poslovno orijentisani građani”. Vladina Strategija za iskorjenjivanje siromaštva, očigledno je samo lijepa priča na papiru.
Da su ekonomski rast osjetili samo bogati pokazuje i podatak povećanom jazu između bogatih i siromašnih. Koeficijent nejednakosti 2004. godine bio je – šest, dok je sada 9,8. To znači da je nejednakost uvećana za 60 odsto. Prihodi najbogatijih 20 odsto stanovnika Crne Gore 18,84 puta veći su od prihoda najsiromašnijih 20 odsto stanovnika Crne Gore.
Autori izvještaja konstatuju da je ,,nedostatak politika koje su smišljeno orijentisane prema siromašnima” – razlog što siromašni nijesu imali koristi od ekonomskog razvoja.
Stvar je još ozbiljnija, smatra profesor crnogorskog Univerziteta Milan Popović. ,,Strategija za iskorjenjivanje siromaštva donijeta je 2003. godine. To znači da politika orijentisana prema siromašnima postoji”, kaže on. ,,Problem je u nedostatku djelotvornih politika. I još gore. Ovi podaci potvrđuju da postoji realpolitika Vlade koja svjesno ignoriše siromašne i one koji se definišu kao ekonomski ugroženi, a svjesno privileguje bogate”, smatra Popović.
BUDŽET ZALUD VEĆI: Budžet se, pokazuje Izvještaj, povećao sa 221 miliona eura koliko je iznosio 2001. godine na 785, 42 miliona eura 2007. godine, što je skoro tri puta više. Od toga, međutim, malo koristi.
Trideset pet odsto ukupnih rashoda je 2007. godine otišlo na plate, a 25 odsto na socijalna davanja i subvencije. To je 173,27 miliona eura. Od usvajanja Strategije, navodi se dalje u Izvještaju, ,,godišnje se oko 100 miliona eura godišnje troši na različite programe koji direktno ili indirektno doprinose smanjenju siromaštva u Crnoj Gori. “
Sto sedamdeset miliona eura je poprilična suma. O djelotvornosti vladine socijalne politike, međutim, govori i podatak da ,,svega 13,3 odsto domaćinstava iz kvintala onih najsiromašnijih prima materijalno obezbjeđenje porodice”.
Još strašniji podatak kad su u pitanju oni koji primaju socijalnu pomoć je to da su 43 odsto korisnika socijalne pomoći mladi ljudi u najboljim godinama za rad i stvaranje. ,,Posebno je alarmantno što mnogi pripadaju starosnoj dobi od 29 do 40 godina”, komentariše se u Izvještaju.
Među siromašnima najugroženije i hronično siromašne kategorije su, sem primalaca socijalne pomoći: dugoročno nezaposleni, penzioneri i RAE populacija, osobe sa invaliditetom i izbjeglice.
O kakvom je siromaštvu riječ govori i podatak da je tokom 2007. godine više od 30 hiljada penzionera primalo manje od 100 eura.
SJEVER- JUG: Jaz između bogatih i siromašnih, nije jedini jaz koji se produbio. U odnosu na jug, sjever Crne Gore siromašniji je nego što je bio prije nekoliko godina. ,,Posmatrajući zastupljenost siromaštva, udio siromašnih iz sjevernog dijela zemlje u odnosu na njihov ukupan broj povećao se u poređenju sa prethodnim istraživanjima o siromaštvu”.
Prevedeno u brojke to izgleda ovako: više od polovine siromašnih, oko 62 odsto, živi na sjeveru. Osim što ima veću stopu siromaštva, na sjeveru su ,,veće i dubina i težina siromaštva”. Stopa nezaposlenosti na sjeveru je 17,8 odsto, a na jugu je 2,2 odsto.
O ČEMU SE NE PRIČA, TO NE POSTOJI: Pošto je Izvještaj objavljen, podatke o dubljem jazu između bogatih i siromašnih, slabo je ko i prokomentarisao. Državna televizija je, kako i dolikuje, umjesto o tome govorila o rastu bruto proizvoda, te o tome kako se Crna Gora, zahvaljujući tom rastu, mnogo bolje rangira od većine svojih komšija. O drugoj strani medalje, ni riječ. Već sljedećeg dana ove podatke su pregazile nove ,,aktuelne” teme. Iz Vlade – ćutanje.
,,Ovo istraživanje je dragocjeno, pošto sličnih u Crnoj Gori nemamo”, kaže Milan Popović. On smatra, međutim, da nije mnogo učinjeno na kvalitetnoj interpretaciji ovih podataka, te da postoji, kako kaže, ,,zavjera ćutanja”, ne samo od strane crnogorske Vlade, nego i Evropske unije, odnosno Evropske komisije.
Iz Evropske komisije se, kaže Popović, konstantno ponavlja da Crna Gora napreduje, te da je ,,lider u regionu”. ,,Evropska komisija tako, zbog svojih kratkovidih realpolitika više koristi domaćim tajkunima i ruskim oligarsima, nego crnogorskim građanima i demokratizaciji društva”.
Izvještaj će, sve su prilike, ubrzo biti zaboravljen. A novi podaci Monstata, nakon probnog popisa stanovništva koji je ovih dana počeo, popraviće sliku.
Milena PEROVIĆ KORAĆ